Kao što je to Domagoj Bebić zorno prikazao na svojem predavanju o novim medijima na izbornom šalabahteru na istarskoj fronti se još od lipnja zvecka online oružjem. Nedugo nakon što je Plinio Cucurrin, glavni izazivač IDS-ova župana Ivana Jakovčića, osnovao udrugu građana Ladonja i pokrenuo web stranicu istog naziva ladonja.org krenule su prve on line kritike na račun sadašnjeg župana Jakovčića, da bi potom na Internetu osvanula i parodija Ladonje posprdnog imena udruga podanika Plinia Cuccurina Ladronja (igra riječ ladro je lopov na talijanskom za sve koji niste iz Istre). Ono što mi je privuklo pažnju je veliki broj gledanja pojedinih video priloga, koji je za hrvatske prilike i ovakav tip kampanje iznimno visok.

A u maniri najpoznatijeg hrvatskog diverzanta s Jubitoa, Bijesaprvog, danas je na webu osvanuo novi uradak kojim se rođačko-rivalski odnos Bandića i Sanadera ilustrira scenom iz kultnog filma Kum, u kojem vlasnik slastičarnice moli Don Corleona za osvetu napadačima svoje kćeri.

Click here to view the embedded video.

Ali u bespućima hrvatske zbiljnosti ima i onih kojima nije potrebno stavljati riječi, odnosno titlove u usta. Oni su sami po sebi parodija. Jednostavno bubnu i…ostanu na vlasti.

Click here to view the embedded video.

Inače, integralnu verziju nadahnutog govora trogirskog dogradonačelnika i predsjednika lokalnog HDZ-a objavio je Jutarnji.hr.

Dobar portal koji se bavi ismijavanjem politike je http://www.astigospe.com/, pa ako vas zanima nastavite istraživati.

Prethodni dnevnik Gerila marketing i izbori s primjerima iz parlamentarnih izbora 2007. potražite ovdje.

Za slične dnevnike na temu gerila marketinga ili gerila pr-a kliknite na ključne riječi pored dnevnika.

