Click here to view the embedded video.

Za početak pročitajte kako je reporterka 24sata provela mjesec dana u HDZ-u te otkrijte kako se pripremala kampanja, tko je u stranci strah i trepet, tko je popularan, a koga ismijavaju…

Tajna misija (HDZ): Svi se boje Zmije, a Jandroković je Njonjo

Baš mi je drago što ste se sami javili za volontiranje! Trebamo takve mlade, ambiciozne volontere. Dogovorit ćemo se za kavu, rekla mi je, ne skrivajući oduševljenje, predsjednica ogranka Mladeži HDZ-a Podsljeme nakon što sam se telefonski prijavila za volontiranje u kampanji za parlamentarne izbore.

Nismo se našle na kavi nego na pravom pravcatom tulumu u Noći vještica. U kafiću u zagrebačkom Središću shvatila sam da se mladi HDZ-ovci ponašaju gotovo kao sekta.

- O, Bože, gdje sam ja ovo došla – pomislila sam. Primjerice, kad je na tulum došao predsjednik zagrebačkog HDZ-a Gordan Jandroković, svi su ga, kao u kakvoj procesiji, dočekali pred kafićem. On se pozdravio sa svima, popio piće na šanku i nakon pola sata otišao. Činilo se da ga obožavaju. Tek sam poslije doznala da ga stariji kolege u stranci zbog velikih ambicija i osebujne komunikacije zovu Njonjo.

Na spomenutom tulumu bilo je pedesetak ljudi od 18 do 40 godina. Zbog jeftinih pića (primjerice, pola litre piva stajalo je samo pet kuna) mnogi su se napili. DJ, međutim, nije puštao Jacquesovu uspješnicu “HDZ zna” ni stranačku himnu “Bože, čuvaj Hrvatsku” Đanija Maršana.

Kad su se iz zvučnika zaorili taktovi Severinina lakonotnog hita “Brad Pitt”, među HDZ-ovcima je zavladao pravi urnebes. Otišla sam u zahod da se malo odmorim. Dok sam čekala na red pred kabinom, začula sam uznemiren ženski glas.

- Brzo, brzo mi saznaj je li to istina? Zar je Jadranka Kosor rekla da će dati vodstvo HDZ-a nekom drugome u ruke i odstupiti s vlasti – zavapila je cura u kabini, očito uznemirena viješću da je Državno odvjetništvo blokiralo imovinu i stranačke račune.

Ubrzo sam otišla s tuluma, poprilično razočarana životnim stilom i načinom razmišljanja tih ljudi. Tjedan dana poslije pozvali su me u stožer.

- Ako si voljna volontirati, to će ti se na kraju možda i platiti – pisalo je u SMS-u koji mi je poslala šefica ogranka.

Otišla sam u stranački stožer u Gundulićevoj ulici. Gotovo u svakoj sobi na zidu bila je fotografija Jadranke Kosor, i to na mjestima gdje su se prije, kako su mi rekli neki stariji članovi, nalazile fotografije Ive Sanadera. Njegovo ime, međutim, nitko ni u ludilu ne izgovara na glas. Poput zloglasnog lorda Voldemorta u knjigama o Harryju Potteru, na Sanadera članovi mladeži gledaju kao na najveće zlo i elementarnu nepogodu za stranku.

- Onaj koji je izdao HDZ – govore ispod glasa optužujući ga za sve korupcijske afere u kojima se našlo ime stranke. Jadranku Kosor, s druge strane, oslovljavaju s “premijerka” ili još grandioznije “gospođa premijerka”. Smatraju kako je ona iznimno poštena žena, njihov pastir koji ih vodi kroz teška vremena u bolji život.

- Nije mi jasno zašto ljudi misle da je HDZ loš. Da ljudi znaju koliko smo mi krvarili za dobrobit ove države i koliko radimo da ljudima bude bolje, ne bi tako razmišljali. Žalosno je što se stranka gleda samo kroz lik ‘onoga koji je izdao državu’ – rekao mi je jedan dugogodišnji član.

Iako su me dobro primili, osjetila sam nepovjerenje. Nakon što sam s nekima od njih sjela na kavu, na površinu je isplivalo kako se jako boje predsjednice mladeži HDZ-a Martine Banić.

- Da, da, lako se vama zafrkavati s organizacijom kampanje, ali ja ću morati imati posla s Martinom ako nešto pođe po zlu – jadao se jedan član. Poslije sam saznala da za nju imaju još gori nadimak nego za Jandrokovića. Mnogi je zovu Zmija jer je navodno počistila redove mladeži od Sanaderovih pristaša.

Na kraju sam, umjesto terenskih zadataka, dobila zaduženje da zovem članove HDZ-ove mladeži na još jedan veliki tulum prije samog početka kampanje. Nisam bila sigurna daju li mi tako lagane zadatke zato što sam se tek pridružila volonterima ili zato što sumnjaju da sam novinarka na tajnom zadatku. Dok sam pozivala ljude telefonom na tulum, činilo mi se kao da me Jadranka Kosor i Franjo Tuđman s fotografija u sobi motre i nadziru.

Na tulum nisam mogla doći jer sam se razboljela. Ali, kako su mi prepričali, zabavili su se kao i na onom prvom partyju.

Nekoliko dana poslije jedan aktivist me pozvao na kavu i uručio mi stranačku pristupnicu. Trebala sam je ispuniti i službeno se učlaniti u stranku. Zatim me, poput inkvizitora, počeo rešetati pitanjima kako bi procijenio moj politički ukus. Pitao me što mislim o SDP-u, HČSP-u, HSP-u, HNS-u, mislim li da je za sva zla u ovoj državi odgovoran HDZ. Zatim je sam, ničim izazvan, počeo govoriti kako se njemu sviđaju plakati SDP-a jer su populistički i naklonjeni narodu. Nisam bila sigurna je li to nekakva zamka u koju me pokušava uvući, pa sam oprezno rekla da su mi SDP-ovi plakati monotoni.

- A što misliš o prostituciji i legalizaciji droga – upitao me poput kakva policijskog inspektora koji čeka moj krivi potez.

- Užasno sam konzervativna i ne podupirem takve stvari – spremno sam mu uzvratila.

- Jako si inteligentna. Potrebna si nam, razmisli o učlanjenju – rekao mi je pokazavši još jednom na formular koji mi je dao. Rekla sam mu da ću ga ispuniti kod kuće.

Zatim mi je rekao kako će mi se javiti još za detalje oko učlanjenja, međutim, desetak dana me nitko od njih nije nazvao. Sad sam već bila uvjerena da su me otkrili.

Još sam nekoliko puta bila u uredima i slala mailove simpatizerima i članovima stranke, ali ondje više nije bilo ljudi s kojima sam ostvarila prvi kontakt u stranci. Kao da su ih namjerno rotirali na druge zadatke. Komunikacija sa mnom se svela samo na šture opise mailova koje moram poslati. Saznala sam da su u međuvremenu organizirali još jedan tulum, na koji me, međutim, nisu pozvali. Od uzvanika sam saznala da je taj tulum bio najdivljiji od svih dosadašnjih. Navodno su se puštale i cajke.

Od nekih poznanika sam čula da su se, kad je kampanja krenula, našli u velikim problemima u nekoliko izbornih jedinica. Dok su 2007. godine, kad je Ivo Sanader stranačkim autobusom obilazio zemlju, simpatizeri HDZ-a spontano okupljali na njegovim skupovima, Jacine ljude dočekivale su tek šačice malobrojnih i najokorjelijih sljedbenika. Stoga su na stranačke turneje u autobusima počeli voditi HDZ-ove statiste, odnosno članove stranke koji su bili zaduženi da svojom prisutnošću učine te skupove barem prividno grandioznima. Na stranačkim skupovima ti statisti zaduženi su da gromoglasnim pljeskom nagrade ključne riječi govornika. Kad se spomene ime Jadranke Kosor, Franje Tuđmana ili mladež stranke, svi poput jednog počinju lupati dlanom o dlan.

Ono što im se mora priznati jest samouvjerenost. Mladi HDZ-a sigurni su da će pobijediti na izborima. Za sve njih postoji samo jedna zvijezda vodilja – Jadranka Kosor

Jana Janeš

Dok je jedna novinarka bila u HDZu, druga se ”ubacila” u redove SDP-a da provjeri kako ”dišu” mladi SDP-ovci, koliko su uvjereni u pobjedu te što misle o svom šefu i koalicijskim partnerima

Prijaviti se za volontiranje u SDP-u!? Pa to ne bi trebao biti problem. Oni su tako “cool” i modernih nazora. Sigurno će objeručke prihvatiti pomoć jedne studentice. Da baš…

Ispunila sam prijavnicu na službenoj internetskoj stranici stranke i čekala da me nazovu s povratnom informacijom. Očekivala sam da će mi se javiti i dati mi neke smjernice s planom i programom. Prošlo je tjedan dana. Ništa. Pa još tjedan. I dalje ništa. Ni poziva ni e-maila…

Sljedeći korak bio je odlazak u zagrebačku organizaciju SDP-a.

Gospođi sam objasnila da sam se prijavila za volontiranje, ali me nitko nije zvao, pa sam došla osobno.

- A kad ste se prijavili?

- Prije dva tjedna.

- Ajoj, pa to vam je kasno, njih ima već puno i organizirani su… Mislim, možete ostaviti podatke, ali sumnjam da će vam se javiti. Pričekajte.

Otišla je u drugu prostoriju i pitala kolegicu što da radi sa mnom.

A ništa, neka ostavi podatke, načula sam razgovor.

Od kolege sam poslije saznala da im volonteri u ovom smislu zapravo ni ne trebaju, jer sav posao naprave članovi Foruma mladih koji su pouzdani i provjereni. No nisam odustajala. Rekla sam nepovjerljivoj gospođi neka mi da komad papira na koji sam potom napisala svoje podatke.

- Eto, da imate za svaki slučaj.

- O. K., a jeste li članica stranke – pitala me službeno.

- Ne, ali se uskoro mislim učlaniti.

Pogledala me sumnjičavo, ali nije ništa rekla. Nije bila oduševljena odgovorom. Zapravo, cijelo vrijeme mi se nije ni nasmiješila…

Za nekoliko dana ipak su me nazvali, i to kako bi potvrdili adresu na koju će mi poslati volontersku iskaznicu, a na mail će mi javiti program aktivnosti i već će mi se netko javiti, rekao je mladi gospodin na telefonu.

Volontersku iskaznicu nikad nisam dobila, ali su mi na e-mail i SMS poslali raspored aktivnosti gradskih ogranaka SDP-a te aktivnosti Foruma mladih i Foruma žena. Kako sam poslije saznala, šalju svim članovima i simpatizerima stranke.

I napokon! Otišla sam na prvo događanje koje je bilo na rasporedu. Sadnja drveća u zagrebačkom Sopotu u organizaciji SDP-a Novi Zagreb istok.

Došla sam sama. Čekala sam da se ljudi okupe te sam saznala da dolazi i Davor Bernardić, predsjednik zagrebačkog SDP-a. Raspitivala sam se o volonterima i počela pričati sa ženom koja, kako mi je rekla, nije članica stranke već samo simpatizerka koja je došla podržati akciju. Kratko smo pričale. Rekla mi je da ne zna kako bih mogla počela volontirati, ali da se raspitam među ljudima koji su došli.

- Studentica si? Radiš?

- Da, studiram. Radila sam donedavno u 24sata, pa sad imam previše slobodnog vremena i htjela bih se aktivirati u kampanji – rekla sam

- Znači, novinarstvo? Pa onda ti je ovo super prilika da se uvališ negdje poslije izbora – nasmiješila se.

- Ne znam, vjerojatno, ali nisam se zbog toga prijavila.

