Kresimir Macan trombunjer sv Vlaho 2009

Izdvojili smo neke od citata, a ako ne znate tko su trombunjeri koji pucaju na sv. Vlaha u Dubrovniku prilažemo i fotografiju:-)

“Posao političkog PR savjetnika je da svoje iskustvo prenese na klijenta kako ne bi ponavljao greške drugih”

“Nedostaje nam politička škola Kumrovcu danas jer se nitko nije rodio političarem, gdje se danas političari uče bit političarima”

“Komunikacijski sustav je od davnina isti, samo se alati mijenjaju”

Ako smatrate da smo trebali još koju izjavu spomenuti slobodno je ostavite u komentarima…

Dvosmjerna komunikacija u kampaniji ili ne, ono što naš Krešimir Macan smatra još važnijim je nastavak interakcije vlasti s biračima nakon što zasjedne u ministarske fotelje.

“Držim da bi upravo to bila promjena koja bi unijela transparentnost i donijela nadu da nam za četiri godine neće trebati nova Vjetrenjača“, izjavio je Macan za 24 sata u prosincu.

I upravo se to dogodilo. Na dan kad je nova Vlada prisegnula otvoreni su i službeni profili Vlade RH na društvenim mrežama. Facebook stranice Vlade RH do sada ima nešto više od 16 000 fanova, ali ono što je najvažnije je da hrvatski građani iz zemlje i svijeta aktivno komentiraju Vladine postove, te otvaraju dvosmjernu komunikaciju izravno s Vladom RH. Tako na jednom postu ima više od 900 komentara što je imponzatan rezultat za stranice u Hrvatskoj. A upravom su prema nekim istraživanjima komentari na Facebook-u četiri puta vrijedniji od „like-ova“ .

Idealno bi bilo da svaki ministar otvori profil na Facebook-u pa da na taj način građani mogu direktno komunicirati sa resorom koji ih zanima. Do sada profile na Facebook-u ili fan stranice imaju Željko Jovanović, Mirando Mrsić, Vesna Pusić, Arsen Bauk i naravno, Zoran Milanović (slobodno javite ako smo nekoga izostavili).

Ono što je još važnije u svemu ovome  jest Uredba o Uredu Predsjednika Vlade Republike Hrvatske od 12. siječnja 2012. kojom se osniva i Odjel za online komunikaciju unutar Službe za odnose s javnošću Vlade RH za koju je predviđeno čak 7 izvršitelja. Dakle dvosmjerna komunikacija nove vlade nije hir, već će se raditi o sustavnoj komunikaciji. Čestitamo!

No dnevno dvosmjerno komuniciranje Vlade RH je vrlo odgovoran posao, pun izazova i pod budnom paskom i oporbe i medija. Ono na što vladin on line tim treba paziti su propusti i gafovi koje je jako lako napraviti na društvenim mrežama jer se na njima svi nekako osjećamo opuštenijima. Tako je nedavno parlamentarna zastupnica i ministrica u sjeni Diane Abbott iz Laburističke stranke napisala na svom Twitter profilu: „Bijelci obožavaju igrati ‘podijeli pa vladaj’. Ne smijemo si dopustit da igramo kao oni” komentirajući presudu za ubojstvo crnog mladića koje se dogodilo prije 18 godina, a izazvala je podijeljene reakcije i među crnom populacijom u Velikoj Britaniji. Javnost je pogodio ovaj rasistički ispad pogotovu zato jer je Abbott prva tamnoputa zastupnica izabrana u britanskom parlamentu. Njezin stranački kolega Chuka Umunna izjavio je da su ovakvi i slični komentari neprihvatljivi te potvrdio da političarima Twitter može biti jako koristan, ali u isto vrijeme i opasan alat. Predsjednik njihove stranke Ed Miliband se također složio sa Umunnom. Abbott se nije odmah ispričala već je ponovno preko Twittera nastojala objasniti da je njen tvit krivo protumačen te da se on odnosio na kolonijalizam 19. stoljaća, naglašavajući pritom kako je vrlo teško sve objasniti u 140 znakova. Nesporazum ili ne, predstavnici britanskih laburista izjavila su da je pogrešno donositi opće zaključke o rasi, vjeri i kulturi te da su oni “uvijek vodili kampanju protiv takvog ponašanje – kao i Diane Abbott.“ U konačnici Abbott se ispričala nakon što ju je na to prisilio njen šef Miliband.

Pisali smo kako je Seana Gallegher zbog jednog twita izgubio na irskim predsjedničkim izborima ili pak političarima koji su greškom svoje uzbuđenje ili slike dijelili s javnosti, na opće veselje medija. Zato Vlado još jednom čestitamo, ali oprezno:-)

Kako se zakompliciralo?

Sve je započelo objavom video sadržaja koja prikazuje FedEx dostavljača kako baca paket preko ograde na travnjak. Da stvar bude gora, u paketu je bio kompjuterski monitor koji nije bio u FedEx pakiranju pa je dostavljač jasno mogao vidjeti da je sadržaj paketa lomljiv.  

Click here to view the embedded video.

