Društveni mediji su postali značajan dio našeg svakodnevnog života. U nekom trenutku odlučili ste se za pisanje bloga, otvaranje Twitter profila, ne zaboravimo Facebook, LinkedIn itd. No još barem deset dobrih odluka može pozitivno utjecati na vaše odnose, aktivnosti i rezultate vašeg poslovanja:

Pa evo tih 10 odluka:

1. Odlučite se pokrenuti. Mentalno i emocionalno. Rezultati će se pojaviti u svakom području vašeg života, uključujući i ovog online.
2. Odlučite pridružiti se novoj chat  ili online grupi, to vam može pomoći da doznate više o zbivanjima i trendovima oko vaše branše.
3. Odlučite podijeliti  zanimljiv sadržaj –  nemojte sve držati za sebe. Šteta je da kvalitetan sadržaj ne dođe i do drugih, a feedback vas može ugodno iznenaditi.
4. Odlučite i lajkajte najmanje pet Facebook stranica s kojima ste kao fan uspostavili kvalitetnu komunikaciju. Zapitajte se što kao PR profesionalac možete naučiti od komunikacije koja se odvija putem tih stranica.
5. Odlučite više slušati i promatrati online nego tipkati. U redu je da ponekad samo “zujite” po bespućima društvenih mreža.
6. Odlučite napraviti popise, kategorizirajte ljude sa zajedničkim interesima, time se oslobađate onih s kojima nikad ne komunicirate.
7. Odlučite se na odgovaranje na svaki komentar ili postove na vašem blogu i društvenim profilima. Isto tako, ostavljajte smislene i relevantne komentare na drugim blogovima.
8. Odlučite ubaciti dodatnu vrijednost svakoj vašoj online interakciji. To prolazi i u offline svijetu.
9. Odlučite  pronaći svoj glas. Po čemu želite biti prepoznatljivi?
10. Odlučite biti više entuzijastični, iskreni i korisni u online zajednici.

Izvor:  Ragan.com

Ivana Urošević

Odnosi s javnošću:

1. Oglas za posao – ambiciozni početnik u PR-u Manjgura.hr

2. Želiš raditi u PR-u? Prati, poveži se, pokreni se!

3. Kako sam dobio posao u Manjguri

4. Kako se prijaviti za posao i proći – čime su nas osvojili

5. Želite raditi u PR-u – prvi korak je stručna praksa

• Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Društveni mediji: 

1. Monitoring društvenih mreža – press clipping 2.0 – SocialSense by Drap

2. Dobar online community manager zlata vrijedi

3. Community management – tko je tko na domaćem tržištu

4. Community management – kome prepustiti brigu o brendu na društvenim mrežama?

5. Broj Facebook korisnika u Hrvatskoj i regiji – statistike

•  Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Krizno komuniciranje:

1. Reciklirano mlijeko ne drži vodu iliti šuplji hoax za plašenje potrošača

2.  Dobro i loše krizno komuniciranje

3. Irska – lažni tweet koji je uništio predsjedničku kampanju

4. Krizno komuniciranje na društvenim mrežama – o ukusima se ne raspravlja ili možda da?

5. Krizno komuniciranje – naučite na tuđim primjerima

•  Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Politika/Izbori2011: 

1. Izbori 2011. Rezultati izbora za Sabor Kukuriku 80 HDZ 47 mandata

2. Izbori 2011. Analiza – kako bi mogao izgledati Hrvatski sabor nakon 4. prosinca 2011. D’Hondt

3. Tajna misija: Reporterke 24sata otkrile nam pikanterije HDZ-ovog i SDP-ovog stožera!

4. Izbori 2011. Ankete Crobarometar kampanja nikome nije ništa donijela

5. Izbori 2011. RTL istraživanje – Kukuriku 85 HDZ 39 mandata, puno neodlučnih

•  Još tekstova iz kategorije politika pročitajte ovdje.
• Više iz kategorije Izbori2011 pročitajte ovdje.

Mediji:

1. Novi tjednik Forum – bez žutila i spina

2. Prva televizijska 3D reklama u Hrvatskoj – Kraš Tortica

3. Naklade novina u 2010 – 24sata 152.000 Večernji 76.000 Jutarnji 66.000 primjeraka

4. 58 posto Hrvata na internetu – dobar medijski miks važniji no ikad

5. Zašto Englezi za rok kažu deadline?

•  Još tekstova iz ove kategorije  pročitajte ovdje.

Ostalo: 

1. Crispy pops – hranjiv obrok u rekordnom roku

2. Sveti Vlaho u Dubrovniku – dan koji dohodi jednom nami na godište

3. Dom za starije i nemoćne osobe Oaza – sadržajan život i u trećoj dobi

4. Zoran Šprajc maknut iz Dnevnika!

5. Što je cijeli svijet najviše ”googlao” u 2011. godini

• Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Od zanimljivosti možemo izdvojiti to da je naprometniji (čak 19,715  pogleda) dan na Manjgura blogu bio 5. prosinca. To je bio dan parlamentarnih izbora, a Manjgurin post je čitateljima ponudio rezultate izbora, precizno ubačene u tablice koje možete pogledati ovdje.

Za razliku od prošlih godina kada je Google uvjerljivo dominirao kao izvor posjeta, to je ove godine preuzeo Facebook.  Nadamo se da nas pratite na Facebook stranici kao što sigurno pratite i našeg Krešimira Macana.

Odmah iza Facebooka tu je Twitter koji nam itekako pomaže u plasiranju naših postova, komunikaciji s čitateljima i pronalaženju odličnih tema za razgovore i ideja za buduće postove. Ako ste na Twitteru, pratite nas i tamo – Manjgura. Ključne riječi preko kojih su nas naši čitatelji pronalazili bile su: manjgura, rezultati izbora 2011, forum tjednik, tjednik forum, izbori 2011 ankete, krešimir macan.

Osobito nam je drago što smo uspjeli u našem zadatku da Manjgura.hr postane mjesto na kojem možete pronaći informacije iz područja kojima se bavimo, teme koje nas zanimaju ali i teme koje smo zajedno s vama istraživali. Pred nama su novi izazovi u nadolazećoj godini, ne bojimo ih se jer i vi ste s nama – i stoga još jednom veliko Hvala našim čitateljima.

Čitamo se!