- Dobro, ali ipak, odlična je prilika, sad će se vjerojatno to moći – govori ona i cijelo vrijeme se smiješi.

Razmišljam je li ovo test, možda želi da priznam da sam došla “žicati” posao pa da kaže svima. Možda je i ona na tajnom zadatku, kao i ja.

- Da, valjda, vidjet ćemo, ja bih prvo samo volontirala pa onda što bude – na kraju prihvaćam igru…

Bernardić je predizborno posadio pet stabala, a ja sam se priključila grupi koja je sa strane raspravljala o nadolazećoj kampanji.

Među njima je bio i organizator volonterskih akcija za Novi Zagreb. Razmijenili smo brojeve i dogovorili se da ćemo se čuti uskoro. Nakon tjedan dana dobila sam prvu poruku s rasporedom dijeljenja predizbornih materijala, odnosno letaka s Planom 21.

Dolazim na dogovoreno mjesto. Tamo su već članovi stranke, a najviše ima mladih SDP-ovaca iz Foruma mladih. Nikoga ne poznajem i, usput, nemam nikakvu iskaznicu. Svi su naoko srdačni, ali nepovjerljivi. Djeluju entuzijastično. Samo pričaju o sigurnoj pobjedi na izborima i apsolutnom trijumfu nad HDZ-om. Sumnjiva sam im, imaju milijun pitanja, pa i mene prolazi nelagoda od osjećaja da sam zašla u neku zatvorenu sektu.

Pitaju me kad sam se i kako prijavila, što radim u životu, kako to da želim volontirati. Počinjemo dijeliti letke i razgovarati s prolaznicima. Atmosfera je vesela, ali opsesiju HDZ-om i njihovim koalicijskim partnerima nitko od njih ne može prikriti.

Zastrašujuća im je ideja da će Kerum i njegova sestra biti zastupnici u Saboru, ostrašćeno se okomljuju na svaku izjavu Jadranke Kosor koja priziva pobjedu HDZ-a, ali se vrlo bahato odnose i prema nizu manjih stranaka i političara koji izlaze na izbore. Doznajem da se sastaju jedanput na tjedan, a sastanke, posve ozbiljno, nazivaju “partijska druženja”. U pojedinim ograncima decentno su postavljene slike s crnim okvirom pokojnog Ivice Račana.

Posebno jaka organizacija unutar SDP-a je Forum mladih, iz čijih je redova, primjerice, potekao i Davor Bernardić. I on je počeo na ulici – dijelio je letke i promidžbene materijale prije izbora. Zbog toga vodstvo SDP-a u Forum mladih ima najviše povjerenja. Uostalom, to im je odlična baza iz koje crpi nove kadrove, a forumaše ionako nazivaju stranačkom gerilom. Taj gerilski i revolucionarni mentalitet najbolje se vidi na sastanicma mladih SDP-ovaca. Nakon “partijskih druženja” nastavljaju s tulumima. Svira uglavnom rock. Turbofolk je navodno zabranjen. U međusobnoj komunikaciji, međutim, nazivaju se “drugovi i drugarice”, u staroj tradiciji komunističkih partija i običaja.

Rijetki mi kažu da su u Forum mladih ušli zbog društva i zabave, kod mnogih su jasno vidljive političke ambicije. Mnogo je hvalisavaca, onih koji poznaju sve važne ljude u stranci. A nije mali broj ni onih koji preozbiljno shvaćaju sudjelovanje u akcijama stranke. Takve i osobno pogađa kada ne uspiju podijeliti sve predizborne letke koje su dobili.

Iako ne žele glasno govoriti o tome, između redaka može se pročitati kako im koalicijski partneri iz HNS-a baš ne sjedaju. Zapravo, Vesna Pusić je “jedina koju priznaju”.

Za razliku od mladih SDP-ovaca, iskusniji i stariji članovi stranke nisu sigurni u Milanovićeve liderske sposobnosti. Vjeruju kako će kao premijer imati puno problema i da je za njega to prevelik zalogaj. “Starci” su baš poput mladih SDP-ovaca uvjereni da bi Zokiju veliki problem u vlasti mogao predstavljati Radimir Čačić jer nosi teret prometne nesreće iz Mađarske u kojoj je poginulo dvoje ljudi, a nastavak suđenja trebao bi uslijediti u siječnju, ubrzo nakon što koalicija preuzme vlast.

- Ta kombinacija s Čačićem nam nije trebala – čuju se komentari, doduše ne preglasni.

Osim Čačića, kod Zokija im smeta olako odbacivanja starih kadrova. Ne mogu mu oprostiti Željku Antunović. Smatraju da je bivša ministrica obrane olako žrtvovana i nepravedno izbačena s izbornih lista. Milanović je to, kako kažu, učinio zbog taštine i osobnih razloga. Nije joj mogao oprostiti jer mu je bila konkurent na stranačkim izborima. Uvjereni su da je time stranci nanesena šteta.

Iako im je danas protivnik, među SDP-ovcima još lebdi duh Milana Bandića! Premda se sam pokopao nakon što je objavio kandidaturu za predsjednika države, neki SDP-ovci smatraju kako je Miki bio odličan igrač, odnosno da je u njegovo vrijeme gradska organizacija SDP-a bila bolja i organiziranija.

A za današnjeg predsjednika zagrebačkog SDP-a Bernardića misle da je zelen i samo još jedan Zokijev pulen… Što se tiče predizborne kampanje, svi su zadovoljni. Misle da je odrađena vrhunski i profesionalno.

Ines Madunić

Nakon uvida u dvije najjače političke stranke, u nastavku vam prenosimo i njihove reakcije iz jučerašnjeg izdanja 24sata.

HDZ uglas: Njonjo, mi te volimo!

Pa zar je moguće da nismo pazili? Kako je nismo provjerili? Tko je kriv? Nakon prvotnog šoka uslijedila je panika: “Što će pisati u članku?”. Predsjednica je bila u pravu kad je rekla da nas mediji ne vole i da ne izvještavaju s naših skupova, da nas blate i crne…, bile su to prve reakcije HDZ-ovaca nakon što su saznali da smo im u stranku “ubacili” novinarku.

- Prvo su svi studiozno čitali, a potom je uslijedilo oduševljenje. Sve je palo u drugi plan, ostao je samo nadimak – potvrdio nam je izvor iz vrha HDZ-a.

- Koji, spomenuli smo ih više?

- A što mislite koji – rekao nam je naš izvor nasmijavši se pritom…

Da, Gordan Jandroković, za stranačke kolege Njonjo, aktualni ministar vanjskih poslova, postao je apsolutni hit u HDZ-u, ali i šire. Ono što je godinama bila stranačka javna tajna, sad više nije. On je Njonjo i gotovo. Hoće li ga početi tako zvati i u svakidašnjoj komunikaciji, nisu nam potvrdili. No kako god, u HDZ-u je jučer glavna poštapalica bila “Njonjo, Njonjo, Njonjo…”.

Pokušali smo i od glavnog aktera dobiti komentar, no nažalost nije bio dostupan. Otkazao je i predviđeno predizborno druženje s građanima Zagreba. Doduše, njegov glasnogovornik nam je rekao da, kao, nije ni bilo sigurno da će razgovarati s građanima i da ne zna gdje mu je šef.

Kako je to moguće? Kampanja je na vrhuncu, u samoj završnici. Nije se valjda naljutio – Njonjo, a ne glasnogovornik – ipak bi on, kao mladi lav HDZ-a, trebao biti najjači kad je najteže ili će ipak opravdati nadimak… Ne daj se, Njonjo!

A nije se samo Njonjo sakrio, ni Zmija, poznatija kao Martina Banić, najodanija premijerkina suradnica, nije se jučer oglašavala. Skrivala se baš kao što zmija skriva noge. Cijeli je dan, navodno, bila na sastanku. No s njom se, kako smo saznali u stranci, nitko nije ismijavao. Nadimak nisu ni komentirali. Barem ne naglas Čini se kako Zmija opravdava nadimak. E, to se zove strah.

I dok je HDZ-ovcima bilo zabavno, u SDP-u su poslovično nezainteresirani, tek su nam spomenuli kako su znali da je djevojka koja se prijavila za volontiranje novinarka. Kao, provjerili su je. Možda, no s obzirom na njihovu bahatost i ležernost, i to je upitno. Uostalom, nije pričala s duhovima, rekli su ljudi kako stoje stvari. A i Milanović se zainteresirao. Navodno se raspituje i pokušava saznati tko to misli da on nije za premijera te koji to elementi unutar stranke žele da se Milan Bandić vrati u SDP.

Ili su tek uvrijeđeni što nisu ni upola zabavni kao HDZ-ovci. No ne trebaju se brinuti. Ako osvoje vlast, imat će dovoljno prilika. Samo da nam na kraju svima ne prisjedne njihova zabava.

Igor Fejzagić

Originalne članke koji su izašli u tiskanom izdanju 24sata u srijedu 30.studenog možete pročitati ovdje, a članak od četvrtka 01.prosinca ovdje.

Izvršni direktor Millenium promocije, Damir Jugo istaknuo je kako vladajuća garnitura po prvi put do sada, suočena s vlastitom neizglednom situacijom, napada opoziciju što nije uobičajeno. Poruke i javni nastup koji se pritom koriste, u mnogome se kose s osnovnim načelima kulturnog političkog dijaloga. Dapače, prof. Tanta smatra kako će u Hrvatskoj proći još puno vremena prije no što u praksi zaživi ideja kulturnog političkog dijaloga. “Kod nas postoje samo politički monolozi. Pogledajte sučeljavanje stranaka na javnoj televiziji i biti će vam jasno o čemu govorim“, objasnio je Tanta.

Iako je ovog puta zbog niza okolnosti predizborna kampanja relativno kratka, stručnjak za politički PR Krešimir Macan, istaknuo je da političke stranke nisu dobro artikulirale svoje poruke. “Svoju premoć u anketama Kukuriku koalicija nije stekla zbog načina komuniciranja, već u onom trenutku kada su se odlučili oformiti koaliciju. Nakon što su istražili tržište, shvatili su da im je ovo bio jedini strateški logičan potez. Nakon toga, kampanja nije niti mogla biti zanimljiva poput primjerice one iz 2007.”, istaknuo je Macan. Dodao je kako stranke u kampanji nisu stvorile svoju prepoznatljivost, pa ih se uglavnom samo percipira u okviru saveza kojem su se priklonile, što može izazvati nesporazum među biračkim tijelom.

Saborski zastupnik SDP-a i direktor kampanje sadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića, vjeruje kako su mnogi politički poeni, a time i oni izborni izgubljeni u neodgovarajućoj komunikaciji s potencijalnim biračima. “Stranke svoj rejting najbolje mogu ispitati u neposrednom doticaju s građanima, tj. običnim ljudima. Političke poruke moraju se prenositi u komunikaciji s biračima na tržnicama i trgovima, jer u tom odnosu političari dobivaju najbolji feedback. Takav koncept smo koristili i u kampanji Ive Josipovića, što se pokazalo kao dobitna kombinacija” argumentirao je Mrsić. Naime, činjenica je da će si velika politička zvijezda stvoriti dodatni pozitivni PR posjeti li i porazgovara li sa stanovnicima manjih sredina, čak i među biračima koji joj nisu skloni.

Panelisti su poruke koje stranke upućuju biračima ocijenili kao lako razumljive i (pre)jednostavne, što je s jedne strane zasigurno uvjetovano brojnim antikorupcijskim istragama i najavama, dok s je s druge strane, u vremenima kada državi trebaju hrabre reforme o kojima ovisi stabilnost financijskog i socijalnog sustava, pomalo neočekivano, a dijelom i neodgovorno. Međutim, takve kampanje u ovom trenutku pokazuju očekivane rezultate, javnost ih razumije i u načelu se s njima slaže, pa je jasno da su ih stranke prihvatile.

