Ni PR, ni marketing, ni velike korporacije u online svijetu još nisu posve zauzeli svoje položaje. Složni su u tome sudionici Liderova okruglog stola o komunikaciji u digitalno doba objašnjavajući kako s porastom broja medija raste broj mogućnosti, ali i potreba njihovoj prilagodbi.

Znaju li domaće kompanije pravilno obliko­vati kompanijski sadržaj na webu? Služe li se političari u aktualnoj predizbornoj kam­panji društvenim mrežama i koliko su u tome uspješni? Najkraći odgovor na oba ova pitanja glasio bi ‘ne’, a jedan od razloga zašto je tome tako jest to da ni PR, ni marketing, ni velike korpora­cije u online svijetu još nisu sto posto zauzeli svoje pozicije. Složili su se u tome sudionici Liderova okruglog stola o komunikaciji u digitalno doba: Marina Čulić Fischer, izvršna partnerica u Pleon Partneru; Dijana K. Dešković, izvršna direktorica Spona komunikacija i predsjednica Hrvatske udruge komunikacijskih agencija (HUKA); Andreja Pavlović, direktorica društveno odgovornog poslovanja za Hauska&Partner grupu i Krešimir Macan, direktor Manjgure. Okrugli stol moderirala je Gordana Gelenčer, Liderova novinarka.

Kojim se komunikatorima danas vjeruje? Sto je ključno da bismo nekome vjerovali?

Macan: – Ključan je kredibilitet, i to onaj dugo­ročni. Danas je svaki ozbiljniji komunikator izložen dvosmjernoj komunikaciji i ne možete se skrivati iza neke fasade i dokraja prikriti sve svoje nedo­statke jer će oni kad-tad isplivati na površinu. Ako ih vjerodostojno predstavljate i odgovarate na sva pitanja, tada možete učiniti korak naprijed. Uvijek se pri govorenju o društvenim medijima poslužim primjerom Vatikana: najprije je papa Ivan Pavao II. otvorio eru Vatikana na internetu, nakon čega je Sveta Stolica otvorila kanal na YouTubeu, a zatim je nedavno vatikanska Komisija za medije odjednom odlučila da je vrijeme da Vatikan ide na Facebook. Kako sada to odjednom, zašto im je trebalo toliko vremena? Zato što su riješili sve probleme koje su morali prije ulaska u dvosmjernu komunikaciju. Međutim, nisu mogli otvoriti Benedikta XVI. kao ‘fan page’ jer bi se onda automatski javili svi oni koji su protiv ovog ili onoga, ili su pak žrtve pedofilije, i to ne bi funkcioniralo. Umjesto toga otvorili su ‘fan page’ pape Ivana II. na dan kad je proglašen blaženim i ta je stranica postala tako prvi službeni kanal Vatikana na društvenim mrežama jer su shva­tili da na Facebooku moraju okupljati zajednicu ljudi koji slijede lik i djelo Ivana Pavla II. Dakle, i Vatikan je u svojoj komunikacijskoj zatvorenosti shvatio da se mora zaputiti u dvosmjernu komu­nikaciju i da ona mora biti vjerodostojna. Svaki vas i najmanji provokator može na Facebooku razot­kriti ako zna vaše tajne. Sve što smo vam mi kao PR agencije u starom ‘offline’ modelu uspješno skrivali godinama, istoga trena postaje dostupno svima Dovoljno je da se nađe netko sa svim tim znanjima i da vas počne kao zviždač provocirati. S time se treba znati nositi.

Je li ključna vjerodostojnost online komu­nikacije?

Čulić Fischer: – Apsolutno. Ona je pretpostavka svake komunikacije, ali do nje treba doći. Ona se temelji na usklađenosti riječi i djela. Nikada ne­ćete nešto tvrditi, a da pritom sebi ne otvarate mo­gućnost da prije ili poslije netko uoči kako je ono što ste tvrdili obična laž. To se događa mnogim korporacijama. Mnoge su pokušale biti na druš­tvenim mrežama, ali na pogrešan način i morat će mijenjati svoju praksu jer dugoročno nitko ne može kontrolirati komunikaciju koja se tamo od­vija, može se kontrolirati jedino vjerodostojnost. Na društvenim mrežama ne morate imati ime ili 15-godišnju karijeru ekonomskog analitičara da biste bili vjerodostojni. Važno je da ljudi osjete kako to što pišete proizlazi iz vlastitog iskustva. Da nije imputirano od strane PR-a, marketinga, korporacija, svih nas koji nastojimo u online svi­jetu zauzeti pozicije. Nitko od nas još nije sto posto zauzeo te pozicije. Osnovno pravilo glasi: nemojte izlaziti na društvene mreže ako niste spremni na dvosmjernu komunikaciju što automatski znači – na kritiku. Mislim da brojni naši klijenti na to nisu spremni jer smo danas u recesiji, imamo otpu­štanja, spajanja, niz loših vijesti pa oni ne žele biti u medijima a kamoli na društvenim mrežama.

Dešković: – Vratila bih se korak unazad, istina je da u online areni netko ne mora biti doktor zna­nosti da bi bio prepoznat kao relevantan izvor, ali mora biti netko tko je izgradio svoju reputaciju upravo u online zajednici u kojoj se jako dobro zna ‘who is who’. To svakako mora biti netko tko dobro vlada nekim područjem i tko je dosadašnjim ak­tivnostima pokazao da je vjerodostojan. Tu se mo­guće prevare vrlo brzo prepoznaju za što postoji već nekoliko dobro poznatih slučajeva među za­jednicom bloggera koja u Hrvatskoj još uvijek nije zaživjela kao u u susjednoj Srbiji, zapadnoj Eu­ropi, a da ne govorim u SAD-u. Iskustva kolega iz zapadne Europe mi kažu da se zaista trude upo­znati te ljude kao što u struci tradicionalno pozna­jemo novinare. Posao PR-ovca time postaje za­htjevniji jer se ciljna skupina značajno proširuje. Moramo moći prepoznati influencere u online za­jednici i vjerodostojno im prenijeti sadržaje ili in­formacije.

Sve četvero dolazite iz agencija- Koliko mora biti drugačiji pristup komunikaciji s lju­dima koji često dođu online, samo da bi se istresli. Kako tome doskočiti?

Macan: – Svaka kritika vam je prilika da dokažete da ste ono što jeste.

Pavlović: – Ne, mislim da je ovdje jedan drugi pro­blem važan kad govorimo o kritici. Mislim da su u mnogim korporacijama ključni pokazatelji oni po kojima se mjeri broj pozitivnih priča koje se ‘plasiraju’ u medije. Zbog toga se komunikatori u korporacijama suočavaju s velikim problemima. Naime, ako se njihov uspjeh isključivo mjeri prema pozitivnim člancima ili komentarima, tada se kri­tika ne gleda kao nešto što može doprinijeti tome da korporacija unaprijedi svoje poslovanje. Pri­mjerice, Dell je zbog kritika korisnika njegovih kompjutora počeo na potpuno novi način kreirati svoje proizvode. Jednostavno su shvatili da im je to nova poslovna prilika. Iz ovog primjera vidimo da društvene mreže ne služe samo za istresanje ili razmjenu stavova već i novom načinu stvaranja proizvoda i vrijednosti u društvu, što je mnogo važniji aspekt ove priče.

