▪ Kukuriku koalicija drži veliku prednost i dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora;

▪ Stranačke preferencije potvrđuju veliku prednost SDP-a pred HDZ-om; još samo dvije stranke prelaze izborni prag: Laburisti i HNS;

▪ Ivo Josipović uvjerljivo najpozitivniji političar u zemlji; značajan porast pozitivnog doživljaja novog premijera

▪ Ivo Sanader najnegativniji hrvatski političar, a pribižava mu se bivši stranački kolega V. Šeks; Milanovićev početak mandata i promjena retorike znatno ublažili njegov negativni doživljaj

▪ Referendum o članstvu najvažniji događaj mjeseca

▪ Predsjedniku Josipoviću četvorka, a Vladi i Saboru po trojka za njihov rad

U stranačkim se preferencijama nastavlja trend okrupnjavanja političke scene pri čemu dvije vodeće političke stranke u zemlji znatno prednjače u izboru, a još samo dvije prelaze izborni prag na nacionalnoj razini. Ovo su glavni nalazi ovomjesečnog ispitivanja političkih preferencija u našoj zemlji dva mjeseca poslije parlamentarnih izbora.

Lijeva koalicija okupljena oko SDP-a bilježi izbor od 45,1% što predstavlja porast podrške u odnosu na rezultate postignute na izborima kad je Kukuriku koalicija u deset „domaćih“ izbornih jedinica zabilježila izbor od 41,1%. Istovremeno, ovaj je rezultat povećanje potpore i u odnosu na prošlomjesečno istraživanje kad je lijeva koalicija zabilježila 42,8%. Tako se čini da je najave rezanja javne potrošnje, a tako i nekih privilegija, povećalo pozitivni doživljaj nove vlasti. S druge strane HDZ je sa svojim koalicijskim partnerima (HGS i DC) zabilježila nešto slabiji rezultat u odnosu na izbore (22,1% prema izbornih 23,5%). Hrvatski laburisti su povećali svoj rejting (6,1% prema izbornih 5,2%), dok je blagi porast zabilježilo još nekoliko lista: HSP dr. A. Starčević-HČSP (s 2,8% na 3,9%), HDSSB (s 3,0% na 3,5%), NL dr.sc. Ivan Grubišić (s 2,8% na 3,1%), HSP (s 3,0% na 3,2%). Slabije su rezultate zabilježile sljedeće liste: HSLS (s 3,1% na 2%), Hrast (s 3,1% na 2,3%), BUZ-PGS-HRS-Ljubo Jurčić (s 2,8% na 2,2%), NL Milana Bandića (s 1,1% na 0,5%).

Osim preferencija koalicija, u istraživanju je utvrđena i preferencija samostalnih stranačkih lista. I na ovoj ljestvici SDP bilježi veliku prednost u odnosu na HDZ (34% prema 17,5%). Treće mjesto drže Hrvatski laburisti (5,4%), a HNS je četvrtom mjestu s izborom od 5%. Ove su četiri stranke ujedno i jedine prešle prag na nacionalnoj razini (cijela Hrvatska jedna izborna jedinica). Većina se ostalih stranaka natiskala između 3,9% i 2,0% (HSP 3,9%; HDSSB 2,9%; HSP dr. Ante Starčević 2,7%; HSU 2,2%; NL dr.sc. Ivana Grubišića 2,2%; HSS 2,1%). HSLS je na 1,7% a IDS na 1,1%. Sve ostale stranke su zabilježile izbor od 3,2%, dok je 15,9% ispitanika/ca bilo neodlučno.

Predsjednik Josipović s ovomjesečnih 43,3% izbora (prošli mjesec 43,2%) najpozitivniji je političar u zemlji. Drugo mjesto na ljestvici pozitivnih političara čvrsto drži hrvatski premijer – Zoran Milanović – s izborom od 14,1% (prije mjesec dana 12,4%), dok je Jadranka Kosor s 3,3% izbora tek na šestom mjestu (prema 5,6% prije izbora). Guverner Rohatinski je najpozitivniji za 6,1% građana/ki (prije mjesec dana 5,5%), a Dragutin Lesar za 3,7% (prije mjesec dana za 4,2%). Među deset najpozitivnijih doživljaja političara još su Vesna Pusić (2,8%), don Ivan Grubišić (2,5%), Ljubo Jurčić (1,6%), Ruža Tomašić (1,5%) i Radimir Čačić (0,8%).

Redoslijed na vrhu pozitivnog doživljaja potvrđuju i rezultati istraživanja koji se odnose na pojedinačne percepcije vodećih političara u zemlji (koje govore o tome za koliko je građana/ki pojedini političar pozitivan ili negativan). Tako je predsjednik Josipović pozitivan za 87,7% građana/ki, a negativan za 6,6% (netto pozitivan doživljaj 81,1 postotnih poena). Zoran Milanović je pozitivan za 73,5% ispitanika/ca (u siječnju 58,5%), a negativan za 14,4% (u siječnju 26%). Prvak opozicije je u ukupnom doživljaju netto pozitivan 59,1 postotnih poena (prije mjesec dana bio je netto pozitivan 32,6 postotna poena). Jadranka Kosor je pozitivna za 26% građana/ki, dok je za njih 63,4% negativna. Bivša je premijerka u ukupnom doživljaju netto negativna za 37,4 postotnih poena (prije mjesec dana 31,8).

