Uglavnom, strah od suočavanja sa životom bez duhanskog dima dokazano je najveća prepreka donošenju odluke o prestanku pušenja. Temeljna ideja vodilja nedavno pokrenute škole za nepušenje „123 Prestani pušiti“ i jest djelotvorno uklanjanje straha od nepušenja, odnosno postizanje onog čudesnog klika u glavi koji omogućuje trajno odbacivanje cigarete bez tegoba. Uspješnost seminara viša je od 80%, dok se onima rijetkima koji ipak ponovno pokleknu pred duhanskim porokom omogućuje „popravni“ seminar, odnosno puni povrat novca u slučaju nerealiziranog prestanka pušenja u garantnom roku od 60 dana.

Samo u narednih mjesec dana, odnosno u četiri uzastopne nedjelje počevši od 14. veljače, ovaj jednodnevni četverosatni seminar dostupan je u Zagrebu po simboličnoj cijeni od 123 kune, uključujući i PDV. Inače, redovna cijena seminara iznosi 1.968 kuna.

U svakom slučaju, prilika koju jedan iole ozbiljniji pušač ne bi smio propustiti

Jedan od sponzora seminara je i Manjgura, koja usput budi rečeno, po svom sastavu bilježi oko 80% nepušača. A i oko onih preostalih 20%, obruč se polako ali sigurno steže…

Niže reportaža o školi nepušenja s vijesti Net TV-a:

Click here to view the embedded video.

Zvonimir Berković, Gotovčev osobni prijatelj o njegovim oratorskim sposobnostima kaže: “Gotovčevi govori mogu nekima biti teški, naporni, nerazumljivi ili nepotrebni, ali nikada glupi. Ako je riječ o iole ozbiljnijoj stvari, on praktički ne može izreći glupost jer, na neki svoj neobjašnjiv način, odmah dođe u prisni kontakt sa samom idejom te stvari, a same ideje zaista nikada nisu bedaste.”

Vrijedi se stoga prisjetiti toga uzavreloga 30. kolovoza :

Click here to view the embedded video.

Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže “U Navarri se umiralo od srama”. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi. Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca, jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji, jer su uništavali tuđe obitelji.

Stojimo ovdje dragi Zagrepčani, znate li pred kojom zgradom? Pred “Hrvatskim radišom”, sazidanim da bi hrvatski đaci i sirotinja se školovala, da bi hrvatska napredovala, da bi Hrvatska bila moderna nacija. Tu zgradu su gradili najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je u njoj sada, ostaci komunizma, ubojice hrvatskog naroda! Oni imaju obraza da zaposjevši naše svete zgrade, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj. Oni nam prijete da će uzeti ono što je njihovo. Oni nam govore da će odlazeći ostaviti iza sebe pustoš. A mi znamo da će se vratiti jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali. Sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače vaše je. Vi to plaćate, vi zato radite, vi zato stradate. Oni će kažu ukrasti, a pitam tu gospodu, a gdje su oni to stekli bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina. Neka nam ispripovijedaju gdje su to njihovi gradovi stari tisuće godina, gdje su to njihovi dvorci, gdje su to njihove palače, gdje je to njihovo blago koje mi ovdje imamo i koje prijete da će nam uništiti. Neka unište svoje, ali lako im je, ne trebaju uništavati jer ništa od toga ni nemaju.

Ono što oni žele, zapamtite dobro, žele nas izjednačiti sa sobom, žele da budemo divlji kao oni, žele da nemamo ništa kao oni, žele da budemo ubojice kao oni, žele da nemamo morala kao oni, žele da sjedimo u tuđim domovima i u tuđim gradovima kao oni. Nama to ne treba. Mi imamo svoju domovinu, mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju naciju. Neka odlaze odavde!

Molim vas lijepo, kakvi su to ljudi, ako smijemo govoriti uopće o ljudima, koji sjede u tuđim kućama, koji se griju na tuđim ognjištima, koji žive u tuđim zgradama, koji uživaju tuđi novac i tuđi kruh, i usuđuju se ubijati one koji im to daju. Umrli bi davno da imaju i traga čovjeka u sebi. Umrli bi od srama, umrli bi od poniženja, umrli bi od onoga od čega svaki pošten čovjek umire kad je pogriješio. Ali demoni se kroz povijest provlače kao da su besmrtni. Ali neka ne zaborave da je smrt koja im je došla definitivna. Ono što je umrlo u Moskvi, umrijet će i ovdje, ono što umire sa ruskim generalima, umrijet će i ovdje. Moj kolega je rekao, uvijek će ostati jedno pero i uvijek će netko reći: ne. Ostat će hrvatski narod, ostat ćemo ovdje sa stotinama, sa tisućama pera, da pokažemo koliko smo i kako kroz ovu povijest učinili, da bi opstali, da bi bili ljudi, da nikad ne bi pristali da postanemo moralna strašila kao oni koji nam tvrde da nas štite. Od koga nas štite u našoj domovini? Od nas. Neka nas puste na miru, bolje ćemo se od njih snać´. Neka nas puste na miru, mi ćemo osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje dostojanstvo.