▪ Kukuriku koalicija s dvostruko većom potporom pred nedjeljne parlamentarne izbore; Laburisti se učvrstili iznad izbornog praga

▪ Ivo Josipović uvjerljivo najpozitivniji političar u zemlji; Zoran Milanović ispred Jadranke Kosor

▪ Ivo Sanader najnegativniji hrvatski političar, a sve mu je bliže čelnica njegove nekadašnje stranke; Milanovićeva promjena retorike ublažila njegov negativni doživljaj

▪ Vlada završava mandat s vrlo niskom potporom svojoj politici i mršavom dvojkom za rad;

▪ Z. Milanović je dvostruko poželjniji kandidat za premijera od J. Kosor uz vidljiv trend povećanja njegova izbora i smanjenja izbora aktualne premijerke

Redovito mjesečno istraživanje agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskop, koje je provedeno u posljednja dva dana studenog, svega nekoliko dana prije parlamentarnih izbora, pokazuje da je vrlo izvjesna promjena vlasti koja bi trebala pripasti lijevoj koaliciji koja bi mogla bez potrebe za dodatnim koalicijama dobiti mandat za vođenje države u naredne četiri godine. Ovo je ujedno i glavni zaključak ovomjesečnog ispitivanja političkih preferencija u našoj zemlji pet dana prije izbora.

Lijeva koalicija okupljena oko SDP-a bilježi izbor od 37,5% prema 37,2% iz prethodnog istraživanja provedenog početkom studenog. Stožerna stranka sadašnje aktualne vlasti – HDZ – bilježi izbor od 19%, što je za 0,7 postotnih poena bolji rezultat prema onom zabilježenom prije mjesec dana. Hrvatski laburisti su na nacionalnoj razini, uz spomenute dvije političke grupacije, jedina lista koja prelazi izborni prag (s rezultatom od 5,6% prema prošlomjesečnih 5,7%). HSP se ovaj mjesec približio izbornom pragu (sada 4,4% prema 3,9% prije mjesec dana), dok se druga stranka vladajuće koalicije HSS s 4,2% poboljšala svoj rezultat za 0,6 postotnih poena. HSLS se drži iznad tri posto (3,2%), dok je isti rezultat zabilježila i zajednička lista Ljube Jurčića, Bloka umirovljenici zajedno i PGS-a (3,2%). U ovom trenutku još samo HDSSB bilježi nešto viši rezultat (2,5%), dok ostale liste imaju potporu ispod 2%. Još je uvijek vrlo visoki udio naših građana/ki koji ne znaju za koga će glasati (14,8%).

Predsjednik Josipović s ovomjesečnih 42,7% izbora (prošli mjesec 43,4%) najpozitivniji je političar u zemlji. Na drugo se mjesto doživljaja pozitivnih političkih osoba pod utjecajem izborne kampanje progurao lider lijeve koalicije – Zoran Milanović – s izborom od 9,2% (prije mjesec dana 7,6%), dok je Jadranka Kosor sa 7,7% izbora na trećem mjestu (prema 6,3% s početkaq studenog). Guverner Rohatinski je najpozitivniji za 6,4% građana/ki (prije mjesec dana 8,1%). Među deset najpozitivnijih doživljaja političara još su Dragutin Lesar (4,7%), Ljubo Jurčić (3,1%), Vesna Pusić (2,9%), Radimir Čačić (1,1%), Darinko Kosor (1,0%) i Ruža Tomašić (0,9%).

Redoslijed na vrhu pozitivnog doživljaja potvrđuju i rezultati istraživanja koji se odnose na pojedinačne percepcije vodećih političara u zemlji (koje govore o tome za koliko je građana/ki pojedini političar pozitivan ili negativan). Tako je predsjednik Josipović pozitivan za 84,7% građana/ki, a negativan za 9,4% (netto pozitivan doživljaj 75,3 postotnih poena). Jadranka Kosor je pozitivna za 24,1% građana/ki, dok je za njih 65,9 % negativna. Aktualna je premijerka u ukupnom doživljaju netto negativna za 41,8 postotnih poena. Zoran Milanović je pozitivan za 53,1% ispitanika/ca, a negativan za 31,1%. Prvak opozicije je u ukupnom doživljaju netto pozitivan 22 postotna poena (prije mjesec dana bio je netto pozitivan od 19,7 postotnih poena).

Sanader je na ljestvici negativnog doživljaja hrvatskih političara i dalje na vrhu ali se stanjila prednost pred njegovom nekadašnjom zamjenicom koja je značajno podigla negativni rejting u posljednjih tri mjeseca. Tako je u posljednjem istraživanju Sanader najnegativniji političar za 25,0% ispitanika/ca (prošli mjesec 24,9%). Na drugom je mjestu premijerka Kosor s negativnim doživljajem od 23,3% (prema prošlomjesečnih 22,2%). Na trećem je mjestu negativnog doživljaja Vladimir Šeks s izborom od 14,1% (prije mjesec dana 13,1%). „Svi političari“ su negativni izbor 8,8% ispitanika/ca, a slijedi čelnik vodeće oporbene stranke Zoran Milanović s izborom od 7,1% (prema prošlomjesečnih 8,3%). Među deset političara s doživljajem najnegativnijeg u zemlji još su: Radimir Čačić (5%), Darko Milinović (1,6%), Andrija Hebrang (1,3%), Stjepan Mesić (1,2%) i Vesna Pusić (0,6%),

U posljednjem istraživanju nema dominantnih tema/događaja koji bi pokrili veći dio izbora (kakav je bio slučaj prethodnih mjeseci). Najčešća ovomjesečna tema je obilježavanje Dana sjećanja na pad Vukovara (20 obljetnica) s izborom od 16,7%, dok je gospodarska kriza bila izbor 13% građana/ki. Slijede štrajkovi radnika diljem zemlje (9,3%), suđenje bivšem premijeru (8,7%), daljnje rasvjetljavanje slučaja HDZ-ovog “crnog” fonda (8,6%), propast Credo banke (5,2%) te produbljivanje krize eurozone i najava nove recesije (5,1%). Sve su ostale teme i događaji zabilježili rijeđi izbor za događaj mjeseca.

Vlada RH pod vodstvom Jadranke Kosor u posljednjem mjesečnom istraživanju prije isteka mandata potporu kod 17,9% građana/ki, dok 71,0% je ne podržava. Time Vlada Jadranke Kosor završava svoj mandat s nanižom potporom u posljednjih šest mjeseci, ali i znatno nižom potporom od one koju je pred izbore 2007. godine bilježila tadašnja vlada Ive Sanadera (podrška 40,3%, a protivljenje 45,4%). Niska razina potpore politici Vlade Jadranke Kosor u posljednjem istraživanju pred izbore vidljiva je i iz vrlo slabe ocjene njezinoga rada (svega 2,06). Prije četiri godine pred izbore tadašnja je Vlada dobila 2,87. Što se tiče ovomjesečnih ocjena najbolju ocjenu Vlada bilježi među biračima HDZ-a (3,48), dok birači najvažnijeg koalicijskog partnera, HSS-a Vladi daju svega 2,33. Najslabiju ocjenu Vlada za svoj rad bilježi među glasačima opozicije (HSLS 1,93; Kukuriku koalicije 1,92; Ladonja 1,84; Hrvatski laburisti 1,71).

Zanimljivi su i rezultati o preferencijama kandidata za premijera i to među čelnim ljudima dviju velikih koalicija koji su i najizgledniji kandidati za prvog stanara Markovog trga. U ovomjesečnom je mjerenju Zoran Milanović zabilježio više nego dvostruko češći izbor od svoje protukandidatkinje. Nakon prošlomjesečnih 51,1% čelnik lijeve koalicije u ovomjesečnom je istraživanju izbor u 57,2% slučajeva, dok se izbor sadašnje premijerke zaustavio na 22% (prije mjesec dana 21,8%). Da su oboje loši kandidati smatra 15,9% ispitanika/ca.

Usprkos izrazitoj nadmoći Kukuriku koalicije nad HDZ-om, naš najpoznatiji stručnjak za političke kampanje, Krešimir Macan, ne vidi u tomu i potvrdu da je Hrvatska politički skrenula ulijevo. Baš naprotiv, smatra da ta koalicija danas ima manje glasova nego što su ih njezine članice zajedno dobile na prošlim parlamentarnim izborima 2007. godine.

Dvostruku prednost pred glavnim konkurentom, što je ‘Kukurikavcima’ danas daju ankete, Macan tumači međusobnom sinergijom okupljenih stranaka. Stoga uspostavu koalicije smatra ključnim i jedinim bitnim potezom Zorana Milanovića na predstojećim izborima koje je, upravo stoga, već dobio na bodove.

HDZ-u predviđa nešto bolji izborni rezultat od 20 posto, koliko mu daju ankete, jer ‘danas baš nije društveno poželjno priznati da će se glasovati za HDZ. No, takvo navijačko ozračje protiv HDZ-a može biti stimulativno po njihovu kampanju’, smatra Macan, jer će stranka mobilizirati baš sve svoje poklonike za izlazak na izbore. Stoga je poruka ‘Najbolji smo kada je najteže’ usmjerena upravo njihovim glasačima, a dosjetili su je se kada su počeli primati udarce sa svih strana.

‘Jadranka Kosor obraća se isključivo svojim biračima, jer svjesna je da nikog drugog ne može dobiti. Njezin je cilj napraviti što bolji rezultat usprkos anketama, što predstavlja uzlaznu putanju’, ističe Macan u emisiji ‘Karte na stol’ Osječke televizije.

Click here to view the embedded video.

U razgovoru s urednikom emisije, Goranom Flauderom, ocjenjuje kako Hrvatskoj nedostaje karizmatični lider kakav je bio Ivo Sanader.

‘Što god mu prigovarali, on je prvo svojim nastupima, pa onda kontrolom medija privlačio pozornost. Bio je zavodnik i javnost je to voljela. Zbog toga joj je bio najveći šok osvijestiti se nakon svih otvorenih istraga oko Sanadera. Drugi lideri na obje strane nisu se uspjeli nametnuti poput njega. Gospođa Kosor za to je imala priliku kada je proglasila program gospodarske obnove, ali je onda odustala od njega. Milanoviću tek predstoji pokazati kakav će biti premijer, ali za sada ne imponira. Radio je na sebi četiri godine i shvatio gdje je griješio. Jadranka Kosor se u jednoj fazi previše smijala, čak i dan prije nego što je pokrenuta istraga protiv HDZ-a, pa su ljudi shvatili da to nije primjereno situaciji. Strategija je očito bila da se vedrinom suprotstavi Milanovićevoj ozbiljnosti, što upućuje da se pokušavalo doći do liderskog fajta, ali se stalo na pola puta. Nisam siguran bi li Zoran Milanović odnio tako nadmoćnu pobjedu u sučeljavanju s gospođom Kosor, kao što je sada odnosi u anketama’, razmišlja Krešimir Macan, vlasnik i direktor Agencije za odnose s javnošću Manjgura.

HDZ-u predviđa da će biti dobra oporba, za razliku od SDP-a kojeg smatra ‘kazališnom’ oporbom, jer su tek potkraj mandata oštrije počeli istupati u javnosti. A bilo je prilika kada su mogli rušiti i vladu! Macan očekuje i višu razinu kulture političkog dijaloga, već stoga što Milanović nikad nije pristao na međusobno vrijeđanje.

