Zašto agencije ponekad trebaju raditi i besplatno?

• Osnovni razlog zbog kojeg se agencije uključuju na takve projekte je društveni značaj i opći interes koji iz takvih projekta proizlazi, a to su najčešće humanitarni projekti. Hrvati su dosad pokazali iznimnu spremnost za sudjelovanje u humanitarnim projektima i to još od kraja 90-ih kada telekomunikacijska tvrtka Markot.tel uvela prve donacijske telefone. Iz akcije u akciju Hrvati su pokazali hvalevrijednu želju za pomoći potrebitima.

• Besplatni projekti često su zabavniji od naplaćenih. Nema korporativnih zavrzlama niti konzervativnih pristupa odnosima s javnošću. Nenaplaćeni projekti uglavnom spadaju među projekte na kojima iskoristite svu svoju kreativnost. Zbog nedostatka većih sredstava možete se okušati i u gerila marketingu, koji po definiciji uključuje kreativnost i zabavu.

• Mediji u načelu rado prate humanitarne projekte i akcije, pa eto prilike za dodatno upoznavanje i druženje s novinarima.

• Često su besplatni projekti uvod u buduću suradnju. Ako se pokaže da možete uspješno surađivati s organizatorom projekta kojeg ne naplatite, u nekoj budućoj situaciji i nekom budućem budžetu vrlo je vjerojatno da će se naći i stavka s imenom vaše agencije, uz koju će ovog puta biti i novčani iznos.

• Na kraju, ako i ne nastavite suradnju, a obavili ste dobar posao imat ćete referencu na koju možete biti ponosni.

• Nije na odmet napomenuti i sigurnu (ne)naplatu. Nećete morati slati fakture niti čekati da vam uplata sjedne na račun.

Kako i za koga je Manjgura dosad radila pro bono za Poslovni dnevnik komentirao je Krešimir Macan:

„Od prvi put kad smo na HRT-u organizirali ‘Dajmo da čuju’ koja je i danas model za većinu humanitarnih akcija u Hrvatskoj, aktivno pomažemo i sudjelujemo u svim akcijama od općeg interesa. Već niz godina pratimo splitsku udrugu oboljelih od hepatitisa Hepatos. Medijski smo podržali i Epidaurus festival Cavtat jer je ljudima s odličnim idejama iz drugih dijelova Hrvatske ponekad teško prodrijeti do glavnih nacionalnih medija. Ovih dana pro-bono promoviramo novi film Dalibora Matanića ‘Majka asfalta’ jer i projekti u kulturi rijetko imaju budžet dostatan za prave promotivne kampanje. Uvijek kada se radi o akcijama od općeg društvenog interesa ili kad netko ima odličan projekt, a treba pomoć na početku – spremni smo pogurati koliko možemo. To bih nazvao partnerstvom. Uključimo se u projekt koji će s vremenom dati dobre rezultate za cijelu zajednicu. Biranje projekata je stvar procjene: netko vam je dugogodišnji partner ili klijent i treba uslugu, ali nema budžet – naravno da ćete uskočiti. Netko nema iskustva i treba podršku na projektu kojeg ocijenimo izvrsnim – dileme nema. Pitanje je jedino u kojem obujmu i koliko imamo raspoloživog vremena uz redovite poslove. Ako je potrebno i ako ste procijenili da ste učinili dobru stvar, nećete ništa naplatiti niti uvjetovati. Nekad je i jednostavni savjet ili lista medija jako puno za nekoga tko se na tom terenu ne snalazi”.

Kompletan tekst “Za koga sve komunikacijske agencije rade pro bono” pročitajte ovdje.

Potom su bombastičnom mistificiranju pridonijeli i drugi mediji prenijevši vijest. I eto vraga, svi očekuju uz “iseljeničke milijune”, tajne dokumenti i tko zna što sve ne. Uzbuđenjima nije bilo kraja do stvarnog otvaranja sefa.

Prema pisanjima jednog tjednika, neposredno nakon smrti prvog predsjednika Franje Tuđmana, njegovi bliski suradnici u glavnom su sefu pronašli izvode bankovnih računa u iznosu od oko dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka hrvatskih iseljenika. Igrom slučaja, ta je tajna izašla na vidjelo baš sada kad se trebao otvoriti i taj posljednji sef, koji se nalazi u predsjednikovoj sobi za odmor.

Kako piše na onom grafitu “kad ja tamo, a ono međutim”. Nit love, nit dokumenata, tek nešto odlikovanja, neki nevažni, osobni papiri Stjepana Mesića te prazna, plastična bočica poput onih za lijekove. A i bivši predsjednik je dobio po nosu jer je tvrdio da sef nije otvorio. Sve u svemu, ništa!

