Danas bez interneta ne možemo zamisliti ni jedan ozbiljni poslovni pothvat. Stoga je važno znati iskoristiti puni potencijal koji nam nove tehnologije i novi mediji pružaju. O navedenom smo razgovarali s Krešimirom Macanom vodećom osobom PR agencije “Manjgura”.

U svojim istupima i djelovanju obilježava vas jedna stvar – korištenje novih medija. Kako ste s tim započeli?

Moje znanje proizlazi iz mojeg vlastitog iskustva, naime 2008. godine sam otišao iz jedne tvrtke i tada sam se morao ponovno pozicionirati. U to vrijeme je i Facebook počeo s ekspanzijom te sam koristio dostupne alate. Napravili smo i blog i stranicu, te sam radio na okupljanju zajednice koja to prati. Manjgura radi sve usluge, a ja sam specijaliziran za medije i politiku. Radili smo sa mnogima te smo prešli put od internet kampanja do pravog biznisa. Poanta je u prepoznavanju važnosti interneta.

Spomenuli ste građenje zajednice, zašto je to važno?

Pogrešno je reći da mi gradimo zajednicu tj. “community”. Zajednice i društvene mreže postojale su i prije virtualnih online društvenih mreža. Svugdje oko nas su društvene mreže! Novost je da internet društvene mreže dopuštaju veću razinu povezanosti. Kako te zajednice već postoje, mi im kroz naš proizvod samo nudimo nastavak “umrežavanja” i na internetu. Ako već imamo tržište, ljude kojima nešto želimo prodati, kojima želimo pružiti tu našu uslugu – moramo im i omogućiti da rade ono što već rade, ali na bolji način.

Što svaki novi poduzetnik mora znati o marketingu, internetu i početku oglašavanja?

Danas niti jednu ideju ne smijete pokušati pokrenuti bez da ste prisutni na online medijima jer prva stvar koju će bilo tko danas napraviti kada dobije vašu vizitku ili zapiše vaše ime i prezime – utipkati će vaše ime u Google. Tu dolazimo do važnosti online reputacije – postojite li online ili ne postojite? Ako vas nema to može biti i dobra stvar, no s druge strane može se uz vas vezati i loše stvari, primjerice ako imate nekog imenjaka o kojem piše sve najgore.

Prije nego krenete prodavati svoje poduzetničke ideje, pokušajte brendirati sve vezano uz tu ideju i napravite sve ono što će napraviti osoba kojoj ćete otići s idejom: provjeriti vas na internetu. To je najlakše – ništa ne košta i traje 5 minuta. Amerikanci kažu: “Nemaš drugu priliku za ostaviti prvi dojam”, te je ako je naš prvi “online” dojam loš onda ste vjerojatno izgubili priliku za nešto više. Vaša ideja, koliko god bila genijalna neće dobiti zeleno svjetlo.

Kako krenuti s uređenjem svojeg internet “otiska”?

Uredite svoje online profile, npr. LinkedIn – na kojem onaj tko zna što se traži, može ostaviti dobar dojam. Na taj način komunicirate s osobom koja vas “gugla”: koji su vam interesi, obrazovanje, poznanstva i veze i poslovna pozadina – odnosno jeste li pravi poduzetnik ili “šarlatan”. Kako bi sve to moglo zaživjeti potrebna vam je internetska prisutnost. To je danas jednostavno, cijene “hostanja” stranica su niske i to je lako rješivo. Govorimo o trošku od 500 do 1000 kuna maksimalno. Ono što je uistinu važno je prezentacija svih važnih informacija. Vaša stranica mora biti zanimljiva i korisniku “prodati” samu ideju prije nego on odluči otići s te stranice. To je proces koji ne traje više od minute, ljudi za to nemaju više vremena. Ako to nije to – ljude će to odbiti.

Možemo li reći kako internet i informacije dostupne na njemu danas postaju poput vizitki?