Strip: www.darkomacan.com

Prošla godine predstavila je agencije koje nude usluge community managementa, koje su nicale kao gljive poslije kiše, procjenjivalo se koje dobro rade, a koje ne i raspravljalo se da li se o brendovima na društvenim mrežama trebaju brinuti isključivo PR-agencije ili specijalizirane agencije.

Upravo zbog brzine kojom se pojavilo novo zanimanje brzo je došlo do zasićenja, kao i onih standardnih problema kada svi to rade i svi su odjednom postali community manageri i naravno svi samo pozivaju na lajkanje…

Izvor: www.darkomacan.com

No, da bi za 2012.godinu bili apsolutno spremni na sve što nam društveni mediji spremaju, donosimo vam pregled najzanimljivijh tekstova na hrvatskom jeziku. Što je to community management, kako funkcionira, tko to može raditi – dobit ćete odgovore na sva ta pitanja. Vidjet ćete da nije važno samo pozivanje na LIKE već tu ide nešto više začina.

Krenimo od Manjgure:

• Community management – kome prepustiti brigu o brendu na društvenim mrežama? - PR-agencijama ili specijlizirani agencijama?
• Community management – tko je tko na domaćem tržištu - Dobar uvid o stanju na domaćem tržištu agencija koje se bave komunikacijama na društvenim mrežama i za što su specijalizirane
• Community management – tko je tko na domaćem tržištu 2
• Dobar online community manager zlata vrijedi - Uvijek mora biti u žarištu i pratiti kako online zajednica diše, a i sam mora znati disati s njom

Izdvajamo još nekoliko tekstova, tu je PlanB materijal, post s Netokracije i zanimljiv osvrt Dragane Djermanović:

• Community menadžment (ni)je služba za korisnike - Kad community menadžment postaje služba za korisnike?
• Male tajne community menadžmenta - Savjeti koji navode odlike dobrog community-menadžera
• Sjaj i bijeda domaćeg Twitter i Facebook community menadžmenta - Kratki sažetak industrije i razmišljanja
  
• Upravljanje online zajednicom (community management) iz prve ruke - O problemima s kojim se community manager može naći prilikom angažiranja od strane agencije

Više tekstova na temu Interneta i on line medija potražite u kategoriji Društveni mediji.

Ni PR, ni marketing, ni velike korporacije u online svijetu još nisu posve zauzeli svoje položaje. Složni su u tome sudionici Liderova okruglog stola o komunikaciji u digitalno doba objašnjavajući kako s porastom broja medija raste broj mogućnosti, ali i potreba njihovoj prilagodbi.

Znaju li domaće kompanije pravilno obliko­vati kompanijski sadržaj na webu? Služe li se političari u aktualnoj predizbornoj kam­panji društvenim mrežama i koliko su u tome uspješni? Najkraći odgovor na oba ova pitanja glasio bi ‘ne’, a jedan od razloga zašto je tome tako jest to da ni PR, ni marketing, ni velike korpora­cije u online svijetu još nisu sto posto zauzeli svoje pozicije. Složili su se u tome sudionici Liderova okruglog stola o komunikaciji u digitalno doba: Marina Čulić Fischer, izvršna partnerica u Pleon Partneru; Dijana K. Dešković, izvršna direktorica Spona komunikacija i predsjednica Hrvatske udruge komunikacijskih agencija (HUKA); Andreja Pavlović, direktorica društveno odgovornog poslovanja za Hauska&Partner grupu i Krešimir Macan, direktor Manjgure. Okrugli stol moderirala je Gordana Gelenčer, Liderova novinarka.

Kojim se komunikatorima danas vjeruje? Sto je ključno da bismo nekome vjerovali?

Macan: – Ključan je kredibilitet, i to onaj dugo­ročni. Danas je svaki ozbiljniji komunikator izložen dvosmjernoj komunikaciji i ne možete se skrivati iza neke fasade i dokraja prikriti sve svoje nedo­statke jer će oni kad-tad isplivati na površinu. Ako ih vjerodostojno predstavljate i odgovarate na sva pitanja, tada možete učiniti korak naprijed. Uvijek se pri govorenju o društvenim medijima poslužim primjerom Vatikana: najprije je papa Ivan Pavao II. otvorio eru Vatikana na internetu, nakon čega je Sveta Stolica otvorila kanal na YouTubeu, a zatim je nedavno vatikanska Komisija za medije odjednom odlučila da je vrijeme da Vatikan ide na Facebook. Kako sada to odjednom, zašto im je trebalo toliko vremena? Zato što su riješili sve probleme koje su morali prije ulaska u dvosmjernu komunikaciju. Međutim, nisu mogli otvoriti Benedikta XVI. kao ‘fan page’ jer bi se onda automatski javili svi oni koji su protiv ovog ili onoga, ili su pak žrtve pedofilije, i to ne bi funkcioniralo. Umjesto toga otvorili su ‘fan page’ pape Ivana II. na dan kad je proglašen blaženim i ta je stranica postala tako prvi službeni kanal Vatikana na društvenim mrežama jer su shva­tili da na Facebooku moraju okupljati zajednicu ljudi koji slijede lik i djelo Ivana Pavla II. Dakle, i Vatikan je u svojoj komunikacijskoj zatvorenosti shvatio da se mora zaputiti u dvosmjernu komu­nikaciju i da ona mora biti vjerodostojna. Svaki vas i najmanji provokator može na Facebooku razot­kriti ako zna vaše tajne. Sve što smo vam mi kao PR agencije u starom ‘offline’ modelu uspješno skrivali godinama, istoga trena postaje dostupno svima Dovoljno je da se nađe netko sa svim tim znanjima i da vas počne kao zviždač provocirati. S time se treba znati nositi.

Je li ključna vjerodostojnost online komu­nikacije?

Čulić Fischer: – Apsolutno. Ona je pretpostavka svake komunikacije, ali do nje treba doći. Ona se temelji na usklađenosti riječi i djela. Nikada ne­ćete nešto tvrditi, a da pritom sebi ne otvarate mo­gućnost da prije ili poslije netko uoči kako je ono što ste tvrdili obična laž. To se događa mnogim korporacijama. Mnoge su pokušale biti na druš­tvenim mrežama, ali na pogrešan način i morat će mijenjati svoju praksu jer dugoročno nitko ne može kontrolirati komunikaciju koja se tamo od­vija, može se kontrolirati jedino vjerodostojnost. Na društvenim mrežama ne morate imati ime ili 15-godišnju karijeru ekonomskog analitičara da biste bili vjerodostojni. Važno je da ljudi osjete kako to što pišete proizlazi iz vlastitog iskustva. Da nije imputirano od strane PR-a, marketinga, korporacija, svih nas koji nastojimo u online svi­jetu zauzeti pozicije. Nitko od nas još nije sto posto zauzeo te pozicije. Osnovno pravilo glasi: nemojte izlaziti na društvene mreže ako niste spremni na dvosmjernu komunikaciju što automatski znači – na kritiku. Mislim da brojni naši klijenti na to nisu spremni jer smo danas u recesiji, imamo otpu­štanja, spajanja, niz loših vijesti pa oni ne žele biti u medijima a kamoli na društvenim mrežama.