Vlasnik dostavljenog monitora, originalnu snimku postavio je na YouTube, a za Huffington Post izjavio kako je u vrijeme dostave bio kod kuće te da je dostavljač samo trebao pozvoniti na vrata. Snimka je u pet dana  prikupila čak 5 milijuna pegleda, a sada već broji skoro 9 milijuna i čak 24,867 komentara.

Što je FedEx napravio?

Nije zabio glavu u pijesak i ignorirao YouTube video, nije zanemario krizu i glumio da ne postoji. Umjesto ignoriranja, tvrtka je na svom YouTube kanalu objavila ispriku (slično je napravio Domino’s pizza 2008. godine kada je objavljen video u kojem se vidi kako zaposlenik pljuje u hranu). Matthew Thornton III, viši potpredsjednik Uprave za FedEx Express US, objasnio je kako će tvrtka učiniti sve u ispravljanju greške, a upravo ovaj video koristiti u edukaciji zaposlenika da se ovakav slučaj više nikada ne ponovi. Video je objavljen i na službenom FedEx blogu.

Ispriku u cijelosti možete pogledati u videu ispod: 

Click here to view the embedded video.

Isprika je bila dobar potez, FedEx korisnici i zaposlenici su pohrlili na blog, komentirali te davali pozitivne primjere FedEx – ovih zaposlenika.

Lekcija naučena?

1. Uvijek odgovoriti s pravom isprikom. Ne započeti sa ”Žao nam je, ali …” isprikom, nego odmah i odmah iskreno.

2. Odgovoriti na onoj društvenoj mreži gdje je kriza i uzela maha, u ovom slučaju to je bio YouTube.

3. Reagirati pravovremeno (snimka je objavljena 19. prosinca, a službena isprika 21. prosinca).

Prdaily

Ivana Urošević

Michael O’Conner ležao je 4. srpnja kraj svog četiri dana starog djeteta kada ga je nazvao kandidat za gradonačelnika čiju kampanju je vodio. „Pregazio sam 11-godišnje dijete,“ čulo se kroz slušalicu. O’Conner je kratko udahnuo prije nego što se raspitao kod svog sugovornika za zdravlje djeteta te se odmah bacio na osmišljavanje odgovora na ovaj problem. „Najgore što se može dogoditi s kampanjom jest da se nađe u vrtlogu prevelikog analiziranja novonastale situacije,“ znao je reći O’Conner.  Ovo je ujedno i zlatni savjet koji je ponudio tijekom predavanja na temu „Kako upravljati krizom i preživjeti“ u sklopu konferencije pod nazivom „Umjetnost vođenja političke kampanje“.

O’Conner je do kraja uspješno vodio kampanju koja je Barta Petersona promovirala u prvog gradonačelnika Indianapolisa iz redova demokrata u posljednje 32 godine. Danas, kao čelnik Bose Public Affairs Group, O’Conner savjetuje voditeljima kampanja da od samog početka pruže medijima sve potrebne informacije. „Priču smo poslali svim novinarima koje smo poznavali,“ započeo je svoju priču O’Conner i nastavio, „Iako je policijsko izvješće jasno davalo do znanja kako se dijete „pojavilo niotkuda“, priča je imala opasan potencijal za naslovnicu, a na kraju je završila tek na šestoj stranici novina.“ Naime, poruka plasirana medijima imala je pet ključnih elemenata: iskrenost, pravodobnost, strpljenje, humanost i poniznost.

Djetetu su kupili i bicikl kako bi dodatno popravili čitavu situaciju.

„Situacije poput ove završavaju sretno kada imate razvijen dobar odnos s predstavnicima medija,“ objasnio je Tony Bawidamann, jedan od predavača iz Focal Point Communications. Kriza najčešće udara poput meteora kada to najmanje očekujete; kontrolirati je možete samo ako je predvidite; ili što je gore, možete je sami pokrenuti. Bawidamann preporučuje uspostavljanje kontakta s medijima na samom početku izborne utrke kako bi se olakšalo kontroliranje posljedica „meteorskog udara“ sličnog onomu koji je zadesio Petersonovu kampanju. „Ključni čimbenici ovdje su izrada liste medijskih kontakata, čitanje njihovih članaka i razvijanje osjećaja za njihov ton te provjera ima li netko iz vašeg tima odnos s nekima od njih,“ objašnjava Bawdimann.

Potencijalne katastrofe u kampanji mogu se izbjeći ako ste naoružani nizom strategija za upravljanje krizom. „Pomaže ako možete pretpostaviti unaprijed što vas može zadesiti,“ priča Bawdimann, „jer poruka koja izađe u medijima nije uvijek izvan vaše kontrole.“ Podsjeća pritom da su novinari, u principu, dobri ljudi te naglašava kako bi bilo dobro postati jednim od njihovih izvora informacije.

„Nevjerojatno velik broj ljudi nije u stanju predvidjeti sve što bi se moglo dogoditi,“ kaže Smith, pomoćnik direktora u Enhance Corporate-u, australskoj tvrtci specijaliziranoj za lobiranje i odnose s Vladom. Savjetuje igranje ratne igre prije početka same kampanje. „Okupite svoj tim, kupite nekoliko piva i pizzu, izaberite tematsku pjesmu za kampanju i očekujte najgore,“ predlaže Smith, naglašavajući pritom važnost predviđanja i pripreme za sve najgore moguće ishode.