Tako je, internet je danas vaša vizitka. Klasična vizitka nije više nije toliko bitna. Koristite npr. Google oglašavanje koje je vrlo povoljno. Postoji primjer jednog poslovnjaka koji je zakupio imena 5 direktora jedne od najvećih marketinških kompanija u Americi. Tada je tim istim direktorima poručio kako im je dao 5 razloga zašto ga trebaju zaposliti. Posao je naravno dobio. Isti primjeri maštovitog i jeftinog oglašavanja i pristupanja visoko pozicioniranim ljudima postoji i kod nas, poput tvrtke Escape iz Osijeka koja je, svojedobno, zakupila domene s imenima hrvatskih poslovnjaka. Što se dogodilo? Poslovnjaci koji im prije toga nisu odgovarali na pozive tada su počeli zvati njih u Osijek. Malim i jeftinim trikovima može se doprijeti do mnogo ljudi bez da plaćate skupe reklame na radiju ili televiziji, a ako ste im jednom zgrabili pažnju na vama je hoćete li ju zadržati. Danas je marketing dostupan svima koji se njime znaju koristiti. Prije je on ovisio o budžetu, a danas vam je potrebna dobra ideja, uz nekoliko entuzijasta i malo novca, stvarno se sve može napraviti.

Pitanje koje se nameće samo po sebi: što je budućnost u oglašavanju i pristupu korisnicima naših usluga?

Tko ima bolju internet prezentaciju , kako bi se istaknuli moramo biti bolji od drugih. Na primjer, moja agencija Manjgura bi mogla biti sasvim obična agencija za odnose s javnošću da nema svoj blog koji ljudi čitaju i posjećuju. Mogao bi svaki dan dijeliti tisuće vizitki, ali ovo je jednostavno praktičnije. Ljudi traže nešto zanimljivo, a mi im nudimo zanimljivu robu. Od tih posjeta ja ne zarađujem, ali kad razmislite, na taj način svaki dan prezentiram sebe i dijelim vizitke. Smartphoneovi su definitivno budućnost. To je trend “proširene realnosti”, koji se iz Sjedinjenih Američkih Država prenio i u Europu. Sa smartphoneom mi, praktički, više ne treba računalo. Blizu smo faze u kojoj će naš “pametni” telefon postati i naš novčanik i glavni centar komunikacije. Sada razmislite koliko je to tržište, kada po nekim brojkama, danas smartphone u Hrvatskoj koristi preko milijun ljudi?

Usluge koje pružamo moraju biti prilagođene mobilnosti i mobilnim pametnim telefonima. Kupci će htjeti sve obaviti tim putem. Tu bi spomenuo i CRM – custom relationship managment, tehniku koju je koristio i sadašnji američki predsjednik Barack Obama, a radi se o detaljnom proučavanju svojih korisnika. Što više o njima znaš više ih potičeš na daljnju aktivnost. Tako, više nego ikada prije, možemo saznati sve o našim kupcima, što nam omogućava i da im se prilagodimo.

Možemo li reći kako na neki način živimo u idealno vrijeme, barem tehnološki gledano, za ulaženje u poduzetništvo?

Za mlade poduzetnike s malim budžetima – ovo je odlično vrijeme. Oni mogu eksperimentirati i ne moraju propasti s velikim gubitkom. Ne moraju se bojati velikih gubitaka zbog eventualne propasti upravo zbog onog što sam ranije spomenuo – relativno je jeftino pokrenuti posao vezan uz tehnologiju. Također, vrlo je važno imati mentora. Svaki mladi poduzetnik treba imati dobrog mentora, jer zašto ponavljati tuđe greške? Ukoliko ste u dilemi, platite savjet jer cijena koju platimo kasnije nam se višestruko vraća.

Vedran Mušura

www.pametnakuna.hr

GRAND PRIX – Velika nagrada Žirija

1. mtv.rs

2. mojarijeka.hr

3. coolinarika.com

GRAND PRIX – Velika nagrada Publike

1. pouke.org

2. opusteno.rs

3. dodirnime.com

Blog

1. gadgeterija.net

2. debeljuca.com

3. designed.rs/blog

Informativni

1. 24sata.hr

2. mondo.rs

3. novosti.rs

Poslovni

1. telenor.rs

2. web.burza.hr

3. putovanja.info

Ecommerce

1. donesi.com

2. kolektiva.net

3. tehnomanija.rs

Sve pobjednike pogledajte ovdje.