Macan: – Da, ali dok govorimo o starim mjerilima ona više ne vrijede. Nemojmo se uspoređivati s onim što je ‘passé’; ne može mi netko određivati da će mi jedan negativan članak biti onakav ili ovakav ili da me klijent upita mogu li zaustaviti ‘hoax mail’ koji je stigao…

Pavlović: – Ja se želim uspoređivati s dobrima, a ne s lošim praksama.

Macan: – Postoji način kako se nositi s hoax mailom, i to je ono čemu klijente treba učiti. Neki su spremni to prihvatiti. Govorili smo o pisanim me­dijima u kojima nemate više gdje plasirati neke vi­jesti, pa online ostane jedini raspoloživi segment. I s onlineom možete raditi svašta. Dakle, dobra web-stranica, drugi kanali i kombinacija igara apli­kacija, nekakvog oglašavanja na Facebooku i drugim mrežama, koje je sada jako jeftino, može djelotvorno proširiti vijest, a da se to ne shvati kao čisto oglašavanje. Sve se mijenja jer imamo dvo­struku komunikaciju i odjednom imate fokus grupu istodobno dok imate kampanju, sve znate, vraćaju vam se povratne informacije, znate koji slogan prolazi, a koji ne… Prije smo imali jednu šansu poslati objavu, staviti ne­kakav naslov i reći ‘što se ufatilo, ufatilo se’, ali danas ako stavimo pet verzija neke objave koju želimo proširiti preko onlinea vi­dimo koja najbolje prolazi, drugi dan puštamo samo nju, samo nju forsiramo jer smo shvatili koja je poruka prošla. Možemo dakle te­stirati i provjeravati, i to u realnom vremenu. Ja ne patim zbog toga što mi me­diji zatvaraju prostor jer se otvara stotinu drugih pri­lika. Problem je u tome što to klijenti još ne razumiju.

Koliko su klijenti spremni, naročito srednje i manje kompa­nije, prilagoditi svoje po­slovanje i asortiman proizvoda?

Čulić Fischer: – Neki dan su me nazvali iz jedne takve kompanije i rekli da imaju nešto potencijalno krizno i dodali da im nije važno što pišu no­vine, već to što se zbiva na društvenim mrežama. Ja sam pala sa stolca jer nisam mogla vjerovati da su, od kada smo se zadnji put čuli, u smislu razmišljanja prešli svjetlosne godine. Ipak, na kraju se ispostavilo da ustvari nisu, već se pokre­nula nekakva peticija protiv nečega, netko je o tome pričao online i oni su mislili da je to nešto važno, jer o tome danas svi pričaju. Da su napra­vili ozbiljnu analizu, shvatili bi da je ta konkretna konverzacija nevažna. Dakle, jedna je stvar trend, a druga stvarno usvajanje, razumijevanje i pro­mjena ponašanja u skladu s tim što se događa. To ne mora nužno biti tako radikalna promjena proizvoda jer to si može dopustiti vrlo malo kom­panija, u kompanijama mora doći do stvarne pro­mjene u razmišljanju. Na internetu dobivate barem nekakvu komunikaciju za znatno manji budžet nego onaj na televiziji i u tisku. Zamka je u tome da sve to lijepo izgleda, posebno kad ra­čunate dobiveno u odnosu na uloženo (ROI), ali zamka je u tome da još ne možete imati veliku, važnu kampanju koja mijenja svijest ako nemate oglašavanje, i to na mainstream mediju. E sad, u kojoj ste niši – jeste li dermatološka poliklinika pa vam možda ne treba jaki brend i sve ono što ide s njim, ili ste iz branše u kojoj vam je to nužno potrebno – o tom se pitanju može razgovarati. Mislim da općenito to u velikim kompanijama, brendovima, mass marketu još nije moguće bez oglašavanja.

A propos veličine kom­panija, čini mi se, barem koliko sam prisutna na Fejsu, da su veliki otvo­reniji za to?

Dešković: – Mislim da se u zadnjih godinu dana do­godio konačno kvantni skok – to se vidi po oglasima za posao, koliko se traže com­munity manageri, stručnjaci za digitalne komunikacije. Iz iskustva rada u velikoj kompaniji mogu reći da se u korporacijama često ne žele priznati rezultati istra­živanja tržišta ako su neoče­kivani. Vjerujem da je isto takva situacija s društvenim mrežama koje su donekle također podaci iz domene istraživanja tržišta. Uvijek će se naći razlog zašto to nije prava povratna informacija – npr. zato što ljudi koji su online nisu naši stvarni po­trošači – oni su pobunjenici, drugačijeg profila i ne pred­stavljaju naše stvarne potro­šače. To je kada netko zapravo ne želi pogledati u ogledalo i tu vjerojatno leži dio problema koji će se sam po sebi početi rješavati porastom konku­rentnosti koju do sada nismo imali na tržištu.

Macan: – Iako je to prije iznimka nego pravilo, dvije Kraševe kampanje nisu ko­ristile mainstream. Sada su ‘Životinjsko carstvo Dinosauri’ koristili nešto televi­zije, ali obično Životinjsko carstvo, recimo, inicijalno nije napravilo ništa u smislu oglašavanja, a imali su izvanredne rezultate na prodaju. Postojala je jedino online aplikacija koja je podsjetila zajednicu da po­stoji Životinjsko carstvo ako ste slučajno na njega zabo­ravili. Već za drugu priču morali su koristiti kombina­ciju s oglašavanjem.

Ćulić Fischer: – Životinjsko carstvo je do sada jedina kampanja koja je imala takav efekt.

Macan: – To je dobar pri­mjer toga što se mora na­praviti. Da bi napravio ‘re­vival’ radiš iskorak u tehno­logiji, digitaliziraš stari brend. Kako? Oni su se pre­bacili na društvene mreže, web, igraonicu i stvorili virtualne dinosaure. Morali su to reći na televiziji da bi imali impact, ali smo iz svega toga uspjeli do­biti dobar PR. Ljudi su to pratili i pisali. Oni koji promišljalju o proizvodima moraju se donekle prilagođavati publici. Njima je publika pobjegla na digitalu: mladi su online, njihovi mladi roditelji su manje-više online i onda se njima prilagođavaš. Mi možemo privući te buntovnike, a sve su više zastupljene i sve dobne skupine. Ljudi se javljaju i važno je da im se priđe. Zuckerberg je to vrlo dobro definirao. On kaže: ‘Zajednice već postoje, omogućite im da rade ono što bi inače radili’. Mi imamo zajednice svojih potrošača. Svaki naš kli­jent i tvrtka vole te proizvode, emocionalno su ve­zani uz njih. Mi tu zajednicu povezujemo, a za­pravo joj omogućujemo da radi ono što je inače radila, tj. uživala u brendu, tj. potičemo ju da ak­tivnije sudjeluje u životu. To je bit društvenih mreža. Problem je kod medija danas da sve gle­daju kao reklamu, ne razmišljaju mogu li informa­cije o nekom novom cool proizvodu biti zanimljive i njihovoj zajednici. Tako vam se dogodi da imate novi proizvod koji je cool, super, dobar i vidi se da ga ljudi guglaju, a nitko iz novina neće objaviti niti riječ o njemu. Kažu, promo je, morate platiti za njega. Zašto ne razmišljaju da daju korisnu in­formaciju svojoj zaiednici.