Sklon je povjerovati tvrdnjama Jadranke Kosor da ništa nije znala o financiranju njezine predsjedničke kampanje 2005. godine. ‘U izbornim kampanjama obično se samo jedna, najviše dvije osobe skrbe o financiranju i one znaju sve (ako znaju), pa ona nije morala znati visinu troškova kampanje. Problem je pak, što je gospođa Kosor ipak potpisala financijski izvještaj, koji joj je pripremila stranačka služba’, nastoji opravdati njezino nepoznavanje visine troškova, ali odmah primjećuje kako, primjerice, nije potpisala ugovor s Bechtelom kada joj je to bilo ponuđeno.

Kraj Bandićeve političke karijere

Macana zbunjuje činjenica što je onaj tko je u HDZ-u otvorio borbu protiv korupcije, morao biti svjestan da će ta borba u jednom trenutku doći i pred njihova vrata. Usprkos tomu, nije to iskoristio i javno poentirao pokazujući kako se u toj istrazi nema čega plašiti!

‘Zašto gospođa Kosor to sada ne koristi u ovoj priči, jer to je njezin rezultat?’, čudi se Macan. HDZ-u priznaje da je dobro stisnuo Kukuriku koaliciju oko slučaja varaždinskoga gradonačelnika Habuša i njegove vožnje u pijanom stanju, čime su stvorili dobar dojam u javnosti.

Hrvatskim laburistima Dragutina Lesara i Ljubi Jurčiću koji na izbore ide s umirovljenicima, daje veliku priliku. Lesar će pokupiti glasove jer je govorio ono što Kukuriku koalicija nije htjela: otvarao je probleme povlaštenih mirovina, zagovarao ukidanje devizne klauzule protiv kredita u švicarskim francima.

Kako se HSU utopila u Kukuriku koaliciju, a umirovljenici su nepovjerljivi i baš ne razumiju da se ta koalicija zalaže za umirovljenike, zaokružit će listu na kojoj piše da je čine umirovljenici – dakle onu Ljube Jurčića s Blokom umirovljenici zajedno, koji je lukavo iskoristio svoje ime u kombinaciji s umirovljenicima.

‘HSLS je krenuo s dobrim ekonomskim programom, ali prekasno. Kampanja s nepotpisanim plakatima nije bila loša, ali ako vam treba vrijeme da shvatite štos, pa dok se to ispriča… To je bila dobra ideja, ali priča se nije otvorila, nije bilo drugog čina. Osim toga, Darinko Kosor ima plakat na kojemu je njegova slika, ali piše samo HSLS, a ne i njegovo ime.

Ovi bi izbori mogli biti i završetak političke karijere Milana Bandića, koji opet srlja nepripremljen u kampanju. On nema šansi. U sličnoj je situaciji i HSS kojega je HDZ potrošio, ali nije za to kriv HDZ, nego HSS što ništa nije radio. Oni su bili tihi koalicijski partner i postali su blijedi. Onda vam Friščić ide u II. izbornoj jedinici, iza njega je Bajs, najpopularniji ministar, a nemaju šanse dobiti dva mandata, Marijana Petir podijelila se s Borkovićem i postoji mogućnost da ne prođe u VI. izbornoj jedinici.

Ostaju Pankretić u VII. i Jambo u X. izbornoj jedinici i bit će uspjeh ako budu imali klub s tri zastupnika’, ocjenjuje Krešimir Macan i zaključuje: ‘Kako pobijedite, tako ćete i vladati, pa ako ste vlast dobili na dar, pitanje je hoćete li moći vladati s takvom odlučnošću kao da ste vlast uzeli. Strah me hoće li nova vlada vladati mlako kakva joj je bila i kampanja’.

Prema njegovu mišljenju predizborne ankete malo precjenjuju izlaznost birača na izbore i bude li hladan i neugodan dan, mnogi bi mogli ostati kod kuće, a neke liste izgubiti poneki mandat. Na kraju, upravo zbog mlake kampanje predviđa da će na izbore izići nešto više od 60 posto birača.

Goran Flauder

tportal.hr

Danas vam donosimo tri audio zapisa na kojima možete poslušati različita mišljenja, pa tako i Macanovo o ovoj kampanji.

U izjavi za Radio Zadar možete čuti komentar na sklapanje koalicije Keruma i HDZ-a.

Zatim u emisiji ‘Između dvije vatre’ osječkog radija možete poslušati što su za Krešimira Macana ključni potezi ove kampanje i koliko su bitni stratezi. Što misli o dojmu koji ostavlja Zoran Milanović, a što o dojmu koji ostavljaju plakati HSLS-a. Odgovara na pitanja o tome tko uistinu vodi HDZ-ovu kampanju, kakva nam to vlada treba te na mnoga druga.

Radio Osijek Između dvije vatre

Na kraju vam predlažemo da poslušate i političku emisiju ‘Poligraf’ Hrvatskog radija u kojoj možete osim Macanovih komentara čuti i ostale goste: prof. Nenada Zakošeka, Mladenku Šarić te Božu Skoku. Toplo vam preporučamo da poslušajte što oni misle o koalicijama, odnosno brakovima iz strasti i interesa. Čut ćete i kako komentiraju ostale stranke u borbi za vlast, izborne liste Kukuriku koalicije, slogane predizbornih plakata i ostale vruće teme ovih izbora.

Poligraf

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

]]> http://manjgura.hr/politika/izbori-2011-poruke-na-jumbo-plakatima/feed/ 0 http://manjgura.hr/politika/izbori-2011-zasto-zelimo-vidjeti-suceljavanje-kosor-milanovic/ http://manjgura.hr/politika/izbori-2011-zasto-zelimo-vidjeti-suceljavanje-kosor-milanovic/#comments Thu, 10 Nov 2011 06:46:33 +0000 Krešimir Macan http://manjgura.hr/?p=11272 Zato jer smo zaboravili kako je to dobro i gledljivo. Možda najzanimljivi dio kampanje koji nam je uskraćen izbornim zakonodavstvom. I zato dajem glasa za sučeljavanje – bilo kada, bilo gdje, pod bilo kakvih uvjetima, na bilo kojoj televiziji, bez reklama i cenzure. Sjetite se kako je to dobro bilo 2005.

A kako to može neugodno izgledati kada netko izbjegava sučeljavanja pogledajte u donjem primjeru.

Click here to view the embedded video.

Parlamentarni izbori odlučeni su pet tjedana prije njihovog održavanja. Sam čin otvaranja istrage zbog crnih fondova protiv HDZ-a – ne kako su se u HDZ-u nadali, jedino protiv bivšeg predsjednika Ive Sanadera – stvarna je točka na pobjedničke izborne ambicije HDZ-a. Ali, i sada kad je valjda svima jasno da Ivo Sanader nije niti mogao otimati sam, a da tobože nitko drugi u vodstvu HDZ-a to nije znao – HDZ će glatko dobiti svojih dvadesetak posto glasova, po našem sudu vjerojatno čak i nešto više nego što bi dobio u »normalnoj« kampanji, u situaciji da nije iz DORH-a stigao dokument o istrazi protiv HDZ-a i blokadi stranačke zgrade u središtu Zagreba.

HDZ sada mijenja izbornu kampanju. Pobjednički akordi »Svijet voli pobjednike« Colonije, isforsirane aklamacije Jadranki Kosor i stranci, sjevernokorejski entuzijazam skakanja po pozornicama, pljeskanje u stilu »Taši, taši, tanana« i liderkino uskraćivanje osmijeha crvenim mrziteljima – to sve skroz je odudaralo od HDZ-ove realne situacije.

Sada HDZ i predsjednica pomalo, koliko to umiju, okreću ploču. Iz svakodnevnih izjava predsjednice je jasno da zamjera DORH-u, jer ne otvara istrage i protiv drugih stranaka kao da bi Odvjetništvo trebalo voditi računa o političkoj ravnoteži, a ne o organiziranom kriminalu čiji je sponzor stranka na vlasti. I, naravno, krivci su mediji jer pišu o tome što se događa.

Zločinačka organizacija

Od pozicije – mrze nas, ali ćemo svejedno pobijediti, sada premijerka i predsjednica stranke Jadranka Kosor glasače želi upozoriti da je jedna od HDZ-ovih zadaća osujetiti Kukuriku koaliciju da ostvari takvu izbornu prednost kojom bi, bez nadzora drugih, mogla mijenjati Ustav, dovesti MMF, smanjiti mirovine, plaće i braniteljska prava.

Ipak, u utorak Jadranka Kosor je izjavila kako bi rezultati izbora – unatoč tome što su rezultati javnog mnijenja nepovoljni za HDZ – mogli iznenaditi mnoge koji danas likuju.

Istina je, HDZ-ovi birači neće stranci zamjeriti crne fondove. Njih DORH-ova istraga može mobilizirati tako da iz prkosa »ne daju Hrvatsku«. Jer, mnogi od njih još uvijek primitivno poistovjećuju HDZ s hrvatskom državom, pa kažu: »Oni nas žele uništiti, jer hoće da s Hrvatskom mogu raditi što žele!« A i onih koji su protekla dva desetljeća proživjeli na različitim privilegijima, jako je puno.

Način vladanja HDZ-a svih prošlih 20 godina bio je sličan i svakako beskrupulozan. Prvo su se mnogi strahovito obogatili kroz potpuno nekontrolirano financiranje obrane Hrvatske. Kroz pretvorbu i privatizaciju već je u devedesetima uništena proizvodnja i ekonomija zemlje, ali su se zato mnogi usput proizvedeni tajkuni, bliski HDZ-u, obogatili na toj pljački. I isisavanje novca iz državnih poduzeća u stranku i privatne džepove nije izum prošlog desetljeća, nego i devedesetih godina u Hrvatskoj.

Kriva procjena

Neki će se prisjetiti da je novinarka Jasna Babić još 2001. godine u HTV-ovoj Latinici optužila HDZ da je zločinačka organizacija, i to zbog triju razloga – pljačke u privatizaciji, ratnih zločina i s hrvatske strane te rata u Bosni i Hercegovini.

Rekli bismo da se ništa posebno novo nije dogodilo sa Sanaderom – ali se sada sve to otkriva prije svega zbog toga što Hrvatska nije mogla pomisliti na završetak pregovora s Europskom unijom, a da napokon ne rastvori neke od svojih brojnih korupcijskih afera. EU je tražila taj obračun, a ne naša vlast.

– Ako je Kosor potaknula istragu protiv Sanadera, trebala je biti svjesna svih posljedica do kojih će to dovesti. Pa, naravno, da HDZ može biti optužen kao pravna osoba. Ako su mislili da će sve zaustaviti na Sanaderu i da neće doći do njih, onda su stvarno krivo procijenili. Naprosto, njihova strategija da se sve svale na Ivu Sanadera nije uspjela, kaže nam Krešimir Macan, stručnjak za političku komunikaciju, direktor Manjgure.

Ove izbore HDZ sigurno neće dobiti. No, ono što sve nas zanima je kako će se HDZ repozicionirati, rebrendirati, koliko će se promijeniti i u kojem smjeru. Po prilici su tri plošne mogućnosti: jedna je moguća nova tuđmanizacija HDZ-a, ali bi to potpuno marginaliziralo stranku. Drugo je – novi ljudi, nova moderna stranka desnog centra i treće je neka upitna kombinacija prethodnih dvaju modela.

Krešimir Macan misli da će HDZ trebati krenuti iz početka s novim i nekompromitiranim ljudima. Zapravo sve ono što je Sanader činio na početku kad je 2000. godine preuzimao stranku, trebalo bi ponoviti. Tada se Sanader ispričao svima kojima je HDZ, namjerno ili nenamjerno, nanio zlo u prošlosti. HDZ se mora očistiti od svega što ih može kompromitirati i – krenuti od nule. Mora postati klasična stranka pučana sa svim onim vrijednostima za koje se i oni zalažu. Sada, u kampanji, Jadranka Kosor treba svojim biračima dati neki argument da se oni ne osjećaju poniženima. Istina je da je uspjela završiti pregovore s EU, učinila je Hrvatsku na neki način drukčijom, smatra Macan.