Sanader je zadržao prvo mjesto na ljestvici negativnog doživljaja hrvatskih političara. Tako je u posljednjem istraživanju Sanader najnegativniji političar za 23,1% ispitanika/ca (prošli mjesec 27,4%). Na drugom je mjestu Vladimir Šeks s negativnim doživljajem od 22,3% (prema prošlomjesečnih 15,5%). Na trećem je mjestu negativnog doživljaja Jadranka Kosor s izborom od 15% (prije mjesec dana 19,6%). Radimir Čačić je najnegativniji političar nove vlasti s izborom od 8,9% (prema 7,7% iz prošlog mjeseca). „Svi političari“ su negativni izbor 8,5% ispitanika/ca, dok nekadašnji predsjednik Mesić bilježi izbor od 2,1%. Slijede još dva čelnika nove Vlade: premijer Milanović i ministar financija Linić s izborom od po 2%. Među deset političara s doživljajem najnegativnijeg u zemlji još su: Darko Milinović (1,8%) i Vesna Pusić (1,4%).

U posljednjem istraživanju četiri su događaja zabilježila češći izbor za događaj mjeseca: referendum o članstvu u EU (i pripadajuća kampanja) s izborom od 30,5%; najava povećanja PDV-a (16,2%); ukidanje povlaštenih saborskih mirovina, odlazak u mirovinu na jedan dan (11,5%), gospodarska kriza u zemlji (14,9%). Slijedi nekoliko događaja i tema koje su zabilježile izbor iznad 3%: sportski uspjeh rukometaša (7,3%), poskupljenje goriva (6,1%), prosvjedi radnika diljem zemlje (4,8%), prijedlog državnog proračun (3,2%). Sve ostale teme i događaji, uključujući i događaje u HDZ-u oko izbornog procesa novog čelnika bilježe, znatno rijeđi izbor (svi ostali događaji su izbor tek 5,7% ispitanika/ca).

Ovomjesečno istraživnje CRO Demoskop obuhvaćalo je doživljaj rada tri najvažnije hrvatske institucije: Predsjednika republike, Hrvatskog sabora i Vlade RH. Najbolju je ocjenu zabilježio predsjednik Josipović s prosječnom ocjenom od 3,93, a zatim nova Vlada RH (3,02) a najslabiju je ocjenu zabilježio Hrvatski sabor (2,82). Najbolje ocjene u sva tri slučaja zabilježe su među biračima SDP-a koji predsjednika Josipovića ocjenjuju s odličnom ocjenom (4,5), Vladu vrlo dobrom (3,72) a Hrvatski sabor dobrim (3,43). Zanimljivo je da je među biračima HDZ-a predsjednik Josipović zabilježio mršavu četvorku (3,5), dok su Vlada i Sabor zaslužili trojku (2,87 i 2,85). Najslabiju ocjenu predsjednik Josipović bilježi među biračima oba HSP-a (3,08). Vlada je zabilježila lošije ocjene kod birača HDSSB-a (2,56) i ponovo oba HSP-a (2,68 i 2,78), dok su birači HDZ-a ocjenili rad Vlade s 2,87. Sabor je najlošije prošao među biračima HSP-a (2,3) dok među biračima HDZ-a bilježi trojku (2,85).

Click here to view the embedded video.

Donosimo vam i još dva priloga na tu temu s ostalih hrvatskih televizija (Dnevnik – Nova TV i RTL Danas)

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Slobodna Dalmacija dala je prostora problematici plovećih hotela s člankom pod nazivom ”Kruzeri nam donesu 53, a odnesu 338 milijuna €”, u kojem prikazuje interesantno istraživanje dr. sc. Hrvoja Carića sa zagrebačkog Instituta za turizam, predstavljeno na okruglom stolu o štetnosti plovećih hotela po hrvatski okoliš, zdravlje stanovništva i, naposljetku, ekonomiju. Njegova istraživanja pokazuju da kruzeri, prema metodama ekološke i okolišne ekonomije, Hrvatskoj donesu sedam puta više troškova od prihoda zbog manjkavosti sustava. Dr. Carić upozorava da crne vode od fekalija i sive od tuširanja, pranja ili iz bazene i saune nanose štetu morskoj flori i uzrokuju cvjetanje algi te sadrže enterobakterije i viruse. Kombinacija toga i biocidni protuobraštajni premaz za vanjski pomorski dio trupa bogat cinkom i bakrom ugrožavaju hranidbeni lanac pa tako i čovjeka. Ovo su dugoročne štete koje Hrvatskoj ploveći hoteli mogu nanijeti ako se mjerodavne institucije ne povežu i učine nešto. U istom članku, Nevija Kružić načelnica Odjela za zaštitu mora u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode kaže da u Hrvatskoj propisi su dobri, ali loše provedeni. Razlog tome pronalazi u manjku inspektora te ističe potrebu za izradu studije o utjecaju onečišćenja kruzera na okoliš i kulturnu baštinu.