Smith uspoređuje kriznu situaciju s partijom šaha. Odigrajte par dobrih poteza i vaš će kandidat pobijediti šah-matom.

PR agencija  Affect sa sjedištem u New Yorku odgovara na to pitanje  i u 10 točaka donosi svoja predviđanja koje prenosi PR daily:

Smrt e-mail plasiranja (e-mail pitch), a porast tvit plasiranja. U 2012. godini oslanjanje na e-mail plasiranja informacija splasnut će  u korist društvenih medija. Društveni mediji, odnosno  nijhova sažetost i brzina, stvaraju idealno mjesto za novinare koji više neće morati primati pamflete o prednostima uzbudljivog novog proizvoda kojeg PR agencija predstavlja. Bit će dovoljno samo 140 znakova.

Google+ poslovni korisnici = uspjeh. U 2012. godini tvrtke će koristiti Google+ kao stratešku platformu za komunikaciju s klijentima. Više od 50 milijuna korisnika društvene mreže Google+ čini zlatni rudnik za proširenje poslovne moći, nudeći kvalitetan kanal za odnose s kupcima i razvoj poslovanja.

Upotreba društvenih medija neće ići bez strategije razvoja. U godini koja je na izmaku, mnogi su ubrzano i nepripremljeno uskočili i počeli koristiti sve dostupne online društvene platforme. Nadolazeća godina bi trebala biti godina temeljitih priprema i određivanja strategija potrebnih za bolji pristup korištenju društvenih medija u poslovanju i razumijevanja online marketinga.

Mjerenje je potrebno. Unatoč znakovima koji ukazuju na poboljšanje u gospodarstvu,  još uvijek se inzistira na smanjenju proračuna. Da bi PR odjeli uspjeli izvući dovoljne budžete za svoje aktivnosti, mjerenja utjecaja aktivnosti će biti još važnija.

Krize će se nastaviti. Weintergate afera dominirala je u medijima tijekom proljeća, što je bio dobar pokazatelj utjecaja društvenih medija koji mogu biti jako opasna igra za one koji ih ne znaju pravilno koristiti. U 2012. godini nove krize će se pojavljivati sve brže, no kako se brzo pojave jednako će brzo i nestati upravo zbog velike količine informacija koje se putem društvenih medija brzo izmjenjuju.

Izvršni direktori  postat će novinari. Razne publikacije, poput Forbes-a, izvršnim direktorima ustupaju medijski prostor ili profile putem kojih redovno mogu doprinositi sadržaju. To će biti win-win prilika za medijske kuće i brendove.

Brendovi će postati izdavači.  Bilo da se to odnosi na tvrtkin blog ili korporativni eNewsletter, tvrtke će se usredotočiti na stvaranje sadržaja kao i na razvoj vlastitih izdavačkih platformi koje će im biti potrebne za plasiranje sadržaja prema van. Zaobilazit će  tradicionalne medije i ciljati izravno na publiku koja im je potrebna za pojedine proizvode.

Manje je više. U 2012. godini sve će se više brendova okrenuti  samo onim medijima koji se obraćaju njihovoj ciljanoj publici, tražit će specijalizirane medije. Masovnost neće prolaziti.

Plaćanje će uzeti maha. U 2012. godini društveni mediji će se više okrenuti oglašavanju, a manje će biti ‘glas naroda’. Društvene platforme, kao i svi poslovni subjekti, moraju imati prihode kako bi ostali konkurentni.

Skandali, seks i celebritiji još uvijek prodaju. Istina je da se neke stvari nikada neće promijeniti. U eri ”clicks for cash” mediji će se i dalje oslanjati na seks, skandale i poznata lica koja će prodavati priču. Novinari će, naravno, i dalje pokušavati pronaći priču iz kojekakvih izvora i gledišta, zbog čega glasnogovornici moraju biti spremni na sve i biti dobro medijski istrenirani.

Što kažete na ova predviđanja? Zapravo nisu nimalo pretjerana, promjene u komunikaciji su evidentne, neprestano izlazi nešto novo, bolje. PR stručnjaci moraju biti spremni na sve ‘nedaće’  koje donosi brzi razvoj tehnologije i nagle promjene navika korisnika. Bit će izazov sve pohvatati, no uvijek je bolje na vrijeme shvatiti da je bolje biti rame uz rame s nadolazećim trendovima, nego ih kasnije hvatati i riskirati da ih se nikad i ne uhvati.

Ivana Urošević

1. Odjel za javnu i stambenu pomoć, Columbia, 1995.

Željni pozitivnog publiciteta, agencija Washington D.C.-ja u ožujku šalje medijsku objavu u kojoj obavještavaju  javnost da je došlo do velike akcije pronalaska droge u jednom od gradskih kompleksa javne stanogradnje. Jedan jedini problemčić koji je tu nastao jest taj da je objava poslana dan ranije, odnosno prije nego je sama akcija obavljena. Između ostalog objava se vrtila i na radiju, upozorila dilere te je racija naposljetku otkazana.

