Otkuda takva nezainteresiranost građana tko će im vladati županijom, gradom ili općinom? Gledano iz perspektive kandidata postavlja se pitanje mijenjaju li išta dva tjedna kampanje između dva kruga?

Manji odaziv u drugom krugu nego li u prvom bio je i očekivan: oni koji favoriziraju vodećeg kandidata iz prvog kruga misle da će taj i tako pobijediti, posebice ukoliko je razlika u glasovima bila velika, a oni drugi vjeruju da ionako nemaju neku mogućnost nešto promijeniti.

Prisutna je i velika indiferentnost prema aktualnim zbivanjima, nerijetko potaknuta nezadovoljstvom kandidatima ili općom političkom apatijom. Bilo bi dobro da je Državno izborno povjerenstvo ili pak Vlada doskočila problemu intenzivnom kampanjom poticanja građana da daju svoj glas, poput one pulskog gradonačelnika Borisa Miletića, ali od toga ništa, vjerojatno su procijenili da poticanje visoke izlaznosti škodi njihovim kandidatima (a sad vi sami pokušajte zaključiti koji su to njihovi kandidati:-). Tek su rijetki hvalevrijedni slučajevi krenuli u tom smjeru.

U hrvatskoj metropoli bilo je jasno da Josipu Kregaru samo čudo može pomoći, a rezultati pokazuju premoć trenutnog i budućeg gradonačelnika. Što se odaziva tiče, on je u skladu s dosad napisanim – 33,64 posto. Milan Bandić tako nastavlja svoju vladavinu s 61,82 posto osvojenih glasova ili preračunato s tek 20 posto od ukupnih glasova u Zagrebu. Što se uklapa u teoriju 20:80 – da u načelu 20 posto glasača kroz ovakav izborni sustav odlučuje o tome tko će vladati s preostalih 80 posto. HDZ je s takvom količinom glasova već drugi mandat na vlasti u državi. No, pravo je svakoga od nas odlučiti što ćemo raditi na izborni dan.

Što se županija tiče, u Istri je primjerice bilo vidljivo što po prvom krugu, što po istraživanjima da Ivan Jakovčić ide dalje kao župan u svoj treći mandat. Odaziv u odlučujućem krugu je bio skromnih 37,66 posto. Njegov protukandidat, medijski promoviran kao moguće iznenađenje ovih izbora, Plinio Cuccurin potučen je do koljena.

Važna značajka ovih primjera je nastavak mandata dosadašnjih lidera, do promjene nije došlo, niti se ona realno očekivala među ljudima u struci, iako se po medijskoj buci moglo štošta očekivati. Pouka – radije vjerujte pravim istraživanjima, nego medijima. Inače su se u ovoj kampanji istraživanja koja je radio Ipsos Puls pokazala vrlo vrijednim alatom, naravno za one koji su ih znali pročitati, što je znak da su politička istraživanja u Hrvata postala jako ozbiljan posao. Za one ostale uvijek postoje i alternative poput – Rentanketa.

Prava bitka se dogodila u Dubrovniku. Andro Vlahušić je svrgnuo Dubravku Šuicu, a odaziv birača je preko 44 posto. Zgodno je nadodati da se bivša gradonačelnica čak i rasplakala pri primitku rezultata. Vlahušić je Šuicu pobijedio znatno većom razlikom glasova nego u prvom krugu. Da li je tome doprinijela dodatna kampanja ili birači Pera Vićana koji je podržao Andra u drugom krugu?

U Splitu je Željko Kerum pobijedio Ranka Ostojića s razlikom od otprilike 16 posto. Ujedno je 44,28 posto Splićana izašlo na izbore, dok ih je u prvom krugu izašlo 46,67 posto, što pokazuje da su oba kandidata zadržala tenziju kod svojih birača do samog kraja drugog kruga.