Di­gi­tal­na re­vo­lu­ci­ja ko­ja se do­ga­đa po­slje­dnja dva de­se­tlje­ća stvo­ri­la je no­vu ge­ne­ra­ci­ju ko­joj ži­vot već od pr­vih da­na izgle­da dru­ga­či­je od ­onog pri­jaš­njeg, “za­sta­rje­log”. Ra­zvoj te­hno­lo­gi­je to­li­ko je utje­cao na nji­hov fe­no­tip da im je – ­zbog pri­hva­ća­nja in­ter­ne­ta kao sva­ko­dne­vnog ži­vo­tnog po­ma­ga­la – pri­ro­dno da kon­tro­li­ra­ju ti­jek in­for­ma­ci­ja, da upi­ja­ju višestru­ko više po­da­ta­ka ne­go što se sta­ri­jim ge­ne­ra­ci­ja­ma či­ni mo­gu­ćim, da uče ono što sa­mi iza­be­ru, da ko­mu­ni­ci­ra­ju isto­vre­me­no na više na­či­na i da isto­vre­me­no oba­vlja­ju više in­te­le­ktu­al­no za­htje­vnih ra­dnji.
Ko­mu­ni­ci­ra­nje pu­tem in­ter­ne­ta nu­žnost je u nji­ho­vim ži­vo­ti­ma, po­tre­bna na­do­pu­na tra­di­ci­o­nal­ni­jim obli­ci­ma ko­mu­ni­ka­ci­je ka­kvi su pri­jaš­njim ge­ne­ra­ci­ja­ma bi­li je­di­ni na ra­spo­la­ga­nju. Su­per­ko­mu­ni­ka­to­ri odra­sta­ju­ći stje­ču na­vi­ku nat­pro­sje­čnog ko­mu­ni­ci­ra­nja. Unu­tar ge­ne­ra­ci­je ko­joj pri­pa­da­ju, su­per­ko­mu­ni­ka­ci­ja je sa­sta­vni dio ljud­ske so­ci­ja­li­za­ci­je, nešto što je u 2008. po­sta­lo na ­onaj na­čin “nor­mal­no” na ko­ji je nor­mal­nim po­sta­lo ra­zgo­va­ra­nje mo­bi­te­lom pri­je de­set go­di­na. Oni sto­ga ni­su ni­ka­kvi na­dlju­di, ni “ge­e­ko­vi” ili “fre­e­ko­vi”, oni ni­su za­lu­đe­ni fa­na­ti­ci ovi­sni o ra­ču­na­li­ma, čak ni­su te­hno­lo­gi­ji oso­bi­to sklo­ne oso­be.
Tri te­melj­ne oso­bi­ne sim­pto­ma­ti­čne su za su­per­ko­mu­ni­ka­to­re, a to su nat­pro­sje­čne vješti­ne pre­tra­ži­va­nja i upi­ja­nja in­for­ma­ci­ja, si­mul­ta­no oba­vlja­nje više za­da­ta­ka te di­skon­ti­nu­i­ra­no i ne­li­ne­ar­no uče­nje. Ta­ko, na pri­mjer, ka­da otvo­re web stra­ni­cu, oni po­gle­dom “pro­le­te” ­kroz ­ekran ske­ni­ra­ju­ći sli­ke, sim­bo­le i na­tpi­se te tre­nu­ta­čno odlu­ču­ju ­gdje će kli­knu­ti mišem da bi došli do že­lje­ne in­for­ma­ci­je. U me­đu­so­bnoj su ko­mu­ni­ka­ci­ji ra­zvi­li i vla­sti­ti je­zik, na­či­njen do­brim di­je­lom od kra­ti­ca, ko­ji je pri­mje­ren upra­vo ova­kvom, br­zom pri­je­no­su klju­čnih in­for­ma­ci­ja.
Bez po­se­bnih di­stra­kci­ja u kon­cen­tra­ci­ji uspi­je­va­ju oba­vlja­ti ra­dne za­da­tke ako su već za­po­sle­ni ili odra­đi­va­ti svo­je stu­dent­ske pro­je­kte i uče­ni­čke za­da­će ako su mla­đi, a da isto­vre­me­no ra­zgo­va­ra­ju pre­ko pro­gra­ma za ­chat s pri­ja­te­lji­ma te slušaju svo­ju omi­lje­nu gla­zbu. Dok kla­si­čan, li­ne­ar­ni na­čin upi­ja­nja in­for­ma­ci­ja kre­će od ­općeg pre­ma spe­ci­fi­čnom, po­la­ko ot­kri­va­ju­ći sve de­talj­ni­je aspe­kte po­je­di­ne te­me, ne­li­ne­ar­na me­to­da ti­pi­čna za su­per­ko­mu­ni­ka­to­re te­me­lji se na tra­že­nju odgo­vo­ra na kon­kre­tna pi­ta­nja.

Naravno intenzivno koriste Facebook i Dragan ih opisuje u zanimljivom kontekstu prošlogodišnjih prosvjeda organiziranih putem te i drugih društvenih mreža. Smatram da je jako dobro opisao sustav vrijednosti koji mnogi ne razumiju jer su jednostavno odgojeni drugačije:-)