2. Duhanska tvrtka R.J.Reynolds, predsjednik Charles Harper, 1996.

U travnju, na godišnjem sastanku ove duhanske kompanije, predsjednika su upitali što misli o djeci kao pasivnim pušačima. Replicirao im je da, ako djeca ne žele biti u zadimljenoj sobi, slobodno je mogu napustiti. Kada mu je rečeno da bebe to ipak ne mogu učiniti, njegov odgovor je glasio ”U nekom trenutku naučit će puzati.” Ovo je preneseno diljem zemlje te je predsjednik na sebe navukao bijes javnosti tako bacivši u zaborav ostale vijesti godišnjeg sastanka.

3. FEMA (Federal Emergency Management Agency), 2007.

Ova agencije je i prije gafa koji ju je doveo na treće mjesto ove liste imala problema zbog opetovanih optužbi za nedovoljno brze reakcije i rasipništvo. Međutim, ono što je zasjenilo sve je lažna konferencija za medije na temu požara u južnoj Kaliforniji. Naime, pitanja je postavljalo osoblje FEMA-e koji su glumili novinare te tako omogućili zamjeniku upravitelja Harvey E.Johnsonu da hvali njihovu agenciju te obavljen posao. Michael Chertoff iz Odjela domovinske sigurnosti tada je rekao da je ‘ovo jedna od najglupljih i najneprikladnijih stvari koju je vidio od kad obnaša svoju funkciju’ U FEMI su nakon toga ustrajali u pričikako su se novinari očekivali, iako su obavješteni samo 15 minuta prije početka održavanja konferencije, ali se nisu pojavili te da su pitanja postavljena na presici zapravo pitanja koja su došla od samih novinara. Zamjenik direktora FEMA-e g.Widomski, jedan od ‘glumaca’ na lažnoj konferenciji je ubrzo rekao: ”Ako je najgora stvar koja mi se može dogoditi u ovoj katastrofi da je osoblje postavljalo novinarska pitanja koja su pristizala cijeli dan, onda sam ja sretan čovjek.” Aha, onda dobro…

4. AIG (American International Group Inc.), 2008.

Samo nekoliko dana nakon što su dobili 85 milijardi dolara kako bi opstali, AIG je potrošio gotovo pola milijuna dolara na direktorsko putovanje u luksuzni St.Regis resort koji je uključivao sve od spa tretmana do golfa. Iako je CEO Robert Willumstad na kraju osudio ovaj čin nazvavši ga ‘iznimno neprikladnim’ te se oko svega digla velika buka, u AIG-u je ubrzo uslijedio novo putovanje. Ovaj put radilo se o odlasku na lov u Novu Englesku težak 86 tisuća dolara. Ubrzo je reagirao državni tužilac Andrew Cuomo rekavši: ”Naša poruka AIG-u danas je jednostavna: ‘Party je gotov.’

5. British Petroleum, 2010.

Kao što svi znamo, sve oči su bile uprte u BP nakon izlijevanja ulja u Meksičkom zaljevu. Iako neki PR stručnjaci pohvaljuju brzu reakciju, CEO Tony Hayward je naštetio imidžu BP-a time što je uporno umanjivao štetu te izvalio stvari poput ‘nije naša krivnja’ ili ‘samo želim svoj stari život natrag’i to nakon što je 11 radnika izgubilo živote u eksploziji. Međutim, nakon što je smijenjen i na njegovo mjesto je postavljen Bob Dudley, nije se puno promijenilo. Novi CEO je nastavio u revijalnom tonu tvrdeći kako su mediji i konkurentske naftne kompanije prebrzo reagirale osuđujući reakciju BP-a na ovu krizu, a i odbio je svjedočiti pred kongresnim odborom. Odbor je odmah ustanovio kako British Petroleum ‘uporno upire prstom u sve druge osim u sebe .’ Zahvaljujući lošem suočavanju s problemom BP je danas u svijetu poznat kao ‘Blame Passed’, odnosno ‘prebacivači krivnje’.

Sigurno da ima još gafova koji ovaj put  nisu našli svoje mjesto u Top 5, prikladnije bi možda bilo napraviti Top 10 najvećih gafova ili jednostavno listu ostaviti otvorenu i svako malo je ažurirati…

U nastavku vam prenosimo tekst s tportala o nedavnim Čačićevim medijskim istupima, a na RTL-u možete pogledati i kako to izgleda uživo.

Stručnjaci za krizno komuniciranje upozorili su nakon još jednog ‘obračuna’ budućeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića s novinarima kako jedan od najbližih suradnika Zorana Milanovića mora ‘kontrolirati svoju narav’. Strahuju i da ‘u ovom trenutku neće slušati savjete stručnjaka za odnose s javnošću’. Čačićeva savjetnica za PR Ankica Mamić brani svog klijenta pravdajući njegovu komunikaciju s novinarima – ‘ogromnim teretom koji ga čeka’

Nervozna reakcija Radimira Čačića, kojega su novinari, nakon predsjednikovog davanja mandata Zoranu Milanoviću za sastavljanje nove Vlade, dočekali pitanjem o povezanosti s tvrtkom Coning i kreditom koji su dobili od Croatia osiguranja, direktora agencije Manjgura Krešimira Macana podsjetila je na jednu epizodu iz ne tako davne prošlosti.