Popis najznačajnijih pretpostavljenih događanja razvrstanog po općenitijim područjima donosi Jutarnji list:

Politika

2011. Smjena vlasti u Sjevernoj Koreji. Kim Jong Un, nasljednik Kim Jong Ila, traži ekonomsku i trgovinsku suradnju sa Zapadom.

2012. Al Shabab, radikalna islamska grupa, preuzima vlast u Somaliji i putem piratskih grupa kontrolira promet u Adenskom zaljevu

2014. U novom valu globalne krize naoružanja za masovnu destrukciju Kina postavlja dalekodometne projektile u Sudanu koji su pod kontrolom Narodne oslobodilačke armije.

2016. Prvi potpuno kompjutorizirani izbori u SAD-u izazivaju burne reakcije i niz optužbi o grubim političkim manipulacijama tehnologijom.

Chelsea Clinton postaje prva trudnica u Senatu SAD-a

2020. Prvi klimatski rat. Bježeći s Maldiva koji tonu muslimansko se stanovništvo naseljava na Šri Lanki. Počinje vjerom potaknut rat uz veliku opasnost širenja.

Energija

2012. Nakon izraelskog napada na nuklearna postrojenja u Iranu cijene nafte i derivata skaču do povijesno najviše razine. Ahmadinedžad prijeti zatvaranjem Hormuškog tjesnaca

2015. Bum sunčane energije. Nakon njemačkog sađenja solarnih panela po Sahari sunčana energija postaje komercijalo isplativa i konkurentna na tržištu

2019. Nakon renesanse gradnje nuklearnih reaktora Francuska napokon izvodi uspješan eksperiment s fuzijom najavljujući novo doba čiste energije

Medicina & zdravstvo

2012. Supertuberkuloza, nova vrsta stare bolesti otporna na sve danas postojeće lijekove, izbija u Mexico Cityju i širi se na jug SAD-a i Latinsku Ameriku. SAD potpuno zatvara granicu prema Meksiku.

2013. Američka osiguravajuća kuća prva uključuje analize DNK u program zdravstvenog osiguranja.

2014. Najveća svjetska farmaceutska kompanija Pfizer raspada se na pet manjih tvrtki.

2015. Novartis prodaje prvu ‘pilulu za autizam’ namijenjenu pacijentima s ‘labilnim X’ kromosomom.

2016. Dvije Australke donose na svijet ‘dijete bez oca’ uz pomoć sintetičke sperme proizvedene iz matičnih stanica majke

2020. Potpuno automatizirani robot-kirurg službeno započinje rad na operacijama tumora. Stopa izlječenja raste do 20 posto

Tehnologija

2011. Ruski znanstvenici otkrivaju veliku američko/izraelsku mrežu kompjutorske špijunaže

2011. Automobili dobivaju krila. Terrafugia Transition, prvi ‘leteći auto’, ulazi u prodaju po cijeni od 200.000 dolara

2016. U američkoj saveznoj državi Sjeverna Karolina otvara se prva ‘farma’ s virtualnim zaposlenicima, zapravo stvarnim ljudima koji opslužuju igrače internetskih igara.

2018. Kreće Trans-Eurasia Express, najbrži vlak na svijetu povezuje Pariz i Peking brzinom od 300 kilometara na sat

Financije & ekonomija

2012. Facebook izlazi s dionicama na tržište i postiže vrijednost od 40 milijardi dolara. Mark Zuckerberg prvi je dvadeset-i-nešto-godišnjak težak više od deset milijardi američkih dolara

2013. Nakon dotad nezapamćenog kraha na Wall Streetu američke financijske vlasti potpuno zabranjuju visokofrekventno trgovanje

2014. Indijac Mukesh Ambani svrgava s čelne pozicije na Forbesovoj listi milijardera Meksikanca Carlosa Slima Helua

2018. Nakon duge, četverostruke recesije poslovi se napokon vraćaju. Potrošači su optimistični, Wall Mart bilježi globalno rekordan promet