Nji­hov je su­stav vri­je­dno­sti dru­ga­či­ji, ona­kav ka­kav je stvo­ren na in­ter­ne­tu. U ta­kvom društvu ne pri­zna­ju se ni­ka­kvi au­to­ri­te­ti, ne pri­zna­ju se ni ni­ka­kvi re­ži­mi, ni tra­di­ci­o­nal­ne eti­čke nor­me i u ta­kvom se društvu sva­ka gra­ni­ca briše – bi­lo dr­ža­vna, bi­lo ona do­brog uku­sa. Ko­mu­ni­ka­ci­ja na in­ter­ne­tu je su­ro­va, dr­ska, ne­u­mje­sna i pro­sta, bez obzi­ra na su­go­vor­ni­ka.
U to­me se ide to­li­ko da­le­ko da se slo­bo­da go­vo­ra isko­rišta­va do pa­ra­do­ksa, če­mu smo ne­da­vno svje­do­či­li u fa­mo­znom “slu­ča­ju Fa­ce­bo­ok”, ka­da je pre­mi­jer ne­u­ku­sno, ali ­ipak uz Usta­vom za­ga­ran­ti­ra­nu slo­bo­du izra­ža­va­nja ismi­jan po­mo­ću na­ci­sti­čke sim­bo­li­ke, a da su su­per­ko­mu­ni­ka­to­ri to do­ni­je­li i u sva­ko­dne­vi­cu ko­ja op­sto­ji u stvar­no­sti, uvje­ri­li smo se upra­vo na sku­pu ko­ji je usli­je­dio ne­ko­li­ko da­na na­kon tog slu­ča­ja, ­gdje su se, ­osim ter­mi­na “ban­da” i “lo­po­vi”, ko­ri­sti­le i ku­di­ka­mo vul­gar­ni­je ka­ra­kte­ri­za­ci­je ­onih pro­tiv ko­jih se go­vo­ri­lo. U skla­du za za­ko­nom, ci­vi­li­zi­ra­nost se u su­per­ko­mu­ni­ka­ci­ji pra­kti­ci­ra do ne­ci­vi­li­zi­ra­nih raz­mje­ra. Ge­ne­ra­ci­je ko­je su odra­sta­le s in­ter­ne­tom po­sta­le su u 2008. do­mi­nan­tna društve­na sku­pi­na, pri če­mu, oči­gle­dno, ni naša dr­ža­va ni­je izo­sta­vlje­na i sa­da je sa­ja­sno da će u bu­du­ćno­sti sva­ko društvo, pa i ono u Hr­vat­skoj, bi­ti ure­đe­no na na­čin na ko­ji je ure­đen društve­ni ži­vot na in­ter­ne­tu. Baš kao što su pri­je sto­lje­ća i pol oni ko­ji ko­ri­ste ža­ru­lju i pišu ke­mij­skom olov­kom od ne­o­bi­čnih po­če­li po­sta­ja­ti obi­čnim gra­đa­ni­ma, go­di­na na izma­ku po­ka­za­la je da je sa­mo pi­ta­nje vre­me­na ka­da će su­per­ko­mu­ni­ka­tor s vre­me­nom bi­ti sva­tko od nas, sa ­svim do­brim i lošim re­per­ku­si­ja­ma ko­je ta­kva pro­mje­na do­no­si.

Možda praktičan uvid u sukob tih svjetova možete vidjeti kod zadnje video čestitke Bijesaprvog, kao i kod ranije ironije vezane uz rat sa surferima s Facebooka, odnosno pregledom komentara na tekstove u medijima, kao i ispod samog videa. Provjerite sami kojoj grupi pripadate:-)

Click here to view the embedded video.

Više tekstova o novim medijima općenito i u Hrvatskoj potražite ovdje.

PS Evo i RTL Televizije sa sličnom temom večeras – vidi se da je čitan onaj dnevnik o najtraženijim pojmovima na netu u Hrvatskoj

Faber je čak rekao onu staru provjerenu frazu iz svakog predavanja o kriznom komuniciranju – “Tko radi, taj i griješi!” – Pipo Čakovec se tako ispričao oglasom za GMO Poli prije nekoliko godina.
I kad su svi mislili da je sve pod apsolutnom kontrolom, iznebuha, posve neočekivano u cijelu priču se uključio Bijesprvi sa svojim zadnjim uratkom.

Click here to view the embedded video.