I Velika Gorica je bila poprištem iznimno žestoke kampanje, a vlast je u konačnici promijenjena. Novi gradonačelnik je Dražen Barišić s 54,99 posto. Glasovanju je pristupilo 42,48 posto građana. Mislim da se nakon ovog slučaja u Velikoj Gorici, ali i u Dubrovniku, negativna kampanja protivnika više neće tako olako ignorirati, jer vidimo do čega je dovela. Pa Piculu su uništila dva plakata?

U Osijeku je pobjedu odnio Krešimir Bubalo, kako je bilo i za očekivati sudeći što po kampanji, što po nedavnim događanjima oko Branimira Glavaša, što zbog Ante Đapića. 38,97 posto Osječana je izašlo na izbore.

Je li biračima u odluci pomoglo dodatnih dva tjedna do drugog kruga? Pa i nije baš, kako se čini. Svi ovi pobjednici su vodili i u prvom krugu. Do šokantnih preokreta nije došlo. Iznimka koja potvrđuje pravilo je Davorko Vidović koji je bio pobjednik u prvom krugu, ali je u konačnici izgubio za svega 250 glasova. Da li je Pintariću pomogla dodatna dvotjedna kampanja ili je više koristi imao od naknadne podrške HSP-a u drugom krugu? Ili je Davorko Vidović zaboravio ono nije gotovo dok ja ne kažem da je gotovo, pa je malo zaspao kod brojanja glasova?

Cjeloviti rezultati lokalnih izbora nalaze se na stranicama Državnog izbornog povjerenstva.

Kliknite na link za više tekstova na temu lokalni izbori.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Kliknite na link za više tekstova na temu lokalni izbori.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

U gradovima gdje je ishod izbora bio relativno siguran, izlaznost je najmanja. Logično, to su Rijeka, Zadar, Bjelovar i Vukovar. Sukladno tomu, obično je naveća izlaznost ondje gdje dolazi do preokreta na vlasti. To su Koprivnica, Požega i Krapina.  Sva tri grada kao središta županija su 17. svibnja izgubila HDZ-ove župane.

Izlaznost na izbore 2005. i 2009. po županijama

Izlaznost na izbore 2005. i 2009. po gradovima

Kliknite na link za više tekstova na temu lokalni izbori.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Premda sudski pravorijek, kakav god bio, ne mijenja brojnost Glavaševih poklonika i protivnika, taj pravosudni događaj određuje predizbornu atmosferu u Osijeku, čak mnogo dublje nego nova pravila o neposrednom izboru gradonačelnika.”

Da su tada bili izbori, Krešimir Bubalo bi dobio 28% glasova, a Đapić 17%, neodlučnih je 36%, tvrdilo je Globusovo istraživanje. Dakle i tada je bilo jasno da je osječko-baranjski župan, HDSSB-ovac, ‘Glavašev klon’ favorit, iako je veliki postotak neodlučnih prijetnja svim kandidatima. Sada je donešena presuda Glavašu, proglašen je krivim i a on je pobjegao u susjednu BiH.

Premijer Sanader je strašno pogriješio jer se osjetio pozvanim komentirati proces. Reći da se sudstvo umiješalo u predizbornu kampanju, jer je presuda donesena netom pred izbore, čin je kojim se sudovi i suci, koji moraju biti apsolutno neovisni od bilo kakvih institucija, srozavaju na pijune u predizbornim igricama. Vladimir Šišljagić, predsjednik HDSSB-a logično je okrenuo situaciju u svoju korist, ponovno pretvarajući Glavaša u heroja-mučenika koji je nastradao samo zbog HDZ-a. A kako sad napreduje kampanja u Osijeku?

Posljednje istraživanje objavljeno 11. svibnja pokazalo je da bi 38 % ispitanika glasovalo za Krešimira Bubala, za Antu Đapića glasovalo bi 21,2 %. 19% ispitanika svoj bi glas dalo Gordanu Matkoviću, dok bi se za Josipa Vrbošića odlučilo tek 8,7 % Osječana. Neodlučnih je 13,1 % birača. Sudjelovalo je 600 građana, dok je u Globusovoj bilo njih 500. Dakle, drastično manji broj neodlučnih, povećana prednost Bubala te Gordan Matković koji se uspio pozicionirati kao moguća prijetnja obojici.