I napokon, vi majke i vi žene, koje ste tu došle u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi održan vi još jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je muško i ona koja je žensko, prožeta istim veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva. I zato sam počeo s tim da vas volim i zato sam počeo s tim da rađe s vama umirem nego sa ovima živim. I znam, sasvim sigurno znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas.

A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu.

Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim.

Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska! Živjeli!

Inače, nekima u našem uredu je suza na tipkovnicu kanula nakon gledanja ovog spota. Malo romantike nikad naodmet.

Click here to view the embedded video.

Kako danas funkcionira novinarstvo – u sedamnaest točaka:

1. Internet je drugačiji.

Internet proizvodi različite javne sfere, različite uvjete trgovanja i različite kulturne vještine. Mediji moraju prilagoditi svoje radne metode današnjoj tehnološkoj stvarnosti umjesto da je ignoriraju ili osporavaju. Njihova je dužnost da na temelju dostupne tehnologije razviju najbolji mogući oblik novinarstva, što uključuje nove novinarske proizvode i metode.

2. Internet je džepno medijsko carstvo.

Web preuređuje postojeće medijske strukture nadilazeći njihove bivše granice i oligopole. Objavljivanje i širenje medijskih sadržaja više se ne vezuje uz velike investicije. Novinarska se samosvijest, na sreću, liječi od svoje funkcije gatekeepera, odnosno filtera relevantnih informacija. Ostaje samo kvaliteta zahvaljujući kojoj se novinarstvo razlikuje od pukog publiciranja.

3. Internet je naše društvo – naše društvo je Internet.

Internetske platforme poput društvenih mreža, Wikipedije ili YouTube-a su postale dijelom svakodnevice za većinu ljudi zapadnog svijeta. Dostupne su jednako kao i telefon ili televizija. Ako medijske kuće žele i dalje postojati, moraju razumjeti način života današnjih korisnika i usvojiti njihove oblike komunikacije. To uključuje osnovne oblike društvene komunikacije: slušanje i odgovaranje, odnosno dijalog.

4. Sloboda Interneta je nepovrediva.

Otvorena arhitektura interneta predstavlja osnovni IT zakon društva koje komunicira digitalno, i slijedom toga, predstavlja i zakon novinarstva. Ne mijenja se radi zaštite posebnih komercijalnih ili političkih ciljeva, često skrivenih iza lažnih javnih interesa. Bez obzira kako se to radi, blokiranje pristupa Internetu ugrožava slobodan protok informacija i kvari naše osnovno pravo da samostalno određujemo razinu informiranja.

5. Internet je pobjeda informacija.

Zbog neodgovarajuće tehnologije, medijske kompanije, istraživački centri, javne ustanove i druge organizacije su sve do sada sastavljale i razvrstavale svjetske informacije. Danas svaki građanin može postaviti svoj osobni selektivni pristup vijestima dok pretraživači ulaze u ranije nepoznato, nevjerojatno bogatstvo informacija. Danas se pojedinci mogu informirati bolje nego ikada prije.

6. Internet mijenja poboljšava novinarstvo.

Novinarstvo putem Interneta može ispuniti svoju društveno-obrazovnu ulogu na novi način. To uključuje predstavljanje informacija kao stalno promjenljiv, neprekidan proces; gubitak nepromjenjivosti tiskanih medija donosi korist. Onima koji žele opstati u tom novom informacijskom svijetu potrebni su novi idealizam, nove novinarske ideje i osjećaj zadovoljstva u iskorištavanju ovih novih mogućnosti.

7. Mreža zahtijeva umrežavanje.

Linkovi povezuju. Jedni druge upoznajemo preko linkova. Oni koji ih ne koriste isključeni su iz društvene rasprave. Ovo također vrijedi za web stranice tradicionalnih medijskih tvrtki.