Čulić Fischer: – Mora se stvoriti kritična masa interesa na društvenim medijima da bi se to onda prevelo u mainstream medij, a to se povremeno i događa. Mislim da Ju­tarnji list svako toliko na­vodi što se dogodilo na Facebooku, a da ne kažem celebrity-magazini koji špiju­niraju i prepisuju što je tko kome napisao na ‘wallu’. Taj trend neosporno po­stoji. Mi kao komunikatori moramo procijeniti koliko je neki proizvod primjeren jednom ili drugom mediju bez obzira na to s kim taj medij u konačnici komuni­cira. Do 2013. će Facebook u SAD-u probiti oglasne budžete, imati najviše budžeta online. Ali bitno je da mi procijenimo koja se vijest i koja vrsta komuni­kacije može proširiti na koji medij. Mi sad imamo više medija nego što smo ih imali prije. Sad je pitanje hoćemo li uspjeti objasniti klijentu daje 17 ‘shareanih’ vijesti na portalima jed­nako vrijedno za taj brend, kompaniju, kao i stranica u Lideru. Mislim da s tim veći imamo problem. Rekla bih da smo počeli prepoznavati gdje i što možemo plasirati, ali još nismo uspjeli u svim si­tuacijama objasniti klijentima da je to jednako vrijedno ili čak vrednije.

Možete li navesti bilo koju tvrtku koja je uspjela napraviti pomak preko društvenih mreža?

Čulić Fischer: – Kraš s Životinjskim carstvom, Za­grebačka banka s glasanjem za donacije preko web aplikacije.

Pavlović: – Ja bih radije da korporacije u svojim korporativnim komunikacijama iskoriste poten­cijal društvenih mreža za ono što je sve važnije, a to je da se zaboravlja dvosmjerna komunikacija. Ali mi ne možemo govoriti samo o jednoj disci­plini već o kombinaciji odnosa s javnošću i druš­tveno odgovornog poslovanja, a društveno odgo­vorno poslovanje po definiciji ne ide bez povratnih informacija i osjećaja onih s kojima smo u komu­nikaciji; naime da su oni utjecali na promjenu našeg ponašanja, naše poslovne strategije, na ono kako se ponašamo u zajednici i tu bismo dimenziju u Hrvatskoj voljeli vidjeti. Korporacije trebaju shva­titi da više nisu određene granice između njih i ostatka svijeta i da ne mogu više braniti ili kontro­lirati svoje organizacije na način na koji su ih kontrolirali do sada, da one nisu odvojene od svijeta, od zajednice u kojoj žive jer svaki njihov zapo­slenik ima svoju priču, mrežu ljudi, a sve se to mul­tiplicira… Željela bih da se pokrenu razgovori o nekim ključnim aspektima njihova poslovanja.

Macan: – Glavni kontrolor takvih tvrtki koji bi ih potaknuo da budu društveno odgovorne jest, re­cimo, Udruga potrošača. Za to EU daje milijune eura u sljedećih nekoliko godina kako bi vam omo­gućio da odete na društvene mreže, dignete webove i o svemu tome pitate upravo velike hrvatske tvrtke. Nažalost, naša je udruga potrošača ostala negdje u 19. stoljeću.

Dešković: – Zahvaljujući fondovima EU već se nešto i radi u tom smjeru. Većina otvorenih ra­sprava do sada na žalost nije konstruktivna jer na tržištu, za početak, nemamo temeljnih znanja o tržišnoj ekonomiji pa rasprave odu u sasvim su­protnom pravcu. Ljudi pitaju zašto smo nekada imali besplatno, a sada plaćamo više, a da se pri tome ne dotaknu domene prava potrošača.

Pavlović: – Apsolutno se slažem. Iako je poslovni svijet u žarištu interesa, mislim da svi sektori mo­raju preuzeti odgovornost za svoje djelovanje. Ci­vilni i državni sektor nisu obavili svoj posao. Pod time mislim da svi sektori moraju jednako odgo­varati za to kako rade svoj posao.

Macan: – Imamo Vladu koja ne komunicira s nama koji je plaćamo, a što onda reći za ostale tvrtke. Govo­rimo o nečemu što su apso­lutno svjetski trendovi. U online sektoru u Hrvatskoj se vrti minimalno 10-ak mi­lijuna eura prije svega kroz oglašavanje, ali mi na žalost nemamo još online prodaju. Da postoji povoljna dostava i da su kartičari povoljniji vjerojatno bi i to zaživilo. Ovako svi žele musti dokle mogu po starim modelima i čekaju se promjene zakona i standarda kad uđemo u EU, ali je važno da smo se mi koji pratimo spremni uključiti, u bilo kojem tre­nutku. Tu nema neke velike sreće, ali moraš biti pri­sutan, raditi. Tako je sustav Agrokora svugdje online, ali svi znamo da je on izrazito zatvoren što se tiče same poslovne komunikacije. Osim toga, postoji trend koji se brzo mijenja i koji je već sada iznimno zani­mljiv mnogima – baza od pola milijuna korisnika pametnih telefona u Hrvatskoj.

Čulić Fischer: – Problem s Hrvatima i pametnim telefonima je taj što je postotak korisnika koji za­ista koriste sve funkcije vrlo nizak – iPhone se pr­venstveno kupuje kao statusni simbol. U SAD-u 43 posto odraslih Amerikanaca koristi pametne telefone. Što je zemlja siromašnija, to je veća po­treba za statusnim simbolima.

Na koji se način valorizira vaš PR-ovski uspjeh, online vs. offline?

Čulić Fischer: – Online ima neke svoje standarde. Me­dijske agencije odavno ko­riste CTR (click through rate). Sad ide novi trend koji opet dolazi iz SAD-a gdje se sve više vuče na stranu kva­litativne evaluacije, gleda se na to tko su stvarni ljudi koje ste dosegnuli. Rađena su istraživanja na kozme­tičkom brendu gdje se po­kazalo da više od 40 posto ljudi koji su obuhvaćeni tom online komunikacijom uopće nisu bili njihovi po­trošači. To su trebale biti žene, ali su oni na kraju obuhvatili muškarce. To je ono što se trenutačno do­gađa. Više nije važno samo koliko imate klikovana stra­nici, koliko imate ‘viewera’, već kakva je kvaliteta do­sega i komunikacije, a tu se opet otvara prostor za nas PR-ovce jer mi radimo upravo na tome. Uključu­jemo se u konverzacije i onda kvaliteta postaje mnogo relevantnija.

Kako uspijevate držati konce u rukama kod te vrste komunikacije?

Macan: – Nikako. Kao što je rekla Marina, ako kom­panija nije spremna na dvo­smjerno komuniciranje imate veliki problem jer ćete umjesto jednog upita na tjedan koji je primala PR služba primati njih 20. Tvrtka mora biti svjesna da mora uložiti dodatne re­surse ako ide na društvene mreže. Potreban je posve drugačji interni PR.