Tportal.hr poziva se na razmišljanja dr. Saše Poljanec Borić, autorice knjige Hrvatsko društvo i turizam te naglašava besprijekornu točnost Carićevih istraživanja. Dr. Poljanec Borić ističe da kruzing turizam nije problematika koja se tiče samo Hrvatske, već cijelog Mediterana te zaključuje da je takva vrsta socioekonomske novosti obavezujuća za hrvatsku politiku.

Prisjetimo se, za „dlaku“ izbjegnutog sudara između dva kruzera ispred dubrovačke jezgre prije osam godina. Iako se dva kruzera nisu nit priljubila počinjena šteta ostavila je otok Lokrum bez vode i struje par mjeseci. Naime, sidra su se pod morem zaplela i presjekla podvodne elektro kabele i vodoopskrbne cijevi. Nakon navedenog incidenta u Dubrovniku su zabranili sidrenje kruzerima ispred otoka Lokruma i stare jezgre grada.

Zar se sjetimo mijenjati zakone, propise i uredbe tek kada se dogodi neka nesreća?

Državne institucije trebaju paziti baš na dugoročne štete koje ovaj tip turizma može donijeti Jadranskom moru, Hrvatskoj i njenim građanima. Suradnja znanstvenih institucija, nadležnih ministarstva, lučkih uprava i kapetanija te udruga i udruženja koja se direktno tiče ova tema je ključ rješenja za prevenciju ekoloških katastrofa, dobrog poslovanja i turističkog razvoja.

Dakle, u čemu je tajna?

•    Kaže se da je bolje imati 400 prijatelja koji su dodali vas, nego 4000 koje ste vi dodali. Umjesto stihijskog dodavanja prijatelja promišljeno stvarajte potrebu da drugi dodaju vas. Ako želite stvoriti utjecaj, neka drugi iskazuju interes za vašim aktivnostima
•    Budite aktivni svaki dan; dijelite pametan sadržaj, odgovarajte i proaktvno slijedite i dodajte pokojeg prijatelja 
•    Bitan je sadržaj. Poznavanje velikog broja ljudi ne znači ništa ako nemate znanje, iskustvo i mudrost
•    Fokusirajte se na ljude, oni su srce društvenih mreža
•    Znanje o sve mnogobrojnijim alatima doći će s vremenom, a vi se fokusirajte na umjetnost društvenih mreža

Nedavno smo pisali o predsjedniku Josipoviću kao najvećem Facebook hrvatskom brendu. Na stranicama Manjgure ubrzo ćete moći vidjeti koje sve osobe iz hrvatske javnosti uspješno koriste društvene mreže. Obavjestit ćemo vas i kojim se alatima možete poslužiti za mjerenje popularnosti i svog utjecaja, stoga nas svakako posjetite.

Do tada, svoje statuse na Facebooku pišite promišljeno jer internet je vaša posjetnica.

Tradicija obitelji Macan

Noseći prepoznatljivu odoru, a na ramenu  „puške” trombune čiji pucanj upozorava da se u Gradu događa nešto značajno, neizostavni su dio Feste. Biti trombunjer častan je i od­govoran zadatak, slažu se du­gogodišnji članovi Dubrovačkih trombunjera, braća Tomi­slav i Krešimir Macan, u čijoj se obitelji njeguje duga tradicija štovanja Fešte svetoga Vlaha, za što je najzaslužniji njihov dj­ed Antun, koji je dugo godina bio član Dubrovačkih trombunjera. On je aktivno održavao obiteljsku tradiciju štovanja Feste Svetoga Vlaha, koju su nastavili njegova djeca, a posebice sinovi Hrvoje i Marko te potom i njihova djeca, naši sugovornici.

Click here to view the embedded video.

Par zanimljivih izjava gostiju tijekom emisije:

„Nekad je 47 % Amerikanaca imalo uredske afere, a danas ih ima 60 % posto. To je mikrotrend koji treba iskoristiti“ M. Petrić

„Mikrotrendovi su i babinjaci u frizeraju koji su se u digitalno doba pretvorili u komunikaciju jednim klikom“  K. Macan

Naravno, riječi je bilo i o PR-u pa upitan o negativnoj strani te profesije, Macan je izjavio:  „Kanarinci su spašavali rudare od metana jer bi oni prvi uginuli u rudniku. PR-ovci moraju shvatiti da su kanarinci.“

Ne sumnjamo da smo vas zainteresirali za mikrotrendove, a svoje komentare i dojmove na emisiju slobodno podijelite s nama jer kako kažu autori navedene knjige: „Svijet u kojem činjenica da se međusobno toliko razlikujemo, zapravo može biti rješenje za sve probleme.“

Prošli tjedan obilježen je Community manager appreciation day odnosno dan posvećen Community managerima koji se obilježava od 2010. godine, rezerviran za četvrti ponedjeljak u prvom mjesecu. Dan koji služi za okupljanje community managera ujedno dobro dođe i za promoviranje zanimanja koje još uvijek (u Hrvatskoj i regiji) izaziva podsmijeh. Upravo na taj dan, hrvatski CM-ovi odlučili su stati tome na kraj te podignuti svijest o svim elementima ovoga zanimanja osnivanjem udruge stručnjaka za komunikaciju na društvenim mrežama – DRMA.