Ova je priča očito služila za podizanje prodaje novina i gomilanje klikova, čime se ujedno podcijenilo publiku.

No, to nije jedini primjer kojem smo ovih dana mogli svjedočiti. Prekjučer je tako, na jednom portalu krenula priča o kućnom porno uratku Blanke Vlašić. Spomenuti portal je navodno dobio ponudu da ga otkupi, ali je to odbio uz objašnjenje da “ne objavljuju porniće, pa neće objaviti ni ovaj, ali znate kako to ide na internetu.” I naravno, to je pokrenulo lavinu natpisa o Blankinom porniću. I kako je završila cijela hajka? Mislim da svi znamo, pa i oni moralisti koji nikad takvo što ne bi ni škicnuli, u tom porniću uopće nije naša najbolja sportašica, već tko zna tko, što uopće nije ni bitno. Sam je autor i urednik portala na svom Facebook profilu napisao «danas je dobar dan za pljuvanje moje malenkosti, jer sam danas JA zaje***. Ne novinari, nego baš ja. Pa bih zamolio da počnete». Lijepo je, ako ništa, znati da ima onih koji znaju priznati pogrešku.

I za kraj, još jedan, malo drukčiji primjer kako se pokušalo “preveslati” novinare, a jasno time i čitatelje, gledatelje i slušatelje. Dakle, početkom mjeseca mnoge su redakcije dobile poziv za pressicu jer krapinsko-zagorski župan kupnje novi službeni automobil u iznosu od 400.000 kuna. I kako to već ide, digla se rasprava o bahatosti župana koji u vrijeme krize kupuje tako skup auto itd. itd. I stigli novinari na konferenciju i “1. april”! Nema auta, nije se kupio niti se namjerava kupiti. Župan se okoristio marketinškom gerilom, ili je tako savjetovan da se izvuče zbog želje za Mercedesom, kako komentiraju mnogi po Facebooku-u, da bi promovirao svoj turistički projekt “Bajka na dlanu”. Upotrijebio je „trik“ da bi pridobio medijsku pozornost i što je postigao? Novinari su nakon odslušane «bajke» opet krenuli s pitanjima u automobilu. Bajka ipak nije dobila svojih “5 minuta slave”. I mislim da nitko zapravo ne zna kakva bajka zapravo.

Koliko god nam se čini da se publici može podvaliti skoro bilo što, to jednostavno nije tako. Nema smisla podcjenjivati čitatelje, jer na kraju krajeva, kad se sef s početka priče otvori, a u njemu ništa, priča dobiva prilično bezvezan završetak: Jesu li sad oni napravili budalu od mene? Čekamo nekakvo provaljivanje, potežemo rasprave oko kupovine ili objave nekakvog pornića ili pak pričamo o nekakvim mečkama, a čemu?

Eksperti PR industrije tvrde da ja internet kampanja vrlo važna, osobito nakon što je američki predsjednik Barack Obama izbore dobio zahvaljući među ostalim i izgradnji internet zajednice koja ga je potencirala kao idealnog predsjedničkog kandidata. “Internet kampanja je jeftinija, a cilj joj je o svom kandidatu stvoriti što bolju sliku,” kaže vlasnik Manjgure, PR ekspert Krešimir Macan koji smatra da je važnost gerilske kampanje najprije, još od izbora 2007., uvidjela glavna opozicijska stranka SDP.

Jednako kao i na važnost humora kako bi se ukazalo na eventualne mane protivničkih kandidata. Još nekoliko dobrih kolekcija koje vas mogu nasmijati potražite na portalu Predsjednički izbori i na stranicama Nika Titanika.

Ili na ironiju činjenice da se se ovdje lako smatrati proizvodom za vođenje zemlje.

Ali humora i duhovitosti baš i nema u prevelikim količinama. I teško ga je očekivati kada su internet gerilci ispada, nerijetko tek ‘činovnici’!

“Internet je nakon televizije najvažniji medij, zamijenio je rasprave po kafićima, ali kod nas se to radi tako da je preočito tko za koga agitira. Gerilci nastupaju nerazrađenih stavova, ne otvaraju se pitanja koja ne idu u korist protukandidatu, pa da se čeka reakcija, jednostavno se sve svelo na običnu propagandu. Nastupaju zapravo kao buldožderi , netko im je rekao “idite i pričajte po forumima” i oni idu i ko borgovske radilice ponavljaju “glasajte za ovoga, glasajte za onoga,” smatra novinarka Business hr. i blogerica Iva Ušćmulić Gretić. Dodaje, da je Obama pobijedio i zato što je imao mašineriju koja je razumjela što su to danas društvene mreže.