Što se kampanje tiče, pored Glavaša, primijetili smo da su neki spotovi doista za pohvalu. Kada bih slagala top listu, Snaga grada iza koje stoji Bubalo bi svakako bila na prva dva mjesta. Svježe i dinamično!

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Slijedi Gordan Matković sa svojom nezavisnom listom, i to zato jer je pjesmica dobra ideja!

Click here to view the embedded video.

Đapićevi ‘Budimo realni‘ spotovi se drže zlatne sredine, ali budimo realni – nema ih na YouTubeu. Što reći.

Na mojoj imaginarnoj top listi slijedio bi HDZ-ovac Tomislav Ivić čiji su spotovi prilično, hm, dosadni.

Click here to view the embedded video.

A tu negdje je i Josip Vrbošić sa svojom ‘Napokon!‘ kampanjom.

Kliknite na linkove za više tekstova na temu lokalni izbori.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Ponavljam nekoliko važnih i korisnih linkova:
http://www.izbori.hr/ – Državno izborno povjerenstvo – stranice na kojima se objavljuju sve službene informacije o lokalnim izborima.
Službene upute i obrasce tražite na ovim stranicama.

Rezultati lokalnih izbora 2005 – rezultati prošlih izbora su važna referenca, ako želite vidjeti kako su se birači ponašali u prethodnom izbornom ciklusu, a nije naodmet pogledati i rezultate parlamentarnih izbora 2007, iako jedni s drugima nemaju veze – vidjet ćete po rezultatima.

GONG se sprema intenzivno za lokalne izbore. Pogledajte njihove upute za kandidate, kao i upute kako nezavisni kandidati mogu kontrolirati izborni postupak – samo glasovanje i brojanje glasova – nemojte da vam ukradu pobjedu zadnji tren:-). Upravo su danas objavili upute i za promatrače.

Pravila HRT-a za praćenje lokalnih izbora pronađite ovdje.

Žene na lokalnim izborima izborima prati Libela – bit će zanimljivo vidjeti kako će one proći na ovim izborima.

Za sve one koji preferiraju Facebook – tu je fan page Lokalni izbori 2009 i gomila osobnih profila i grupa vezanih za pojedine jedinice lokalne samouprave i kandidate.

Kliknite na link na kraju za sve što smo pisali na temu lokalni izbori ili pogledajte zadnji pregled vijesti koji nudi portal Lokalni izbori – nastoji donijeti pregled objavljenih članaka na temu lokalnih izbora po hrvatskim medijima, te praktične odgovore na upite i savjete vezane uz lokalne izbore širom Hrvatske.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Što politički blogeri i struka pišu na temu lokalnih izbora pogledajte na sljedećim linkovima – ako izaberete ključne riječi lokalni izbori i lokalni izbori 2009 na manjgura.hr, ili na pollitika.com – pollitika.com prvi link, pollitika.com drugi link. Izdvojio bih par dnevnika s pollitika.com – Lokalni izbori 2009 – istine i zablude; Lokalni izbori 2009 – zamke i Lokalni izbori 2009 – rat svjetova.

Molim vas da za preostale teme koje bih vas mogle zanimati kliknete na neku od ključnih riječi ispod dnevnika, a bio bih zahvalan i za preostale linkove ako ih imate za preporučiti:-)

Kao što je to Domagoj Bebić zorno prikazao na svojem predavanju o novim medijima na izbornom šalabahteru na istarskoj fronti se još od lipnja zvecka online oružjem. Nedugo nakon što je Plinio Cucurrin, glavni izazivač IDS-ova župana Ivana Jakovčića, osnovao udrugu građana Ladonja i pokrenuo web stranicu istog naziva ladonja.org krenule su prve on line kritike na račun sadašnjeg župana Jakovčića, da bi potom na Internetu osvanula i parodija Ladonje posprdnog imena udruga podanika Plinia Cuccurina Ladronja (igra riječ ladro je lopov na talijanskom za sve koji niste iz Istre). Ono što mi je privuklo pažnju je veliki broj gledanja pojedinih video priloga, koji je za hrvatske prilike i ovakav tip kampanje iznimno visok.