8. Linkovi nagrađuju, citati ukrašavaju.

Pretraživači i agregatori doprinose kvaliteti novinarstva: oni povećavaju mogućnost pronalaženja kvalitetnog sadržaja na dugoročnoj osnovi i k tome još čine sastavni dio nove, umrežene javne sfere. Reference putem linkova i navoda – posebice uključujući one postavljene bez suglasnosti ili naknade njihovom pokretaču, u prvom redu omogućuju postojanje kulture umreženog društvenog diskursa. Kao takve svakako zaslužuju zaštitu.

9. Internet je novi prostor za političke rasprave.

Uspjeh demokracije ovisi o uključenosti sudionika i slobodi informacija. Jedan od novih zadataka novinarstva je prenijeti politička polemiziranja iz tradicionalnih medija na Internet, potičući pri tome i aktivno uključivanje javnosti.

10. Današnja sloboda medija predstavlja slobodu mišljenja.

Članak 5. njemačkog Ustava ne obuhvaća zaštitu prava pojedinih zanimanja ili tehnički tradicionalnih poslovnih modela. Internet nadilazi tehničke granice između amaterizma i profesionalizma. Upravo zato sloboda medija predstavlja povlasticu koja mora vrijediti za svakoga tko doprinosi ispunjenju novinarske misije. U kvalitativnom smislu, ne smije se praviti razlika između plaćenog i neplaćenog novinarstva, već između dobrog i lošeg novinarstva.

11. Više je više – informacija nije nikada previše.

Nekoć davno, institucijama poput crkve bila je važnija vlast nego osobna svijest. Nakon izuma tiska, takve su institucije osudile neselektivnost objavljivanih informacija. S druge strane, postojali su pisci pamfleta, enciklopedisti i novinari koji su dokazali da više informacija znači i veću slobodu, kako za pojedinca, tako i za društvo u cjelini. U tom pogledu se do danas nije ništa promijenilo.

12. Tradicija nije poslovni model.

Danas brojni primjeri dokazuju da se pomoću novinarskog sadržaja na Internetu može zaraditi novac. Ipak, obzirom na izrazitu kompetitivnost internetskog tržišta, poslovni modeli moraju biti prilagođeni strukturi globalne mreže. Od ove osnovne prilagodbe nitko ne bi smio bježati na način da kreira pravila kojima se samo održava postojeće stanje. Novinarstvo treba sudjelovati u slobodnoj tržišnoj utakmici za financiranje svoje opstojnosti na webu i u tom smislu treba imati hrabrosti uložiti sredstva u implementaciju raznolikih rješenja.

13. Zaštita autorskih prava na Internetu je naša građanska dužnost.

Autorska prave čine temelj organizacije informacija na Internetu. Pravo stvaraoca na odlučivanje o vrsti i opsegu distribucije svojeg sadržaja vrijedi i na globalnoj mreži. Istovremeno, autorska prava se ne smiju zlorabiti na način da isključivo štite zastarjele oblike ponude informacija ili sprječavaju razvoj novih distribucijskih modela i prava korištenja. Vlasništvo obvezuje vlasnika.

14. Internet ima mnoštvo valuta.

Novinarski online servisi financirani putem oglašavanja nude sadržaj u zamjenu za tzv. pull-effect, odnosno porast narudžbi ili prodaje oglašenog proizvoda ili usluge. Vrijeme čitatelja, slušatelja ili gledatelja jako je dragocjeno – na ovoj tezi oduvijek počivaju osnovna načela financiranja. Potrebno je izraditi i testirati druge, novinarski opravdane oblike financiranja.

15. Ono što je na mreži ostaje na mreži.

Internet uzdiže novinarstvo na novu kvalitativnu razinu. Tekst, zvuk i slike u online izdanje više nisu nužno prolaznog karaktera. Oni ostaju dostupni pri čemu sačinjavaju arhiv suvremene povijesti. Novinarstvo mora uzeti u obzir razvoj informacija, njihovo tumačenje i greške, odnosno treba znati priznati svoje pogreške i ispraviti ih na transparentan način.

16. Kvaliteta ostaje najveća vrlina

Internet razotkriva gomile sličnih i srodnih proizvoda. Samo će oni koji se odlikuju izvrsnošću, vjerodostojnošću i iznimnošću dugoročno opstati. Zahtjevi potrošača su porasli. Novinarstvo ih mora ispuniti i pri tome ustrajati na svojim principima.

17. Sve za svih.

Mreža svih mreža predstavlja infrastrukturu za društvenu razmjenu nadmoćniju od masovnih medija 20. stoljeća: kad se nađe u dilemi, „generacija Wikipedia“ je sposobna procijeniti vjerodostojnost izvora, slijedeći podatke do njihovog originalnog izvora, istražujući, provjeravajući i procjenjujući – samostalno ili kolektivno. Ti isti Internet korisnici ne shvaćaju ozbiljno novinare koji tu vještinu zanemaruju i ne poštuju. S punim pravom. Internet omogućuje izravnu komunikaciju s onima koji su se nekoć nazivali primateljima – čitateljima, slušateljima i gledateljima – te omogućuje iskorištavanje njihovog znanja. Ne trebamo novinare sveznalice, već istraživače i komunikatore.