Hrvatska Udruga Stručnjaka za Komunikaciju na Društvenim Mrežama - DRMA (osnovana: 23.01.2012)

“Sama ideja osnivanja Hrvatske udruge stručnjaka za komunikaciju na društvenim mrežama pojavila se tijekom prošle godine kada smo započeli razgovor oko zajedničkih edukacija na polju društvenih mreža. Cilj DRMA-e je profesionalizirati posao stručnjaka za komunikaciju na društvenim mrežama i uvesti potrebne standarde kako bi tržište dobilo što kvalitetniju uslugu. Kako se radi o vrlo srodnom zanimanju odnosima s javnošću i marketingu, vjerujemo u izvrsnu suradnju sa domaćim PR i marketinškim udrugama. Od udruge možete očekivati veliki broj aktivnosti na poljima: edukacija, seminara, stručnih okupljanja i konferencija. Nadamo se povezivanju sa kolegama u susjednim državama,” objasnili su organizatori Barbara Slade, Ilija Brajković, Davor Runje, Vinko Mojtić i Željko Riha.

Prvo službeno okupljanje i osnivanje udruge privuklo je osamdesetak ljudi na kojem su se prisutni složili oko odabira osnivača te prijedloga statuta udruge što je i objavljeno na službenoj stranici udruge:

Ono u što smo sigurni je naziv Udruge (iz prijedloga Statuta):

Naziv udruge je: Hrvatska udruga stručnjaka za komunikaciju na društvenim mrežama. 
Skraćeni naziv udruge je: DRMA
Puni engleski naziv Udruge glasi: Croatian Community Managers Association  
Skraćeni engleski naziv Udruge glasi: CCMA

Ciljevi udruge (iz prijedloga Statuta):

- unapređenje i zaštita struke, promicanje kvalitete komuniciranja na društvenim mrežama u tvrtkama, ustanovama, neprofitnim organizacijama i drugdje;

- poticanje zakonodavne djelatnosti kojom se uređuje pozicija stručnjaka za komunikaciju na društvenim mrežama;  

- postavljanje i poštivanje standarda struke u najširem okruženju;

- zastupanje interesa članova udruge pred sličnim međunarodnim organizacijama;

- zastupanje interesa članova udruge pred tvrtkama koje pružaju usluge i proizvode potrebne za rad community managera.

Djelatnosti Udruge su (iz prijedloga Statuta):

- vođenje evidencije fizičkih i pravnih osoba, članova Udruge;
- organiziranje seminara i edukacija te upoznavanje članova Udruge i drugih zainteresiranih u području društvenih mreža;
- izdavanje knjiga i časopisa iz područja svoje djelatnosti;
- davanje mišljenja i savjeta u pogledu pitanja iz područja komunikacije i marketinga na društvenim mrežama;
- ostvarivanje suradnje sa višim i visokim edukativnim ustanovama sa ciljem što bolje edukacije na području komunikacija i marketinga na društvenim mrežama.

• Službena stranica
• Facebook stranica
• Twitter profil

Izvor: DRMA - Facebook

Ako želite još malo istražiti što se sve pisalo o community managementu, bacite pogled ovdje.

Ivana Urošević 

Na Manjgura.hr-u već ste imali priliku čitati naše dvd preporuke, a ovoga puta vam donosimo listu Top 10 PR filmova. Businessinsider.com je na ovu listu uvrstio neke od hollywoodskih uspješnica koje će uz dobru zabavu početnicima dati bolji uvid u ono čime se bave spin doktori i stručnjaci za marketing. Iako su odnosi s javnošću u Hrvatskoj relativno mlada djelatnost Hollywood je još u 60-ima i 70-ima ekranizirao neke od kultnih filmova upravo ove tematike. The Candidate i Sweet smell of success samo su neki od njih. Na listi su se našli i noviji filmovi poput Jersey girl, Social Network i Phone Booth koji nisu uspjeli prodrijeti direktno u bit odnosa s javnošću, ali iz njihovih radnji saznajemo puno stvari koje su primjenjive na današnji PR. Sve u svemu, zabavan način upoznavanja naše struke.

Wag the Dog (Predsjedničke laži) – Film u kojem glume Dustin Hoffman i Robert De Niro priča je o savjetniku za odnose s javnošću u Washingtonu koji je stvorio lažni rat kako bi odvratio pažnju javnosti. Ovaj film izvrstan je primjer moći i snage PR industrije, a nešto više o njemu možete pročitati na starijim Manjgurinim postovima.