A u maniri najpoznatijeg hrvatskog diverzanta s Jubitoa, Bijesaprvog, danas je na webu osvanuo novi uradak kojim se rođačko-rivalski odnos Bandića i Sanadera ilustrira scenom iz kultnog filma Kum, u kojem vlasnik slastičarnice moli Don Corleona za osvetu napadačima svoje kćeri.

Click here to view the embedded video.

Ali u bespućima hrvatske zbiljnosti ima i onih kojima nije potrebno stavljati riječi, odnosno titlove u usta. Oni su sami po sebi parodija. Jednostavno bubnu i…ostanu na vlasti.

Click here to view the embedded video.

Inače, integralnu verziju nadahnutog govora trogirskog dogradonačelnika i predsjednika lokalnog HDZ-a objavio je Jutarnji.hr.

Dobar portal koji se bavi ismijavanjem politike je http://www.astigospe.com/, pa ako vas zanima nastavite istraživati.

Prethodni dnevnik Gerila marketing i izbori s primjerima iz parlamentarnih izbora 2007. potražite ovdje.

Za slične dnevnike na temu gerila marketinga ili gerila pr-a kliknite na ključne riječi pored dnevnika.

“Prikrivanje istine u slučaju demarša EU je kontraproduktivno: narušava vjerodostojnost Vlade i nema pozitivan učinak. Karel Kühnl, češki veleposlanik u Zagrebu, uručio je još 27. veljače hrvatskoj Vladi demarš Europske Unije o topničkim dnevnicima. Iako se radi o dokumentu od prvorazredne važnosti – jer je grupa članica EU blokirala otvaranje poglavlja o pravosuđu dok Hrvatska Haagu ne isporuči dnevnike – Sanaderova je Vlada taj dokument zatajila od hrvatske javnosti. Vlada Republike Hrvatske tako je svjesno i namjerno (osim ako ne ne očekuju da javnost povjeruje kako je riječ o pogrešci) od svojih građana prikrila iznimno značajnu političku informaciju, vjerojatno zato što je sadržaj te informacije za Vladu neugodan. Primjer demarša Europske Unije o topničkim dnevnicima nije, naravno, usamljen slučaj prikrivanja, namjernog iskrivljavanja ili lažiranja informacija, i ne tiče se samo Sanaderove, nego svih prethodnih hrvatskih vlada i oba predsjednika Republike.
Primjerice, Račanova Vlada prikrivala je da Haaški sud provodi istragu protiv generala Petra Stipetića, koji je početkom dvijetisućitih obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. U istom tom slučaju predsjednik Mesić otvoreno je lagao, tvrdeći da Haag ne provodi istragu o Stipetiću.

Kako se lagalo o slučaju Gotovina
Nadalje, Račanova je Vlada – u kojoj je Goran Granić bio zadužen za suradnju s Haaškim sudom – još u veljači 2002. godine dobila informaciju o optužnici protiv generala Ante Gotovine. Vlada je četiri mjeseca prikrivala tu informaciju te demantirala novine koje su objavile da je Haaško tužiteljstvo podiglo optužnicu protiv Gotovine. Vlada je, nakraju, kada je optužnica i formalno podignuta, tvrdila da nije pustila Gotovinu da pobjegne, nego da, eto, nije imala instrumenata da ga zadrži, što je, blago rečeno, predstavljalo neuvjerljivo licemjerje koje je dovelo do snažnog konflikta između Carle Del Ponte i Ivice Račana.
Prava je istina da ondašnja Vlada nije željela uhititi Gotovinu jer se, opravdano, plašila unutarnjih reakcija, izlazaka stotina tisuća ljudi na ulice, bunta u sigurnosnim službama, i tako dalje, i tako dalje.
Prethodne hrvatske vlade, one iz devedesetih, upravo su se gušile u najrazličitijim lažima, prikrivanjima, podvalama i konstrukcijama, koje često nisu bile usmjerene samo prema vani, nego se radilo o korištenju dezinformacija u opakim borbama za vlast među sukobljenim klanovima u Tuđmanovoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Prikrivanje, iskrivljavanje i laganje o informacijama velikoga političkog značaja nije, naravno, nikakva specifična hrvatska praksa.
Najpoznatiji strani takav primjer svakako je bajka o oružju za masovno uništavanje, koju je na temelju desetak godina starih i dosta nepreciznih obavještajnih podataka iskonstruirala Bushova administracija kako bi dobila casus belli za inače opravdano uklanjanje Sadama Huseina.