‘Prisjetimo se samo lokalnih izbora kad je psovao novinarku u Velikoj Gorici. Čačić mora apsolutno iskontrolirati svoju narav, jer je Kukuriku koalicija sa svojim Planom 21 najavljivala promjene, jednu drugačiju Hrvatsku u kojoj je takvo ponašanje, dakle ponašanje s visoka i svađalačko, bilo rezervirano za HDZ. Dobili su glas za nekakvo drugačije ponašanje. Za sada to vrlo uspješno demonstrira Zoran Milanović, a vrlo neuspješno Radimir Čačić’, ukazuje Krešimir Macan.

Za tog stručnjaka za krizno komuniciranje ključno je pitanje ‘koja je pozadina silne Čačićeve nervoze‘ navodeći kako se ‘očito ne radi o nekakvim koalicijskim nesporazumima’. ‘Nepotrebna nervoza je prisutna upravo zbog onoga na što sam upozoravao – kako će se ponašati kad ih novinari počnu zaustavljati u svakom trenutku na cesti i pitali bilo što’, podsjeća Macan.

I za njegova kolegu iz Apriori komunikacija Danijela Koletića, također stručnjaka za odnose s javnošću i krizno komuniciranje, Čačićeve nervoza je očita i primjetna. Navodi i nekoliko razloga za to.

‘Nervozan je zato što zna da se približava okončanje sudskog spora u Mađarskoj, a s druge strane ga čeka ministarska fotelja. S treće strane ima i Milanovića koji treba pokazati naciji koliko je etičan. Ljudi očekuju da se Čačiću ne da fotelja dok se ne riješi suđenje u Mađarskoj‘, upozorava Koletić.

No, za Ankicu Mamić, direktoricu IMC agencije i Čačićevu savjetnicu za PR, ponašanje budućeg vicepremijera je razumljivo. ‘Bio bi lud da nije nervozan, jer će u novoj Vladi biti zadužen za prihodovnu stranu proračuna. Problemi su veliki i ogroman teret ga čeka, jer mora dignuti kapacitete gospodarstva i hitno pokrenuti projekte’, napominje Ankica Mamić.

Priznaje kako njezin klijent ‘na pet pitanja odgovori smireno, ali je na šestom već nervozan‘, no i napominje kako bi ‘i drugi, kad bi znali kako je teška situacija, na njegovom mjestu bili nervozni’. ‘Hrvatskoj može pasti kreditni rejting preko noći i to je odmah za milijardu eura veći deficit’, pojašnjava Mamić.

Pokušavajući dodatno opravdati Čačićevo ponašanje prema novinarima, podsjetila je kako ju je u dva dana na temu kredita Coningu i očitovanje Radimira Čačića o tome, zvalo najmanje 50 novinara.

Podsjetila je kako su još prije godina Čačić i njegova supruga svoja upravljačka prava prenijeli na jedno odvjetničko društvo, ukazujući kako nikad nisu ni bili većinski vlasnici te da ‘zajedno nisu prelazili 25 posto u vlasničkoj strukturi’.

‘Croatia osiguranje nije dalo kredit Čačiću, nego tvrtki koja je njihov dugogodišnji osiguranik. To je jedan potpuno uobičajeni kreditni aranžman, dakle – nikakav povlašteni, nego redovan kredit’, objasnila je Ankica Mamić.

Danijel Koletić, pak, upozorava kako će ‘Čačić biti još bahatiji i dobiti još veća krila’.

‘Političari su jako čudne biljke, rastu svaki dan, a rascvatu se kad dođu na vlast. Tada, na žalost, nemaju dodira sa stvarnošću. Milanović je uspio sakriti svoju bahatost pred javnošću u jednoj gerilskoj i veoma kratkoj kampanji, no ne očekujem da bi se Čačić mogao promijeniti. Najmanje što očekujem jest slušanje savjeta nekakvih stručnjaka za odnose s javnošću’, kaže Koletić.

Po njemu, profil Radimira Čačića kao političara nije se ‘ništa specijalno promijenio’. Podsjeća kako je ‘imao možda sedam dana u životu kad je njegova komunikacija bila ponizna, a to je bilo nakon otkrivanja prometne nesreće u Mađarskoj‘.

Krešimir Macan smatra da je za djelomično popravljeni imidž koalicijskih pobjednika, ne i Radimira Čačića, zaslužna i kampanja u kojoj su ‘nastojali maksimalno smanjiti kontakte s medijima‘.

‘Kontakte ne mogu izbjeći kad dođu na vlast, jer tada postaju svima službenici. Zaboravljaju da su svakom građaninu i svakom novinaru službenici i da ih svatko može ‘pljunuti’, a oni ne smiju nikoga. To je prokletstvo javne službe’, zaključuje Macan.

Mladen Obrenović/tportal.hr

• Prijevod: Zašto je Bog muškarcima dao penise? Da bi imali barem jedan način za zatvoriti ženska usta.