Društvo & okoliš

2011. Generalni tajnik UN-a u Kairu prisustvuje rađanju 7-milijarditog djeteta. Rađanje djevojčice Malike Husein označava početak ‘dekade spolne jednakosti”’

2013. Izumire tuna

2015. Desalinizacija postaje najveći izvor pitke vode

2017. Prvo umjetno uzgojeno meso s okusom piletine dolazi na police supermarketa. Pola kilograma – 55 kuna

2020. U nedostatku žena Kina legalizira brakove među muškarcima

Bit će zanimljivo pratiti koliko će se predviđenog zaista i ostvariti… Nakon drugog čitanja mogu se uočiti detalji poput proročanske vizije trudne senatorice Chelsea Clinton 2016. godine ili točnog imena i mjesta rođenja očekivane 7-milijardite stanovnice Zemlje. Iz takvih detalja može se iščitati kako je Forbesovo predviđanje većim djelom znanstveno utemeljeno, ali sadrži i manje ozbiljnu stranu. Ta manje ozbiljna strana zaintrigirala nas je i ponukala da okupimo svoj tim (ne toliko znanstvenih ali kreativnih) stručnjaka, kako bi predvidjeli što to Hrvatsku očekuje do 2020. godine. Više o tome uskoro na Manjgura.hr…

The elusive founder of WikiLeaks, who is at the centre of a potential US national security sensation, has surfaced from almost a month in hiding to tell the Guardian he does not fear for his safety but is on permanent alert. Julian Assange, a renowned Australian hacker who founded the electronic whistleblowers’ platform WikiLeaks, vanished when a young US intelligence analyst in Baghdad was arrested. The analyst, Bradley Manning, had bragged he had sent 260,000 incendiary US state department cables on the wars in Iraq and Afghanistan to WikiLeaks. The prospect of the cache of classified intelligence on the US conduct of the two wars being put online is a nightmare for Washington.

Više na http://www.guardian.co.uk/media/2010/jun/21/wikileaks-founder-julian-assange-breaks-cover.

Obzirom da sam i sam u proteklih nekoliko mjeseci bio predmet interesa policije (a koliko znam, nalog s mojim imenom je otvoren tamo negdje do kolovoza minimalno), nije neko osobito čudo da sam u posljednje vrijeme razvio interes za proučavanje različith zakonskih rješenja u drugim zemljama a koje reguliraju ponašanje i ovlasti policije u ovim high-tech situacijama kao što je bila moja.

Više na http://mrak.org/2010/06/17/medunarodni-cryptonomicon/.

Sam članak zahvaljući starosti informacija koje se u njemu iznose nije po ničemu poseban, a vjerojatno niti relevantan za hrvatske korisnike bankovnih usluga pošto, kako Jutarnji list ističe, u Hrvatskoj nije zabilježen niti jedan slučaj krađe novca s računa ovom tehnikom. Ipak, sama priča o Nokijinim mobitelima s greškom pružila nam se kao dobar primjer za malu školu odnosa s javnošću. Naime, prije otprilike točno godinu dana nizozemska sigurnosna tvrtka Ultrascan izašla je u javnost s tvrdnjom o mogućem korištenju Nokie 1100 kao alata za krađu novaca s bankovnih računa. Prva reakcija samog proizvođača, Nokie dakle, na ove tvrdnje i upite novinara bila je da nije upoznat s postojanjem mogućnosti da se njezini model koristi u kriminalne svrhe, nakon čega su u kasnijim odgovorima novinarima i na svome blogu odbačene ikakve mogućnost za postojanje propusta na mobitelu koji to omogućuje. Pri tome treba dodati da niti jedna banka koja se koristila mTAN brojevima za potvrdu transakcija nije o ovome upozorila svoje korisnike. Ubrzo nakon što je Ultrascan prema svojim tvrdnjama uspio dokazati teorijsku pretpostavku o Nokiji 1100 kao alatu za krađu mTAN brojeva sama priča je izgubila aktualnost te je izašla iz fokusa medijima koji su se jedini njome bavili, a to su prvenstveno bili online mediji o računalima i tehnologiji. Razlog za za gubitak interesa medija i javnosti nije poznat, možda je riječ da sama teorijska pretpostavka nije našla primjenu u stvarnosti ili što je čitava priča ostala nepotvrđena od drugih izvora osim samog Ultrascana. Ostaje činjenica da Nokia nije nikada odlučno zatvorila priču objavivši jasno da se isti model ne može koristiti za protuzakonite radnje, ali nisu ni druge kompanije koje se bave elektroničkom sigurnosti to u potpunosti dokazale. Tako je čitava priča ostala zaboravljena i bez jasnog odgovora (no i pri tome su se nastavile nizati online ponude za prodaju polovnih primjeraka ovoga mobitela, ponegdje po vrlo visokim cijenama). Sve do trenutka kada je novinar jednog hrvatskog mainstream medija čitavu priču „izvadio iz naftalina“ te privukao dosta pozornosti s njom.