Ranko Vučinić se odnosima s javnošću počeo baviti vrlo rano, s 19 godina i do danas se svojim radom profilirao u jednog od najpoznatijih i najtraženijih domaćih stručnjaka za PR. Radio je za GREY grupaciju, jednu od najuspješnijih marketinških agencija u svijetu gdje je počeo kao pomoćnik kreativnog direktora te uskoro došao do cijenjene pozicije voditelja odjela za odnose s javnošću. Iza velikog broja drugih evenata i projekata u popisu organizatora u rubrikama PR pronaći ćete upravo ime Ranka Vučinića. Njegovi su brojni projekti, između ostalih, uključivali europsku premijeru redizajniranih STARTAS-ica u Firenzi, svjetsku u Barceloni i regionalnu u Zagrebu, zatim LIBERTAS Film Festival i Dubrovnik Film Meeting, THE GARDEN festival u Zadru te je veći niz godina bio osoba zadužena za odnose s javnošću i medijima domaćeg prestižnog modnog događaja Cro A Porter. No, šira javnost u posljednje vrijeme ime Ranka Vučinića veže uz tzv. Arena Ice Fever, Zig Zag Medveščak ili pak zagrebačke Medvjede! Osim što je na čelu tima koji brine za odnose s javnošću Kluba hokeja na ledu Medveščak, Ranko ujedno obnaša i funkciju glasnogovornika kluba. Posljednje dvije godine svjedoci smo jedne od najljepših zagrebačkih športskih priča: tzv Medvjedi postaju pravi miljenici zagrebačke publike, a i šire.  Ledena dvorana postaje neizostavno mjesto zajedničkog obiteljskog izlaska dok Zagreb doslovno preplavljuju različiti klupski rekviziti. Osim dobrih igara hokejaša, takvoj popularnosti kluba pridonio je i, bez dvojbe, stručni i kvalitetni PR. Donosimo Vam intervju s Rankom Vučinićem, PR-ovcem koji je sa svojim timom iz agencije PRiredba osmislio kampanju „Hokej se vratio u Zagreb“ te jednim od sudionika okruglog stola na temu „Sponzorstva u sportu“ na nedavno održanoj 12.konferenciji HUOJ-a.

Unatoč postojećoj krizi koja se bez sumnje odrazila i na PR struku, Vi ste se do danas nametnuli kao jedan od vodećih stručnjaka za odnose s javnošću na domaćem tržištu… u čemu je tajna Vašeg uspjeha?

Ovo pitanje jednako je onom koje mi neprestano postavljaju, a glasi: ‘Koja je tajna uspjeha projekta Medveščak?’, za koje svi očekuju da ću izreći formulu u stilu A + B = C koju će svi primjeniti i postati uspješni! No, na zalost mnogih, formula ne postoji. Iza svakog projekta pa tako i iza svake uspješne osobe bez obzira je li riječ o pekaru, mehaničaru, filmskom redatelju, kvalitetnom političaru koji su rijetki, poduzetniku ili pak PR-ovcu stoji većim dijelom rad i iskustvo, a jednim dijelom i talent. Nakon nekih početnih traženja u raznim poslovima koje sam obavljao, a koji su kada ih danas sagledam bili gotovo uvijek vezani upravo uz PR nekako je i bilo logično da se opredijelim za odnose i rad s medijima i javnošću i krenem razvijati karijeru u tom smjeru.

Posljednje dvije godine Zagreb trese „hokejaška groznica“, Zagreb i Medveščak smjestili su se u sami europski hokejaški vrh, a u prvoj sezoni utakmice Medveščaka u Ledenoj dvorani pogledalo je više od 200 000 ljudi… Od čega se sastoji posao PR-a jednog tako značajnog sportskog kluba kao što je Klub hokeja Medveščak i jeste li na početku projekta očekivali ovakav „bombastični“ feedback publike?

Bio bih neiskren da nismo očekivali da će projekt biti uspješan, no naravno da smo sa dozom skepse i sumnje ulazili u projekt. Imali smo osnove za sam projekt – klub se priključio najsnažnijoj hokejaškoj ligi u ovom dijelu Europe, postojala je hokejaška publika u Zagrebu, igrači koji su potpisivali ugovore imali su kvalitetne sportske karijere, okupljen je iskusan tim profesionalaca čije se mišljenje cijenilo… Nakon što je osmišljena osnovna strategija razvoja kluba i povratka hokeja u Zagreb, koja je kasnije u mnogim fazama mijenjana i nadopunjavana, krenulo se s radom. Zahvaljujući iskrenom i otvorenom odnosu kluba i klupskih djelatnika prema navijačima, javnosti i medijima projekt je dobio na svojoj vrijednosti i izrastao u jedan od najljepših i najvrijednijih ‘sportskih’, ali i ‘komunikacijskih’ projekata na ovim područjima.

 Vi i Vaš tim uvelike ste zaslužni za stvaranje pozitivne atmosfere oko kluba kao i na samim tribinama. Ostvarili ste više nego uspješan kontakt s navijačima i preko društvenih mreža. Jesu li Vam Facebook i Twitter služili kao komunikacijskii kanal i u kojoj mjeri?

Od prvoga trenutka postavili smo klupske internetske stranice kao javnu oglasnu ploču s jasnom porukom “ono što je na klupskim stranicama je istina” i s vremenom su svi to prihvatili. Prve sezone počeli smo razvijati Facebook, no ne u dovoljnoj mjeri. U sljedećoj sezoni smo nastavili s radom, no danas kad pogledam unatrag i dalje smatram da je to bilo nedovoljno, da bi konačno ususret ovoj sezoni shvatili da smo djelomično “zakazali” u tom dijelu i počeli koristiti sve prednosti novih medija. Oživjeli smo Facebook sa službenim klupskim profilom koji je postojao i službenim osobnim profilom klupske maskote, twitter i youtube s brojnim video materijalima. Neposredno prije ovosezonskog spektakla Arena Ice Fever u Areni Zagreb povezali smo se sa studentima smjera Društveni Mediji s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji su “okupirali” naše društvene mreže i nastavili razvijati klupski FB, Twitter, YouTube i 4square profile. Povratne informacije i broj korisnika naših društvenih mreža te ponajprije komunikacija koja se svakodnevno odvija putem spomenutih servisa, dokaz su kako su nam ovi komunikacijski kanali izrazito važni te kako se suradnja sa studentima pokazala jack potom!