Ovakvi vicevi osobito nisu smiješni u Južnoafričkoj Republici, zemlji u kojoj minimalno jedan od četiri muškarca priznaje kako je silovao barem jednu osobu i koja ima zloglasnu povijest vezanu uz ovu mučnu temu. Da stvar bude gora, pomutnja oko neslane tviteraške šale odigrala se samo dan prije redovne nacionalne šestnaestodnevne kampanje protiv zlostavljanja žena i djece.

Neukusna šala navukla je bijes aktivistica za ženska prava koje su Durex zasule prigovorima i pozvale na bojkot proizvoda. Ono što je najzanimljivije jest reakcija Durex-a, koji se odbio ispričati, opravdavajući se kako slične šale u prošlosti  nikome nisu smetale. Nakon izjave upućene svima da pronađu smisao za humor Durex je nastavio tvitati šale do kraja tog dana. Tek dva dana kasnije Durex je popustio pritisku, obrisao sve sporne tvitove  i krivnju prebacio na lokalnu agenciju za odnose s javnošću.

U cijelosti prenosimo ispriku koju je Durex-ov direktor marketinga Faisal Hashmi poslao blogerici Jen Thorpe koja stoji iza Twitter profila @FeministsSa:

“Durex respects and supports the rights of women and men to have a healthy, safe and fulfilling sex life. The statements that appeared on our South Africa Twitter feed yesterday were posted by our PR agency in South Africa–Euro RSCG. They were offensive and inappropriate and do not reflect the views of the Durex brand. We apologize unreservedly for the fact that this has happened and have already taken steps to ensure that this situation cannot arise again.” 

Zanimljivo je kako brend koji prodaje zaštitu nije uspio sebe zaštititi. Durex može okriviti lokalnu PR agenciju za sporne tvitove, ali kiks i dalje  ostaje  povezan primarno s njima, tek onda s PR agencijom. Tko će se nakon tjedan dana sjećati imena neke lokalne agancije? Nitko. Tko će se sjećati Durexa i pogrešnog tvita? Svi.

Puno puta smo pisali o community managerima, kakva je njihova uloga i tko sve može obavljati takav posao pa smo tako zaključili da community mananger zlata vrijedi - (tako sada sigurno misli i Durex, ali i ona lokalna PR agencija). Drugo, hashtag na Twitteru, šale o seksu? Tu se moglo i trebalo očekivati svašta  jer se  na sadržaj hashtaga ne može utjecati, a tema šale je priča za sebe. Bilo bi zanimljivo doznati čija je ideja bio #DurexJoke hashtag.

Kako god bilo, o ovome vrijedi razmisliti, a navedena online poslovna katastrofa može biti dobra pouka o tome na što sve treba paziti i kako se pripremiti za komunikaciju na društvenim mrežama. Ako baš volite tuđe gafove i neoprez, svakako pročitajte kako je lažni tweet uništio predsjedničku kampanju ili kako je francuski ministar umjesto žene u krevet pozvao 14 tisuća ljudi  i što se dogodi kad od uzbuđenja zaboraviš twitati .

Ivana Urošević

Pod podnaslovom Začarani krug pritisaka rekao sam sljedeće:

Danas su gospodarski subjekti svjesni važnosti komuniciranja, ali i mnogo su osjetljiviji na medijske upite, što je potaknulo drugu, vrlo ružnu praksu. Prema riječima Krešimira Macana, riječ je o medijskom reketiranju gospodarskih subjekata.

-Tvrtka ili vlasnici ‘cimnu’ se informacijama koje, uvjetno rečeno, mogu biti osjetljive ili su samo mamac za razgovor – objašnjava Macan i savjetuje gospodarstvenicima koji se nađu u takvoj situaciji: -Ne popuštajte takvim pritiscima jer ako to napravite, ući ćete u začarani krug iz kojega nećete izaći. To je, možda, specifičnost našega, još tranzicijskog tržišta iako vjerujem da će upravo današnja duga i velika kriza tu pojavu, ako joj se zajedno suprostavimo, trajno ukloniti s tržišta.

Naravno, ako imate dovoljno elemenata obavezno prijavite takve upite nadležnim tijelima. Ispalo je tako da sam govorio upravo o onom s čime smo bili suočeni već nekoliko dana kasnije na naslovnici Jutarnjeg lista od 22.11. koji je pisao o aktualnoj aferi ucjenjivanja generala Čermaka.

EKSKLUZIVNO Tonski zapis ucjene: ‘Generale, mogu spustiti na 500.000 eura, znam da je recesija, i ja sam čovjek, ali ispod toga ne idem’

Neka zna da mislim ozbiljno, neke sam već vozio u gepeku na Učku i lomio im prste… – poručivao je Saša Radović, umirovljeni časnik HV-a i nevladin aktivist.

Od Ivana Čermaka tražio je milijun eura kako bi ga prestao javno optuživati za ratno profiterstvo. Prijetnje i zahtjevi za vrtoglavom isplatom počeli su krajem listopada, a umirovljeni general ih je početkom studenog prijavio USKOK-u . Na idući sastanak s Radovićem posrednik je otišao ozvučen i opremljen mini kamerom. Uvjeren da njegovi pravednički istupi ugrožavaju Čermakove poslove, Radović je na početku odredio milijunsku otkupninu, ali se tijekom pregovora omekšao. “Mogu spustiti na 500.000 eura, znam da je recesija, i ja sam čovjek, ali ispod toga ne idem!”, izjavio je u USKOK-ovu kameru tjedan dana prije uhićenja. Dogovoreno je da se iznos od pola milijuna isplati u pet rata od po sto tisuća eura. Uhićen je s označenim novcem deset minuta nakon prve isplate.