Ovaj primjer ostaje kao maleni podsjetnik kompanijama da danas, kada sve objavljeno na Internetu ostaje vidljivo korisnicima do daljnjeg, neugodne situacije za tvrtku mogu ponovno doći u fokus javnosti, bilo sličnim događajem ili čak samim zakašnjelim prenošenjem vijesti.

S druge strane, pak, nalaze se Skandinavci koji pristup internetu imaju u više od 90 posto kućanstava, a više od 60 posto građana redovno kupuje preko interneta. U skandinavskim zemljama samo tri posto stanovništva nikad nije uključilo računalo.

Internet iz sekunde u sekundu nudi nove priče, vijesti, događaje koje je nemoguće stalno pratiti i postane teško odlučiti što je u pojedinom trenutku najvažnije, koja je priča najbolja. U toj situaciji uskaču društvene mreže: Facebook i Twitter predstavljaju odlične filtre za masu informacija koje kolaju mrežom.

Tako je, primjerice, Aaron Lazenby, DJ na Pirate Cat Radio, pomoću Twittera došao do priče o izborima u Iranu za koju je osvojio i Pulitzerovu nagradu. Jedne je večeri sasvim slučajno primijetio #iranelection kojeg je počeo slijediti na Twitetru i tako je saznao sve o „ukradenim izborima“. Kontaktirao je jednog od svojih izvora s Twittera s kojim je preko Skype-a odradio intervju za svoju radijsku emisiju.

Lauren McCullog je, pak, pomoću Twitteru stupila u kontakt s Janisom Krumom koji je bio u blizini rijeke Hudson u trenutku kada se u nju srušio avion. Krum je na Twitter stavio sliku srušenog zrakoplova, koja je zahvaljujući McCullog postala vrijedno djelo građanskog novinarstva.

Jednako koristan može biti i Facebook koji omogućuje pronalaženje izvora. Na toj se društvenoj mreži nalazi više od 400 milijuna ljudi koje je moguće pretraživati po imenu, zanimanju, networku… Facebook je zapravo poput modernog telefonskog imenika samo s više slika i biografskih podataka.

Tracy Swartz, novinarka koja piše za Chicago`s RedEye, koristi Facebook ne bi li iz prve ruke saznala o stanju na gradskim prometnicima. Zaposlenici u gradskom prijevozu njezini su Fejs prijatelji koji joj redovito šalju informacije o gužvama na cestama, kašnjenju autobusa itd.

Uz bok društvenim mrežama je YouTube koji je poslužio kao odličan izvor snimaka za vrijeme prosvjeda nakon izbora u Iranu, u lipnju prošle godine. Kako je novinarima bilo zabranjeno izvještavati iz Irana, snimke koje su ljudi neprestano stavljali na YouTube bili su jedini prozor u tamošnje događaje. Stanovnici su željeli da svijet što prije sazna što se u njihovoj zemlji zbiva.

Mreže ujedno omogućuju stvaranje brendova pa tako mnoge medijske kuće imaju svoje Twitter ili Facebook stranice ili fan grupe. Na taj se način žele još više približili svojim čitateljima i time dobiti na popularnosti. Jutarnji list i Story su dobri domaći primjeri na čijim Facebook profilima možete naći linkove najnovijih vijesti.