Dešković: – Vratila bih se korak unazad, istina je da u online areni netko ne mora biti doktor zna­nosti da bi bio prepoznat kao relevantan izvor, ali mora biti netko tko je izgradio svoju reputaciju upravo u online zajednici u kojoj se jako dobro zna ‘who is who’. To svakako mora biti netko tko dobro vlada nekim područjem i tko je dosadašnjim ak­tivnostima pokazao da je vjerodostojan. Tu se mo­guće prevare vrlo brzo prepoznaju za što postoji već nekoliko dobro poznatih slučajeva među za­jednicom bloggera koja u Hrvatskoj još uvijek nije zaživjela kao u u susjednoj Srbiji, zapadnoj Eu­ropi, a da ne govorim u SAD-u. Iskustva kolega iz zapadne Europe mi kažu da se zaista trude upo­znati te ljude kao što u struci tradicionalno pozna­jemo novinare. Posao PR-ovca time postaje za­htjevniji jer se ciljna skupina značajno proširuje. Moramo moći prepoznati influencere u online za­jednici i vjerodostojno im prenijeti sadržaje ili in­formacije.

Sve četvero dolazite iz agencija- Koliko mora biti drugačiji pristup komunikaciji s lju­dima koji često dođu online, samo da bi se istresli. Kako tome doskočiti?

Macan: – Svaka kritika vam je prilika da dokažete da ste ono što jeste.

Pavlović: – Ne, mislim da je ovdje jedan drugi pro­blem važan kad govorimo o kritici. Mislim da su u mnogim korporacijama ključni pokazatelji oni po kojima se mjeri broj pozitivnih priča koje se ‘plasiraju’ u medije. Zbog toga se komunikatori u korporacijama suočavaju s velikim problemima. Naime, ako se njihov uspjeh isključivo mjeri prema pozitivnim člancima ili komentarima, tada se kri­tika ne gleda kao nešto što može doprinijeti tome da korporacija unaprijedi svoje poslovanje. Pri­mjerice, Dell je zbog kritika korisnika njegovih kompjutora počeo na potpuno novi način kreirati svoje proizvode. Jednostavno su shvatili da im je to nova poslovna prilika. Iz ovog primjera vidimo da društvene mreže ne služe samo za istresanje ili razmjenu stavova već i novom načinu stvaranja proizvoda i vrijednosti u društvu, što je mnogo važniji aspekt ove priče.

Macan: – Da, ali dok govorimo o starim mjerilima ona više ne vrijede. Nemojmo se uspoređivati s onim što je ‘passé’; ne može mi netko određivati da će mi jedan negativan članak biti onakav ili ovakav ili da me klijent upita mogu li zaustaviti ‘hoax mail’ koji je stigao…

Pavlović: – Ja se želim uspoređivati s dobrima, a ne s lošim praksama.

Macan: – Postoji način kako se nositi s hoax mailom, i to je ono čemu klijente treba učiti. Neki su spremni to prihvatiti. Govorili smo o pisanim me­dijima u kojima nemate više gdje plasirati neke vi­jesti, pa online ostane jedini raspoloživi segment. I s onlineom možete raditi svašta. Dakle, dobra web-stranica, drugi kanali i kombinacija igara apli­kacija, nekakvog oglašavanja na Facebooku i drugim mrežama, koje je sada jako jeftino, može djelotvorno proširiti vijest, a da se to ne shvati kao čisto oglašavanje. Sve se mijenja jer imamo dvo­struku komunikaciju i odjednom imate fokus grupu istodobno dok imate kampanju, sve znate, vraćaju vam se povratne informacije, znate koji slogan prolazi, a koji ne… Prije smo imali jednu šansu poslati objavu, staviti ne­kakav naslov i reći ‘što se ufatilo, ufatilo se’, ali danas ako stavimo pet verzija neke objave koju želimo proširiti preko onlinea vi­dimo koja najbolje prolazi, drugi dan puštamo samo nju, samo nju forsiramo jer smo shvatili koja je poruka prošla. Možemo dakle te­stirati i provjeravati, i to u realnom vremenu. Ja ne patim zbog toga što mi me­diji zatvaraju prostor jer se otvara stotinu drugih pri­lika. Problem je u tome što to klijenti još ne razumiju.

Koliko su klijenti spremni, naročito srednje i manje kompa­nije, prilagoditi svoje po­slovanje i asortiman proizvoda?

Čulić Fischer: – Neki dan su me nazvali iz jedne takve kompanije i rekli da imaju nešto potencijalno krizno i dodali da im nije važno što pišu no­vine, već to što se zbiva na društvenim mrežama. Ja sam pala sa stolca jer nisam mogla vjerovati da su, od kada smo se zadnji put čuli, u smislu razmišljanja prešli svjetlosne godine. Ipak, na kraju se ispostavilo da ustvari nisu, već se pokre­nula nekakva peticija protiv nečega, netko je o tome pričao online i oni su mislili da je to nešto važno, jer o tome danas svi pričaju. Da su napra­vili ozbiljnu analizu, shvatili bi da je ta konkretna konverzacija nevažna. Dakle, jedna je stvar trend, a druga stvarno usvajanje, razumijevanje i pro­mjena ponašanja u skladu s tim što se događa. To ne mora nužno biti tako radikalna promjena proizvoda jer to si može dopustiti vrlo malo kom­panija, u kompanijama mora doći do stvarne pro­mjene u razmišljanju. Na internetu dobivate barem nekakvu komunikaciju za znatno manji budžet nego onaj na televiziji i u tisku. Zamka je u tome da sve to lijepo izgleda, posebno kad ra­čunate dobiveno u odnosu na uloženo (ROI), ali zamka je u tome da još ne možete imati veliku, važnu kampanju koja mijenja svijest ako nemate oglašavanje, i to na mainstream mediju. E sad, u kojoj ste niši – jeste li dermatološka poliklinika pa vam možda ne treba jaki brend i sve ono što ide s njim, ili ste iz branše u kojoj vam je to nužno potrebno – o tom se pitanju može razgovarati. Mislim da općenito to u velikim kompanijama, brendovima, mass marketu još nije moguće bez oglašavanja.