Zanimljiv je profil Saše Radovića kojeg donosi Jutarnji list.

Kada nije putovao u Zagreb na sastanke raznih antikorupcijskih inicijativa, Radović se družio s mještanima i odlazio po namirnice. U policijskim krugovima povezivali su ga s obavještajnim podzemljem, tvrdili da je blizak Josipu Manoliću i kako su mu ormari puni osjetljive dokumentacije na temelju koje, kao na traci, nastaju knjige o kriminalu u Hrvatskoj i ostacima komunizma. Kao amater napisao ih je više od 20, knjige mu obiluju huškanjem i vulgarnim parolama te pozivima na “revolucionarni obračun s hrvatskom elitom”. Korak u tom smislu koštao ga je i pritvora.

Nakon nedavnog pretresa utvrđeno je da raspolaže hrpom uglavnom nevažne arhive i novinskim izrescima, a pozornost istražitelja privukao je samo jedan dokument bivšeg Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove, u kojem se Radoviću izdaju dozvole za nošenje pet vrsta vatrenog oružja, među kojima je i pištolj Makarov te automatski pištolj Scorpion s prigušivačem. O tome zašto je istarski pravednik i antikomunist uživao povjerenje jugoslavenskog represivnog aparata koji ga je nagradio oružjem za egzekucije, vjerojatno će biti riječi u daljnjem tijeku istrage. U razgovoru s pouzdanikom USKOK-a Radović je djelovao samopouzdano. Tvrdio je da ima široku mrežu poznanika i ljudi od povjerenja u medijima i nevladnim organizacijama. Hvalio se kandidaturom za mjesto saborskog zastupnika na listi stranke Hrvatska 21. stoljeća, koju vode aktivistica Nataša Srdoč i publicist Darko Petričić.

Članak iz tiskanog izdanja Jutarnjeg lista možete pročitati ovdje.

Što se dogodilo?

Sučeljavanje Martin McGuinnes vs Sean Gallagher

Sve se okrenulo  za vrijeme sučeljavanja sedam predsjedničkih kandidata na irskoj državnoj televiziji tri dana prije izbora. Kandidati su očekivano izvlačili prljavo rublje svojih protivnika, tako je predsjednički kandidat McGuiness napao najvećeg favorita izbora Gallahger-a za preuzimanje  5 tisuća eura od jednog biznismena 2008. godine. Naime biznismen je dao novac kao donaciju  za političku stranku  Fianna Fail – Gallagherovu bivšu stranku.

Gallagher je negirao optužbe i požalio se da takva negativna kampanja sve kandidate udaljava od važnijih pitanja, ali tijekom pauze u tv sučeljavanju izašao je ovaj tvit:

Voditelj debate je tvit odmah pročitao i predstavio ga kao tvit sa službenog Twitter profila predsjedničkog kandidata Martin McGuiness-a.  U tvitu se najavljuje press konferencija na kojoj će se pojaviti čovjek koji je Gallagheru predao novac. Na voditeljev ponovni upit o ovakvim optužbama i da li je ipak uzeo novac, Gallgher je priznao da je poznavao tog biznismena (kojeg je opisao kao osuđivanog kriminalca), ali je zanijekao bilo kakvu povezanost s preuzimanjem novaca. Na njegovu izjavu, publika u tv studije se uskomešala i počela smijati, nakon čega je Gallagher ipak priznao da je možda pokupio ”omotnicu”.

Nakon velikih otkrića zadnjih godina, o korupciji među političkom elitom izraz ‘smeđa omotnica’ (eng. brown envelope) u Irskoj je postala simbol političkog nepoštenja i korupcije, a odabirom tih riječi Gallagher je sebe doslovce pokopao.

Gallagherova izjava dan poslije da nije imao ništa s omotnicom nije pomogla, šteta je učinjena iako se Twitter profil s kojeg je tvit poslan pokazao lažnim.

Pogledajte kako se ta nevjerojatna situacija odvijala:

Click here to view the embedded video.

Twitter je presudio

I zaista jest. Ankete provedene na dan izbora pokazale su značajni preokret, čak  58 posto birača koji su do zadnjeg sučeljavanja bili za Gallaghera svoj glas su dali  Higginsu, dok 35 posto glasača je odluku o izboru donijelo pod utjecajem tv sučeljavanja tri dana prije na temelju čega je Gallagher ostao i bez njihove potpore. Twitter je još jednom pokazao utjecaj na mainstream medije, ali je u prvi plan istaknuo problem neprovjeravanja izvora tvitova jer se pokazalo da je tvit  poslan s lažnog profila. Ovako je u neku ruku ispalo dobro jer je istina izašla na vidjelo, a pitanje je bi li se isto  dogodilo da su novinari provjerili izvor i doznali da je tvit poslan iz zezancije? U svakom slučaju Gallagher taj dan jednostavno nije imao sreće.