Dakle, novinarima stoje na raspolaganju mnogi web alati, a na njima je da ih istraže, upoznaju se s njima i naposljetku, da iskoriste sve prednosti koje oni pružaju.

Sve što smo do sada pisali o društvenim mrežama pročitajte ovdje.

Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata.

Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka.

Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge.

Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje.

Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“.

„Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o zdravlju ili novim gadgetima, kao što i jesu, ali su pošiljani i članci o paleontologiji i kozmologiji.“

Tekstovi s elementom iznenađenja su također odlično prolazili, poput one o lutajućim kokošima na ulicama Velike Jabuke. Ali ipak, uredno se nailazilo i na članke čije karakteristike nadilaze iznenađenje. Obično je riječ o poticanju razvoja, nadmašivanju vlastitih mogućnosti i osjećajima poput divljenja.

„Generalno, emocija dovodi do transmisije, a poštovanje je snažna emocija“, rekao je dr. Berg. „Upravo sam pročitao priču koja mijenja način na koji razumijem svijet i samog sebe. Želim razgovarati o tome što to znači. Želim podijeliti taj osjećaj poštivanja. Ako pročitaš taj članak i osjetiš isto, zbližit ćemo se.“

Naravno, mejlali su se i članci koji potiču i drugačije emocije, poput potištenosti koja prema novinskoj teoriji „strah prodaje!“ može biti najčešći očekivani osjećaj koji utječe na čitatelje, ali ipak strahopoštovanje je najčvršća poveznica između članka i želje za daljnjim dijeljenjem istog.

Psihologija utjecaja i dijeljenja je članak koji je osvanuo s daljnjom analizom iste teme, stoga ga svakako preporučam. A kako sam počela s priznanjem, završit ću također s jednim. Jedini članak koji sam danas poslala nekome, a da nije vezan uz posao, jest ‘Google Russia creates virtual tour of Trans-Siberian railway journey‘.

Oduvijek me naprosto intrigirala Transsibirska željeznica…

Nagrade koje će biti dodijeljene na EUPRERINOM simpoziju u belgijskom gradu Genku između 25. I 27. veljače 2010. godine, dio su istraživanja koje organizacija provodi o sve većem utjecaju socijalnih mreža na razvoj PR-a . Postoje tri kategorije, a prijaviti se mogu svi bez obzira jesu li tek napisali svoj prvi blog ili već imaju iskustva na tom području, a studenti su ili su nedavno završili fakultet i diplomirali.

Krajnji rok za prijavu je 8. siječnja iduće godine, a zainteresirani do tada moraju napisati i objaviti minimalno deset blogova. Pobjeda u nekoj od tri kategorije, koje su definirane stupnjem sveučilišnog programa koji natjecatelji pohađaju, uključuje i 250 eura nagrade, a na čelu ocjenjivačke komisije  je jedan od najpoznatijih svjetskih PR blogera Neville Hobson.

Pobjednici kategorija bit će pozvani da održe kratke prezentacije na simpoziju u Belgiji iduće godine, a ako se želite uključiti, blogove morate objavljivati na Euprera SMA web stranicama gdje se nalaze i detaljnije upute i pravila natječaja. Organizatori smatraju da će sudjelovanje pomoći natjecateljima u povećanju broja posjeta i interesa za njihove blogove.

Kako danas funkcionira novinarstvo – u sedamnaest točaka:

1. Internet je drugačiji.

Internet proizvodi različite javne sfere, različite uvjete trgovanja i različite kulturne vještine. Mediji moraju prilagoditi svoje radne metode današnjoj tehnološkoj stvarnosti umjesto da je ignoriraju ili osporavaju. Njihova je dužnost da na temelju dostupne tehnologije razviju najbolji mogući oblik novinarstva, što uključuje nove novinarske proizvode i metode.

2. Internet je džepno medijsko carstvo.

Web preuređuje postojeće medijske strukture nadilazeći njihove bivše granice i oligopole. Objavljivanje i širenje medijskih sadržaja više se ne vezuje uz velike investicije. Novinarska se samosvijest, na sreću, liječi od svoje funkcije gatekeepera, odnosno filtera relevantnih informacija. Ostaje samo kvaliteta zahvaljujući kojoj se novinarstvo razlikuje od pukog publiciranja.