A propos veličine kom­panija, čini mi se, barem koliko sam prisutna na Fejsu, da su veliki otvo­reniji za to?

Dešković: – Mislim da se u zadnjih godinu dana do­godio konačno kvantni skok – to se vidi po oglasima za posao, koliko se traže com­munity manageri, stručnjaci za digitalne komunikacije. Iz iskustva rada u velikoj kompaniji mogu reći da se u korporacijama često ne žele priznati rezultati istra­živanja tržišta ako su neoče­kivani. Vjerujem da je isto takva situacija s društvenim mrežama koje su donekle također podaci iz domene istraživanja tržišta. Uvijek će se naći razlog zašto to nije prava povratna informacija – npr. zato što ljudi koji su online nisu naši stvarni po­trošači – oni su pobunjenici, drugačijeg profila i ne pred­stavljaju naše stvarne potro­šače. To je kada netko zapravo ne želi pogledati u ogledalo i tu vjerojatno leži dio problema koji će se sam po sebi početi rješavati porastom konku­rentnosti koju do sada nismo imali na tržištu.

Macan: – Iako je to prije iznimka nego pravilo, dvije Kraševe kampanje nisu ko­ristile mainstream. Sada su ‘Životinjsko carstvo Dinosauri’ koristili nešto televi­zije, ali obično Životinjsko carstvo, recimo, inicijalno nije napravilo ništa u smislu oglašavanja, a imali su izvanredne rezultate na prodaju. Postojala je jedino online aplikacija koja je podsjetila zajednicu da po­stoji Životinjsko carstvo ako ste slučajno na njega zabo­ravili. Već za drugu priču morali su koristiti kombina­ciju s oglašavanjem.

Ćulić Fischer: – Životinjsko carstvo je do sada jedina kampanja koja je imala takav efekt.

Macan: – To je dobar pri­mjer toga što se mora na­praviti. Da bi napravio ‘re­vival’ radiš iskorak u tehno­logiji, digitaliziraš stari brend. Kako? Oni su se pre­bacili na društvene mreže, web, igraonicu i stvorili virtualne dinosaure. Morali su to reći na televiziji da bi imali impact, ali smo iz svega toga uspjeli do­biti dobar PR. Ljudi su to pratili i pisali. Oni koji promišljalju o proizvodima moraju se donekle prilagođavati publici. Njima je publika pobjegla na digitalu: mladi su online, njihovi mladi roditelji su manje-više online i onda se njima prilagođavaš. Mi možemo privući te buntovnike, a sve su više zastupljene i sve dobne skupine. Ljudi se javljaju i važno je da im se priđe. Zuckerberg je to vrlo dobro definirao. On kaže: ‘Zajednice već postoje, omogućite im da rade ono što bi inače radili’. Mi imamo zajednice svojih potrošača. Svaki naš kli­jent i tvrtka vole te proizvode, emocionalno su ve­zani uz njih. Mi tu zajednicu povezujemo, a za­pravo joj omogućujemo da radi ono što je inače radila, tj. uživala u brendu, tj. potičemo ju da ak­tivnije sudjeluje u životu. To je bit društvenih mreža. Problem je kod medija danas da sve gle­daju kao reklamu, ne razmišljaju mogu li informa­cije o nekom novom cool proizvodu biti zanimljive i njihovoj zajednici. Tako vam se dogodi da imate novi proizvod koji je cool, super, dobar i vidi se da ga ljudi guglaju, a nitko iz novina neće objaviti niti riječ o njemu. Kažu, promo je, morate platiti za njega. Zašto ne razmišljaju da daju korisnu in­formaciju svojoj zaiednici.

Čulić Fischer: – Mora se stvoriti kritična masa interesa na društvenim medijima da bi se to onda prevelo u mainstream medij, a to se povremeno i događa. Mislim da Ju­tarnji list svako toliko na­vodi što se dogodilo na Facebooku, a da ne kažem celebrity-magazini koji špiju­niraju i prepisuju što je tko kome napisao na ‘wallu’. Taj trend neosporno po­stoji. Mi kao komunikatori moramo procijeniti koliko je neki proizvod primjeren jednom ili drugom mediju bez obzira na to s kim taj medij u konačnici komuni­cira. Do 2013. će Facebook u SAD-u probiti oglasne budžete, imati najviše budžeta online. Ali bitno je da mi procijenimo koja se vijest i koja vrsta komuni­kacije može proširiti na koji medij. Mi sad imamo više medija nego što smo ih imali prije. Sad je pitanje hoćemo li uspjeti objasniti klijentu daje 17 ‘shareanih’ vijesti na portalima jed­nako vrijedno za taj brend, kompaniju, kao i stranica u Lideru. Mislim da s tim veći imamo problem. Rekla bih da smo počeli prepoznavati gdje i što možemo plasirati, ali još nismo uspjeli u svim si­tuacijama objasniti klijentima da je to jednako vrijedno ili čak vrednije.

Možete li navesti bilo koju tvrtku koja je uspjela napraviti pomak preko društvenih mreža?

Čulić Fischer: – Kraš s Životinjskim carstvom, Za­grebačka banka s glasanjem za donacije preko web aplikacije.

Pavlović: – Ja bih radije da korporacije u svojim korporativnim komunikacijama iskoriste poten­cijal društvenih mreža za ono što je sve važnije, a to je da se zaboravlja dvosmjerna komunikacija. Ali mi ne možemo govoriti samo o jednoj disci­plini već o kombinaciji odnosa s javnošću i druš­tveno odgovornog poslovanja, a društveno odgo­vorno poslovanje po definiciji ne ide bez povratnih informacija i osjećaja onih s kojima smo u komu­nikaciji; naime da su oni utjecali na promjenu našeg ponašanja, naše poslovne strategije, na ono kako se ponašamo u zajednici i tu bismo dimenziju u Hrvatskoj voljeli vidjeti. Korporacije trebaju shva­titi da više nisu određene granice između njih i ostatka svijeta i da ne mogu više braniti ili kontro­lirati svoje organizacije na način na koji su ih kontrolirali do sada, da one nisu odvojene od svijeta, od zajednice u kojoj žive jer svaki njihov zapo­slenik ima svoju priču, mrežu ljudi, a sve se to mul­tiplicira… Željela bih da se pokrenu razgovori o nekim ključnim aspektima njihova poslovanja.

