Predsjednik istarske Zelene stranke-zelene alternative Josip Anton Rupnik izgubio je spor na pulskom Općinskom sudu kojeg je protiv njega zbog klevete i iznošenja neistinitih tvrdnji pokrenula tvornica kamene vune Rockwool Adriatic. Dužan je Rockwoolu isplatiti štetu u iznosu od 40 tisuća kuna te  nadoknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu od 10,390 kuna. Rupnik još treba o svom trošku javno objaviti presudu na 18 Internet portala te u pet dnevnih listova u kojima je tvornicu prozivao za nezakonit rad.

Sutkinja je u obrazloženju navela da Rupnik nije konkretnim dokazima potkrijepio svoje tvrdnje da tvornica zagađuje okoliš, a nije dokazao ni štetnost i nezakonitost sklopljenih ugovora i predugovora. „Ako je netko lopov i ako je netko nešto mutio, onda se to mora i dokazati, a činjenica je da nije podignuta niti jedna kaznena prijava. (…) Uvjerena sam da je bilo nekih propusta da bi Državno odvjetništvo već poništilo ugovore za koje se tvrdilo da su štetni“ – rekla je Frančišković i dodala „Rupnik je prešao granicu kada je iznio neistinite tvrdnje koje nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Kao osoba koja predstavlja političku stranku treba u svom radu poštivati Ustav i zakon. Prihvaćam činjenicu da prosječna osoba neće s oduševljenjem prihvatiti to da se u njezinom susjedstvu otvara i započinje s radom tvornica kamene staklene vune, no načelo punog legitimiteta ne dopušta nikome da zbog svog nezadovoljstva iznosi neistinite tvrdnje.“

Naglasila je da politička borba podrazumijeva postojanje pravila, zakona i kulture, slijedom čega i rad političkih stranaka i njihovih vođa mora u potpunosti biti utemeljen na tim vrijednostima. „U ovoj situaciji dogodilo se upravo to da je tuženik pokušao ukazati na protupravnost na način da je u tim radnjama izašao izvan granica dopuštenog“, zaključila je Frančišković.

Odmah po objavi presude odmah su počeli komentari poput „…što je najtragičnije po sutkinji Rupnik mora dokazivati štetnost po zdravlje kamene vune…“. Nema tu ničeg tragičnog osim ne poznavanja odredbi Kaznenog zakona. U slučaju klevete (logično), ne vrijedi ona da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Prema članku 200. Kaznenog zakona upravo optuženik za klevetu mora dokazati svoju nevinost: „Ako osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog klevete dokaže istinitost svoje tvrdnje ili opravdani razlog zbog kojeg je povjerovala u istinitost sadržaja kojeg je iznijela ili pronijela, neće se kazniti za klevetu.“

Više puta smo na ovim stranicama isticali jedno od osnovnih pravilo komunikacije uvijek govorite istinu. Ne smijete lagati, ako vam nešto ne ide u prilog, onda to, radije prešutite, ali nemojte lagati! Sve što kažete morate moći i dokazati. Čak se i vječni Hebrang drži tog pravila – on nikada ne laže, možda nekada ne govorim istinu, to je puno pristojnije!

Rupnik je u sakupljanju političkih bodova očito previše govorio ono što su drugi željeli čuti, ne vodeći računa o tome da svoje tvrdnje može (i mora) argumentirati. Nije Rupnik nikakva iznimka, u ovoj zemlji rijetki su oni koji drže do odgovornosti za izgovorenu riječ, posebice u žaru političke borbe. Pogledajmo samo najnovije primjere: sukob Vidoševića i Primorca, Mesića i Sanadera, oporbe i Kalmete…

No za razliku od „main stream“ političara, koji „pucaju“ jedni po drugima manevarskom municijom, Rupnik je marginalac na odlasku s istarske političke scene koji je pokušao to isto, ali blef mu nije upalio. Za klevetu je osuđen i urednik jednog portala zbog komentara kojeg je napisao netko drugi na portalu.