Čulić Fischer: – Naša ko­munikacija s klijentima često počinje s tim da oni ukucaju svoje ime u Google i onda dobiju ‘ukrao, pre­vario…’ a onda ih zanima kako to promijeniti… Dva su načina: jedan je dugo­ročan i traži puni anga­žman, odnosno stalno kre­iranje pozitivnih sadržaja. Drugi je ono što kolege u digitalnim specijaliziranim agencijama ne pre­poručuju jer ispada daje to manipulacija s poda­cima: kupujete riječi koje su vam relevantne, a kad naiđete na one koje koristite u svom sadržaju, au­tomatski vam se uz njih vežu i članci koje želite.

Pavlović: – Naš novi izvještaj o održivom poslo­vanju (Hauska&Partner) potpuno je online kao bismo posjetiteljima omogućili komentiranje, upu­ćivanje na još neke vrijedne izvore informacija…. Ako savjetujemo naše klijente u društveno odgo­vornom poslovanju moramo biti vjerodostojni, a možemo to biti samo ako ih savjetujemo i na te­melju vlastitog iskustva.

Macan: – U raznim ste prilikama prisiljeni reagi­rati. Svi bismo htjeli da se o dobrim tvrtkama piše još više, da se to viralno širi, To nije lako postići. Moramo naći neke alate. Nema ničega što se širi brže od svjetlosti osim loše vijesti. Kad bismo mogli iznaći učinkovit način kako to postići s dobrim vi­jestima, postali bismo multimilijarderi. Mijenjaju se stotine stvari na koje smo naučili, Danas digi­talna tehnologija omogućuje da se s time uspješno nosiš, za razliku nego prije. To je napravila Toyota kad je sve loše vijesti o povlačenju automobila stav­ljala na jedno mjesto kojim je upravljala proaktivno dajući odgovore na pitanja. Moraš pristati da ti budeš nositelj loših vijesti o sebi, ali onda njima i upravljaš. To je budućnost digitalnih medija. S druge strane javlja se potreba da stvaraš svoje medije i kroz njih puštaš vijesti o sebi. Kad novinar radi temu, treba ga navesti da on nađe te pripremljene materijale o tebi. Moraš mu sve to omo­gućiti. Tu svakako ima posla za nekog unutar tvrtke, za tehničare…

Dešković: – Moramo se mi­jenjati, usvajati nova znanja i kompetencije, a koliko je to nužno govore podaci ICCO-a (međunarodna uduga agencija u čijem član­stvu je i HUKA). Prema go­dišnjem izvještaju ICCO-a o globalnom poslovanju agencija članica 80 do 100 posto PR agencija pruža usluge digitalnih komunikacija u većini zemalja, Brazil, Slovačka, Slovenija i Turska kao zemlje s kojima se mo­žemo uspoređivati imale su veliki skok u odnosu na go­dinu ranije. Među zemljama koje su apsolutni lideri u Eu­ropi u digitalnim medijima je Finska, oni su najrazvije­niji. S druge strane, prihod od digitala je relativno mali u rasponu od pet do 20 posto. No s porastom online oglašavanja rasti će i prihodi od digitalnih komunikacije.

Koje kompetencije mora imati neki PR- stručnjak koji radi taj posao?

Čulić Fischer: – Korporativno strašno kaskamo. To je web 1.0. A što se agencija tiče, sigurno je da za sada nemamo specijalizirane online PR agen­cije.

Macan: – Postoji minimalni kvantum znanja s kojim PR-ovac danas mora raspolagati I koje stječe na fakultetu. Kad nam ljudi dođu u agenciju za prvi im test damo da napišu blog. Zašto? Zato što moraju razumjeti kako funkcionira blog, zašto se pišu ključne riječi, prema kojim se ključnim rije­čima traži jer ako konkurent želi nekoga diskre­ditirati, napisat će blog koji će jako ‘nažuljati’ mog klijenta. Znači, moraju se naučiti na taj način raz­mišljati.

Čulić Fischer: – Ja ih najprije zamolim da napišu priopćenje za javnost.

Pavlović: – Tužna je činjenica da dobivamo takve ljude s fakulteta. Djeca iz OŠ izlaze nepismena, to se nastavlja na fakultetu i onda imamo akademski obrazovane, nepismene građane. Neki psihoana­litičari tvrde da više nećemo biti u stanju izraziti sve nijanse osjećaja osjećaje zbog ovakvog načina komunikacije. Naša djeca više ne čitaju, sve je brzo.

Čulić Fischer: – Takav je uzajamni odnos i uza­jamni utjecaj. Na Facebooku se s povećanjem broja prijatelja svakoga od nas ukupna mreža kontakata strahovito proširila. Kada dobijete link na članak više nemate vremena pročitati taj tekst: Sve više funkcionira samo video i fotka. Amerikanci pro­vode 27 sati mjesečno na poslu online. Dakle, sat i pol na dan.

Kako političari u ovoj kampanji funkcioni­raju na društvenim mrežama?

Macan: – Predsjednik Ivo Josipović je najbolji di­gitalni brend prema svim mjerenjima, prema svim aspektima: konverzacijskim, konverzijskim – on ima daleko najlajkanije komentare, najviše inte­rakcije i daleko odskače od hrvatskog prosjeka. Rezultat ove kampanje je relativno predvidljiv i nitko se nije previše bavio društvenim medijima. Niti je gradio mreže. Nešto malo su se time bavili liberali, ali u načelu sve je to ništa. Kukuriku se nešto trudi, ali su brojke skromne. Slikovito, oni dosad nisu osvojili niti jedan virtu­alni mandat jer je za to potrebno 15.000 glasova, vjerujem da će to prijeći ovih dana. Bit Obamina uspjeha bio je CRM (customer relationship ma­nagement) i to je ono čemu mi svi idemo. Tu ćemo biti samo jedna od poluga gdje ćemo obuhvatiti cjelokupno iskustvo zajednice, a onda ćemo svi zajedno u pojedinim segmentima upravljati tim iskustvom sa zajednicom. To u Hrvatskoj zbog trenutačnog izbornog rezultata nije potrebno niti itko nakon samih izbora želi nastaviti razgovarati sa svojom zajednicom. Vidjet ćemo.

Čulić Fischer: – Ja bih tu ipak razlikovala dvije stvari: prvo, predsjedničke od parlamentarnih iz­bora, jer mislim da je predsjednička kampanja po defaultu personalizirana; ona to mora biti. Josi­pović se očito ‘zakačio’, to ga interesira samo po sebi. Drugo, parlamentarni izbori nisu onoliko personalizirani koliko smo očekivali da će biti. A Facebook je, kao najjača društvena mreža personaliziran. Neki su pojedinci to prepoznali (Darinko Kosor, Cačić, Holjevac,..) i mislim da to koristi i njihovim strankama.

Pavlović: – Vlada je apsolutno zatvorena i sad je samo pitanje hoće li se u novoj Vladi shvatiti po­tencijal da svaki ministar ima svoju komunikaciju s građanima.

Macan: Kako pobijediš, tako ćeš i vladati. Ako to oni u svojoj pobjedi ne žele, ako je to samo šminka, pitanje je što će dobiti poslije.

