Manjgura.hr - Public Relations - Odnosi s javnošću » Gordon Brown

Početničke pogreške se uvijek događaju u najgore moguće vrijeme

Ivan Salopek — Sun, 13 Jun 2010 18:00:28 +0000

„Ako nešto može poći naopako, poći će naopako u najgorem mogućem trenutku“ – ovo je vjerojatno najpoznatija formulacija Murphyjevog zakona kojeg smo svi barem jednom u životu empirijski dokazali na svojoj koži. Slično se prošlog mjeseca dogodilo i Gordonu Brownu kojemu se u samoj završnici izborne kampanje dogodio jedan vrlo početnički gaf – ostavio je uključen mikrofon nakon odgovaranja na pitanja šezdesetpetogodišnje Gillian Duffy te ju je tada nazvao zadrtom.

Click here to view the embedded video.

„Ovo je katastrofa. Nisu mi trebali prirediti susret s tom ženom. Čija je to bila ideja? To je doista smiješno. Tko je ta zadrta žena.“ Bile su riječi trenutnog premijera Velike Britanije nakon susreta s stanovnicima grada Rochdalea na sjeveru Engleske. Gordon Brown je ovim činom sebe predstavio kao kandidat koji na svoje potencijalne glasače gleda s visine te tako sebi podmetnuo nogu u utrci za ostanak na adresi Downing Street 10. Grešku je pokušao ispraviti osobnom isprikom gospođi te kasnije komentirajući svoj gaf medijima da „…nekada kažete ono što ne želite reći, a nekada kažete stvari pogreškom…“

Click here to view the embedded video.

Ovo nije prvi put da je Gordonova nespretnost izazvala skandal. Prošle godine sada već bivši premijer Velike Britanije poslao je majci poginulog britanskog vojnika rukom pisano pismo u kojemu žali zbog njezinog gubitka. Pri tome je pismo bilo puno pravopisnih pogrešaka, a premijer je čak i ime poginulog vojnika krivo napisao. Sreća pod Browna, izbori su tada bili još daleko.

U oba slučaja očito je da su se dobre ideje za povećanje političkog rejtinga izjalovile zbog nepažnje i brzopletosti. Zbog toga u očima potencijalnih glasača Gordon Brown postaje neiskrena i bahata osoba, a njegovi napori i uspjesi u izvlačenju zemlje iz ekonomske krize (što je ujedno bilo i njegov najjači argument na trećem i posljednjem predizbornom TV sučeljavanju) i stvarna politička kompetencija ostaju zaboravljeni pored jako velikih komunikacijskih gafova i početničkih pogrešaka. Iako, to nisu bile jedine stvari koje su kod birača presudile da ga danas zovemo bivšim premijerom, ali njegovi javni nastupi i gafovi su tome svakako pomogli – sjetite se rang liste najlošije odjevenih npr.

Izbori u Velikoj Britaniji donose promjene

Ivan Salopek — Wed, 05 May 2010 18:50:09 +0000

Iako će današnji izbori u Velikoj Britaniji biti vrlo neizvjesni, izvjesno je da će se prekinuti (samostalna) vladavina Laburista. Prema posljednjim anketama Konzervativci imaju blagu prednost s oko 34%, dok Liberalni demokrati i Laburisti vode mrtvu trku za drugo mjesto s po 28%.

Naravno, kako su mnogi izbori već pokazali, ankete ne znače mnogo. Ova današnja, izborna, bit će jedina bitna Britancima. Javnost se toliko uključila u ovu kampanju, da će po prvi puta svježe prebrojane glasove prikazivati na ekranu koji će se nalaziti na Big Benu!

Sutra će britanski izbori gotovo sigurno (osim ako ne dođe do neke nove prirodne katastrofe) biti najinteresantnija svjetska vijest. Možda priča i ne bude zatvorena tako skoro, jer Konzervativci su najavili da će ignorirati pravila koja bi omogućila Brownu da ostane na čelu ako ne bude imao najviše zastupnika.

Pratite, bit će zanimljivo!