Dr. Ivan Rimac, politički analitičar i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra da je već mjesecima jasno da će HDZ izgubiti izbore, a sada – uslijed otvaranja istrage protiv stranke – dobili su dobro opravdanje za poraz. Rimcu je teško prognozirati što se sa strankom može dalje događati. Glavno je pitanje tko će preuzeti stranku nakon Jadranke Kosor koja će poslije poraza najvjerojatnije biti smijenjena.

– Ne vidim mogućeg jakog lidera. Situacija bi mogla biti slična kao 2000. godine pa bi moglo proći i nekoliko godina dok se ne profilira novi lider, kaže Rimac.

Dodaje da je neizvjesno koliko bi sadašnjih ljudi iz vrha moglo biti u istrazi i kaznenom postupku, i to bi itekako moglo otežati transformaciju stranke. Jedan od kandidata za novog predsjednika je Tomislav Karamarko, međutim Ivan Rimac smatra da bi se tada moglo dogoditi da HDZ i HSP zamijene mjesta, da HDZ postane desniji, što bi ga odvelo u potonuće.

Neovisnost DORH-a

Priopćenju koje je Državno odvjetništvo objavilo u utorak teško je štogod bitno protusloviti. U slučaju Fimi-medije postupak o provođenju istrage počet je prije otprilike godinu i pol. Istraga mora završiti u roku od godine i pol ili se smatra da Državno odvjetništvo odustaje od predmeta. Također, DORH ističe da su pribavljeni dokazi da je HDZ stekao (protuzakonitu) korist. Dakle, ne otvara se istraga protiv HDZ-a baš sada zato da bi on izgubio izbore.

Jadranka Kosor zaista je 2009. godine omogućila obračun s korupcijom na koji je bila pritisnuta izvana. Činjenica je da je zbog toga odmah imala otpore u stranci, jer su iskusni korumpirani lisci vidjeli kuda sve vodi. To je zasluga koju joj je teško oduzeti.

Čini nam se da su poslije svih istraga i ostalih pravosudnih postupaka posljednje dvije godine DORH-u otvorene ruke da se u budućnosti zaista neovisno raščišćava s nagomilanim kriminalom. Usput rečeno, sada se otvara pitanje njegove građanske kontrole, jer po novom zakonu ima vrlo velike ovlasti. Istina, potpunu neovisnost DORH-a nama je u Hrvatskoj teško zamisliti, ali to mora biti novi standard od kojeg svi političari i ostali moraju poći kad vode politiku i mijenjaju društvo.

Zato se i HDZ treba skroz očistiti, bez obzira na njihovu golemu financijsku klijentelu čija neproizvodna cijena koštanja i ekonomski vuče Hrvatsku prema dnu.

Autor: Zdenko Duka

Jesu li Kukuriku koalicija i HDZ jedini mogući relevantni politički suparnici na saborskim izborima 2011. godine, a svi su drugi tek “lovci” na poneko slobodno zastupničko mjesto?

U nastavku vam prenosimo odličnu analizu hrvatskog izbornog sustava Ivice Relkovića s abh.com.hr, te čini nam se vrlo realne matematičke projekcije mogućih ishoda. Koliko se poklapaju s posljednjim istraživanjima provjerite u članku Izbori 2011 – istraživanje Ipsos Puls Kukuriku 78 HDZ 41 mandat ili pod ključnim riječima izbori 2011 ili izborne ankete. Analiza izvrsno i praktično pokazuje kako D’Hondtova metoda izračunavanja mandata bitno odlučuje pobjednika izbora, bez obzira na stvarno osvojen broj glasova – D’Hondt na Wikipediji.

Uvod

Razne male opcije, uvjerene u vlastitu nezaobilaznu i predodređenu ulogu u upravljanju hrvatskom državom, nisu uvidjele nužnost snažnog i velikog okupljanja u jednu jedinstvenu treću listu. Da je došlo do stvaranja bilo kakvog značajnijeg “trećeg bloka” svi koji su tu negdje oko 5% jednostavno bi pali ispod izbornog praga i nestali. Naravno, zbog snažnog okupljanja oko SDP-a, taj “treći put” mogao je nastati samo na drugom dijelu biračkog spektra, no to se nije dogodilo. Jedinstveni i snažni “treći put” nije se pojavio, ali se zato pojavilo niz “trećih puteljaka”, među kojima i podosta “trećih stranputica”.

Zabluda općih anketa i analitičko javno ignoriranje presudne uloge D’Hondtove izborne metode Službena kampanja još nije počela, pa ne znamo tko će se sve i gdje natjecati, stoga možemo procjenjivati samo one “karte” koje su sada “na stolu”. Ujedno moramo naglasiti da opće ankete rađene na cijelom državnom prostoru jednostavno nemaju smisla, ako ih se ne prikaže isključivo u okviru izbornih jedinica. Naime, svaka se izborna jedinica ponaša kao zatvorena zasebna cjelina bez ikakva utjecaja glasova iz druge izborne jedinice. Pri tome još i izračun glasova prema D’Hondtovoj metodi ima svoje zakonitosti koje trebamo znati kad uspoređujemo snage stranaka unutar iste izborne jedinice.

Lista koja u jednoj izbornoj jedinici dobije 11% glasova u pravilu je dvostruko jača od liste koja dobije “mršavih” 10% (dva mandata naspram jednog), dok je ta lista s “mršavih” 10% glasova jednaka po broju mandata s listom koja dobije 5,5% glasova (obje u pravilu dobivaju po jedno zastupničko mjesto). Tako razlike na razini izborne jedinice imaju težinu samo ako jedna lista u odnosu na drugu prelazi prag, kao i dvostruki, trostruki, četverostruki (itd…) prag, dok razlike na općem uzorku na nacionalnoj razini mogu dati potpuno lažne sugestije. Na primjer, lista za koju nam nacionalna anketa kaže da dobiva 7,05% može u broju mandata biti slabija od liste koja u nacionalnoj anketi dobiva 6,77%. glasova Upravo se to dogodilo na zadnjim izborima kada je HNS dobio 7, a lista HSS-HSLS 8 mandata, iako je bila na nacionalnoj razini slabija za tih 0,28%. Ili da budemo precizniji, HNS je dobio 168440 glasova, a koalicija HSS-HSLS 161814 glasova, dakle 6626 manje, ali su bili bolje raspoređeni po izbornim jedinicama. Taj efekt D’Hondtove metode može biti i daleko čudniji, pa lista koja na nacionalnoj razini dobiva prosječnih i do 7%, ako je izrazito regionalna (pa u nekim izbornim jedinicama dobiva i po 15%, a u većini drugih ispod 5% glasova), može dobiti i dvostruko manje mandata od liste koja ima ravnomjerno raspoređenih 6% glasova. Vidimo kako neznatne razlike na općem postotku mogu dati goleme razlike u mandatima, pa se ankete koje ne poštuju izborne jedinice mogu uzeti samo kao načelni orjentir, a ne objektivni kriterij za procjenu budućih odnosa u saboru.

Dakle, da bi bile korisne i točne ankete trebaju pokazivati kako koja lista stoji u jednoj po jednoj izbornoj jedinici, a ne koliki joj je opći rejting na državnoj razini. Kao što se pred posljednje izbore najavljivala pobjeda “lijevih” stranaka (prvenstveno SDP-a i HNS-a), pa se nakon izbora napalo “pogrešne ankete” (iako su one bile točne, ali je njihovo apliciranje na izborne jedinice bilo pogrešno, što će pokazati ova analiza), tako se i neke sadašnje stranke trebaju čuvati lažne anketne percepcije. Na primjer, dobar se opći rezultat najavljuje laburistima, ali mi uopće ne znamo hoće li oni jednako stajati u većini izbornih jedinica ili će ući u Sabor samo u jednoj ili dvije izborne jedinice (koje im znatno podižu opći postotak) dok će drugdje ostati na odličnih, no za ulazak u Sabor beskorisnih 4,5% (kao HSU na prošlim izborima).

Zašto će HDZ glatko izgubiti sljedeće izbore, a da Kukuriku koalicija ne dobije ni jedan dodatni glas više u odnosu na glasove koje su dobile njezine članice na prošlim saborskim izborima? Želimo pogled prema sljedećim saborskim izborima usmjeriti kroz analizu prošlih, uz tendencije i kretanja koja se anketno samo naziru u smjeru budućih izbora, jasno poštujući zakonitost D’Hondtova sustava brojanja glasova. HDZ je posljednje saborske izbore dobio zahvaljujući boljem rasporedu glasova u odnosu na nejedinstveno izlaženje na izbore stranaka današnje Kukuriku koalicije, a sada će Kukuriku koalicija višestruko jače “potući” HDZ samo zbog jedinstvenosti liste, bez potrebe da HDZ izgubi ijedan svoj glas niti da Kukuriku koalicija dobije ijedan novi glas u odnosu na prošle saborske izbore. Paradoksalno, ali činjenično. To omogućava D’Hondtov sustav.

Na rezultatima prošlih izbora vidjet ćemo što se zapravo dogodilo na prošlim izborima i zbog čega će se dogoditi bitna promjena na sljedećim izborima (čak i da svi samo dobiju svoje glasove iz 2007.). Ta bitna promjena, dakle, manje ovisi o HDZ-ovim skandalima i padu njegove popularnosti koliko ovisi o novoj verziji dviju najjačih lista. Naime, D’Hontova metoda “kažnjava” sve liste koje ne prijeđu prag od 5%, a sukladno omjeru dobivenih glasova između 14-og i 15-og mjesta zna kazniti i listu koja je čak i iznad 5%, ali ne ulazi u 14 najboljih rezultata koji sudjeluju u podjeli mandata. Uostalom, vidjet ćemo u TABLICI 1 takve primjere s prošlih saborskih izbora. Naime, kad bi se u idealnim odnosima dogodilo da isti broj glasova dobije 14 lista, tada bi postotak s kojim se dobiva zastupničko mjesto iznosio 7,14% (100:14), a ne 5%. S druge strane kada bi se pojavilo 20 jednakih lista od kojih bi sve osim jedne osvojile 4,999…%, a samo jedna osvojila 5,01%, tada bi ta jedna jedina dobila svih 14 zastupničkim mjesta, iz jednostavnog razloga što je jedina prešla izborni prag od 5,00%.

S druge strane D’Hondtova metoda “kažnjava” i listu koja u nekoj izbornoj jedinici dobije previše glasova za prvi, a premalo za drugi mandat, zatim previše za drugi, a premalo za treći mandat, itd… Da to nije samo apstraktno teoretiziranje upravo su pokazali posljednji saborski izbori u kojima sadašnje članice Kukuriku koalicije nije potukao HDZ, nego D’Hondtova “mušičava” metoda. Ankete su najvljivale pobjedu “ljevice”, a kad se ona nije dogodila, govorilo se o tome da ankete u pravilu ne idu na ruku HDZ-a, ali da on uvijek nakon toga ipak pobijedi. No, ankete i nisu toliko pogriješile koliko su bile amaterski tumačene. Naime, ankete se uopće ne mogu obrađivati i tumačiti na nacionalnoj, nego samo na razinama izbornih jedinica, uz obvezno uvažanje broja i odnosa samostalnih lista, a ne zajedničkog rejtinga nekih srodnih stranaka koje na izbore ne izlaze kao jedna jedinstvena lista.