Kao i PR eksperti i dio novinara upozorava da društvene mreže nisu samo otvaranje profila na FB ili Twitteru, niti blog. “A ponajmanje je to spamanje foruma,” kaže Gretić dodajući da bi dobri voditelji kampanja, (a kod nas tu to često osobni prijatelji i ljudi koji ne razumiju osobito niti važnost PR-a niti se koriste kompjuterima), trebali znati objasniti kandidatima – da moraju na dnevnoj bazi raditi na svojim društvenim profilima, da osobno moraju komunicirati s ljudima, da im web site nije pano za uljepšane fotografije već samo i jedino poligon za javnu raspravu za ozbiljne teme na kojima kampanjom grade svoj put do Pantovčaka.

Ukratko i predsjednički kandidati i njihov ‘internet gerila tim’ moraju shvatiti da se birače, posebno one online aktivne, dobiva svojim mišljenjem, a ne prosječnim sloganima. Najbitnije, moraju shvatiti da je Internet medij i kao takvog ga moraju naučiti koristiiti. Inače će i biti potpuno nesvjesni profila svojih birača.

“U gerilsku kampanju,” kaže Macan, “ljude je potrebno privući srcem kako bi im se približila određena politička koncepcija.” Ali je problem kada koncepcija ni sama ne razumije da od ljudi čije glasove očekuje treba isto čuti mišljenje o tome što je njima važno i što oni očekuju. Drugim riječima, da internet prestanu koristiti isključivo radi svoje prezentacije, već da, kao američki predsjednik, nauče njegove komparativne prednosti.

Moj prijatelj, budući filmski snimatelj kaže da je problem što ni naši predsjednički kandidati, ni njihove stranke, pa tako niti njihovi gerilci nisu shvatili da internet nije komunikacija na razini dijeljenja letaka ili jumbo plakata.

Ono što se događa na internetu u zemlji kao što je naša ne mora biti ključno za dobivanje izbora. Ali može, kaže Macan, tamo gdje će razlike biti minimalne.

Tako da bio predsjednički kandidat osoba s karizmom, osoba koja će se zagrliti sa svakim na cesti jer mu se tako sugerira, bila žena koja ima petlje, ali nema šarma, ili osoba koja biračima izgleda kao da nikada nije udarila šakom o stol – morati će naučiti da je digitalna tehnologija dobar način komunikacije. Osobito ako se razumije razlika između komunikacije i agitacije!

Temu je obradio i Dnevnik HTV, pa pogledajte što su na temu internet kampanje rekli Krešimir Macan i Domagoj Bebić.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Drugo osvježavajuće riješenje dolazi iz Brazila gdje se salon za shiatsu masažu promovira podno pokretnih stepenica gdje svaki prolaznik neizbježno mora ugaziti na leđa dame polegnute u udobni masažni položaj.

Toliko. Nije puno al  veseli čovika.

Glas Istre od 12. svibnja je objavio članak pod naslovom “Bezidejno, nemaštovito i dosadno trošenje novca” u kojem analitičari i stručnjaci za političke komunikacije komentiraju većinom mlitave plakate i prazne parole, ali najveći hrvatski poluotok je ipak i bojno polje raznoraznih gerilaca.

Prije svega tu je dvoboj Ladonja – Ladronja koji traje već neko vrijeme i zabavlja više protivnike kandidata za župana Plinia Cuccurina nego li pristaše. No, ne more ga samo ‘ladronjske’ brige već i YouTube. Tako je ovih dana objavljen duhoviti spot nepoznata autora pod imenom ‘Plinio to ne more, on to ne zna’ u kojem su Jakovčić i Plinio prikazani kao dva frajera, koji se nadmeću za istu curu.

Click here to view the embedded video.

Što se Pule tiče, prvo pozitivna kampanja. Pulski gradonačelnik Boris Miletić je pred par dana zadao veliku pljusku svima onima (čitaj: Vladi i DIP-u) koji su trebali poticati građane da izađu i glasuju svojom Get Out to Vote kampanjom.

No i gradonačelnik zajedno sa svojim stranačkim kolegom i kandidatom za župana, Ivanom Jakovčićem, se našao na udaru. Osvanuli su po Puli plakati ‘Manekeni u gradu – Poglavica na golfu – Zločin u tijeku’ ili ‘Krasna je rasprodana – Maneštra se ohladila – (Primadona je pijana)’, ‘Vuk je srdit, Kratkonogi laže, Bambi je uplašen’, ‘Siluete i sjene stoluju… Sine, ovaj grad nije za nas!’ te ‘Čuješ li, majko? Na gradska vrata barbari kucaju!’ i ‘Boris!!! Tko ti je rekao da ugasiš svjetlo?’.