Čulić Fischer: – U sadašnjoj Vladi ministar uopće nije smio reći ni hoće li doći ili neće na neko do­gađanje. Ja vjerujem da će, pobijedi li koalicija na čelu s SDP-om, imati posve drugi pristup komu­nikaciji. U to čvrsto vjerujem jer se to dosad po­tvrdilo na nizu primjera.

Macan: – Ali i tu je jedan problem: oni po prirodi tako komuniciraju. Mediji će ih toliko ‘lupati’ da će se u jednom trenutku zatvoriti.

Čulić Fischer: – Pitanje je hoće li se to pretvoriti u strukturalnu promjenu ili će ostati na osobnim preferencijama. Bude li došlo do strukturalnih pro­mjena, to će riješiti velik dio problema.

pripremila: Sanja Romić

Izvor: Lider, br. 320, 18.11.2011., specijal PR odnosi s javnošću

Ovim je eksperimentom Jutarnji dokazao nevjerojatnu snagu društvenih medija, posebice Twittera, koji u Hrvatskoj tek uzima maha. Reakcija na Twitter objavu bila je eksplozivna. Stotine čitatelja ekspresno su razmjenjivali linkove i informaciju o ostavci, prije nego su se ‘glomazni’ mediji pokrenuli.

U manje od 15 minuta nakon objave o Sanaderovoj ostavci, portal Jutarnji.hr je ‘pukao’ pod pritiskom posjete (na čemu se ponovo ispričavamo korisnicima). Za vrijeme povremene nedostupnosti, novosti su se širile Facebookom i Twitterom gdje su bile iznimno čitane i komentirane.

Takozvano Twitter novinarstvo u kojemu sudjeluju novinari i građani, koji djeluju poput medijskih enzima, ubrzavajući informaciju do razine ‘real-timea’, u svijetu više nije bauk.

Svi se sjećaju Chelseyja Sullenberga, pilota koji je junački spustio avion u njurojšku rijeku Hudson. No, društveni mediji pamte Janisa Krumsa: čovjeka koji se našao na mjestu događaja, fotografirao avion u vodi, fotku postavio na Twitter, odakle ju je i novinarski div CNN uzeo za svoju ‘breaking’ objavu.

Takvih je primjera mnogo, a najrecentniji, poput smrti Michaela Jacksona koja je do te mjere odjeknula Twitterom da se servis doslovce raspao, ukazuju na novi, direktniji, brži sistem informiranja.

No uz čestitke cijeloj on line zajednici na tako ažurnom praćenju svjetskih trendova, prigoda je da skrenemo pažnju i na onu drugu stranu te medalje – mogućnost da se tim istim mrežama proturi i laž, koju je ponekad teško demantirati. Tako je i do mene, u noći kada je umro Michael Jackson, došao twit da je istodobno stradao također i poznati glumac Jeff Goldblum – što se vrlo brzo provjerilo preko twittera u Australiji, ali opet nedovoljno brzo da vijest obiđe svijet nekoliko puta dok se nije konačno zaustavila. Sam Jeff se s time morao u konačnici našaliti i napisati sam svoj lažni nekrolog: “Nitko neće žaliti za Jeffom Goldblumom više od mene. Bio je ne samo mentor i prijatelj, nego je bio i – ja”. Naravno neki su to iskoristili i da se dobro našale na račun twiterromanije koja je zavladala svijetom, a kad to radi Stephen Colbert, onda je i vrlo zabavno – obavezno pogledajte:

Dobar tekst na ovu temu donosi i TechCrunch.com.hr – Facebook, Twitter i Sanaderova ostavka, koji mi je skrenuo pažnju i na hrvatske inačice Twittera, kao šrto je popularna Zrikka – pa tko voli, nek izvoli:-).

Kao posljedica toga, javlja se potreba za CSMO, odnosno Chief Social Media Officer-om. Njegova/njena bi funkcija bila da prati cjelokupan rad određene kompanije i da putem novih medija, komunicira s javnošću, koja je upravo konzument tog novog medija. Moglo bi se reći da postaje nužno da kompanije počinju ulagati u nove, još sofisticiranije PR-ovce, osobe koje će pomno pratiti trendove novih medija. No, cijela je stvar malo kompleksnija. Taj novi medij – Internet – nije niti blog, niti socijalne mreže, a niti podcast i tomu sl. Oni jesu alati, ali ne samo to. Kad bi bili isključivo alati, ne bi bilo velikih problema. U tom bi slučaju trebalo jednostavno odrediti koji su to novi mediji, naučiti kako se putem njih komunicira, kako se mjeri njihov učinak na javnost, te u konačnici, na koji ih se način kontrolira.
Iza tih alata stoje ljudi, dakle moglo bi se reći da novi mediji jesu ljudi. Oni međusobno komuniciraju i upravo su oni jedini mediji koji će neku vijest objaviti, prenijeti na svoje blogove, Facebookove, MySpaceove itd. itd.

Kako zaključuje Zombix, CSMO-a čeka težak, ali ujedno i zanimljiv posao. Konačno će se početi obraćati pozornost na ljude s kojima se komunicira, umjesto na medije i novinare, a on to smatra dobrim. No, postavlja se još jedno pitanje… s kojim ljudima? Taj odgovor autor prepušta nama i kaže da tko to nauči postati će odličan CSMO.

Smatram da nije teško zaključiti tko su ti ljudi kojima će se CSMO u svojem poslu morati obraćati. Prvenstveno će to biti tzv. opinion makeri, poznati, a ponekad i manje poznati autori čiji stavovi i mišljena imaju odjeka u javnosti. Ključno će biti da taj novi stručnjak stvori kvalitetnu i korisnu mrežu virtualnih poznanika i da na vrijeme prepozna «prave» ljude.

Tko zna… možda će vam ubrzo poneki CSMO biti i Facebook prijatelj, a da to nećete ni znati. On će tako pomno «vrebati» vaš profil i pratiti sve što pišete, pa ako shvati da se u vama krije poželjna osoba za njegovu kompanju «gotovi ste»

Kliknite na linkove za više tekstova na temu odnosi s javnošću, odnosi s  medijima i novi mediji.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

Pisanje maila je kao pisanje objave za medije, treba biti siguran da smo uspješno sročili poruku koju želimo komunicirati. Naglasi bitno, piši jasno, ne koristi preduge rečenice, imaj u vidu kome se obraćaš te konačni cilj.

U svrhu postizanja reda u „internetskom kaosu”, stvoren je Netiquette, skup pravila poželjnog ponašanja u Internet zajednici. Riječ je nastala iz NETwork i etIQUETTE, pravila je propisao Internet Engineering Task Force (IETF) 1995. godine. Jasno je da nema prisile niti će itko naplatiti kazne za nepoštivanje ovih smjernica, ali uvid u njih svakako pomaže u svakodnevnim prepiskama. Što se tiče Hrvatske, pravila su najpreciznije prenesena na stranici hr-netiquette.org. Tako su raspodijeljena na tri osnovna vida e-komunikacije: elektronička pošta (e-mail), mailing/news liste (usenet) i forumi.