Macan: – Glavni kontrolor takvih tvrtki koji bi ih potaknuo da budu društveno odgovorne jest, re­cimo, Udruga potrošača. Za to EU daje milijune eura u sljedećih nekoliko godina kako bi vam omo­gućio da odete na društvene mreže, dignete webove i o svemu tome pitate upravo velike hrvatske tvrtke. Nažalost, naša je udruga potrošača ostala negdje u 19. stoljeću.

Dešković: – Zahvaljujući fondovima EU već se nešto i radi u tom smjeru. Većina otvorenih ra­sprava do sada na žalost nije konstruktivna jer na tržištu, za početak, nemamo temeljnih znanja o tržišnoj ekonomiji pa rasprave odu u sasvim su­protnom pravcu. Ljudi pitaju zašto smo nekada imali besplatno, a sada plaćamo više, a da se pri tome ne dotaknu domene prava potrošača.

Pavlović: – Apsolutno se slažem. Iako je poslovni svijet u žarištu interesa, mislim da svi sektori mo­raju preuzeti odgovornost za svoje djelovanje. Ci­vilni i državni sektor nisu obavili svoj posao. Pod time mislim da svi sektori moraju jednako odgo­varati za to kako rade svoj posao.

Macan: – Imamo Vladu koja ne komunicira s nama koji je plaćamo, a što onda reći za ostale tvrtke. Govo­rimo o nečemu što su apso­lutno svjetski trendovi. U online sektoru u Hrvatskoj se vrti minimalno 10-ak mi­lijuna eura prije svega kroz oglašavanje, ali mi na žalost nemamo još online prodaju. Da postoji povoljna dostava i da su kartičari povoljniji vjerojatno bi i to zaživilo. Ovako svi žele musti dokle mogu po starim modelima i čekaju se promjene zakona i standarda kad uđemo u EU, ali je važno da smo se mi koji pratimo spremni uključiti, u bilo kojem tre­nutku. Tu nema neke velike sreće, ali moraš biti pri­sutan, raditi. Tako je sustav Agrokora svugdje online, ali svi znamo da je on izrazito zatvoren što se tiče same poslovne komunikacije. Osim toga, postoji trend koji se brzo mijenja i koji je već sada iznimno zani­mljiv mnogima – baza od pola milijuna korisnika pametnih telefona u Hrvatskoj.

Čulić Fischer: – Problem s Hrvatima i pametnim telefonima je taj što je postotak korisnika koji za­ista koriste sve funkcije vrlo nizak – iPhone se pr­venstveno kupuje kao statusni simbol. U SAD-u 43 posto odraslih Amerikanaca koristi pametne telefone. Što je zemlja siromašnija, to je veća po­treba za statusnim simbolima.

Na koji se način valorizira vaš PR-ovski uspjeh, online vs. offline?

Čulić Fischer: – Online ima neke svoje standarde. Me­dijske agencije odavno ko­riste CTR (click through rate). Sad ide novi trend koji opet dolazi iz SAD-a gdje se sve više vuče na stranu kva­litativne evaluacije, gleda se na to tko su stvarni ljudi koje ste dosegnuli. Rađena su istraživanja na kozme­tičkom brendu gdje se po­kazalo da više od 40 posto ljudi koji su obuhvaćeni tom online komunikacijom uopće nisu bili njihovi po­trošači. To su trebale biti žene, ali su oni na kraju obuhvatili muškarce. To je ono što se trenutačno do­gađa. Više nije važno samo koliko imate klikovana stra­nici, koliko imate ‘viewera’, već kakva je kvaliteta do­sega i komunikacije, a tu se opet otvara prostor za nas PR-ovce jer mi radimo upravo na tome. Uključu­jemo se u konverzacije i onda kvaliteta postaje mnogo relevantnija.

Kako uspijevate držati konce u rukama kod te vrste komunikacije?

Macan: – Nikako. Kao što je rekla Marina, ako kom­panija nije spremna na dvo­smjerno komuniciranje imate veliki problem jer ćete umjesto jednog upita na tjedan koji je primala PR služba primati njih 20. Tvrtka mora biti svjesna da mora uložiti dodatne re­surse ako ide na društvene mreže. Potreban je posve drugačji interni PR.

Čulić Fischer: – Naša ko­munikacija s klijentima često počinje s tim da oni ukucaju svoje ime u Google i onda dobiju ‘ukrao, pre­vario…’ a onda ih zanima kako to promijeniti… Dva su načina: jedan je dugo­ročan i traži puni anga­žman, odnosno stalno kre­iranje pozitivnih sadržaja. Drugi je ono što kolege u digitalnim specijaliziranim agencijama ne pre­poručuju jer ispada daje to manipulacija s poda­cima: kupujete riječi koje su vam relevantne, a kad naiđete na one koje koristite u svom sadržaju, au­tomatski vam se uz njih vežu i članci koje želite.

Pavlović: – Naš novi izvještaj o održivom poslo­vanju (Hauska&Partner) potpuno je online kao bismo posjetiteljima omogućili komentiranje, upu­ćivanje na još neke vrijedne izvore informacija…. Ako savjetujemo naše klijente u društveno odgo­vornom poslovanju moramo biti vjerodostojni, a možemo to biti samo ako ih savjetujemo i na te­melju vlastitog iskustva.