Laburisti, konzervativci i … neki treći

Ivan Salopek — Thu, 29 Apr 2010 22:32:09 +0000

Prvi puta u povijesti Britanci nisu zakinuti u predizbornom TV sučeljavanju. Do sada su laburisti i konzervativci redovito uvjetovali svoje sudjelovanje odsustvom predstavnika liberalnih demokrata, treće političke snage Velike Britanije. Predsjednik liberalnih demokrata i kandidat za premijera Nick Clegg iskoristio je, u velikom stilu, prvi veliki fajt s Laburistima i Konzervativcima. Clegg je iskoristio val nezadovoljstva birača, nastao zbog ekonomske krize i poručio Britaniji da je vrijeme za korjenite promijene. Nije baš detaljno pričao o ekonomskoj politici, kao Cameron i Brown, ali je naznačio kako bi bilo vrijeme da Britanijom zavlada netko tko nije laburist ili konzervativac, jer njih su se birači već nagledali.

Povijesne debate budućeg britanskog premijera i dva buduća loosera većinom su se vodile o – ekonomiji. Dosadno! Barem gledajući iz hrvatskog naslonjača. Nama domaći političari uglavnom priušte “vrlo bitne debate” za budućnost zemlje – tko je ustaša, a tko jugonostalgičar… Ovaj britanski trojac nema običaj da prvih polovicu kampanje iskoristi za definiranje svoje pozicije na ljevičarsko-desničarskom pravcu, a drugi dio za blaćenje protukandidata. Štoviše, svoje političke nazore slikovito izražavaju kravatama, a prema svojim političkim protivnicima su pristojni, koliko se to u kampanji može biti.

Izborne ankete pokazuju da vlast neće biti moguće oformiti bez mladog Nicka Clegga i njegovih Liberalnih demokrata. Iako su prije kampanje bili praktični beznačajni, zbog svog čelnika i vrhunskog komunikatora Clegga uspjeli su postati hit i okosnica ove kampanje. On je napao i Vigovce i Torijevce, zbog njihovih političkih prepucavanja, koja su, prema njemu spriječila nužne promjene u Britaniji (vrlo lako primijeniti i u Hrvatskoj). Većina političkih i komunikacijskih stručnjaka Clegga smatra pobjednikom dosadašnjih debata, a prema anketama tako smatraju i birači. Njegovi sound bite odgovori savršeni su za naslovne stranice. Publici se obraća imenom, a biračima pred ekranima doima se kao da Clegg razgovara izravno s njima. Njegov nastup uspoređivali su s Obaminim, a mnogi mu predviđaju i jednako sjajnu pobjedu. Brown je kao dosadašnji premijer objasnio svojim sugrađanima kako izvlači zemlju iz krize (što pokazuju i ekonomski rezultati), ali ih je i krenuo plašiti kako bi dolazak konzervativaca bio prevelik rizik, u koji se zemlja ne može upustiti (nakon 13 god. Laburista!?). Cameron je prije početka kampanje slovio za sigurnog pobjednika, ali se u kampanji njegova prednost krenula značajno topiti. Njegov komunikacijski plan, kao i Brownov, nakon što su vidjeli da se biračima Cleggov nastup iznimno sviđa, bio je vrlo jednostavan – krenuli su ga kopirati (konstantan pogled u kameru, oslovljavanje publike imenima), a čak su i mnoge odgovore počinjali s „I agree with Nick“ …

Click here to view the embedded video.

Ovi izbori nisu novost za Veliku Britaniju samo zbog tročlanih debata. Vrlo lako mogla bi se po prvi nakon 1974. godine mogao dogoditi tzv.hung parliament. Do sada je V. Britanija, zbog svog izbornog sistema (jednokružni većinski, svaki član Vlade mora ujedno biti i član parlamenta), imala vladu sastavljenu od samo jedne stranke. Za razliku od Hrvata, Britanci zapravo uopće ne znaju što znači koalicija. Hung parliament onemogućuje stranku da samostalno vlada, jer ne može popuniti većinu mjesta u parlamentu.

Održala se i zadnja predizborna debata u kojoj je navodno najbolji bio David Cameron, pa bi Britanci trebali već pomalo imati jasnu sliku za koga glasati. Koga će izabrati birači na ovim, zasigurno interesantnim izborima saznat ćemo 6. svibnja.

Click here to view the embedded video.