A u Rijeci je Vojko Obersnel objavio svoj video spot za kampanju.

Click here to view the embedded video.

I pitate se što je bilo? Naravno, spot je malo prerađen i okrenut protiv njega (tvrde nam da to nije bio HDZ):

Click here to view the embedded video.

Ipak, nije riječki gradonačelnik od jučer, pa se uključio u gerilu svojom igricom nazvanom ‘Glasojedac‘ koji je kao vječni Pacman, samo papa glasove…

A tko će na kraju omastiti brk glasovima, a tko će ostati gladan, pokazati će se 17. svibnja ili tek dva tjedna poslije.

Kliknite na linkove za više tekstova na temu Gerila marketing i Gerila PR.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Gerilsko oglašavanje koje nas je zakočilo i prije početka kampanje, zaista sadrži opsežan repertoar manje ili više duhovitih ili niskih udaraca zavisno s koje strane gledate. Počet ćemo s Toninom Piculom na kojeg se prvo okomio HDZ, a sad se na isti način velikogorički gradonačelnik obračunava s ministrom Ivanom Šukerom…

Ništa manje duhovito nije bilo rješenje HDZ-a kojim je zagrebački gradonačelnik napadnut svojim vlastitim oružjem – plaćenim oglasom i plakatima, od kojih se jedan zgodno naslonio na onaj iz Velike Gorice (vidi sliku gore).

Plaćeni oglasi ‘Istina je’ kojima je Bandić nekoć uvjeravao da je kupnja zemljište Zagrepčanke bila potpuno čista, sad izgledaju nešto drugačije i uz verzije u tisku, imaju i svoju plakatnu verziju.

A ‘po nosu plakatom’ je dobila i Marina Lovrić, županica Sisačko-moslavačke županije koju su pak usporedili sa srpskom folk pjevačicom Cecom Ražnatović. Tekstom “Koncert u Novom Sadu – 100% rasprodano” aludira se na navoni posjet županice Novom Sadu te njezinu predizbornu poruku kako je ona “100% najbolji izbor”, kao i nadimak Ceca.

Načelnik općine Seget Vinko Zulim je, iako iz malog mjesta, uspio već dva puta ‘nastradati’. Prvo je lokalni župnik izvjesio na Crkvu plakat na kojem je podcrtao žutim flomasterom da don Nikola poziva Segećane da na predstojećim lokalnim izborima daju povjerenje onim ljudima koji će se svojim nesebičnim radom staviti u službu građana i unaprijediti to zaostalo mjesto, što je protumačeno proglasom protiv načelnika – Obračun u Segetu: župnik na crkvu stavio predizborni proglas protiv načelnika.
Sada su pak osvanuli plakati i po Segetu, ali i Trogiru i Vranjici na kojima je njegov golem nedovršeni obiteljski hotel smješten u neposrednoj blizini hotela Medena, a na kojemu je pisalo “Pomozite mi da završim fasadu”, te ispod toga je stajao žiroračun općine Seget, a u potpisu Vinko Zulim. Najveći jumbo plakat dimenzija 2 x 3 metra postavljen na segetskoj zaobilaznici koja vodi prema Šibeniku.

Gradonačelnika Sv. Ivana Zeline Vlado Žigrović dočekali su plakati od kojih na jedan gleda izravno iz ureda. Na njima ga se proziva za neostvarene projekte.

I Osijek je poprište sukoba plakatima. Plakati koji podsjećaju na one s likom Baracka Obame postavljeni su u Osijeku. Na gradskim pročeljima osvanuli su plakati s likovima čelnika vodećih osječkih stranaka Ante Đapića, Branimira Glavaša, Biljane Borzan i Ivana Vrdoljaka ispod kojih piše “Obmana”.

Dubravka Šuica s druge strane nije suočena s plakatima, već transparentima i “događanjima naroda”:

Kliknite na linkove za više tekstova na temu Gerila marketing i Gerila PR.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Nije Rožić jedini koji je osjetio gnjev profesora na svojoj koži. Uz „Tatjana Holjevac“, pojavljivala se plaćena „napomena” – Tatjana Holjevac koalira s Bandićem četiri godine. Ona nije alternativa. Kregar je bio nešto blaži bio prema aktualnom zagrebačkom gradonačelniku, dok je HDZ-ovog kandidata Jasena Mesića zaboravio. Premda su sporni oglasi uklonjeni, daleko od toga da se o njima ne priča.