HDZ-ova D’Hondtova i Kukuriku pirova pobjeda na saborskim izborima 2007. godine Pogledajmo sada kako je slaganje mandata izgledalo na posljednjim izborima. U ovoj i drugim tablicama stranke ćemo navoditi prema (nadamo se) općepoznatim kraticama. I druge oznake u tablici su logične (npr. “IJ” označava izborne jedinice, “G” broj glasova, “M” broj mandata, znak “%” označava postotak u odnosu na ukupni broj važećih glasova, “uk” ukupan broj glasova, itd.).

Na posljednjim izborima pravo glasa je u Hrvatskoj (bez jedanaeste izborne jedinice) imalo 3824731 birača, što je iskoristilo njih 2389391, odnosno (izvrsnih) 62,47%. Broj saborskih mandata bio je 153, od čega je 140 mjesta dolazilo iz deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, 5 mjesta iz jedanaeste izborne jedinice (hrvatski državljani s prebivalištem izvan Republike Hrvatske), a dodatnih 8 mjesta popunjavali su zastupnici nacionalnih manjina u okviru tzv. dvanaeste izborne jedinice. Tako je potrebnu natpolovičnu većinu činilo minimalno 77 mandata. U cijeloj daljnjoj analizi koncentrirat ćemo se samo na onih 140 mandata. HDZ je dobio 834297 glasova, a SDP 776690 glasova. Kad su u pitanju mandati, HDZ je iz tih glasova “izvukao” 61, a SDP 56 mandata. HNS je sa 168440 glasova dobio samo 7 mandata. Budući da je prosječno za osvajanje jednog mandata trebalo oko 12500 glasova, a HNS je u svaki svoj mandat “utrošio” 24063 glasa, to znači da je po svakom osvojenom mandatu ujedno jedan gubio! Naime, HNS je u čak 6 izbornih jedinica bio “za dlaku” ispod praga (u osmoj je dobio čak 5,2% glasova, ali ni to nije bilo dovoljno), a i tamo gdje je prešao prag imao je određeni beskorisni višak glasova (1,8% u prvoj i 3,5% u trećoj izbornoj jedinici). HNS je “bacio” u D’Hondtov “koš” čak 70000 glasova od ukupno osvojenih 168440 glasova! HSU je prošao još gore. U gotovo svim izbornim jedinicama bili su na 4-5%, ali su samo u jednoj uspjeli prijeći prag! Ukupno su dobili 101091 glas, a osvojili su samo jedan jedini mandat! “Prosuli” su tako više od 88000 glasova. Čak je i SDP, kad se njegovih 56 mandata pomnoži s prosječnih 12500 glasova, “rasuo” više od 76000 glasova (iako ih je, s druge strane, djelomično “pokupio” od drugih slabijih lista). Jedino je IDS imao gotovo idealan omjer te s 38267 glasova uzeo tri mandata, bez ikakva značajnija rasipanja viška glasova (za razliku od HDSSB-a koji je u četvrtoj izbornoj jedinici imao čak 10000 glasova “viška” od drugog mandata). Kao HSU na jednoj, tako je HSP na drugoj strani najteže prošao. Osvojio je samo jedan mandat iako je dobio 83006 glasova. U dobrom rasporedu to bi donijelo čak 7 mandata, a donijelo je samo taj jedan, uz više od 70000 “prosutnih” glasova. Stranke današnje Kukuriku koalicije osvojile su na posljednjim saborskim izborima 1084488, dok je HDZ osvojio 834297 glasova. No tu golemu razliku glasova (250191) nisu pretvorile u značajniju prednost u realiziranim mandatima. Naime, sve zajedno članice današnje Kukuriku koalicije dobile su 67 mandata (SDP 56, HNS 7, IDS 3 i HSU 1), dok je HDZ dobio 61 mandat u Hrvatskoj (te dodatnih 5 izvan Hrvatske). Sada vidimo kako D’Hondtova metoda može eliminirati goleme količine loše raspoređenih glasova. Činjenica je da taj ukupan broj glasova nije bio rezultat jedne zajedničke liste u svim izbornim jedinicama, nego četiriju zasebnih lista koje ne samo da se nisu međusobno nadopunjavale, nego su si u nekim slučajevima na samo jednoj jedinoj izbornoj jedinici međusobno izbijale u “koš” i po 20000 glasova (dostatno za gotovo dva mandata). Što bi se dogodilo da su ti glasovi bili rezultat jedinstvene liste vidjet ćemo ubrzo, i to na svakoj izbornoj jedinici posebno.

Vidjeli smo sada da glasove ne prosipaju samo stranke koje ne prijeđu izborni prag, nego i one koje imaju viška glasova u odnosu na osvojeni broj mandata, ali ipak nedovoljno za onaj mandat više. Također smo vidjeli kolike goleme količine glasova “prosipaju” male parlamentarne stranke koje se bore na granici “života” i “smrti” zvanoj izborni prag.

Mit o “desnoj” neslozi i “lijevoj” slozi

Prije negoli vidimo sinergijski učinak stranaka Kukuriku koalicije na starim rezultatima iz 2007. godine razriješimo još jedan uvriježeni mit o rasipanju glasova. Uporno kruži priča kako se glasovi prvenstveno “bacaju” razmrvljenošću “desne” političke scene. Na prvu loptu uvriježeno je reći da je “lijeva” scena organiziranija, zbijenija, a “desna” razbijenija. Je li tome tako kad se usporede stvarne brojke? Ne, brojke to ne potvrđuju. Iako se na “desnici” obično kuka o namjernoj raspršenosti, trebamo znati da su neparlamentarne stranke “desnice” (Jedino Hrvatska, HČSP, demokršćanske stranke, HP-HPP, Domovinska građanska stranka i Hrvatski zbor) na posljednjim izborima zajedno osvojile 36539 glasova, dok su male tipične neparlamentarne stranke “ljevice” (poput koalicija oko Ljevice Hrvatske – 4 stranke, Akcije socijaldemokrata Hrvatske – 3 stranke te nekih kombinacija “ljevice” sa “zelenima”) osvojile 34856 glasova. Dakle, razlike gotovo da i nema (na nacionalnoj razini to su statistički zanemariva 1683 glasa). Ironije radi, spomenimo da potpno jednako glasova rasipaju i oni koju su se pri zaokruživanju jednostavno – zabunili (nevažećih listića bilo je 35878)! Kada se pak uzmu u obzir sve liste (i parlamentarnih i izvanparlamentarnih stranaka), pa ih se sve podijeli na “ljevicu” (predvođenu Kukuriku koalicijom), “desnicu” (predvođenu HDZ-om) i “centar” (predvođen HSS-om i HSLS-om) dobivamo iznenađujuće rezultate zadnjih izbora: 1119344 (“ljevica”), 998394 (“desnica”) te 271653 (“centar”). I opet vidimo da je “ljevica” osvojila znatno više glasova, ali ne i više mandata. Naime, na njihovih 67 dolazi 65 mandata “desnice” (HDZ 61, HDSSB 3 i HSP 1), te 8 mandata stranaka “centra” (HSS 6 i HSLS 2). Vidimo da je “ljevici” za samo ta dva mandata “viška” trebalo 120950 glasova više od “desnice”. Ako uzmemo da se za svaki mandat trebalo prikupiti oko 12500 glasova tada dolazimo do podatka da je “ljevica” raspršila oko 280000, “desnica” oko 185000, a “centar” oko 170000 glasova. Pri tome valja znati da su manje glasova “prosule” sve minorne političke liste zajedno, negoli je to učinila samo jedna od malih parlamentarnih stranaka ili koalicija!

A “desnim” malim strankama za usporedbu (možda i za “kiselu” utjehu) donosimo podatak da je u odnosu na svaku od njih više “prosula” netom pred izbore 2007. godine osnovana Stranka umirovljenika (više od 21000 glasova) ili Hrvatska stranka mladih koja je “bacila” više od 15000 glasova. Više od 16000 glasova “prosule” su dvije male ljevičarske koalicije, što je znatno iznad svih demokršćanskih stranaka zajedno (četiri demokršćanske stranke u više nepovezanih lista osvojile su samo 6466 glasova u svih deset izbornih jedinica, što sa sigurnošću nije dostatno ni za pola mandata). Tu pada u vodu mit o uobičajeno većem “desnom” rasipanju glasova, pri čemu smo ove pojmove uzeli vrlo uvjetno (jer neke stranke nemaju veze s onim što jesu u odnosu na ono za što se predstavljaju).

Zašto nam je sve ovo važno? Zato što iz tih glasova s prošlih izbora možemo procjenjivati i ukupni glasački potencijal starih i novih lista koje računaju na glasačko preslagivanje. Ne možemo računati na to da HDZ izgubi 10% svojih birača, a da nove liste kojima gravitiraju ti birači zajedno osvoje 30% glasova, jer nemaju gdje naći te dodatne birače (čak ni među apstinentima, jer ni oni ne pripadaju samo jednom dijelu biračkog spektra, a naročito mu “udesno” ne naginju najveći apstinenti – birači mlađi od 30 godina). Potez koji će HDZ potući do nogu možda se i zove Remetinec, ali se svakako preziva D’Hondt Vratimo se strankama Kukuriku koalicije. Dakle, sama činjenica da će te četiri stranke sada formirati jednu jedinstvenu listu, uz potpuno realnu pretpostavku da će dobiti barem iste glasove kao i 2007. (bez ijednog dodatnog glasa), tu listu pretvara u natpolovičnog pobjednika, čak i da HDZ uopće ne izgubi niti jedan jedini svoj glas iz 2007. godine. Pogledajmo TABLICU 2 u kojoj nije izmijenjen niti jedan jedini glas, nego su samo četiri liste sadašnjih članica Kukuriku koalicije pretvorene u jednu jedinstvenu listu, pa je izračun glasova izvršen prema tako dobivenim odnosima.

Eto kako bi to izgledalo (bez ijednog dodatnog glasa “na kontu” Kukuriku koalicije, niti ijednog gubitka na strani HDZ-a) da su 2007. stranke današnje Kukuriku koalicije bile jedna jedinstvena lista. Umjesto tadašnjih (naknadno zajedničkih) 67 mandata članice današnje Kukuriku koalicije osvojile bi 76 mandata (samo jedan manje od mandata potrebnih za ukupnu pobjedu). HDZ bi izgubio 7 mandata, pa bi ih u Hrvatskoj imao 54, dok bi koalicija HSS-HSLS izgubila 2 mandata i završila na 6 zastupnika.

Razlika u odnosu na HDZ bi se, dakle, uvećala za 16 mandata (gledano samo na mandate u Hrvatskoj s 67:61 na 76:54, odnosno od 6 na 22 zastupnika više!). Tu razliku dala bi jednostavna činjenica da bi glasovi stranaka današnje Kukuriku koalicije bili zbrojeni na jednom “kupu” te bi samim time D’Hondtovim izračunom bili oplemenjeni za devet novih mandata i to upravo od konkurentske strane (HDZ-a i HSS-HSLS-a), bez ijednog oduzimanja mandata HDSSB-u ili HSP-u.