Odijelo (ne) čini političara

Lorna Zimolo — Sun, 31 Jan 2010 20:35:22 +0000

Kritika odjevnog stila Gordona Borwna dosegla je svoj vrhunac: prema ocjeni časopisa za muškarce GQ, najloše odjeven muškarac u 2010. godini biti će upravo britanski premijer. Prošle je godine zauzeo visoko treće mjesto, ali sada je očito nadmašio i samog sebe. U objašnjenju za ovu nelaskavu titulu stoji da se Brownov način odijevanja može reći da je odraz svega osim prvoklasnog primjera poznatog britanskog stila.

Premijer je prepoznatljiv po svojim tamnim, lagano naboranim odjelima, te uvijek umornim izrazom lica. Na ovoj listi našlo se još dva svjetska političara: na trećem je mjestu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, za kojeg kažu da bi se više trebao brinuti o odjeći, a manje o svome niskom stasu, dok je osmo mjesto zauzeo sjevernokorejski lider Kim Džong-il.

Po svemu sudeći, čini se da je uzrečica «odijelo ne čini čovjeka» zastarjela. Iako Gordon Brown nije ni maneken, a ni hollywoodski glumac, to se od njega, kao javne ličnosti, očito očekuje što potvrđuje kako izgled sve više dobiva na važnosti. Sjetimo se samo nedavnih predsjedničkih izbora, tijekom kojih su se novinari okomili na Ivu Josipovića i na njegov izgled «kuhane noge». Josipoviću se zamjeralo nedostatak karizme i strasti, ali eto njegov fizički izgled nije presudio izbornoj utrci. Sada mu neki modni kritičari prigovaraju, kao i Brownu, dosadan profesorski stil u oblačenju. S druge smo pak strane imali hrvatskog George Clooneya, odnosno naočitog, nezavisnog kandidata Nadana Vidoševića. Iako nije bio u pitanju izbor za Mistera Hrvatske, neki su vjerojatno za njega glasali i zbog ljepote. No, to mu nije pomoglo ni da uđe u drugi izborni krug.

Međutim, uzmemo li primjer Johna F. Kennedya i Richarda Nixona, uvjeriti ćemo se da izgled i dojam koji ostavljate mogu biti presudni. Naime, 1960. godine održana je prva tv debata predsjedničkih kandidata u povijesti, koja je imala veliki učinak na ishod izbora. Mlađahan, vitalan i preplanuo Kennedy pobijedio je umornog i iscrpljenog Nixona. Kako se kasnije uspostavilo, televizijski gledatelji koji su pratili debatu, glasali su za Kennedy-a, koji je svojom pojavom ostavio snažan dojam, dok su radijski slušatelji, uglavnom glasali za Nixona jer ih je prvenstveno dojmilo ono što je on rekao. Bi li Kennedy pobjedio da nije tako dobro izgledao? I da Nixona nije boljelo koljeno?

Vjerojatno ne bi, ali zar je to uistinu toliko važno kad je politika u pitanju? Hoćemo li kvalitetnog političara odbaciti jer nema uz sebe Modnog Mačka? Izgled bi trebao biti važan, ali kao dio cjelokupnog «paketa», a ne kao nešto na temelju čega ćemo ocjenjivati kompetentnost osobe.

Premijeru znate li vi koliko košta litra mlijeka? Odnosno kad političari prolupaju:)

Krešimir Macan — Sun, 03 May 2009 22:27:12 +0000

‘Ovako, prije svega danas nismo došli ovdje da bismo se međusobno provocirali, to je jedno, a drugo, ima još novinara, pa neka i oni pitaju. Nemam namjeru intervenirati, ali nije u redu da samo vi postavljate pitanja. Ima tu kolega novinara, a vi već postavljate šesto pitanje’, rekao je premijer Ivo Sanader novinarki Nove TV Ivani Pezo. Inače poznat po dobroj samokontroli, nikome nije jasno što se premijeru dogodilo.

Na upit novinarke Nove TV mogu li hrvatski radnici živjeti od svojeg rada i zna li koliko danas u Hrvatskoj stoji litra mlijeka, premijer Sanader izbjegavao je odgovor. Optužio je novinarku da je došla provocirati pitanjma i kvariti proslavu obilježavanja Bljeska. Za razliku od premijera, Mesić se nije oglušio na pitanje te je izjavio da misli kako litra mlijeka stoji između pet i šest kuna.
Na pitanje postavljeno ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku o Joci Amsterdamu, premijer Sanader nije dopustio ministru da odgovori, već je stao između njega i novinarke rekavši kako ‘Nema namjeru intervenirati’, ali nije u redu da se postavljaju pitanja koja je premijer protumačio kao provokaciju. ‘To mi je jako žao. Ovdje ste došli provocirati’, rekao je premijer Sanader čiju izjavu u cijelosti možete pogledati u priloženom videu.