Autori teksta: Markus Beckedahl, Mercedes Bunz, Julius Endert, Johnny Haeusler, Thomas Knüwer, Sascha Lobo, Robin Meyer-Lucht, Wolfgang Michal, Stefan Niggemeier, Kathrin Passig, Janko Röttgers, Peter Schink, Mario Sixtus, Peter Stawowy, Fiete Stegers.

Prijevod na hrvatski smo napravili u dobroj namjeri da potaknemo izradu finalne hrvatske varijante manifesta, budući da u ovom trenutku na stranicama Internet manifesta jedino “srpsko-hrvatska” koju je napravila Sanja Rastovac.

Je li itko ikad u stvarnom životu izgovorio tako nešto? Uz dužno poštovanje svim časnim iznimkama koji se i doma svojim ukućanima obraćaju na besprijekornom književnom jeziku, čini mi se da ovako nešto uglavnom mogu samo izgovoriti glumci u domaćim sapunicama s lošim scenarijem.

Pa tako evo niže navodim malu listu riječi koje koriste fini ljudi ili obični ljudi u situacijama koje nalažu finoću. Našlo bi ih se sigurno i puno više, ovoliko smo ih se kolegica Filipović i ja u pola sata uspjele sjetiti. U zagradama slijede njihovi regionalni ekvivalenti sa zagrebačkog i splitskog područja, uz isprike što zanemarujemo druga bogata i inspirativna narječja diljem Lijepe naše, ali u ovom sastavu samo ta dva područja pokrivamo:

- stroj za pranje rublja (veš mašina, mašina za robu)

- lim za pečenje (tepsija/protvan, škrovada)

- umivaonik (lavabo, lavandin)

- odvijač (šrafciger, kacavida)

- vezice (žniranci, špigete)

- lopatica za smeće (miščafl, škovacera)

- zaimača / kutlača (šeflja, kaciola)

- ljestve (lojtre, skale)

- ručna kolica (tačke, kariola)

- ugao (ćošak, kantun)

- rajčica (paradajz, poma/pomidor)

- ulaz u zgradu (haustor, portun)

- zalisci (zulufi, bafi)

 …and the Oscar goes to: Zaimača!!!

Click here to view the embedded video.

Drugo osvježavajuće riješenje dolazi iz Brazila gdje se salon za shiatsu masažu promovira podno pokretnih stepenica gdje svaki prolaznik neizbježno mora ugaziti na leđa dame polegnute u udobni masažni položaj.

Toliko. Nije puno al  veseli čovika.

Tako se Dave Caroll, kanadski country glazbenik kojem je zrakoplovna tvrtka United Airlines odbila podmiriti troškove nastale oštećivanjem njegove 3.500 dolara vrijedne gitare, odlučio tvrdoglavom prijevozniku osvetiti svojim najjačim oružjem. Nakon što je devet mjeseci klasičnim metodama pokušavao isposlovati naknadu od 1200 dolara troškova popravka gitare koju su UA djelatnici razbili prilikom prebacivanja prtljage iz zrakoplova, Caroll je promijenio taktiku i sklepao prigodnu pjesmu uz pripadajući video spot u kojem je jednostavno opjevao svoju reklamaciju.

Click here to view the embedded video.

Spot je nakon samo tri dana emitiranja na You Tube-u zabilježio gotovo pola milijuna posjeta. A njegov je osvetnički pohod tek započeo jer mu je namjera snimiti čitav mali protestni omnibus: tri pjesme i video spota namijenjene širenju negativnog publiciteta američkog zračnog prijevoznika na Internetu. Kako sam navodi, druga pjesma je već napravljena a snimanje spota je u punom jeku.

Nakon što je viralna kampanja našla put do ostalih medija, između ostalih i samog CNN-a, pokunjeno se oglasio i United Airlines.

„Pogodio je nas je u žicu“ – sa stilom je priznala glasnogovornica tvrtke Robin Urbanski. „Trenutno pregovaramo s Carollom kako da izgladimo situaciju za što smo se oboje složili da je trebalo biti napravljeno puno ranije. Inače, video je odličan. Iz njega ćemo moći puno naučiti u budućem poslovanju“.