Smatrate li da su hrvatski PR stručnjaci svjesni najnovijih teorijskih i praktičnih trendova u ovoj  dinamičnoj struci i da li ih dovoljno proaktivno i profesionlano primjenjuju u svom svakodnevnom radu?

Postoje svijetli primjeri koji su nekoliko svjetlosnih godina ispred drugih, a postoje i oni koji još uvijek ne shvaćaju važnost ovakvih oblika komunikacija. I nisu to samo pojedinci iz sfere PR-a, vec i mnogi iz sfera upravo korporativnih PR ureda i organizacija kao i brojni veliki “marketinški stručnjaci” za koje Facebook još uvijek predstavlja najvišu sferu koju su, i nekako mi se čini, koju će ikad dosegnuti. Naravno, pojava društvenih mreža pogodovala je i razvoju brojnih tzv. community managera i komunikacijskih stručnjaka od kojih su mnogi jednostavno otkrili priliku više za osobni, a manje za profesionalni uspjeh, a posao koji obavljaju i obećavaju klijentima i dalje je ispod svake razine. Ionako je poznato da su nekad “in” bili dizajneri i umjetnici, svojevremeno i marketinški stručnjaci, a danas su to ‘PR-ovci’ i ‘glasnogovornici’. Pa danas svaki običan bar ili dućan mješovite robe u Hrvatskoj ima svog PR-a! Je li to opravdano i korisno za struku? Nikako! Dapače, poražavajuće je… A sada se počinju razvijati i tzv. ‘community manageri’. 

Je li kriza, i u kojoj mjeri, uistinu promijenila tržište PR-a u Hrvatskoj i smanjuju li doista klijenti davanja za usluge odnosa s javnošću?

U Hrvatskoj smo većinom odgojeni tako da za sve nedostatke, nedovoljno kvalitetno odrađene poslove, nedovoljan trud i lijenost, ali i nevjerojatnu ljudsku glupost uvijek postoje neki “opravdani” izgovori. Ovoga puta je to očito globalna gospodarska kriza! Da se razumijemo, kriza postoji i to je neporecivo! No, trebamo li krizu kriviti za sve što nam se dešava u životu?!? Oni koji žele i oni koji znaju raditi i dalje rade. Sličan primjer je i projekt povratka hokeja i razvoja Medveščaka. Zar ne mislite da bi svima u klubu bilo lakše da su nastavili “životariti” kao i ranije i govoriti “Kriza je, nema sponzora, klub nema novca, ne možemo dalje” što mnogi u sportu, ali i u poslovnom svijetu danas čine! Naš zadatak u Medveščaku i PRiredbi bio je s onim koliko imamo napraviti najbolje i najsupješnije i pokazalo se da tako stvari mogu uspijeti. Na primjer, klub Red Bull Salzburg s kojim igramo u ligi i s kojim se ove sezone borimo oko 2. mjesta od ukupno 11. na ljestvici, ima sezonski, javno priznat, budget od 6 milijuna eura dok Medveščak u najvećim naporima u sezoni prikupi budget od 1,4 milijuna eura! I dok smo mi prve sezone mnogo toga učili i pratili od Red Bulla i njihove organizacije, gotovo najveće sportske i biznis mašinerije na svijetu te to prilagođavali našim mogućnostima, danas oni dolaze u Zagreb i razgovaraju s našim ljudima i promatraju kako mi to radimo i dalje s nekoliko puta manjim budgetom od njihovoga… Doista, nema smisla tražiti opravdanja za neuspjehe u krizama i drugima oko sebe, već treba s onim što imamo ostvariti najbolje. I male stvari koje su kvalitetno i pametno odrađene imaju jednak, ponekad i veći uspjeh od multimilijunskih projekata.

Dugi niz godina bavite se PR-om, što agencijskim što tzv. freelancerskim. Da li biste sebe mogli vidjeti i u odnosima s javnošću u korporativnom ili državnom sektoru?

Nikad ne reci nikad! Prošao sam gotovo sve sfere PR-a osobito u onom dijelu agencijske karijere i vrlo sam dobro upoznat s korporacijskim, ali i državnim i političkim načinom komunikacija i rada. Konačno, u karijeri sam surađivao na brojnim projektima i van Hrvatske i upoznao način PR djelovanja i u drugim kulturama jer, vjerujte, nije svagdje isto. Za sada sam zadovoljan pozicijom koju imam, no na svaku kvalitetnu ponudu i mogućnost koja dopušta dodatni profesionalni razvoj i napredak treba znati odraegirati. Ima li prilika u mome životu za kojima sada žalim? Vjerojatno postoje, no ne razmišljam o njima. Pokušavam se usavršiti i uživati u onome što trenutno radim i pokušavam to raditi najbolje što mogu. Želim svaki trenutak i svaku priliku iskoristiti do kraja…

Jednom ste izjavili da PR nije ono što vidimo na crvenom tepihu, ono što čitamo u medijima, ona fotografija koju vidimo na naslovnicama, već je PR  težak posao koji moramo voljeti da bismo ga radili i ne možemo ga raditi zato što je moderan. Vi ste radili na mnogim PR projektima i u različitim područjima, od mode preko showbusiness-a do sporta. Izgleda da ste se odlično snašli u sportskom PR-u, no možete li nam reći koje su prednosti i mane posla jednog  PR-ovca?