Macan: – U raznim ste prilikama prisiljeni reagi­rati. Svi bismo htjeli da se o dobrim tvrtkama piše još više, da se to viralno širi, To nije lako postići. Moramo naći neke alate. Nema ničega što se širi brže od svjetlosti osim loše vijesti. Kad bismo mogli iznaći učinkovit način kako to postići s dobrim vi­jestima, postali bismo multimilijarderi. Mijenjaju se stotine stvari na koje smo naučili, Danas digi­talna tehnologija omogućuje da se s time uspješno nosiš, za razliku nego prije. To je napravila Toyota kad je sve loše vijesti o povlačenju automobila stav­ljala na jedno mjesto kojim je upravljala proaktivno dajući odgovore na pitanja. Moraš pristati da ti budeš nositelj loših vijesti o sebi, ali onda njima i upravljaš. To je budućnost digitalnih medija. S druge strane javlja se potreba da stvaraš svoje medije i kroz njih puštaš vijesti o sebi. Kad novinar radi temu, treba ga navesti da on nađe te pripremljene materijale o tebi. Moraš mu sve to omo­gućiti. Tu svakako ima posla za nekog unutar tvrtke, za tehničare…

Dešković: – Moramo se mi­jenjati, usvajati nova znanja i kompetencije, a koliko je to nužno govore podaci ICCO-a (međunarodna uduga agencija u čijem član­stvu je i HUKA). Prema go­dišnjem izvještaju ICCO-a o globalnom poslovanju agencija članica 80 do 100 posto PR agencija pruža usluge digitalnih komunikacija u većini zemalja, Brazil, Slovačka, Slovenija i Turska kao zemlje s kojima se mo­žemo uspoređivati imale su veliki skok u odnosu na go­dinu ranije. Među zemljama koje su apsolutni lideri u Eu­ropi u digitalnim medijima je Finska, oni su najrazvije­niji. S druge strane, prihod od digitala je relativno mali u rasponu od pet do 20 posto. No s porastom online oglašavanja rasti će i prihodi od digitalnih komunikacije.

Koje kompetencije mora imati neki PR- stručnjak koji radi taj posao?

Čulić Fischer: – Korporativno strašno kaskamo. To je web 1.0. A što se agencija tiče, sigurno je da za sada nemamo specijalizirane online PR agen­cije.

Macan: – Postoji minimalni kvantum znanja s kojim PR-ovac danas mora raspolagati I koje stječe na fakultetu. Kad nam ljudi dođu u agenciju za prvi im test damo da napišu blog. Zašto? Zato što moraju razumjeti kako funkcionira blog, zašto se pišu ključne riječi, prema kojim se ključnim rije­čima traži jer ako konkurent želi nekoga diskre­ditirati, napisat će blog koji će jako ‘nažuljati’ mog klijenta. Znači, moraju se naučiti na taj način raz­mišljati.

Čulić Fischer: – Ja ih najprije zamolim da napišu priopćenje za javnost.

Pavlović: – Tužna je činjenica da dobivamo takve ljude s fakulteta. Djeca iz OŠ izlaze nepismena, to se nastavlja na fakultetu i onda imamo akademski obrazovane, nepismene građane. Neki psihoana­litičari tvrde da više nećemo biti u stanju izraziti sve nijanse osjećaja osjećaje zbog ovakvog načina komunikacije. Naša djeca više ne čitaju, sve je brzo.

Čulić Fischer: – Takav je uzajamni odnos i uza­jamni utjecaj. Na Facebooku se s povećanjem broja prijatelja svakoga od nas ukupna mreža kontakata strahovito proširila. Kada dobijete link na članak više nemate vremena pročitati taj tekst: Sve više funkcionira samo video i fotka. Amerikanci pro­vode 27 sati mjesečno na poslu online. Dakle, sat i pol na dan.

Kako političari u ovoj kampanji funkcioni­raju na društvenim mrežama?

Macan: – Predsjednik Ivo Josipović je najbolji di­gitalni brend prema svim mjerenjima, prema svim aspektima: konverzacijskim, konverzijskim – on ima daleko najlajkanije komentare, najviše inte­rakcije i daleko odskače od hrvatskog prosjeka. Rezultat ove kampanje je relativno predvidljiv i nitko se nije previše bavio društvenim medijima. Niti je gradio mreže. Nešto malo su se time bavili liberali, ali u načelu sve je to ništa. Kukuriku se nešto trudi, ali su brojke skromne. Slikovito, oni dosad nisu osvojili niti jedan virtu­alni mandat jer je za to potrebno 15.000 glasova, vjerujem da će to prijeći ovih dana. Bit Obamina uspjeha bio je CRM (customer relationship ma­nagement) i to je ono čemu mi svi idemo. Tu ćemo biti samo jedna od poluga gdje ćemo obuhvatiti cjelokupno iskustvo zajednice, a onda ćemo svi zajedno u pojedinim segmentima upravljati tim iskustvom sa zajednicom. To u Hrvatskoj zbog trenutačnog izbornog rezultata nije potrebno niti itko nakon samih izbora želi nastaviti razgovarati sa svojom zajednicom. Vidjet ćemo.

Čulić Fischer: – Ja bih tu ipak razlikovala dvije stvari: prvo, predsjedničke od parlamentarnih iz­bora, jer mislim da je predsjednička kampanja po defaultu personalizirana; ona to mora biti. Josi­pović se očito ‘zakačio’, to ga interesira samo po sebi. Drugo, parlamentarni izbori nisu onoliko personalizirani koliko smo očekivali da će biti. A Facebook je, kao najjača društvena mreža personaliziran. Neki su pojedinci to prepoznali (Darinko Kosor, Cačić, Holjevac,..) i mislim da to koristi i njihovim strankama.

Pavlović: – Vlada je apsolutno zatvorena i sad je samo pitanje hoće li se u novoj Vladi shvatiti po­tencijal da svaki ministar ima svoju komunikaciju s građanima.

Macan: Kako pobijediš, tako ćeš i vladati. Ako to oni u svojoj pobjedi ne žele, ako je to samo šminka, pitanje je što će dobiti poslije.

Čulić Fischer: – U sadašnjoj Vladi ministar uopće nije smio reći ni hoće li doći ili neće na neko do­gađanje. Ja vjerujem da će, pobijedi li koalicija na čelu s SDP-om, imati posve drugi pristup komu­nikaciji. U to čvrsto vjerujem jer se to dosad po­tvrdilo na nizu primjera.

Macan: – Ali i tu je jedan problem: oni po prirodi tako komuniciraju. Mediji će ih toliko ‘lupati’ da će se u jednom trenutku zatvoriti.

Čulić Fischer: – Pitanje je hoće li se to pretvoriti u strukturalnu promjenu ili će ostati na osobnim preferencijama. Bude li došlo do strukturalnih pro­mjena, to će riješiti velik dio problema.

pripremila: Sanja Romić

Izvor: Lider, br. 320, 18.11.2011., specijal PR odnosi s javnošću

Sve što komentirate, lajkate, tvitnete u virtualnom prostoru može utjecati na vašu e-reputaciju. Već smo pisali o tome zašto biste trebali paziti što klikate po Facebook-u te kako online reputacija može donijeti besplatnu večeru u hotelu, a bilo je tu i smiješnih primjera do onih koji su trebali biti posebno oprezni u online komunikaciji, a ipak su u  tvito-sekundi uništili svoju reputaciju.