U ovome što smo iznijeli stoji startno polazište za nove izbore. Tko može reći da članice Kukuriku koalicije sada stoje lošije negoli su stajale 2007? Za očekivati je da će bez ikakva dodatna napora ponoviti približno isti rezultat. Politička realnost je da te stranke samo stoje bolje, a ne lošije u odnosu na 2007. godinu, jer u to ulazi i stanje na drugoj strani. Tko međutim, s te druge strane, može smisleno govoriti o pobjedi HDZ-a kada on za tu pobjedu ne treba samo ponoviti rezultat iz 2007. godine (koji mu je blago rečeno nedostižan), nego ga još povećati za novih 250000 (k tome dobro raspoređenih!) glasova, kako bi kao lista bio pojedinačno jači od jedinstvene liste Kukuriku koalicije. Tko anketno raste, a tko pada u odnosu na 2007. godinu i u odnosu jednih na druge, mislim da svi znamo, kao što znamo da bi za tih 250000 glasova HDZ trebao pomoć nekoga drugoga (a ne samog sebe). Samo, pomoć toga drugoga (HSS, HSLS, HSP, itd…) mora dobiti na jedinstvenoj listi, a ne na raspršenoj, kakvu je Kukuriku koalicija imala 2007. godine. Je li takav veliki koalicijski kontrapunkt nasuprot Kukuriku koalicije na vidiku? Nije. Dapače, na vidiku su samo širom otvorene oči brojnih malih lista fiksiranih na napuklu HDZ-ovu biračku zdjelu iz koje nastoje izvući što više “zalogaja” za sebe. To nas pak upućuje na novu tablicu u kojoj trebamo predvidjeti sadašnji realni pad HDZ-ova biračkog kapaciteta u odnosu na 2007. godinu te ga rasporediti na neke nove “igrače”. Ponavljamo, to se mora učiniti samo tako da se te “igrače” promatra kroz njihovu prisutnost u izbornim jedinicama, a ne tek njihovu popularnost na nacionalnim općim anketama.

Evo jedne vrlo realne simulacije sadašnjeg stanja, uz osluškivanje orjentira koje pružaju ankete i uvažavanja rezultata prošlih izbora kao temelja za podizanje i spuštanje odnosa snaga, uz poštivanje izbornih jedinica i pojava novih “igrača” sukladno tim podjelama, a ne sukladno nekom općem nacionalnom nerelevantnom postotku.

Uvažili smo činjenicu da je SDP u općim anketama nešto iznad 30% te da će ostale članice ostati otprilike na istim pozicijama. Dakle, ako zbrajamo nekadašnjih SDP-ovih 32,5% (tako približno stoji i danas), HNS-ovih 7%, HSU-ovih 4,5% i IDS-ovih 1,5% (postotak koji dobivamo kad se lokalnih 16% podijeli na deset izbornih jedinica) dobivamo tih 45,5 posto iz 2007. godine. Kukuriku koaliciji smo, dakle, dodali neznatnih, tankih 1% više glasova, a HDZ-u “skinuli” oko 7%, te smo ih time s oko 11% razlike iz 2007. godine udaljili za još 7%, što daje 18% razlike. Uzeli smo taj omjer jer ni najoptimističnije ankete HDZ-u ne daju više od tih 28% (odavno HDZ nije anketno prešao 30%). Kukuriku koaliciji nismo željeli ništa značajnije dodavati da vidimo koliko se ona može okoristiti samim sadašnjim realnim padom HDZ-a i D’Hondovim sustavom koji najviše nagrađuje najjaču listu. Vidimo da bi se ta razlika s 22 mandata (simuliranih na rezultatima iz 2007. godine) popela na zapanjujućih 35 mandata “viška”. Takav odnos Kukuriku koalicije prema HDZ-u ne može poremetiti nijedna dosad najavljena stranačka, koalicijska ili neovisna lista. Štoviše, može se samo događati da sve te liste još sruše postotak HDZ-a , čak i osvoje neke njegove mandate, ali pri tome uopće ne dovedu u pitanje mandatni kapacitet Kukuriku koalicije.

Prema takvim realnim projekcijama Kukuriku koalicija uopće ne treba “loviti” nove glasove, nego samo promatrati agoniju, sada zaista razmrvljene “desnice”, ali i samog “centra”. Kad se HDZ s ondašnjih 35% spusti ispod 30% (što je on anketno već ostvario), ali i kad se HDZ-ov D’Hondtov “utržak” sada prebaci Kukuriku koaliciji (jer će ona biti najjača pojedinačna lista), pa i kad se pojavi po izbornim jedinicama više ravnopravnih “desnih” lista koje će stati negdje oko izbornog praga, možemo očekivati da Kukuriku koalicija s tih starih 45% glasova (a pogotovo s pokojim postotkom više, negoli prije četiri godine!) osvojio glatku natpolovičnu, pa čak i dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru, uz malu pomoć nekih manjinskih zastupnika. Ako uzmemo u obzir da je HDZ tada znatno bolje stajao od svojeg sadašnjeg rejtinga, onda možemo zaključiti da će u novim okolnostima Kukuriku koalicija dosegnuti broj od 80, a možda i 90 mandata. U tome će joj pomoći ne samo male “desne” liste koje će “razvući” otpale HDZ-ove glasove, nego i liste iz političkog “centra”, pa i liste umjerene i nove “ljevice” (laburisti, Jurčić, Bandić…), baš kao što je Bandić već u prvom krugu predsjedničkih izbora glumio “desnicu” iako je upravo “desnica” vrvila predsjedničkim kandidatima (i pri tome uopće nije ozbiljno okrznuo Josipovićevo, nego sasvim suprotno biračko tijelo).

“Lijeva” gužva na “desnici”

HDZ ne samo da je već izgubio izbore, nego će biti “potučen do nogu”, ako se nešto dramatično ne dogodi u njegovu korist. Međutim, ništa takvo dramatično nije na vidiku, nego je, dapače, na vidiku samo još pogoršavanje situacije za HDZ. Upravo zato da ne bi izazvala nekakav neplanirani obrat, Kukuriku koalicija uopće ne forsira žestoku kampanju, kad uzmemo u obzir “remetinački faktor” koji utapa HDZ. Paradoksalno je da u padu, a možda i potpunom krahu HDZ-a, sada sudjeluju razne male liste koje je on sam poticao, pa čak i one spomenute s “lijevog” krila, a da ne spominjemo HSS, Budišu i HSLS, Keruma, više verzija HSP-ova, Sačića i drugih sada u Savezu za Hrvatsku, itd…

Svi oni zapravo “love” glasove koji bježe od HDZ-a (vrlo malo od Kukuriku koalicije). Zamislimo samo koje će to glasove dijeliti HSS, HSLS, Bandić i HSP-ovi u drugoj izbornoj jedinici? Glasove “ljevice”? Ne. Dijelit će s HDZ-om glasove od “centra” prema “desno” (ma što ti beskorisni i u povijesti izgubljeni pojmovi danas značili). A u devetoj i desetoj izbornoj jedinici da ne govorimo. Tamo će se dogoditi opći “domoljubni harakiri” svih protiv svih! HDZ, HSS iliti Jambo s Kerumom (HGS) ili protiv Keruma, najmanje dvije verzije HSP-ova, Savez za Hrvatsku i tko zna tko još “zavisan” ili “nezavisan”…, a s druge će strane taj slijepi košmar mirno promatrati jedinstvena lista Kukuriku koalicije.

Evo sada tablice koja simulira realni D’Hondtov “ples” glasova nad HDZ-ovim “lijesom” s malim “desnim” listama kao “limenom glazbom” na toj “domoljubnoj sahrani” (i s tek neznatno realno korigiranim stanjem Kukuriku koalicije, ako ništa barem zbog automatskog povećanja postotka na temelju sasvim očekivane apstinencije dijela HDZ-ovih birača).

Možemo sada kombinirati ovu i prošlu tablicu, pa tako laburistima dati jedan mandat više ili manje, potencijalno udruženom Jambi i Kerumu mandat više, Ladonji jedan, dva ili nijedan mandat, ali sve to nimalo ne mijenja opću realnu sliku da će Kukuriku koalicija mirno “uzeti” i do 90 mandata. A brojne će se male “desne” liste potući za to tko će pogoditi u “jedan”, a tko “u ništa”.

Može se očekivati i bitno manji izlazak na izbore negoli 2007., kada je to završilo na visokih 62,47% od ukupnog broja glasova. Razumljivo je da bi se apstinenti prvenstveno mogli dogoditi među dosadašnjim HDZovim biračima, razočaranim svime što tu stranku sada prati u javnosti. To opet znači da bi bez povećanja vlastitih glasova Kukuriku koalicija dodatno rasla i u postotku i u mandatima.

Sada već možemo konstatirati da je najveći dio glasova već podijeljen. Kukuriku koalicija može računati na sigurnih 80 mandata. Manje od toga dobit će samo ako se dogodi nešto dramatično na njezinu štetu, što sada nije na vidiku. Više od toga može dobiti i bez neke velike dramatike, ako joj “desna” razmrvljenost bude dodatno pogodovala. HDZ može računati na oko 50 mandata – maksimalno! Više od toga može dobiti samo ako se dogodi nešto dramatično u njegovu korist i na štetu Kukuriku koalicije. Manje od toga može dobiti i bez neke dodatne dramatike i novih odlazaka u Remetinec, jer je pad HDZ-a kao gotova stvar već ušao u psihu birača. Ako zbrojimo 80 i 50 dobivamo 130. Ostalo je još samo 10 mjesta. Sasvim je tada jasno da je to okvirni broj mjesta na koje mogu računati svi ostali (a nema ih malo!). To se eventualno može povećavati na štetu HDZ-a za dodatnih 10-ak mandata. Ali u tom slučaju svi ti dodatni mandati neće biti prepušteni “trećim puteljcima”, nego i samoj Kukuriku koaliciji. Ostavljamo stoga mogućnost da tih “trećih” mandata bude između 10 i 20. Jasno je sada da oni neće predstavljati nikakav “jezičac na vagi”, čak i da ih sve uzme jedna jedina lista (iako takve koja bi bila nacionalno relevantna u svim izbornim jedinicama uopće nema).

Takav scenarij potvrđuje i posljednje CRO demoskop istraživanje agencije Promocije plus, prema kojoj Kukuriku koalicija dobiva 36,7%, a HDZ 19%. Vidimo da to na prvi pogled znatno odstupa od naših postotaka kad je u pitanju Kukuriku koalicija, no to se upravo događa zbog nejasnoće kako se taj postotak nivelira prema izbornim jedinicama. Kao i zbog toga što će se oni sada neopredjeljeni opet recipročno podijeliti na ponuđene liste, pa će Kukuriku koalicija narasti za još 5-10%. Ako pak uzmemo da se za jedno zastupničko mjesto treba najprije prijeći prag od 5%, a zatim prelaziti dvostruki, trostruki, četverostruki (itd.) prag, onda vidimo da bi prema takvoj načelnoj anketi Kukuriku koalicija dobila izravnih 70 mandata (sedam puta nadilaze prag od 5% te tako prosječno po izbornim jedinicama dobivaju sedam puta po deset mandata). HDZ prema toj anketi dobiva 30 mandata (tri puta nadilaze prag od 5% te tako dobivaju prosječno tri puta po deset mandata).

Naravno, ponavljamo da je to tek smjernica, jer opća anketa može sadržavati golemu pogrešku zbog oscilacija po izbornim jedinicama. Ali, uzmimo je samo kao grubi orijentir. Ostaje još “za podijeliti” 40 mandata. Kome će to pripasti? Recimo da 15 do 20 mandata dobiju sve druge liste zajedno (na posljednjim izborima su dobile 12, odnosno HSS je dobio 6, HDSSB 3, HSLS 2, HSP 1 mandat), jer prema anketama nijedna od tih lista na općem uzorku zapravo i ne prelazi prag. Ostaje još 20 do 25 mandata za podjelu između Kukuriku koalicije i HDZ-a. Ako ih pretežito dobije HDZ, to je njegovih maksimalnih 50 mandata prema našim projekcijama. Ako ih pretežito dobije Kukurilu koalicija, to je njihovih mogućih 90 mandata prema našim projekcijama. Ako ih Kukuriku koalicija dobije dvostruko, u odnosu na HDZ (što je realan odnos snaga), onda Kukuriku koalicija završava na 86-88, a HDZ na 37-39 mandata. Dakle, kad je se mandatno tumači, anketa se kreće sasvim u okviru naših projekcija.