Ovdje ona ofucana marketinška da je kupac uvijek u pravu itekako vrijedi. Premda je u navedenom slučaju veća odgovornost na samom glazbeniku koji je vrijednu gitaru stavio među običnu prtljagu u lošem kovčegu, United Airlines je pravilno procijenio da se, nakon što je negativna kampanja uzela toliko maha, više isplati posuti pepelom nego tjerati mak na konac.

Kako će ga tko znati iskoristiti drugi je „par postola”. O tome najčešće ovisi i dojam o stvarnoj korisnosti nekog posjećenog seminara, konferencije ili kakvog drugog oblika svrhovitog društveno-poslovnog okupljanja (gdje smo se još i znali promuvati  u ono staro, dobro, pred-recesijsko doba).

E pa kako bi sudionici takvih skupova iz alkoholne magle u sjećanje mogli prizvati i nešto što bi im doista moglo koristiti u poslu i time osigurati vama reputaciju poželjnog prezentatora, Seth Godin, vrsni komunikacijski stručnjak na svom blogu daje par dobrih savjeta.

Po njemu, korištenje Powerpointa na način na koji je to zamislio Microsoft ne valja, jer su ga i radili nekakvi inženjeri, a ne komunikatori. Možda je i preradikalan, ali vrijedi promisliti o ovome što kaže. Bulleti su dosadni i zamorni i totalno out. Slažem se, često ih je nemoguće izbjeći, no i za to ima lijeka. Sve činjenične podatke treba uredno posložiti u dokument i podijeliti publici. Slajdovi se ne smiju ispisivati i dijeliti kao materijal. Nijedan slajd ne smije sadržavati više od 6 riječi, ikad. Slika ili video su obavezni, moraju izazvati emocionalnu reakciju i potaknuti znatiželju sudionika tako da naćule uši i čuju što to predavač ima za reći a da se nadovezuje na viđenu sliku. I onda, ako oni to ispravno naprave, svaki put kad promisle o onome što su čuli u sjećanje će im se vratiti ta slika.

U svakom slučaju, dobar povod za preispitivanje i usavršavanje vlastitih prezentacijskih vještina. Powerpoint može biti itekako moćan, baš kao što mu govori i samo ime.

Kliknite na link za više tekstova na temu javni nastup.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Općenito je dojam da je ponuda bila nešto tanja od one proteklih godina. Koliko je tome krivac recesija ili silazna putanja struke nova je tema rasprave. U svakom slučaju, prostora za poboljšanje ne manjka.

Tko je sve dobio nagrade, pogledajte na stanicama HUOJ-a.

Kliknite na link za više tekstova na temu HUOJ-a.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Žalosna i frapantna istina je da su tako, pored izvrsnog i najizravnijeg mogućeg ukazivanja na zastrašujuće omjere upropaštenosti državne ekonomije, i poprilično uštedjeli na papiru.

Naime,  zbog galopirajuće inflacije koja hara zemljom zahvaljujući katastrofalnoj vladavini predsjednika Roberta Mugabea, vrijednost nacionalne valute je kompletno srozana. Ilustracije radi, jedan američki dolar trenutno iznosi 37 milijuna, dok naša mila i stabilna kuna vrijedi preko 6,5 milijuna zimbabweanskih dolara!

Dakle, kad već nemaš dovoljno love da kupiš papir, iskoristi lovu kao papir za pametno oglašavanje.

Inače, Robert  Mugabe, osim što je izravno odgovoran za krizu kolere u zemlji, opću neishranjenost stanovništva i hiperinflaciju, vrlo je brutalan prema protivnicima svojeg režima dok su mu posebice mrski bijelci i homoseksualci protiv kojih je inicirao izrazito nasilne nacionalne kampanje.

Logično je stoga da mu i novinari spomenutog lista predstavljaju trn u oku: velik broj njih je uspio prognati iz zemlje, dok je na samu novinu uveo porez na luksuz od čak 55%, tako da ih si prosječan stanovnik Zimbabwea ne može ni izbliza priuštiti. Ipak, list uspješno opstaje zahvaljujući prodaji u Velikoj Britaniji i Južnoafričkoj Republici.

I pri tome čovjek ima stvarno opanak od obraza:  kada su ga jednom prilikom Britanci optužili za autoritativnu vladavinu i njegove rasističke težnje usporedili s onima Adolfa Hitlera, Mugabe je nonšalantno odgovorio: “Taj Hitler kojeg spominjete imao je jedan jedini cilj: pravdu, suverenost, priznanje i nezavisnost svoga naroda … ako to znači biti Hitler, onda neka sam deset puta Hitler”.