Sjećam se prvog dolaska u Medveščak i prvih komunikacija što sa sportskim djelatnicima što sa sportskim novinarima. Zajedno sa svojim kolegama bili smo tretirani kao veliki neprofesionalci, neznalice, a mnogi su se čak osjećali i uvrijeđeni kako je moguće da neki tamo ‘gradski šminkeri’, ‘umišljeni klinci’, ‘neki pi-ar-ovci’ dolaze na njihov teren i dijele neke savjete koji nemaju smisla. A onda je stigao prvi medijski uspjeh, hokej na naslovnicama magazina, zaredom pune dvorane Doma sportova i redovi za ulaznice, titula sportskog partnera UNICEF-a koju nose najveći klubovi i sportaši svijeta… Priča se promjenila, a taj “nedodirljivi sportski svijet” okrenut je naglavačke. Sada svi ti nekada ‘uvrijeđeni’ i ‘najpametniji’ koriste naše metode, slušaju naše prijedloge, traže naše savjete… Posao koji radite ne bi trebao imati mane jer ako vidite mane, moj stav je da takav posao ne treba raditi. Otkažite sve i tražite novi posao, radite neke nove projekte, idite dalje… Posao koji trenutno radim, radim sa zadovoljstvom, neprestano učim, uživam u njemu i radeći se zabavljam, upoznajem ljude – i one “važne” i one “obične” koji su izuzetno važni za nas posao, sudjelujem u nekim odlukama koje će svakako obilježiti vrijeme u kojem živimo…

I za kraj, prema Vašem mišljenju što smatrate da PR-ovac jednostavno mora imati da bi bio dobar u ovom poslu?

Strpljivost, što je često moj najveći nedostatak koji moram strogo kontrolirati, visoki kriteriji i standardi, vrlo dobro poznavanje bontona i kulture ponašanja i poštovanja osobito u komunikacijama s pripadnicima zajednica koje su na ikoji način drugačije od vaših, dosljednost i što se mene osobno tiče – Blackberry s punom baterijom…

Izlaznost uopće nije tako niska, problem je u biračkim popisima

Zanimljiv je pogled unatrag. Na prvom referendumu 19.5.1991. (izvor izbori.hr) u biračke popise je bilo upisano 3.652.225 birača, glasalo je 3.051.881 ili 83,56% i od toga ZA 2.845.521 ili 93,24%. Uzeo sam prve poratne izbore kao ogledne 29.10.1995. Hrvatska je još imala samo 3.634.233 birača u biračkim popisima i izborima je pristupilo visokih 2.500.040 ili 68,79% birača.

Što se to događa u međuvremenu da birački popis u Hrvatskoj danas ima 4.504.765 birača – na nedjeljnom referendumu glasalo ih je 1.960.231 ili tek 43,51%. Ništa u stvarnom životu, osim očita lošeg vođenja biračkih popisa. Netko je dobro primijetio, jedina razlika između stvarnog života i biračkih popisa je bila da od jednog trenutka u biračkim popisima nitko više nije umirao. Jedino tako možete objasniti činjenicu da danas imamo više birača u popisu nego popisanih građana Republike Hrvatske. Naime najnoviji popis od prošle godine izbrojio je samo 4.456.096 građana Republike Hrvatske (minimalna razlika u odnosu na popis 2001. kada su ih izbrojali 4.437.460 – od toga tada oko 900 tisuća maloljetnika koji ne glasaju).

Ako te brojke primijenimo na najnoviji popis ispada da je birača u Hrvatskoj moglo biti tek nešto više od 3.556.096 čime smo se jako približili brojkama iz 1991. ili 1995. Ako prigodno uzmemo brojku birača iz popisa u vrijeme prvog referenduma dobit ćemo izlaznost od 53,6%, što je vjerojatno bliže stvarnosti od brojke koje dobivamo prema sadašnjem popisu birača.

Zaključak je jasan i nedvosmislen – ne samo da smo uvjerljivo rekli ZA Europskoj uniji, već smo i konačno dokazali da se postojeći birački popisi pod hitno moraju ažurirati kako bi reflektirali stvarno stanje života u Hrvatskoj.

Tome u prilog idu i ozbiljna istraživanja javnog mnijenja koja uvijek donose do 15% veću izlaznost, dok vrlo precizno pogađaju rezultate kako na izborima tako i na ovom referendumu. Jer se istraživanja rade među živim ljudima, ne mrtvim dušama u popisu birača zbog kojih izlaznosti barem statistički ispadaju manjima.

I na kraju jedna molba – počnite konačno ozbiljno razmatrati relevantna istraživanja. Nepunih mjesec dana nakon što je s velikom preciznošću Ipsos Plus predvidio rezultate parlamentarnih izbora, isto se ponovilo i s predviđanjima rezultata referenduma. Hrvatska ima sjajne istraživače koji odlično i profesionalno obavljaju svoj posao. Trendovi iz istraživanja se teško mijenjaju kada su razlike velike i iznenađenja su rijetka. To je potvrdio i ovaj referendum – užasnoj kampanji usprkos.