Tih nekoliko urnebesnih minuta tako je dobro saželo sve ono što se događalo proteklih dana u Hrvatskoj i do ovog trenutka ga je vidjelo preko 100.000 gledatelja samo na YouTube kanalu Bijesaprvog. Dragan Petric je cijeli trend parodija odlično objasnio u članku u Jutarnjem – Nakon Obame i McCaina Hitler glumi Sanadera

Trend parodiranja na internetu korištenjem ove scene toliko je uzeo maha da je u Sjedinjenim Državama, odakle pristiže ponajviše takvih uradaka, već postalo stvar prestiža biti ismijan kroz figuru Hitlera, čime je, u stvari, uklonjena svaka moguća konotacija parodiranih vezana uz Hitlerovo nacističko opredjeljenje.

Ovisno o tome koliko je osoba ili situacija parodirana ovom scenom podudarna s Hitlerovom spoznajom realnosti, pojedina montaža je doživjela veću ili manju gledanost na internetu, pa se iz činjenice da je prva hrvatska verzija ove parodije u dva dana postigla izrazitu popularnost (više od 70 tisuća učitavanja filmića) može zaključiti kako je njezin autor na uvjerljiv način povukao paralelu između premijerovog suočavanja s istinom u slučaju Facebook sa suočavanjima s istinom onih koji su uprizoreni u prijašnjim uspješnim parodijama.

I potom slijedi najbolji dio – rat novih i klasičnih medija. Ako ste danas kupili novine (osim 24sata koji su jedini imali priču u tiskanoj novini) kraj priče ne biste vidjeli jer su ga svi zdušno ignorirali (je li slučajno – Jutarnji list očajnički brani Sanadera: Premijer nije znao za uhićenja!). Od televizija je jedinu iznimku napravio Dnevnik Nove TV – nije ni čudo da mu gledanost konstantno raste jer ima – kredibilitet. Zanimljivo Večernji list nije donio vijest o filimiću niti u on line niti u tiskanom izdanju. U svakom slučaju zanimljivo reagiranje/ignoriranje medijske scene. Naravno, sve je stvar urednika i njihovih odluka, ali…

Vidjet ćemo danas kako će se spojiti virtualni i stvarni život na najavljenim prosvjedima…

Meni se Facebook svidio jer tamo mogu staviti puno linkova za one koje zanima više, pa ja ovdje stajem, ako želite istraživati više – potražite me na Facebooku. Za slične teme i dnevnike odaberite neke od ključnih riječi ili kategorija ispod ovog dnevnika.

Click here to view the embedded video.

Dok su prije nekoliko godina prvo T-Zombix, pa kasnije Bijesprvi Hrvatima pokazivali sve mogućnosti Interneta Facebook se tek lagano širio svijetom. Ali stvari nisu bile puno drugačije. Bar što se policije tiče. Prvo je T-Zombix napravio legendarnu parodiju na T-svijet i onda mu je policija pokucala na vrata jer je T-HT – prekrstio u T-Hitler Telekom i Mudriniću dodao brčiće (ako se dobro sjećam s nekih prezentacija iz Experte:-). Kasnije je poučen tom lekcijom Hrvatsku prekrstio u FUBARstan i napravio još danas legendarnu parodiju vladnih stranica Otvorena vrata – Zombixova Zatvorena vrata.

Bijesprvi se namjerio na Ivicu Kirina, danas već legendarnog prvog pendreka (Vratite nam Kiru da Sanaderu objasni internet – pazite tu je ona naci ilustracija, možda vas privedu jer ste je gledali), pa ga je ovaj tražio po serverima (dok je Bijesprvi davao intervjue hrvatskim medijima – 24sata i Globus). Pa je tako do danas prvi spot Kiro prosviro vidjelo preko 800.000 gledatelja (5 puta više od na današnji dan 165.018 službenih članova grupe Croatia na Facebooku). Sve je to dovelo do cijelog niza spotova – od kojih je onaj SDP-a s Jadrankom Puž, parodijom na HDZ-ova Niku Kovača, emitiran i na velikim ekranima.

No Facebook je dao novi zamah cijeloj priči s Internetom u Hrvata – koju je pokrenula a tko drugi nego Severina još 2004, kad je gle slučajnosti osnovan Facebook – zar nije prava kraljica? Prošli tjedan na portalu Večernjeg lista mogli ste čitati udarnu priču o novom trendu – Politički cyber rat bjesni Hrvatskom. Tako se osim rata za klasične medije, počelo skupljati političke bodove na sada vrlo popularnoj društvenoj mreži Facebooku.