Izdvojiti ću ovdje samo nekoliko zgodnih pravila iz prve dvije skupine koja se često zaboravljaju:

• Imajte na umu da je primatelj ljudsko biće, čija se kultura, jezik i smisao za humor mogu razlikovati od vaših. Problema može biti i s oblikom zapisa datuma, s mjernim jedinicama i idiomima. Budite osobito oprezni sa sarkazmom.
• Ne koristite isključivo velika slova. VELIKA SLOVA IZGLEDAJU KAO DA VIČETE.
• Ne šaljite velike količine podataka ljudima koji ih nisu zatražili.
• Čitajte mailing liste i news grupe mjesec ili dva prije nego što na njih nešto pošaljete. Ovo će vam pomoći razumjeti pravila ponašanja grupe.
• Ne okrivljujte sistem administratora zbog ponašanja korisnika sistema.
• Pročitajte sve članke u slijedu (thread) prije nego šaljete odgovor. Ne šaljite “Ja također” poruke čiji sadržaj je ograničen na slaganje s prethodnom porukom. Sadržaj poruke bi trebao proširivati onu na koju se nadovezuje.
• Razmislite o korištenju priručnika, knjiga, help datoteka i sl. prije nego što postavite pitanje. Postavljanje pitanja za koje postoje odgovori na drugim mjestima imat će za posljedicu mrzovoljne “RTFM” odgovore (read the fine manual – iako i vulgarno značenje za “F” riječ postoji).

Namjerno nisam uključila ono pravilo o nepoželjnosti lančanih mailova, jer mislim da je zaista nepotrebno komentirati koliko živaca prožvače jedan „lanac sreće” s prijetećom porukom „ako ne pošalješ na sto tisuća adresa, snaći će te strašna nevolja”.

Što se Foruma tiče, oni su nešto drugačiji zbog otvaranja diskusija, pisanja poruka, odgovaranja i drugih mogućnosti. Također ću iznijeti nekoliko točaka:

• Dobro pregledajte forum i budite sigurni da započinjete raspravu u pravom dijelu foruma.
• Razmislite prije nego li napišete bilo što. Morate imati valjan razlog za pisanje poruke, a ona mora biti smislena.
• Pažljivo sročite svoju poruku. Nastojite da bude što jasnija i jednoznačna. Izbjegavajte nesporazume, koliko je to moguće.
• Uvijek nastojite poštivati temu.
• Privatni razgovori na javnom dijelu foruma nisu poželjni. Za njih, koristite privatne poruke, ukoliko postoje, ili e-mail.

Sva ta pravila ipak imaju i svog malog ali moćnog neprijatelja, usuđujem se reći. Naime, dovoljan je jedan ;-) na kraju rečenice i stigli smo do problema. Šalim li se? Namigujem li samo jer mi je to zgodno? Pobijam li sve prethodno rečeno tim ?

Prvi puta je upotrebu emoticona predložio Scott Fahlman 1982. računalni stručnjak s Carnegie Mellon University.

Danas, emoticoni imaju i svoja geo-politička obilježja. Razlikuju se oni učestalo korišteni u Zapadnim zemljama od onih u Istočnim.

Najvidljivija razlika je ta da ćemo mi smajlić :-) napisati s lijeva na desno i biti će polegnut, dok će primjerice Japanac ovako obilježiti svoje zadovoljstvo (^_^).

Mi, Hrvati, najčešće koristimo slijedeće emoticone:

 = smiley
= namigivanje
;-*= namigivanje s poljupcem
:-*= poljubac
= smijanje
= mrštenje
;-(= plakanje
:-O= iznenađenje/šok
:- P = pfffftt ili pak jednostavno plaženje jezika

Jedino što je bitno znati kad je riječ o upotrebi smajlića jest: Rijetko kad poboljšavaju kvalitetu komunikacije, ali zato nerijetko ostavljaju dojam simpatičnosti autora ili uvjetne ležernosti.
Ako šaljete nešto negativno, jedan smiješak na kraju neće ublažiti vašu poruku. Dobro je prisjetiti se da čak 93% komunikacije pripada sferi neverbalnog. U e-komunikaciji nema izraza lica, govora tijela ni gestikulacije, stoga što ja zapravo hoću reći jednim :-* poznato je sa sigurnošću samo meni.
Uz smiley-je koji su se uvukli u sms-ove, mailove i ine poruke, učestalo je i korištenje kojekakvih skraćenica. Nema dana da mi ne stigne u mailu bar jedan FYI ili LOL. Pa nije naodmet ovdje donijeti niti kratak pregled istih. Mada osobi koja mi pošalje „WYSIWYG” mogu reći samo jedno: KISS!

AFAIK = As Far As I Know
AFK = Away From the Keyboard
AKA= Also Known As
BTW = By The Way
FAQ = Frequently Asked Questions
FWIW = For What It’s Worth
FYA = For Your Amusement
FYI= For Your Information
GA = Go Ahead (as in live chat when you want to let the other speaker know it is their turn)
GIGO = Garbage In, Garbage Out
IMO = In My Opinion
IMHO = In My Humble Opinion
IMNSHO = In My Not So Humble Opinion
IOW = In Other Words
KISS = Keep It Simple Stupid
LOL = Laughing Out Loud
OTOH = On The Other Hand
ROFL = Rolling On The Floor Laughing
ROFLOL = Rolling On The Floor Laughing Out Loud
RSN = Real Soon Now (as in, when the company will release the new version of their software)
RTM = Read The Manual (Actually, this is the polite contraction of RTFM–you guess what the F stands for.)
TIA = Thanks In Advance (used to thank someone up front when you ask for help with something)
TPTB = The Powers That Be
TTFN = Ta Ta For Now
WYSIWYG = What You See Is What You Get

Više dnevnika o novim medijima i društvenim mrežama potražite ovdje ili kliknite na neku od kategorija i ključnih riječi pored dnevnika.

Naime, kako su mnogi predavači zaključili, političari još nisu dovoljno razvili vlastitu svijest o važnosti upostave dvosmjerne komunikacije, a platforma za to, kako je rekao jedan od predavača, Domagoj Bebić, je praktički spremna, samo ju treba iskoristiti. Naš Krešimir Macan održao je predavanje na temu Moderne izborne kampanje – od plakata do Facebooka, osvrnuvši se na važnost i mogućnosti korištenja Interneta. Zaključio je da se promjena događa, da trebamo biti dio nje, no upozorio da novi mediji ne mogu biti jedino sredstvo kampanje jer su klasični mediji još uvijek dominantni. Iako svemu tome usprkos novi mediji mogu napraviti razliku između pobjednika i gubitnika.

Vuk Čosić, jedan od ključnih igrača na slovenskoj on line sceni, ime iza on line kampanja slovenskog predsjednika Danilo Türka i slovenskih socijaldemokrata – pogledajte RedBook i http://www.socialnidemokrati.si/, govorio je o svojim iskustvima s političkim kampanjama. Linka na predizborni blog predsjednika Türka nema jer je jednostavno prebrisan nakon pobjede, a to je jedan od problema s kojim se sve kampanje susreću – kako nastaviti tako otvoreno i moderno jednom kada dođete na vlast. Po Vuku (Čosiću ) kampanje u novim medijima imaju tri karakteristike – Tie Break – mogu donijeti odlučujuće glasove ako je bitka jako bliska; Standard – nema danas ozbiljne kampanje bez on linea – Hibrid – najveću učinkovitost postižu ako se on line aktivnosti prelijevaju u klasične medije.