3. Internet je naše društvo – naše društvo je Internet.

Internetske platforme poput društvenih mreža, Wikipedije ili YouTube-a su postale dijelom svakodnevice za većinu ljudi zapadnog svijeta. Dostupne su jednako kao i telefon ili televizija. Ako medijske kuće žele i dalje postojati, moraju razumjeti način života današnjih korisnika i usvojiti njihove oblike komunikacije. To uključuje osnovne oblike društvene komunikacije: slušanje i odgovaranje, odnosno dijalog.

4. Sloboda Interneta je nepovrediva.

Otvorena arhitektura interneta predstavlja osnovni IT zakon društva koje komunicira digitalno, i slijedom toga, predstavlja i zakon novinarstva. Ne mijenja se radi zaštite posebnih komercijalnih ili političkih ciljeva, često skrivenih iza lažnih javnih interesa. Bez obzira kako se to radi, blokiranje pristupa Internetu ugrožava slobodan protok informacija i kvari naše osnovno pravo da samostalno određujemo razinu informiranja.

5. Internet je pobjeda informacija.

Zbog neodgovarajuće tehnologije, medijske kompanije, istraživački centri, javne ustanove i druge organizacije su sve do sada sastavljale i razvrstavale svjetske informacije. Danas svaki građanin može postaviti svoj osobni selektivni pristup vijestima dok pretraživači ulaze u ranije nepoznato, nevjerojatno bogatstvo informacija. Danas se pojedinci mogu informirati bolje nego ikada prije.

6. Internet mijenja poboljšava novinarstvo.

Novinarstvo putem Interneta može ispuniti svoju društveno-obrazovnu ulogu na novi način. To uključuje predstavljanje informacija kao stalno promjenljiv, neprekidan proces; gubitak nepromjenjivosti tiskanih medija donosi korist. Onima koji žele opstati u tom novom informacijskom svijetu potrebni su novi idealizam, nove novinarske ideje i osjećaj zadovoljstva u iskorištavanju ovih novih mogućnosti.

7. Mreža zahtijeva umrežavanje.

Linkovi povezuju. Jedni druge upoznajemo preko linkova. Oni koji ih ne koriste isključeni su iz društvene rasprave. Ovo također vrijedi za web stranice tradicionalnih medijskih tvrtki.

8. Linkovi nagrađuju, citati ukrašavaju.

Pretraživači i agregatori doprinose kvaliteti novinarstva: oni povećavaju mogućnost pronalaženja kvalitetnog sadržaja na dugoročnoj osnovi i k tome još čine sastavni dio nove, umrežene javne sfere. Reference putem linkova i navoda – posebice uključujući one postavljene bez suglasnosti ili naknade njihovom pokretaču, u prvom redu omogućuju postojanje kulture umreženog društvenog diskursa. Kao takve svakako zaslužuju zaštitu.

9. Internet je novi prostor za političke rasprave.

Uspjeh demokracije ovisi o uključenosti sudionika i slobodi informacija. Jedan od novih zadataka novinarstva je prenijeti politička polemiziranja iz tradicionalnih medija na Internet, potičući pri tome i aktivno uključivanje javnosti.

10. Današnja sloboda medija predstavlja slobodu mišljenja.

Članak 5. njemačkog Ustava ne obuhvaća zaštitu prava pojedinih zanimanja ili tehnički tradicionalnih poslovnih modela. Internet nadilazi tehničke granice između amaterizma i profesionalizma. Upravo zato sloboda medija predstavlja povlasticu koja mora vrijediti za svakoga tko doprinosi ispunjenju novinarske misije. U kvalitativnom smislu, ne smije se praviti razlika između plaćenog i neplaćenog novinarstva, već između dobrog i lošeg novinarstva.

11. Više je više – informacija nije nikada previše.

Nekoć davno, institucijama poput crkve bila je važnija vlast nego osobna svijest. Nakon izuma tiska, takve su institucije osudile neselektivnost objavljivanih informacija. S druge strane, postojali su pisci pamfleta, enciklopedisti i novinari koji su dokazali da više informacija znači i veću slobodu, kako za pojedinca, tako i za društvo u cjelini. U tom pogledu se do danas nije ništa promijenilo.