Valja se prisjetiti ne tako davnog izlaganja Vuka Ćosića, web stratega predsjedničke kampanje Danila Turka, koje je održao na konferenciji o političkom marketingu i Internetu PRimjena.com,  o kojoj smo i mi pisali.

Po njemu gerila kampanja na internetu ima smisla ukoliko na nju reagiraju klasični mediji. Na ovu je kartu zaigrao Kregar. S dva dvojbena oglasa postigao je ogromnu pozornost. Sredstva koja je Kregar uložio u ovu akciju proporcionalna su vrijednosti nekoliko primjeraka Večernjeg lista, a dobivena vrijednost može se financijski iskazati kao cijena oglasa preko pola stranice tog istog Večernjeg lista uvećana za vrijednost  popratnih vijesti u drugim medijima.

Dakle, uz malo razvaljivanja po Googleu eto Vas u jednim od najtiražnijih dnevnih novina. Zauzeo je Kregar pola stranice objašnjavajući kako on samo uzvraća Holjevac i Rožiću za njihove niske udarce jer „oni su prvi počeli” i tako je cijelu priču s neta prenio u primarne medije. I Ćosić bi bio ponosan (ako se zanima za naše igrarije oko lokalnih izbora) jer se o Kregarovu pothvatu priča i dalje – zanimljiv detalj iz kampanje kojeg vrijedi medijski popratiti, a sve “za malo kuna”.

Kregaru je iznimno važno čim više se pojavljivati u medijima. Teško da se sredstvima koja su mu na raspolaganju za kampanju i oglašavanje može uspoređivati sa većinom svojih protivnika. No ne znači uvijek da će sve što je skupo djelovati.

Kliknite na linkove na kraju za više tekstova na temu gerila marketing ili gerila pr ili pak kliknite na ključne riječi pored ili ispod ovog dnevnika.

Fitness First

Za slične dnevnike na temu gerila marketinga ili gerila pr-a kliknite na ključne riječi pored dnevnika.

Kao što je to Domagoj Bebić zorno prikazao na svojem predavanju o novim medijima na izbornom šalabahteru na istarskoj fronti se još od lipnja zvecka online oružjem. Nedugo nakon što je Plinio Cucurrin, glavni izazivač IDS-ova župana Ivana Jakovčića, osnovao udrugu građana Ladonja i pokrenuo web stranicu istog naziva ladonja.org krenule su prve on line kritike na račun sadašnjeg župana Jakovčića, da bi potom na Internetu osvanula i parodija Ladonje posprdnog imena udruga podanika Plinia Cuccurina Ladronja (igra riječ ladro je lopov na talijanskom za sve koji niste iz Istre). Ono što mi je privuklo pažnju je veliki broj gledanja pojedinih video priloga, koji je za hrvatske prilike i ovakav tip kampanje iznimno visok.

A u maniri najpoznatijeg hrvatskog diverzanta s Jubitoa, Bijesaprvog, danas je na webu osvanuo novi uradak kojim se rođačko-rivalski odnos Bandića i Sanadera ilustrira scenom iz kultnog filma Kum, u kojem vlasnik slastičarnice moli Don Corleona za osvetu napadačima svoje kćeri.

Click here to view the embedded video.

Ali u bespućima hrvatske zbiljnosti ima i onih kojima nije potrebno stavljati riječi, odnosno titlove u usta. Oni su sami po sebi parodija. Jednostavno bubnu i…ostanu na vlasti.

Click here to view the embedded video.

Inače, integralnu verziju nadahnutog govora trogirskog dogradonačelnika i predsjednika lokalnog HDZ-a objavio je Jutarnji.hr.

Dobar portal koji se bavi ismijavanjem politike je http://www.astigospe.com/, pa ako vas zanima nastavite istraživati.

Prethodni dnevnik Gerila marketing i izbori s primjerima iz parlamentarnih izbora 2007. potražite ovdje.

Za slične dnevnike na temu gerila marketinga ili gerila pr-a kliknite na ključne riječi pored dnevnika.

Donja prezentacija je pokušaj pregleda najboljih “paralelenih” aktivnosti službenim kampanjama za izbore 2007.

A sve je kulminiralo ratom spotovima, koji je bi intezivniji na YouTubeu, nego na TV ekranima:-)

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Negativne reklame ne toleriraju naši zakonodavci, pa ove dvije nikada nisu niti došle do televizija

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Za slične dnevnike na temu gerila marketinga ili gerila pr-a kliknite na ključne riječi pored dnevnika.