Tako PRWeek U.K. doznaje da je Burston-Marsteller zadužen za krizni PR, dok je britansko – irska agencija Rooster PR, zadužena za odnose s medijima.

U siječnju prošle godine, PRNewser pokrio je događaj AMA (American Marketing Association) NY  na kojem se najviše govorilo o traženju odgovora na  krizu brenda. Kirk Stewart ( APCO Worldwide) predstavio je komunikacijski vodič za kompanije u kriznim situacijama. Ovaj brodolom se učinio kao kobar primjer gdje su se savjeti iz priručnika mogli upotrijebiti, zbog čega su i pitali Stewarta za osvrt na situaciju u kojoj se ova kruzerska kompanija našla:

Odaberite jednog pravog glasnogovornika. “U posljednjih nekoliko dana Costa i Carnival rukovoditelji i glasnogovornici davali su izjave, što nije dobar potez jer više uključenih osoba daje dojam nepotrebne nesigurnosti i zbunjenosti”, objasnio je Stewart.

Prilagodite poruku i njezin ton. Ton izjava Costa-inih službenika je tmuran, gdje na jednu gomilu stavljaju riječi poput ”duboko ožalošćen”, ”šokiran”, i ”tragediju”, kao i izricanje sućuti… No pravi ton bi  bio iskazivanje brige za žrtve i njihove obitelji  uz jasno stajalište o tome što kompanija radi kako bi se utvrdio uzrok i kako bi se osiguralo da se incident u budućnosti ne ponovi.

Jedna od mnogih ilustracija na račun odbjeglog kapetana

Brzina i točnost su ključne. Prva izjava Coste o incidentu pojavila se nekoliko sati nakon što se brod nasukao, međutim, ključne informacije vezane uz kurs broda i  evakuaciju pokazale su se netočnima. Stewart smatra da je ova kompanije pred pravim izazovom. Uzevši u  obzir smrtne slučajeve i potencijalnu pravnu izloženost kompanije, ipak u nekom trenutku moraju javnosti pojasniti što se točno događa iz njihove perspektive, unatoč tomu što najviše pozornosti trenutno izazivaju na izjave preživjelih putnika.

Preuzimanje odgovornosti. Pokazati poniznost i razumijevanje, ne zauzimati obrambeni stav. Prve izjave Coste bile su usmjerene na obranu kapetana, no kasnije su uslijedili komentari i priznanje da je taj isti kapetan jedini krivac. S obzirom na to kako su prema van traljavo pokazali svoju odgovornost (ili je nisu uopće pokazali) svi daljnji koraci bi trebali biti pod utjecajem njihova pravnog savjetnika.

Biti uvijek uz svog klijenta.  Potrebno je ostati u blizini, a u ovom slučaju na raspolaganju svim preživjelim putnicima. Stewart je istaknuo da sada među ključnim stavkama kompanije budu njihovi sadašnji i budući putnici unatoč tom tragičnom incidentu, Costa i Carnival još imaju posao kojeg trebaju voditi. Sigurno će sadašnji, kao i budući putnici htjeti neke nove sigurnosne mjere i postupke ukoliko se odluče za njihovu uslugu.

Ono što je zanimljivo jest to da komunikacijski, Costa nije mogla stati ispred priče jer su priču odmah preuzeli preživjeli putnici i članovi posade koji su prvi ispričali svoje verzije događaja. U sve su se uključili i mediji uspoređujući nesreću s Titanikom. Društveni mediji poput You Tube-a odjednom su postali prekrcani što lažnim, a što pravim snimkama s broda, otvorena je i Facebook stranica ”u čast”  talijanskog kapetana Francesca Schettina u bijelom smokingu, prepuna komentara koji kritiziraju kompaniju.

Click here to view the embedded video.

Oglasio se i međunarodni financijski konglomerat (CITI) s podacima o padu vrijednosti Carnivalovih dionica te mogućnosti smanjenja rezervacija kruzer putovanja, zbog raznih medijskih napisa o brodolomu. Nesreća baca svjetlo na pitanja o sigurnosti u cijeloj kruzerskoj industriji, posebice nakon nesreće koja je jako medijski popraćena. Ova katastrofa ponukat će i sve druge kompanije da dobro ispitaju svoje PR krizne planove kako bi bili sigurni da su spremni na slične situacije, posebno u doba društvenih medija, kada žrtve, a ne mediji, prvi dijele fotografije i video sadržaje s mjesta nesreća, kao što to s Costom bio slučaj.

Bit će zanimljivo pratiti daljnje komuniciranje kompanije Carnival.

U slideshare prezentaciji ispod možete vidjeti analizu online komunikacije Costa Concordie koja je provedena u razdoblju u 13. do 16. siječnja 2012.

(U međuvremenu svi korisnici Costa Loyalty programa dobili su pismo u kojem se izvršni direktor Coste Pier Luigi Foschi ispričava, pojašnjava uzroke nesreće i tvrdi da kompanija ima sigurne brodove i dobru posadu te ih moli da ih ovaj incident ne poljulja u odluci da i ubuduće za krstarenje izaberu njihovu kompaniju. Pismo u cijelosti možete preuzeti i pročitati ovdje.)

Ivana Urošević