Da ne duljimo, donosimo vam infografiku u kojoj su sadržani odgovori na ova četiri važna pitanja koja vam mogu pomoći u razumijevanju e-reputacije, kao i o njezinom očuvanju:

1. Što je online reputacija?

2. Zašto je online reputacija važna?

3. Što vaši potencijalni poslodavci provjeravaju online?

4. Kako možete zaštiti i poboljšati vašu e-reputaciju?

 Ivana Urošević

No je li to stvarno tako? Koliko nas društvene mreže zapravo spajaju s novim ljudima, a koliko nas drže u jednom te istom društvu unutar kojeg se održava komunikacija? Bit društvenih mreža jest da se povežemo, ali je isto tako bitno da tu svoju mrežu poznanstava s vremenom širimo, ne ograničavamo. Mnoge od nas u zadnje vrijeme muči Facebook naslovnica, odnosno taj famozni news feed – kako on nastaje? Sigurno ste primijetili da se u vašem news feed-u najčešće pojavljuju jedne te iste osobe i to su uglavnom ljudi s kojima često komunicirate (dok s druge strane neke uopće više ne vidite). Kakva su vaša iskustva – kliknite na sliku za jedan od nedavnih Facebook razgovora na ovu temu.

Jednostavno Facebook je tako složen da navodno radi ono što bismo sami radili u stvarnom životu – eliminirali bi iz okruženja ljude koji su nam dosadni, zanimalo bi nas što rade oni koji su nam interesantni – kaže Istok Pavlović pišući baš o ovoj temi. I tako jest u većini slučajeva, no što se događa ako s nekim nama dragim ljudima jedno vrijeme nismo komunicirali? Ako je osoba kojoj smo puno puta komentirali sliku, link ili aktivnost uvijek bila u našem news feed-u, zašto odjednom nije više tu? Ako joj niste već puna dva tjedna ništa komentirali, znači li to da komunikacija prestaje jer je Facebook odlučio da više neće dobivati vijesti od nje? Da vam bude malo jasnije pročitajte tekst u kojem je Istok Pavlović jako dobro objasnio kako bi to trebalo funkcionirati: Tajna Fejsbuk formula: News Feed Optimization (NFO) je SEO za Fejsbuk. Ispada li da Facebook smatra da mi više ne moramo znati što osoba radi ako nam nije ništa zanimljivo postavila na svoj profil, recimo jedan tjedan ili dva jer to što nam je u međuvremenu nuđeno nismo komentirali ili rekli da nam se sviđa? Pa otprilike da, Facebook kaže da nam ta osoba ne bi trebala biti više zanimljiva. S druge strane, vjerojatno je točno da Facebook gleda i koliko su vaši prilozi zanimljivi drugima, pa tako i ruši vaš rejting ako imate puno priloga na koje nema reakcije – dakle hiperprodukcija nije ključ uspjeha na Facebooku.

Hm, razmislimo malo. Funkcioniramo li stvarno tako izvan društvenih mreža? Naime, svi imamo poznanike, prijatelje, članove obitelji s kojima redovno ili manje redovno komuniciramo. Znači održavamo veze s nekim više, s nekim manje, ali ih održavamo i to je bitno. Jeste li ikada izbrisali broj iz mobitela prijatelja samo što vam se nije javio punih tjedan dana, a inače se redovito čujete?  Sigurno niste. Pa zašto nas onda Facebook  tjera da tako određujemo naše društvene prioritete i radi li to kako treba? Ako još radi fora u nastavku možete pogledati za koga Facebook smatra da vam je važan, odnosno s kojim prijateljima imate najviše interakcije.

Kao što svi već dobro znamo Facebook zna uvijek ubaci neke promjene bez da o tome puno priča, pa je tako u veljači ove godine izbacio opciju putem koje možemo odabrati što će se pojavljivati na našem news  feed-u. Postavili su ga inicijalno da pokazuje samo prijatelje i stranice s kojima redovito komuniciramo, no je li to to? Želimo li filtriranje vijesti svih naših prijatelja i Facebook stranica  ili filtriranje vijesti samo naših prijatelja s kojima često komuniciramo.

Ako hoćete i dalje vidjeti što više vaših prijatelje, otiđite na dno news feeda i promijenite postavke na sve prijatelje i stranice. Jeste li primijetili razliku? Ako ste odabrali samo one s kojim najčešće komunicirate smatrate li da time svoju komunikaciju ograničavate? Smatrate li da neke osobe koje su offline jako dosadne mogu biti zanimljive online i obrnuto? Što ako to nikada ne doznate jer se ravnate po Facebooku i njegovu filtiranja zanimljivih i onih manje zanimljivih. Kada primijetite da neka osoba nije više u vašem news feed-u pođete li na njezin profil provjeriti što se tamo događa? Ili uopće ne primijećujete koga imate u feed-u, a koga više ne? Isto vrijedi i za Facebook stranice.

Da, da znamo da su to čari personalizacije na webu, ali koliko daleko to ide i  jesmo li postali zarobljenici neke nove virtualne realnosti pita se i Eli Pariser koji kaže: Kako web tvrtke nastoje prilagoditi svoje usluge (uključujući vijesti i rezultate pretraživanja) našem osobnom ukusu, dolazi do opasnosti s neželjenim posljedicama – postajemo zarobljeni u ‘filter balonu’ i ne dobijamo informacije koje bi mogle proširiti naše poglede na svijet. U konačnici će to imati jako loš utjecaj na nas i demokraciju.

Pogledajte cijeli video – dat će vam za misliti:  

Click here to view the embedded video.

• 152 miljuna – broj blogova na Internetu (prema BlogPulse).
• 25 milijardi – broj poslanh twitova u 2010.
• 100 miljuna – broj novih korisničkih računa na Twitteru u 2010.
• 175 miljuna – ljudi na Twitteru u rujnu 2010.
• 7.7 miljuna – prati @ladygaga na Twitteru (Lady Gaga, najpraćeniji račun na Twitteru).
• 600 miljuna – ljudi na Facebooku na kraju 2010.
• 250 miljuna – novih ljudi na Facebooku u 2010.
• 30 milijardi – raznog sadržaja  (poveznice, bilješke, slike itd.) podijeljenog na Facebooku mjesečno.
• 70% – postotak korisnika Facebooka izvan SADA.
• 20 miljuna – broj instaliranih Facebook aplikacija svaki dan.