Dvostruko negativne posljedice
Vrijeme je pokazalo da su predsjednik Bush i njegovi suradnici namjerno i svjesno lagali da Huseinov Irak raspolaže oružjem za masovno uništavanje (Bush se sada, normalno, opravdava da je bio zaveden: iz dosad objavljene dokumentacije vidljivo je da to nije točno, nego da se odlučio namjerno lagati).
George Bush završio je svoj drugi mandat kao jedan od najnepopularnijih predsjednika u povijesti Sjedinjenih Država.
U redu, logično je da političari katkad moraju prikrivati istinu ili čak i otvoreno lagati. Oni naprosto barataju velikom količinom sigurnosno osjetljivih informacija, koje često ne smiju doći do najšire javnosti.
Jasno je, primjerice, da se tijekom Domovinskog rata nije smjelo znati s koliko, zapravo, granata raspolaže Hrvatska vojska i kakvo je stvarno stanje u pojedinim postrojbama. Jasno je, isto tako, da se nisu smjele objavljivati informacije o tijeku potrage za generalom Gotovinom, jer u suprotnom Gotovina ne bi bio uhićen. Jasno je, također, da policija ne smije objavljivati sve informacije o stanju pojedine istrage, kao što je normalno da predsjednik Vlade ili ministar vanjskih poslova ne smiju izvijestiti javnost o svarnom sadržaju razgovora s premijerom ili ministrom vanjskih poslova neke druge zemlje, ako su se obje strane dogovorile da se sadržaj razgovora zadrži u tajnosti. Razumljivo je, naposljetku, da je tajna diplomacija u pojedinim okolnostima efikasnija od posve transparentnog upravljanja političkim procesima.
Vlada, međutim, ne smije skrivati od građana dokumente koji se, u najširem mogućem smislu, tiču njihove sudbine, njihovih političkih odluka i političkih izbora. Demarš Europske Unije o topničkim dnevnicima upravo je takav dokument. Ulazak u Europsku Uniju tiče se svakog državljanina Republike Hrvatske, bio on za ili protiv priključenja Uniji. Demarš Europske Unije o topničkim dnevnicima relevantan je za brzinu ulaska Hrvatske u Uniju jer su, kako se zna, topnički dnevnici postali razlog zbog kojih je više europskih zemalja blokiralo otvaranje Poglavlja 23, iznimno važnog i teškog poglavlja o pravosuđu. Vlada je, dakle, od hrvatske javnosti zatajila važan politički dokument. Takvi postupci bilo koje, pa i sadašnje hrvatske Vlade, nužno izazivaju dvostruko negativne posljedice.

Kriza vjerodostojnosti politike
Na vanjskopolitičkoj razini Vlada pokazuje nedosljednost i slabost. Kada je riječ o sadržaju, Hrvatska se obvezala na punu suradnju s Haaškim sudom, što podrazumijeva i isporuku tih famoznih dnevnika (štogod mi mislili o njihovu sadržaju). Dosta je naivno ponašati se kao da Haag više ne postoji, zato što je Zagreb isporučio generala Gotovinu. Na formalnoj razini, hrvatska je Vlada naprosto pokazala slabost svoje političke pozicije kada nije željela objaviti demarš Europske Unije. Unutarnje posljedice takvog prikrivanja mnogo su gore. Ovdje je, naime, riječ o vjerodostojnosti kao o načelu funkcioniranja institucija vlasti u demokraciji. Kako pokazuju brojna istraživanja javnog mišljenja, i kako smo često puta isticali, kriza vjerodostojnosti suštinska je kriza hrvatske politike.