Marko Rakar iz konzultantske tvrtke Mrak usluge istaknuo je primjer “savršene oluje – perfect storm” kampanje Baracka Obama, predsjednika koji je u nevjerojatno snažnom zaletu uz nove medije ostvario dobivanje podrške iz cijelog svijeta. Sve to putem alata poput Facebooka i YouTubea koji zahtjevaju minimalne troškove, a “izazivaju domino-efekt koji je na koncu mobilizirao velik broj birača i donio pobjedu Obami”, rekao je Rakar.

Kao jedan od predavača je bio najavljen i Bijesprvi, autor clipova koji je preko YouTubea potresao domaću političku scenu. On se okupljenima ‘obratio’ u svom stilu, poslao je video koji je sažeo sve bitne dijelove njegova opusu, s naglaskom da danas svatko može biti Bijesprvi.

Click here to view the embedded video.

Miroslav Tuđman održao je predavanje na temu informacija i dezinformacija u cybersvijetu, pri čemu je dao uvid u drugu stranu, onu rizičnu koja uzima maha u vremenima rata informacijama, kojima je pak Internet omogućio da nikad niti ne prestaju. Naime, političari bi trebali koristiti informacijske tehnologije u svojim predizbornim kampanjama ali i dalje, jednom kad osvoje izbore. No, upravo to područje suvremenih alata je pravo minsko polje što se tiče regulative i osiguranja od lažnih informacija i podmetanja. Novi mediji s otvorenim komunikacijskim kanalima, poput ostavljanja komentara, blogova, foruma, kao stvoreni su za uvjetno rečeno “sigurnu klevetu”.

Osobno mi je posebno zanimljivo bilo izlaganje slučaja slovenske stranke Zares – Zares.si, koje je održao Jaka Levstek. Predavanje nazvano “Web od nultog dana” jasno je iscrtalo sve mogućnosti i prednosti korištenja Interneta u političke svrhe. Stranka je zahvaljujući stranicama stranke otvorenog tipa kojima je osnovna svrha bila dvostrana komunikacija s građanima sada treća u slovenskom parlamentu. To je postigla u samo godinu i pol nakon osnutka, kao frakcija tadašnje liberalne stranke u parlamentu. Odličan primjer kombinacije novih i starih medija je i tv spot koji je samo jednom prikazan na TV-u, da bi kasnije u on line gledanjima, nadmašio i ukupnu tv populaciju koja ga je vidjela kod prvog i jedinog emitiranja:-) A svi su o njemu pričali:-) jer je život nastavio do danas – naravno on line život:-)

Click here to view the embedded video.

Zanimljiv dnevnik i raspravu na temu konferencije pročitajte i na pollitika.com – Politička primjena interneta – rasponi, razlike i potencijali, a za naše dnevnike o sličnim temama odaberite novi mediji ili konverzacijska demokracija ili pak neku od ključnih riječi ili kategorija pored dnevnika.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Osvrt na temu konverzacijske demokracije koju omogućuju novi mediji pronađite u dnevniku Prema konverzacijskoj demokraciji – Internet, političari i građani.

Kliknite na link za više dnevnika na temu lokalnih izbora ili odaberite neku od ključnih riječi ispod dnevnika.

I work on the Cash4Gold site. We are trying to clean up their first page of results in Google. Your article: http://www.cockeyed.com/citizen/goldkit/cheat.shtml is ranking very well for term “Cash4Gold”. The site looks like you may do well from Adsense.

Is there a financial arrangement we can come to that will offset your Adsense income and make it worth your while to take down or at least “de-optimize” it for that phrase? I would be happy to speak more about this on the phone…

Thanks,
Joe Laratro
President
Tandem Interactive – Trendy Online Marketing Solutions
Hollywood, FL 33020

Nakon što se Rob oglušio na ponudu, ne napravivši ništa, dakle prvotno ih nije niti htio dodatno blamirati šireći priču o nemoralnoj ponudi, ovi su pretpostavili da valjda čovjek očekuje konkretnu sumicu pa su mu uputili drugo pismo:

I work with Cash4Gold on the reputation management. Your article is ranking #3 on their brand term. They would really like to make it worth your while to take it down or make it more positive. They did something similar by joining (OTHER CONSUMER AFFAIRS WEBSITE)’s advocacy program. Is it worth a few thousand to take it down? If not, maybe a donation to your favorite charity is more to your liking?

Feel free to call me anytime to discuss further.

Thanks,
Joe Laratro
President
Tandem Interactive – Trendy Online Marketing Solutions
Hollywood, FL 33020

Nakon ove druge, Robu je valja dozlogrdilo i na Cockeyedu je objavio članak o pokušaju mita tvrtke.

Posljedice su predvidive.  Lavina je krenula pa se članak s početka priče već popeo na drugo mjesto u Googleovoj tražilici. Pitanje je dana kad će zasjesti na tron.

Hej, pa kako ne bi zasjeo, kad sam čak i ja, u jednoj maloj Hrvatskoj na drugom kraju planete, nakon par klikova iščačkala sebi temu za blog?

Više o novim medijima potražite ovdje ili kliknite na neku od kategorija ili ključnih riječi pored dnevnika.