Ovo je još jedan primjer kako su sučeljavanja zanimljiva i upravo zato želimo vidjeti sučeljavanje Kosor Milanović.

Ivana Urošević

Do sada ste mogli zaključiti da tiskovna konferencija nije dobro rješenje. Brojni su problemi: rasvjeta će biti prejaka što će vam dodatno istaknuti podočnjake od neprospavane noći, dugo traje pa nećete moći kontrolirati govor tijela, gubit ćete koncentraciju i nećete moći ponoviti rečenicu koji ste krivo formulirali… No najveći problem je da će vam novinari postavljati svakakva pitanja. Ako ste se unatoč savjetu ipak odlučili na tiskovnu konferenciju i pozvali novinare iz svih medija, uključujući i one elektronske, svakako nemojte zabraniti izravan prijenos tiskovne konferencije. Nikome nije uspjelo zaustaviti ni Reuters ni Twitter, a tih će pola sata odgode samo poslati krivu poruku.

Odjenite se dostojanstveno, ne kitite se previše, i ne šaljite dvosmislene poruke suvišnim detaljima. Komunicirajte na način na koji i inače komunicirate, ne konstatirajte očigledno, novinari nisu došli slušati prazne fraze i floskule, došli su čuti i javnosti prenijeti konkretne informacije i rješenja koja nudite za izlazak iz nastale situacije.

Vaša spremnost na suradnju s institucijama i nije neko rješenje jer se to jednostavno podrazumijeva – ta ista javnost kojoj se obraćate također mora surađivati s institucijama. Svaka bitna promjena stila komunikacije otkrit će da je problem veći nego što ga želite prikazati: prelazak s uobičajenog „ja pa ja“ na „mi pa mi“ još je jedno ukazivanje na ozbiljnosti situacije.

Izbjegavajte licemjerje, fraze, biblijske pojmove ili metafore pogotovo ako niste sigurni u njihovo točno značenje.

Bumerang se vraća lovcu ukoliko je promašio metu a predzadnja postaja na križnom putu je skidanje Isusa s križa.

Budite dosljedni, ako ste tolerirali nepravilnosti kada su vama išle u prilog, nemate pravo prozivati druge za to isto jer vam sada to ne ide u prilog. Informacije iz tajnih uskočkih izjava i zaštićene izjave svjedoka koje se svakodnevno pojavljuju u medijima i poprimile su tolike razmjere da ih se više ne može nazvati curenjem. To je postala prava bujica. I dok ovo pišem, na naslovnici sutrašnjih dnevnih novina najavljuje se novi, vrlo indikativan dokaz iz još jedne tajne istrage.

Sve i ako su drugi učinili upravo ono što se vama stavlja na teret, time se ne možete pravdati javnosti! A nije ni argument na sudu. Stoga takve argumente nemojte nuditi, ljude to nervira. Izjava koju dajete mora biti kratka i jasna. Odete li u širinu, izgubit ćete se i ostaviti dojam da baš i nemate pojma o čemu govorite. To je upravo ono što želite izbjeći!

Nipošto se ne smijete obračunavati s novinarima. Oni rade svoj posao. Ako su negdje pogriješili, postoji institucija prava na ispravak ili prava na odgovor pa i sudska zaštita prema Zakonu o medijima. A propisani su i rokovi u kojima se te mjere mogu primijeniti. Ne možete im diktirati teme o kojima će pisati, oni se vode svojim interesima i interesima izdavača za kojeg rade. Vaša tiskovna konferencija koju ste sazvali u krizi svakako nije dobro mjesto za obračun s novinarima.

Novinari su tu da vam postave pitanja. A vi ste sazvali tiskovnu konferenciju jer želite odgovoriti na njihova pitanja. Ukoliko imate odgovore za koje novinari nemaju pitanja, onda te odgovore priopćite u početnoj izjavi. Ne smijete se ljutiti ako vam postave pitanje koje niste htjeli, rekli smo vam da ne sazivate tiskovnu konferenciju, zar ne? Pokušajte odgovoriti u stilu: „u ovom trenutku vam ne mogu odgovoriti na to pitanje“ ili se izvucite na neki način, ali nemojte napadati novinara zbog njegovog pitanja, pa on je tu da bi vas pitao ono što njega i njegovu publiku zanima.

Novinari vas mogu sačekati i na izlasku s tiskovne konferencije. Premda ste vi završili svoj posao s novinarima, nadajmo se uspješno, oni i dalje rade svoj posao. Ne postoji profesionalni novinar koji neće iskoristiti i tu mogućnost da vas nešto upita. Ukoliko vam se pitanje ne sviđa radije se napravite da ga niste čuli, odgovorite nešto drugo, ali nipošto nemojte vrijeđati novinare niti ih prozivati da bi bilo bolje da nešto rade. Oni upravo rade svoj posao – a to je, ponovimo, postavljanje pitanja koja zanimaju javnost.

Ponovimo što smo u ovoj lekciji naučili: razmislite dvaput prije nego sazovete tiskovnu konferenciju!