Sve je započelo formiranjem grupa „Stegnite i vi svoj remen, bando lopovska”. Grupe su pokrenute kao reakcija na Sanaderov govor o krizi i mjerama štednje a zatim brzog povlačenja vlastitih izjava nakon što su ga optužili da je ukrao Božić. Zbog takve nesuvisle politike prema građanima osnivači grupe planirali su veliki prosvjed 5. prosinca na ulicama hrvatskih gradova, što je očigledno neke zabrinulo jer su danas neki njihovi aktivisti i privedeni.
Iako političari ranije nisu pridavali veliku važnost Internetu, izgleda da se to s ukradenim Božićem stubokom promijenilo. Sada najveću bitku trenutno vode vladajući HDZ i njihovi inertni saborski protivnici SDP. Samo je jedna stvar konstanta – u policiju je priveden SDP-ovac osnivač grupe na Facebooku protiv Sanadera, izazovnog naziva “Kladim se da ću naći 5000 Facebookera koji ne vole Sanadera”. Policija ga je navodno privela zbog sumnje u fotomontažu objavljenu na Facebooku, na kojoj se premijera Ivu Sanadera prikazuje s nacističkim obilježjima te zbog potencijalne prijetnje Vladi (Vlada = Ivo Sanader). Vrlo brzo na Facebooku je stigao je odgovor na uhićenje – Upadnite meni u stan, bando gestapovska, Hrvatska nije policijska država!. Evo kako su na to, ništa maštovitije, odgovorili HDZ-ovci “Kladim se da ću naći 15.000 ljudi koji mrze Milanovića”. Stranačke vođe prepucavanje su nastavili putem glavnih medija, a u trakavicu se uključio i ravnatelj policije Faber. Zoran Milanović je sazvao pressicu tvrdeći kako Sanader ne razlikuje satiru od kaznenog djela te da se zapravo radi o autocenzuri vlasti dok premijer tvrdi upravo suprotno. U svakom slučaju ponovo smo doživjeli da se virtualni događaji odjednom prebace u stvarni svijet i stvaraju stvarne probleme, a o njima pišu veliki klasični mediji. Pa taj je Internet usitinu zanimljiva igračka. I fino nam je izludio predsjednika Vlade dr. Ivu Sanadera, tako da smo od njega čuli puno lijepih o Internetu ovih dana. Možda mu je bolje da kao odlazeći George Bush, odluči da s Internetom neće imati veze.

Vjerujem kako će cyber bitke u nadolazećoj predizbornoj kampanji biti sve češće. Njima se bave stranački aktivisti i plaćenici zaduženi za širenje negativne propagande o suprotnim taborima, iako niti jedna stranka nije javno priznala postojanje istih. Internetska prepucavanja i “podmetanja nogu” uglavnom se svode na skretanje rasprava s tema, izazivanje drugih besmislenih rasprava, provociranje, glasovanje na anketama, zlonamjerno služenje s više nadimaka, stvaranje dojma brojnosti zagovaratelja, osnivanje grupa ili foruma itd. – forumskim rječnikom trolanje (engleska riječ troll označava osobu koja dolazi na internetske zajednice kao što su internetski forumi s jedinim ciljem da na njih šalje podrivačke, grube i uvredljive poruke kako bi namjerno dosađivala ostalim sudionicima, odnosno remetila tijek rasprave).

No koliko god izgledale beznačajne i virtualne, već jednom smo vidjeli da se itekako mogu odraziti u stvarnom životu – Fran Kušeta – kako jedan srednjoškolac može pokrenuti Hrvatsku (za razliku od nekih). Vidjet ćemo što će se stvarno dogoditi 5. prosinca!

Za slične tekstove kliknite na ključne riječi ispod ili sa strane ovog dnevnika, ili odaberite odgovarajuću kategoriju koja vas zanima.