Di­gi­tal­na re­vo­lu­ci­ja ko­ja se do­ga­đa po­slje­dnja dva de­se­tlje­ća stvo­ri­la je no­vu ge­ne­ra­ci­ju ko­joj ži­vot već od pr­vih da­na izgle­da dru­ga­či­je od ­onog pri­jaš­njeg, “za­sta­rje­log”. Ra­zvoj te­hno­lo­gi­je to­li­ko je utje­cao na nji­hov fe­no­tip da im je – ­zbog pri­hva­ća­nja in­ter­ne­ta kao sva­ko­dne­vnog ži­vo­tnog po­ma­ga­la – pri­ro­dno da kon­tro­li­ra­ju ti­jek in­for­ma­ci­ja, da upi­ja­ju višestru­ko više po­da­ta­ka ne­go što se sta­ri­jim ge­ne­ra­ci­ja­ma či­ni mo­gu­ćim, da uče ono što sa­mi iza­be­ru, da ko­mu­ni­ci­ra­ju isto­vre­me­no na više na­či­na i da isto­vre­me­no oba­vlja­ju više in­te­le­ktu­al­no za­htje­vnih ra­dnji.
Ko­mu­ni­ci­ra­nje pu­tem in­ter­ne­ta nu­žnost je u nji­ho­vim ži­vo­ti­ma, po­tre­bna na­do­pu­na tra­di­ci­o­nal­ni­jim obli­ci­ma ko­mu­ni­ka­ci­je ka­kvi su pri­jaš­njim ge­ne­ra­ci­ja­ma bi­li je­di­ni na ra­spo­la­ga­nju. Su­per­ko­mu­ni­ka­to­ri odra­sta­ju­ći stje­ču na­vi­ku nat­pro­sje­čnog ko­mu­ni­ci­ra­nja. Unu­tar ge­ne­ra­ci­je ko­joj pri­pa­da­ju, su­per­ko­mu­ni­ka­ci­ja je sa­sta­vni dio ljud­ske so­ci­ja­li­za­ci­je, nešto što je u 2008. po­sta­lo na ­onaj na­čin “nor­mal­no” na ko­ji je nor­mal­nim po­sta­lo ra­zgo­va­ra­nje mo­bi­te­lom pri­je de­set go­di­na. Oni sto­ga ni­su ni­ka­kvi na­dlju­di, ni “ge­e­ko­vi” ili “fre­e­ko­vi”, oni ni­su za­lu­đe­ni fa­na­ti­ci ovi­sni o ra­ču­na­li­ma, čak ni­su te­hno­lo­gi­ji oso­bi­to sklo­ne oso­be.
Tri te­melj­ne oso­bi­ne sim­pto­ma­ti­čne su za su­per­ko­mu­ni­ka­to­re, a to su nat­pro­sje­čne vješti­ne pre­tra­ži­va­nja i upi­ja­nja in­for­ma­ci­ja, si­mul­ta­no oba­vlja­nje više za­da­ta­ka te di­skon­ti­nu­i­ra­no i ne­li­ne­ar­no uče­nje. Ta­ko, na pri­mjer, ka­da otvo­re web stra­ni­cu, oni po­gle­dom “pro­le­te” ­kroz ­ekran ske­ni­ra­ju­ći sli­ke, sim­bo­le i na­tpi­se te tre­nu­ta­čno odlu­ču­ju ­gdje će kli­knu­ti mišem da bi došli do že­lje­ne in­for­ma­ci­je. U me­đu­so­bnoj su ko­mu­ni­ka­ci­ji ra­zvi­li i vla­sti­ti je­zik, na­či­njen do­brim di­je­lom od kra­ti­ca, ko­ji je pri­mje­ren upra­vo ova­kvom, br­zom pri­je­no­su klju­čnih in­for­ma­ci­ja.
Bez po­se­bnih di­stra­kci­ja u kon­cen­tra­ci­ji uspi­je­va­ju oba­vlja­ti ra­dne za­da­tke ako su već za­po­sle­ni ili odra­đi­va­ti svo­je stu­dent­ske pro­je­kte i uče­ni­čke za­da­će ako su mla­đi, a da isto­vre­me­no ra­zgo­va­ra­ju pre­ko pro­gra­ma za ­chat s pri­ja­te­lji­ma te slušaju svo­ju omi­lje­nu gla­zbu. Dok kla­si­čan, li­ne­ar­ni na­čin upi­ja­nja in­for­ma­ci­ja kre­će od ­općeg pre­ma spe­ci­fi­čnom, po­la­ko ot­kri­va­ju­ći sve de­talj­ni­je aspe­kte po­je­di­ne te­me, ne­li­ne­ar­na me­to­da ti­pi­čna za su­per­ko­mu­ni­ka­to­re te­me­lji se na tra­že­nju odgo­vo­ra na kon­kre­tna pi­ta­nja.

Naravno intenzivno koriste Facebook i Dragan ih opisuje u zanimljivom kontekstu prošlogodišnjih prosvjeda organiziranih putem te i drugih društvenih mreža. Smatram da je jako dobro opisao sustav vrijednosti koji mnogi ne razumiju jer su jednostavno odgojeni drugačije:-)

Nji­hov je su­stav vri­je­dno­sti dru­ga­či­ji, ona­kav ka­kav je stvo­ren na in­ter­ne­tu. U ta­kvom društvu ne pri­zna­ju se ni­ka­kvi au­to­ri­te­ti, ne pri­zna­ju se ni ni­ka­kvi re­ži­mi, ni tra­di­ci­o­nal­ne eti­čke nor­me i u ta­kvom se društvu sva­ka gra­ni­ca briše – bi­lo dr­ža­vna, bi­lo ona do­brog uku­sa. Ko­mu­ni­ka­ci­ja na in­ter­ne­tu je su­ro­va, dr­ska, ne­u­mje­sna i pro­sta, bez obzi­ra na su­go­vor­ni­ka.
U to­me se ide to­li­ko da­le­ko da se slo­bo­da go­vo­ra isko­rišta­va do pa­ra­do­ksa, če­mu smo ne­da­vno svje­do­či­li u fa­mo­znom “slu­ča­ju Fa­ce­bo­ok”, ka­da je pre­mi­jer ne­u­ku­sno, ali ­ipak uz Usta­vom za­ga­ran­ti­ra­nu slo­bo­du izra­ža­va­nja ismi­jan po­mo­ću na­ci­sti­čke sim­bo­li­ke, a da su su­per­ko­mu­ni­ka­to­ri to do­ni­je­li i u sva­ko­dne­vi­cu ko­ja op­sto­ji u stvar­no­sti, uvje­ri­li smo se upra­vo na sku­pu ko­ji je usli­je­dio ne­ko­li­ko da­na na­kon tog slu­ča­ja, ­gdje su se, ­osim ter­mi­na “ban­da” i “lo­po­vi”, ko­ri­sti­le i ku­di­ka­mo vul­gar­ni­je ka­ra­kte­ri­za­ci­je ­onih pro­tiv ko­jih se go­vo­ri­lo. U skla­du za za­ko­nom, ci­vi­li­zi­ra­nost se u su­per­ko­mu­ni­ka­ci­ji pra­kti­ci­ra do ne­ci­vi­li­zi­ra­nih raz­mje­ra. Ge­ne­ra­ci­je ko­je su odra­sta­le s in­ter­ne­tom po­sta­le su u 2008. do­mi­nan­tna društve­na sku­pi­na, pri če­mu, oči­gle­dno, ni naša dr­ža­va ni­je izo­sta­vlje­na i sa­da je sa­ja­sno da će u bu­du­ćno­sti sva­ko društvo, pa i ono u Hr­vat­skoj, bi­ti ure­đe­no na na­čin na ko­ji je ure­đen društve­ni ži­vot na in­ter­ne­tu. Baš kao što su pri­je sto­lje­ća i pol oni ko­ji ko­ri­ste ža­ru­lju i pišu ke­mij­skom olov­kom od ne­o­bi­čnih po­če­li po­sta­ja­ti obi­čnim gra­đa­ni­ma, go­di­na na izma­ku po­ka­za­la je da je sa­mo pi­ta­nje vre­me­na ka­da će su­per­ko­mu­ni­ka­tor s vre­me­nom bi­ti sva­tko od nas, sa ­svim do­brim i lošim re­per­ku­si­ja­ma ko­je ta­kva pro­mje­na do­no­si.

Možda praktičan uvid u sukob tih svjetova možete vidjeti kod zadnje video čestitke Bijesaprvog, kao i kod ranije ironije vezane uz rat sa surferima s Facebooka, odnosno pregledom komentara na tekstove u medijima, kao i ispod samog videa. Provjerite sami kojoj grupi pripadate:-)

Click here to view the embedded video.

Više tekstova o novim medijima općenito i u Hrvatskoj potražite ovdje.

PS Evo i RTL Televizije sa sličnom temom večeras – vidi se da je čitan onaj dnevnik o najtraženijim pojmovima na netu u Hrvatskoj