Kad je u pitanju spomenuto CRO demoskop istraživanje agencije Promocije plus, stoji da su radi usporedbe zbrojili HDZ-ov i HSS-ov rejting (19% i 4,4%) te dobili da vladajuća koalicija dobiva 23,4%. Evo, to je upravo ona greška koju su činile današnje članice Kukuriku koalicije (poglavito SDP i HNS) kad su svoju snagu uoči prošlih izbora dokazivali visinom zajedničkog rejtinga. To je beskorisno zbrajanje, jer ono ne čini jednu listu i HSS-ovih 4,4% neće imati nikakvu vrijednost za sadašnju vladajuću koaliciju, pogotovo ako tako bude u svim izbornim jedinicama, jer će HSS dobiti “nula mandata”. Naravno, HSS stoji solidno u drugoj i šestoj izbornoj jedinici (a čak ni u desetoj samostalno ne prelazi prag, prema rezultatima sa zadnjih izbora, nego im je u tome pomogao HSLS sa svojih nekoliko tisuća glasova), ali to “solidno” može završiti na samo dva ili najviše tri mandata. Sada vas pitam, što to znači u zbroju s HDZ-ovih mogućih 38 mandata? Velikih 4,4 ništa! Dakle, oprezno s potpuno promašenim zbrajanjima beskorisnih “sinergija” suprotstavljenih lista koja jedna drugoj uopće ne mogu pomoći (osim što u općoj percepciji mogu napumpavati lažnu snagu), jer su one na izbornom listiću jednako suprotstavljene jedna drugoj kao što im je zajedno suprotstavljena lista Kukuriku koalicije. Dapače, onih HDZ-ovih 19% i HSS-ovih 4,4% treba se promatrati u “sinergijskom minusu”, a ne “sinergijskom plusu”. Primjerice, moguće je da u drugoj izbornoj jedinici HDZ dobije 29,5% (i to kapitalizira s 5 mandata), a HSS 9,5% (i dobije 1 mandat). A da su bili jedinstvena lista i dobili jedinstvenih 39% možda bi D’Hondtovim “mirazom” dobili 8 mandata (dakle, svatko po onaj jedan svoj “za dlaku” izgubljen mandat u međusobnom “uspješnom” boćarskom “izbijanju”).

Sve to još ovisi i o tome hoće li birači prekinuti sa spašavanjem HDZ-a i koliko će se prestati plašiti rasipanja glasova. Ako se to dogodi, uistinu će doći do prvog pravog velikog rasipanja glasova na “desnici”, jer ne postoji nijedna ravnomjerno snažna, pa čak ni samo relevantno prisutna nacionalna treća opcija, nego su sve one svedene na regionalnu prisutnost i relevantnost u samo jednoj (Jurčić, Budiša-HSLS, Sačić, Ladonja…), dvije (HDSSB, Kerum, HSP, HSP AS) ili najviše tri izborne jedinice (Bandić, HSS, HL). Da, naveli smo i liste koje nemaju veze s “desnicom”, jer će se sve one hraniti mrvicama s tog razočaranog “desnog” biračkog stola. Zanimljivo je pri tome da prvi znak političkog razuma pokazuju politički pragmatici, a ne “veliki domoljubi”, jer se Kerum i Jambo ne udružuju zbog Hrvatske, nego zbog činjenice da bez udruživanja glasova istog biračkog tijela mogu i jedan i drugi u Sabor samo ponekad na galeriju za goste.

Kukuriku koalicija može vrlo lako doći do dvotrećinske većine, uz malu pomoć manjinskih zastupnika i ponekog svjetonazorski bliskog (laburisti, HSS…) te se tako nametnuti kao nadmoćni “gazda” u neometanom upravljanju državom. Analiza je pokazala da za to uopće ne trebaju nove glasove u odnosu na 2007. godinu, nego samo to da ih HDZ izgubi i rasprši u “centru” i na “desnom” krilu. Naime, 2007. zajedno su imali 1084488 glasova, a mi smo im taj rezultat u posljednjoj tablici čak i spustili za 1488 glasova, što je na razini “statističke pogreške”.

“Domoljubni harakiri”

A sad se vratimo onim “slobodnim mandatima” i zamislimo kakva će se “gužva” događati nad tih 10-15 mjesta. Ako u prvoj ne uđe Ljubo Jurčić, hoće li ući Darinko Kosor ili netko iz laburista? Svejedno. Ako u drugoj uđu Friščić i Bandić, hoće li ući i Bajs ili neće? Nevažno. Ako u trećoj uđe Lesar, hoće li biti mjesta za još jednog “trećeg”? Ako i da, što to uopće znači u dvotrećinski jednoličnom Saboru? Hoće li u četvrtoj i petoj za po jedno mjesto narasti HDSSB ili će po jedno mjesto uzeti dva zavađena HSP-a? Hoće li u šestoj i sedmoj “slobodno mjesto” pokupiti laburisti ili netko sasvim novi, recimo, Sačić? Možda. Hoće li Ladonja u osmoj izbornoj jedinici proći s jednim ili dva zastupnika ili će ostati na 4,9%? Vidjet ćemo. Hoće li u devetoj HDZ ostati nedodirljiv ili će se za dva-tri mandata “potući” pet-šest “desnih” lista? I na kraju hoće li Jambo i Kerum zajedno ili odvojeno? Za Hrvatsku odgovor na to pitanje ne znači ništa, ali za njih dvojicu (ili jednoga) znači saborski mandat. No, s time se sigurno ne slaže Ruža Tomašić koja je to “slobodno mjesto” već “čekirala”. A tako je bilo i zadnji put, pa je ostala (zajedno s Tončijem Tadićem) na “peronu”, jer je bila prevelika gužva na zadnjim vratima zadnjega vagona… Sada je, pak, gužva još veća…

HSP AS i HČSP skromno najavljuju (tako sami kvalificiraju svoju licitaciju!) da će pod njihov “pravaški kišobran” 8 zastupnika. Osam zastupnika neće dobiti laburisti koje ankete tetoše trećom pozicijom, a dobit će ih maglovita koalicija u kojoj se tjedan-dva prije predaje lista ne zna što bi ili ne bi radili s pokretom Hrast (koji na vlastitoj internetskoj stranici za devet od deset izbornih jedinica u rubrici “događanja” ima prazni ekran!). HSP (Srb) najavljuje da su oni najjača pravaška opcija, pa je logično da misli uzeti barem jedan više od tih “skromnih 8 mandata”. Ljubo Jurčić ide s umirovljenicima koji su na posljednjim izborima na blef (samo na temelju sličnosti imena s jednom drugom strankom) dobili 1% glasova te tako “skinuli” HSU za pet mandata. Hoće li i oni do 8 mandata? Bandić ide kao nezavisni kadnidat pod imenom “Stijena” koja jednako tako neće moći pisati na izbornom listiću kao što to ne može ni ime “Kukuriku koalicija”. Hoće li i on do 8 mandata ili će se o “Stijenu” razbiti po desetak tisuća glasova u svakoj od izbornih jedinica u kojima se “Stijena” pojavi tek kao podvodna hrid za “domoljubne glasove”. HSLS tvrdoglavo ide sam (a na posljednjim izborima jedva je prošao i s HSS-om u sinergiji!), jer kažu da ionako ne misle u Vladu ni s jednima ni s drugima. Prosječnom biraču vjerojatno je sada puno lakše zaobići HSLS na listiću, jer s tako velikim predizbornim nabojem je logičnije da birači zaključe da oni zapravo ne žele ni u Sabor. Siguran sam da će tu sofisticiranu poruku birači ispravno shvatiti, pa će HSLS (za razliku od “pravaškog kišobrana”) u startu završiti na “nula mandata”. Jedino će zanimljivo biti vidjeti kako će u devetoj izbornoj jedinici na testu “trenutak istine” proći Dražen Budiša.

Hoće li ostati u povijesti ili će se “tući” za 4,4% s nekim vječno izvanparlamentarnim protukandidatom? Najavljen je i Savez za Hrvatsku kojega čine Akcija za bolju Hrvatsku (Sačić), Jedino Hrvatska (Šibl) i Hrvatska demokršćanska stranka (Dodig) s jasno naglašenim negativnim stajalištem o Hrvatskom ulasku u Europsku uniju. No u tom savezu opet nema HSP-a (Srb) koji se također opredijelio za takvu političku poruku, a nema ni inicijative “Volim Hrvatsku – NE u EU”. I kad bi zajednički možda i mogli do nekoliko mandata (s punim političkim pravom da u sljedećem sazivu Sabora netko predstavlja i legitimne “euroskeptike”), oni idu na dva-tri kolosijeka! Važno je da se vozi! Pa makar ta vožnja ličila na nagibni vlak pred Rudinama! Nema veze, bit će još “harakiri lista” za koje sada i ne znamo, pa će se – kao i ona lokomotiva koja po “nasapunanim” tračnicama dolazi “u pomoć” – dodatno zabiti u prevrnuti vlak! Ali njima to nije važno. Važno je smo to da barem pet malih “desnih” lista licitira s minimalno “skromnih 8 mandata”. No, zaboravljaju da se Hrvatski sabor u međuvremenu nije proširio na, za njih potrebnih, 200 “slobodnih mjesta”.

Ako se oko HDZ-a ne okupi koalicija s tri-četiri relevantne manje stranke (ravnopravna Kukuriku koaliciji) ili ako se ne pojavi jedinstvena treća lista koja u svim izbornim jedinicama ne samo da prelazi nesigurni izborni prag (5%), nego i bitno grabi dvoznamenkasti postotak (dakle, 10 i više postotaka), tada će D’Hondtova metoda pomesti male liste i Hrvatsku dovesti na rub dvotrećinskog “jednostranačja”. U sadašnjoj poziciji političke ponude i potražnje sve potkrepljuje takav scenarij.

Male, razmrvljene, nepovezane liste na tzv. “desnoj” ili “domoljubnoj” strani, ma što to više u Hrvatskoj značilo ili ne značilo, sada zajedno s HDZ-om (opet predizborno degutantno, kontraproduktivno i odbojno “domoljubno probuđenim” iz vladajućeg sna) srljaju u spomenuti izborni “domoljubni harakiri”. Niti će HDZ pobijediti, niti će male neujedinjene liste nakon izbora biti ikome relevantne za bilo što, uključujući i nove male liste “socijalne” orijentacije ili stare, ali male, stranke “centra”. Nema na vidiku nikakvog scenarija u kojem bi čak i nekakav Kerum ili Bandić bili potrebni Kukuriku koaliciji za prevagu u pobjedi, pa da ih mora nakon izbora koalicijski prihvatiti i izazvati srdžbu svojih članova i birača. Uostalom, znaju u Kukuriku koaliciji da bi takva poslijeizborna ludost bila njihov “pobjednički harakiri”. Koalicijski potentni i njima kompatibilni mogu biti samo laburisti, Ljubo Jurčić i “seljaci”. Samo je pitanje, hoće li im uopće biti potrebni. Zato se “seljaci” (pa čak pomalo i laburisti) već sada trude poslati javnu poruku o spremnosti na takav “brak iz interesa”, jer su svjesni da nakon 4. prosinca možda više i neće biti privlačna i nekom potrebna “udavača”.

Sve drugo bit će u skladu s D’Hondtovom metodom koja nagrađuje one koji imaju, a oduzima od onih koji nemaju ili imaju malo. Kad se to tako napiše D’Hondtova metoda simptomatično podsjeća na jednu biblijsku pouku, pa možemo završiti u tom stilu i čekati do predaje listi da vidimo je li itko imao uši.

U Zagrebu, 10. listopada 2011.

Ivica Relković