Hvatskim političarima danas više nitko ništa ne vjeruje, a politika je postala gotovo prezreni posao. Svaki potez, kao što je prikrivanje značajnog dokumenta opće važnosti, samo pridonosi jačanju dojma o nevjerodostojnosti politike.

Nepovjerenje u politiku dalo šansu Kerumu

Takvi postupci, naprosto, potkapaju same institucije vlasti u zemlji: institucije vlasti moraju se, među ostalim, temeljiti na vjerodostojnosti i odgovornosti. Ovdje se, dakle, ne radi samo o HDZ-u i Sanaderovoj Vladi, nego o tome da se svaka institucija vlasti u Hrvatskoj, a posebno Vlada i predsjednik Republike, moraju ponašati vjerodostojno i odgovorno. Hrvatska je zasićena političarima koji namjerno i sustavno ne govore istinu i koji nemaju jasne kriterije oko odgovornosti koju njihov poziv podrazumijeva, i oko značaja institucija koje vode.
Zbog zasićenja političarima dolazi, uostalom, i do velike potpore građana “nepolitičkim” kandidatima za političke dužnosti. Da povjerenje u politiku nije tako nisko, netko poput Željka Keruma nikada ne bi mogao postati glavni favorit za mjesto splitskoga gradonačelnika (niti bi netko poput Borisa Mikšića mogao dobiti petnaestak posto glasova na predsjedničkim izborima).

Neposredni učinak nevjerodostojnog ponašanja institucija vlasti jest nepostojanje odgovornosti među građanima prema tim istim, državnim institucijama. Naime, ako se država ponaša nevjerodostojno, ako država očigledno ne govori ili prikriva istinu, može li se od građana očekivati da se ponašaju u skladu sa zakonima i s dobrim običajima?
I tako nastaje polukaotično stanje prouzročeno nepostojanjem jasnog sustava vrijednosti unutar političkog i javnog života: demarš Europske Unije samo je mali primjer takvog stanja. Jasno je, dakle, da vlade, kao ni drugi nositelji vlasti u Hrvatskoj, više ne smiju prikrivati istinite podatke, više ne smiju izokretati informacije, a pogotovo ne lagati. Vrijeme sive politike davno je prošlo. Kratkotrajni efekti prikrivanja informacija sasvim su nevažni spram velikog, valjajućeg efekta nezadovoljstva politikom, institucijama vlasti, političkim strankama i njihovim vođama.”

Ali, još će i Split 13. ožujka ugostiti stručnjake za izborni sustav, politički marketing, medijske nastupe, istraživanja javnog mnijenja te nove tehnologije koje će dati svoje viđenje trenutne političke situacije i pomoći svim onima koji kampanju dodrađuju u zadnji čas. A zaista je zadnji čas, još dva mjeseca i svi gradovi i općine će imati svoje župane, gradonačelnike, načelnike i druge koji će kreirati budućnost svojih građana. Ili barem velikim dijelom sudjelovati u kreiranju budućnosti.

O novom zakonskom okviru i svim promjenama koje donosi, govorio je dr.sc. Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti. Osvrnuo se na sve važnije točke novog Zakona. A u sjećanju posebno ostaje izjava: “Kandidat danas može biti bilo koji čudak”.

Marijana Grbeša je kako je i bilo najavljeno, govorila o personalizaciji izbora, trendu koji je omogućen novim zakonskim okvirom, a čije tendencije viđamo posebno u novim licima poput poduzetnika i visoko personaliziranih političkih imena koja zasnivaju kampanju na sebi.

Posebno zanimljiv bio je Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta koji je objasnio nazočnima ulogu istraživanja javnog mnijenja na lokalnim izborima. Najveće zanimanje pobudilo je ni manje ni više doli pitanje o tzv. naručenim anketama. Postoje li? Gdje? Kako? Odgovor na ovo pitanje neću vam još dati, ali sam iz svoje perspektive uvidjela koliko smo skloni vjerovati u negativne mogućnosti bez da promislimo kome one zapravo koriste.

Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti razradio je ulogu novih medija u kampanji. I zaista, htjeli ne htjeli priznati, oni koji uoče sve prednosti interneta i e-komunikacije mogu sagraditi sebi stanovitu prednost i otvoriti svoja vrata građanstvu. Koristi su mnogostruke, ali kao i u svemu potrebno je mnogo vremena i truda da bi se ostvario ciilj, uspješna kampanja i povezanost s glasačima.

Naš Krešimir Macan održao je predavanje o izbornim stožerima i terenskoj kampanji. Objasnio je sve likove koji su potrebni da bi izborni stožer ostvario svoju funkciju – pobjedu na izborima. Meni je posebno zanimljiv dio bio o terenskoj kampanji i kreiranju poruke. Svima nam je zapelo za oko ona Obamina “Change” koja izgleda kao da ju je svatko mogao smisliti, a iza nje stoji puno istraživanja i razmišljanja. Razumljivost i smislenost, to je ono što treba dobra poruka imati.

Marijana i Krešo zajedno su održali predavanje o komunikaciji s medijima u vrijeme izbora, navodivši zanimljive primjere i iz svoje perspektive objasnili trendove, ali i greške u koracima tokom komunikacije s medijima, koja danas više nije isključivo ograničena na predizborno vrijeme, već traje cijelo mandatno razdoblje.

Šećer na kraju bio je Tomislav Klauški, kolumnist Index.hr-a koji je iskreno i otvoreno progovorio o vječnoj borbi novinara i PR-ovaca, te dao par korisnih savjeta u ophođenju s novinarima. Strpljivo je i odgovarao na pitanja poput onih neugodnih o kupnji medijskog prostora ili pak novinarskom reketu.

Za kraj, mogu samo reći, da sam sad još sigurnija da će ovi lokalni izbori ponuditi mnoga iznenađenja i ako već sada mislite da znate pobjednike, varate se. Novi zakon, personalizacija, raznovrsnost kampanje i neodlučni birači samo su dio velike akcije u politici. Znate li i vi tko će biti Vaš slijedeći gradonačelnik?

Ako vam treba više informacija o lokalnim izborima pratite možete pratiti specijalizirani portal Lokalni izbori 2009 ili pak grupu na Facebooku istog imena – Lokalni izbori 2009. Za Split se također možete prijaviti putem Facebooka ili portala, a za više tekstova na temu lokalnih izbora, kliknite na ključne riječi pored dnevnika.

Donja prezentacija je pokušaj pregleda najboljih “paralelenih” aktivnosti službenim kampanjama za izbore 2007.

A sve je kulminiralo ratom spotovima, koji je bi intezivniji na YouTubeu, nego na TV ekranima:-)

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Negativne reklame ne toleriraju naši zakonodavci, pa ove dvije nikada nisu niti došle do televizija

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Za slične dnevnike na temu gerila marketinga ili gerila pr-a kliknite na ključne riječi pored dnevnika.

Budući da je previše pitanja, a premalo odgovora, a rijetko tko će sam tražiti odgovore na sva ova pitanja, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Institut za nove medije i e-demokraciju organiziraju dva seminara pod nazivom “Izborni šalabahter” na kojima će na jednom mjestu sažeto u jedan dan, biti govora o svim ovim pitanjima. Prvi seminar se održava u Zagrebu 6. ožujka, drugi u Splitu, 13. ožujka 2009. Na seminaru će govoriti vodeći hrvatski stručnjaci za izborni sustav, politički marketing, medijske nastupe, istraživanja javnog mnijenja te nove tehnologije. Seminar je namijenjen svim dužnosnicima lokalne samouprave, potencijalnim stranačkim i nezavisnim kandidatima, političkim savjetnicima, stratezima, medijskim i PR stručnjacima.
Za seminar se možete prijaviti ovdje, a za više dnevnika na temu lokalnih izbora kliknite ovdje.