Ako se zna da je nedavno druga novinarka Nove TV Sabina Tandara postavila famozno pitanje – “Vlada li Hrvatskom mafija Premijeru Sanader” – reakcija ne čudi:-)

Click here to view the embedded video.

Nije premijer jedini. U klubu onih koji su izgubili kontrolu našli su se mnogi. I predsjedniku se itekako znalo zalomiti. ‘Jel’ se slažete? Ne slažete? Pa što onda to pitate!’, rekao je jednom prilikom predsjednik Stjepan Mesić. ‘Čim jedan Srbin bude pomilovan afere se povlače zato što vaši urednici to žele’, rekao je Mesić drugom prilikom. Luka Bebić koji je poludio kada su se novinari dotaknuli visine plaća saborskih zastupnika. ‘Nećete odgovornost, hoćete samo pisati što vas je volja’, rekao je Bebić.
No definitivni rekorder po nekontroliranim ispadima je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. ‘Kao Boga vas molim nemojte uznemiravati javnost bez razloga, ako su moji kolege krivi snosit će posljedice, jel’ ok?’, samo je jedan od brojnih Bandićevih ispada. Ovakav način komunikacije s medijima nije karakterističan samo za Hrvatsku, i u svijetu je to učestala praksa. Ali za razliku od svijeta, hrvatski novinari nikad nisu doživjeli ispriku. (izvor dnevnik.hr)
Izgleda da se novinari dnevnika Nove TV jedini usude ponekad upitati ponešto što je drugim zabranjeno:-)
No da se ovih dana i drugima događaju ispadi provjerite ovdje – Britanski ministri potrošili 30.000 funti kako bi naučili izbjegavati novinarska pitanja i Britanski premijer “pukao” i izvikao se na novinara? ili u originalu Revealed: How Gordon Brown threw a tantrum during a TV interview – and had to be soothed by Lord Mandelson

Kliknite na link na kraju za više tekstova na temu javni nastup.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Najdosadniji u Britaniji – Gordon Brown, David Beckham i Kate Winslet

Martina Grgas — Sun, 15 Mar 2009 12:34:40 +0000

U prijašnjim dnevnicima pisali smo o retorici i javnom nastupu, naveli pozitivne primjere iz kojih se može a i mora učiti ali i one negativne koje „ne pokušavajte niti kod kuće”.
U Velikoj Britaniji je tvrtka SpinVox provela istraživanje – koga Britanci smatraju najdosadnijim govornikom.
Prva „čast” pripala je upravo britanskom premijeru Gordonu Brownu. Britanci mu zamjeraju suhoparne govore i pametovanje . Ovo je zasigurno dobar mig Brownu da angažira dodatne medijske stručnjake. Pogledajte jedan njegov govor i procijenite sami.

Click here to view the embedded video.

Na drugom mjestu govornika zbog kojeg se Britancima diže kosa na glavi je ultra popularan David Beckham. Iako je njegova karijera hvale vrijedna, no ipak svojim sunarodnjacima ide na živce zbog svog cockney (u prijevodu: londonski naglasak) naglaska, karakterističnog za istočni London.

Click here to view the embedded video.

Treća mjesto pripalo je jednoj dami, dobitnici ovogodišnjeg Oscara, Kate Winslet. Prema ispitanicima, Kate nas zamara svojim emotivnim izjava poput one na dodjeli Zlatnog globusa. Pogledajte kako je to izgledalo.

Click here to view the embedded video.

Kao dokaz da nisu Britanci samo kritični prema svojim poznatim građanima, za najboljeg govornika proglašen je glumac Stephen Fry. Evo, pogledajte i zašto.

Click here to view the embedded video.

E pa sada, kako se i vi ne bi našli na nekoj listi najdosadnijih, pročitajte još jednom naše dnevnike na temu javnog nastupa.