Za cijeli tekst kliknite na sliku ili na poveznicu na originalni tekst – Internet u svijetu 2010. u brojkama.

A da ne mislite da ću vas ostaviti bez neke nove infografike, evo najnovije o brandovima Briana Solisa.

Ako vas zanima Internet u Hrvatskoj – zadnji tekst je Internet u Hrvatskoj i regiji – prezentacija Gemius.

Pažnju mi je privukao i članak o potrošnji na internetu i u drugim medijima u Hrvatskoj i Srbiji, prema kojemu značajno više ulažemo u on line nego ostatak ekipe u regiji – Hrvatska ulaže pet puta više u internet oglašavanje nego Srbija.

Hrvatska ulaže pet puta više u internet oglašavanje nego Srbija

I to sve na dan kada je 24sata objavio da rezultati srpanjskog istraživanja gemiusAudience portal 24sata.hr svrštavaju na treću poziciju po posjećenosti u Hrvatskoj, s više od 772.850 stvarnih korisnika. Rezultate istraživanja možete pogledati na http://www.audience.com.hr/.

Zadnje anketno istraživanje o Internetu u Hrvatskoj agencije Gfk potražite na 58 posto Hrvata na internetu – dobar medijski miks važniji no ikad.

• Više od tri četvrtine (76%) kompanija koristi društvene mreže u poslovne svrhe.
• Od svih kompanija koje su počele s korištenjem društvenih mreža, čak 70% ih je krenulo s tom praksom otprilike prije tri godine.
• 29% kompanija svojim zaposlenicima blokira pristup društvenim mrežama. Samo 27% kompanija provodi monitoring nad zaposlenicima u korištenju društvenih mreža.
• 43% kompanija se suočilo sa zlouporabama društvenih mreža, a skoro trećina kompanija je poduzela disciplinske mjere nad svojim zaposlenicima koji su bili upleteni u zlouporabu na društvenim mrežama.
• Bez obzira na učestale greške na društvenim mrežama od strane zaposlenika, čak 45% svih kompanija nema politiku uporabe društvenih mreža na radnom mjestu.

Kako bi iskoristili prednosti i minimalizirali rizike koje donose društvene mreže, poslodavci trebaju uspostaviti različite i specifične politike i prakse za njihovo korištenje, rekla je Betsy Plevan voditeljica Proskauer International Labor & Employment grupe. Također ističe da samo oslanjanje na zaposlenike i na njihovu dobru prosudbu jednostavno nije dovoljno.

Naravno da nije dovoljno ali može biti presudno pa da mlada generacija, takozvana generacija Y odbije posao u nekoj kompaniji samo zbog zabrane pristupa društvenim mrežama na radnom mjestu. Mislite da je to nemoguće i da nitko ne bi odbio posao radi takve ‘banalnosti’? Varate se, itekako je moguće. Mladoj generaciji to nije tek jedan hir, to je njihov način života i funkcioniranja. Postavlja se pitanje da li jedna kompanija može sebi priuštiti zabranu pristupa društvenim mrežama, i da li zabrana ima smisla? Znači li to da ne vjeruju svojim zaposlenicima?

Niti jedna od sto najboljih kompanija svijeta  prema izboru časopisa Fortune ne blokira pristup društvenim mrežama, pogledajte što kaže Erin Lieberman Moran, potpredsjednica američkog instituta The Great Place to Work. Njeni savjeti kako i zašto zaposleniku morate vjerovati su jako zanimljivi, te može li jedna ozbiljna kompanija za financije dopustiti svojim zaposlenicima pristup društvenim mrežama?

Povirite li i vi na društvene mreže dok ste na radnom mjestu ili vam je blokiran pristup?

Mnogi su se odmah priklonili ”društvenoj” komunikaciji, a da ni sami nisu bili društveni. Jednostavno nisu znali što njihovi korisnici žele, niti su ih to pitali.

Brian Solis, stručnjak za društvene medije u svom zadnjem tekstu tvrdi da je pitanje Zašto? Ono pitanje koje je uvijek prisutno u poslovnom svijetu. Sve kompanije koje žele pristupiti društvenim medijima moraju znati odgovoriti na na to pitanje.

Solis tako izdvaja deset najčešćih pitanja Zašto – koja postavlja  svaki korisnik prema brendu na društvenim mrežama:

1. Zašto moramo lajkati vašu stranicu na Facebooku?
2. Zašto bismo vas pratili na Twitteru?
3. Zašto vas zanima kakvo je naše iskustvo s vama? Što mi imamo od toga?
4. Zašto bismo htjeli ostati povezani s vama?
5. Zašto bismo čitali sadržaj s vaše stranice kad imamo sadržaj od naših prijatelja koji nas bolje poznaju nego vi?
6. Zašto bismo ikome rekli da vas prate ili lajkaju?
7. Zašto bismo dijelili vaš sadržaj s našom publikom – prijateljima?
8. Zašto bismo odlučili provoditi vrijeme i vjerovati vašoj mreži?
9. Zašto bismo mi marili za vas, ako vas nije briga za naše brige, iskustva ili pitanja?
10. Zašto bismo se vratili?

Pitanje  ’Zašto’ će uvijek biti važno i kada se na ovih deset pitanja odgovori. Kada brend počne slušati svoje korisnike, doći će i rezultati. Bit je da brend na drušvenim mrežama ostane releveantan, kao što kaže Solis i da uvijek postavlja ovo pitanje prema korisnicima. Oni će to prepoznati, pa će na kraju i znati zašto su tu.

Što ti korisnici traže?

Što korisnici žele od nekog brenda u društvenim medijima je već odavno istraženo i napisano. Oni žele imati  prednosti kao korisnici – žele biti prvi kada su tu promotivne akcije, žele biti informirani o proizvodima, imati ekskluzivne informacije i žele da ih se pita za mišljenje. To su četiri jako jasna razloga zašto korisnik obraća pozornost na brend koji ga poziva da ga nađe na Facebook-u, prati na Twitteru…

Koliko ste puta vi počeli pratiti neki brend na društvenim mrežama i shvatili da od toga vi nemate nikakve koristi?

Kakva su vaša očekivanja? Što vi želite od brenda kojeg pratite?

Ivana Urošević