12. Tradicija nije poslovni model.

Danas brojni primjeri dokazuju da se pomoću novinarskog sadržaja na Internetu može zaraditi novac. Ipak, obzirom na izrazitu kompetitivnost internetskog tržišta, poslovni modeli moraju biti prilagođeni strukturi globalne mreže. Od ove osnovne prilagodbe nitko ne bi smio bježati na način da kreira pravila kojima se samo održava postojeće stanje. Novinarstvo treba sudjelovati u slobodnoj tržišnoj utakmici za financiranje svoje opstojnosti na webu i u tom smislu treba imati hrabrosti uložiti sredstva u implementaciju raznolikih rješenja.

13. Zaštita autorskih prava na Internetu je naša građanska dužnost.

Autorska prave čine temelj organizacije informacija na Internetu. Pravo stvaraoca na odlučivanje o vrsti i opsegu distribucije svojeg sadržaja vrijedi i na globalnoj mreži. Istovremeno, autorska prava se ne smiju zlorabiti na način da isključivo štite zastarjele oblike ponude informacija ili sprječavaju razvoj novih distribucijskih modela i prava korištenja. Vlasništvo obvezuje vlasnika.

14. Internet ima mnoštvo valuta.

Novinarski online servisi financirani putem oglašavanja nude sadržaj u zamjenu za tzv. pull-effect, odnosno porast narudžbi ili prodaje oglašenog proizvoda ili usluge. Vrijeme čitatelja, slušatelja ili gledatelja jako je dragocjeno – na ovoj tezi oduvijek počivaju osnovna načela financiranja. Potrebno je izraditi i testirati druge, novinarski opravdane oblike financiranja.

15. Ono što je na mreži ostaje na mreži.

Internet uzdiže novinarstvo na novu kvalitativnu razinu. Tekst, zvuk i slike u online izdanje više nisu nužno prolaznog karaktera. Oni ostaju dostupni pri čemu sačinjavaju arhiv suvremene povijesti. Novinarstvo mora uzeti u obzir razvoj informacija, njihovo tumačenje i greške, odnosno treba znati priznati svoje pogreške i ispraviti ih na transparentan način.

16. Kvaliteta ostaje najveća vrlina

Internet razotkriva gomile sličnih i srodnih proizvoda. Samo će oni koji se odlikuju izvrsnošću, vjerodostojnošću i iznimnošću dugoročno opstati. Zahtjevi potrošača su porasli. Novinarstvo ih mora ispuniti i pri tome ustrajati na svojim principima.

17. Sve za svih.

Mreža svih mreža predstavlja infrastrukturu za društvenu razmjenu nadmoćniju od masovnih medija 20. stoljeća: kad se nađe u dilemi, „generacija Wikipedia“ je sposobna procijeniti vjerodostojnost izvora, slijedeći podatke do njihovog originalnog izvora, istražujući, provjeravajući i procjenjujući – samostalno ili kolektivno. Ti isti Internet korisnici ne shvaćaju ozbiljno novinare koji tu vještinu zanemaruju i ne poštuju. S punim pravom. Internet omogućuje izravnu komunikaciju s onima koji su se nekoć nazivali primateljima – čitateljima, slušateljima i gledateljima – te omogućuje iskorištavanje njihovog znanja. Ne trebamo novinare sveznalice, već istraživače i komunikatore.

Autori teksta: Markus Beckedahl, Mercedes Bunz, Julius Endert, Johnny Haeusler, Thomas Knüwer, Sascha Lobo, Robin Meyer-Lucht, Wolfgang Michal, Stefan Niggemeier, Kathrin Passig, Janko Röttgers, Peter Schink, Mario Sixtus, Peter Stawowy, Fiete Stegers.

Prijevod na hrvatski smo napravili u dobroj namjeri da potaknemo izradu finalne hrvatske varijante manifesta, budući da u ovom trenutku na stranicama Internet manifesta jedino “srpsko-hrvatska” koju je napravila Sanja Rastovac.