Click here to view the embedded video.

Par zanimljivih izjava gostiju tijekom emisije:

„Nekad je 47 % Amerikanaca imalo uredske afere, a danas ih ima 60 % posto. To je mikrotrend koji treba iskoristiti“ M. Petrić

„Mikrotrendovi su i babinjaci u frizeraju koji su se u digitalno doba pretvorili u komunikaciju jednim klikom“  K. Macan

Naravno, riječi je bilo i o PR-u pa upitan o negativnoj strani te profesije, Macan je izjavio:  „Kanarinci su spašavali rudare od metana jer bi oni prvi uginuli u rudniku. PR-ovci moraju shvatiti da su kanarinci.“

Ne sumnjamo da smo vas zainteresirali za mikrotrendove, a svoje komentare i dojmove na emisiju slobodno podijelite s nama jer kako kažu autori navedene knjige: „Svijet u kojem činjenica da se međusobno toliko razlikujemo, zapravo može biti rješenje za sve probleme.“

Na Manjgura.hr-u već ste imali priliku čitati naše dvd preporuke, a ovoga puta vam donosimo listu Top 10 PR filmova. Businessinsider.com je na ovu listu uvrstio neke od hollywoodskih uspješnica koje će uz dobru zabavu početnicima dati bolji uvid u ono čime se bave spin doktori i stručnjaci za marketing. Iako su odnosi s javnošću u Hrvatskoj relativno mlada djelatnost Hollywood je još u 60-ima i 70-ima ekranizirao neke od kultnih filmova upravo ove tematike. The Candidate i Sweet smell of success samo su neki od njih. Na listi su se našli i noviji filmovi poput Jersey girl, Social Network i Phone Booth koji nisu uspjeli prodrijeti direktno u bit odnosa s javnošću, ali iz njihovih radnji saznajemo puno stvari koje su primjenjive na današnji PR. Sve u svemu, zabavan način upoznavanja naše struke.

Wag the Dog (Predsjedničke laži) – Film u kojem glume Dustin Hoffman i Robert De Niro priča je o savjetniku za odnose s javnošću u Washingtonu koji je stvorio lažni rat kako bi odvratio pažnju javnosti. Ovaj film izvrstan je primjer moći i snage PR industrije, a nešto više o njemu možete pročitati na starijim Manjgurinim postovima.

Ranko Vučinić se odnosima s javnošću počeo baviti vrlo rano, s 19 godina i do danas se svojim radom profilirao u jednog od najpoznatijih i najtraženijih domaćih stručnjaka za PR. Radio je za GREY grupaciju, jednu od najuspješnijih marketinških agencija u svijetu gdje je počeo kao pomoćnik kreativnog direktora te uskoro došao do cijenjene pozicije voditelja odjela za odnose s javnošću. Iza velikog broja drugih evenata i projekata u popisu organizatora u rubrikama PR pronaći ćete upravo ime Ranka Vučinića. Njegovi su brojni projekti, između ostalih, uključivali europsku premijeru redizajniranih STARTAS-ica u Firenzi, svjetsku u Barceloni i regionalnu u Zagrebu, zatim LIBERTAS Film Festival i Dubrovnik Film Meeting, THE GARDEN festival u Zadru te je veći niz godina bio osoba zadužena za odnose s javnošću i medijima domaćeg prestižnog modnog događaja Cro A Porter. No, šira javnost u posljednje vrijeme ime Ranka Vučinića veže uz tzv. Arena Ice Fever, Zig Zag Medveščak ili pak zagrebačke Medvjede! Osim što je na čelu tima koji brine za odnose s javnošću Kluba hokeja na ledu Medveščak, Ranko ujedno obnaša i funkciju glasnogovornika kluba. Posljednje dvije godine svjedoci smo jedne od najljepših zagrebačkih športskih priča: tzv Medvjedi postaju pravi miljenici zagrebačke publike, a i šire.  Ledena dvorana postaje neizostavno mjesto zajedničkog obiteljskog izlaska dok Zagreb doslovno preplavljuju različiti klupski rekviziti. Osim dobrih igara hokejaša, takvoj popularnosti kluba pridonio je i, bez dvojbe, stručni i kvalitetni PR. Donosimo Vam intervju s Rankom Vučinićem, PR-ovcem koji je sa svojim timom iz agencije PRiredba osmislio kampanju „Hokej se vratio u Zagreb“ te jednim od sudionika okruglog stola na temu „Sponzorstva u sportu“ na nedavno održanoj 12.konferenciji HUOJ-a.

Unatoč postojećoj krizi koja se bez sumnje odrazila i na PR struku, Vi ste se do danas nametnuli kao jedan od vodećih stručnjaka za odnose s javnošću na domaćem tržištu… u čemu je tajna Vašeg uspjeha?

Ovo pitanje jednako je onom koje mi neprestano postavljaju, a glasi: ‘Koja je tajna uspjeha projekta Medveščak?’, za koje svi očekuju da ću izreći formulu u stilu A + B = C koju će svi primjeniti i postati uspješni! No, na zalost mnogih, formula ne postoji. Iza svakog projekta pa tako i iza svake uspješne osobe bez obzira je li riječ o pekaru, mehaničaru, filmskom redatelju, kvalitetnom političaru koji su rijetki, poduzetniku ili pak PR-ovcu stoji većim dijelom rad i iskustvo, a jednim dijelom i talent. Nakon nekih početnih traženja u raznim poslovima koje sam obavljao, a koji su kada ih danas sagledam bili gotovo uvijek vezani upravo uz PR nekako je i bilo logično da se opredijelim za odnose i rad s medijima i javnošću i krenem razvijati karijeru u tom smjeru.

Posljednje dvije godine Zagreb trese „hokejaška groznica“, Zagreb i Medveščak smjestili su se u sami europski hokejaški vrh, a u prvoj sezoni utakmice Medveščaka u Ledenoj dvorani pogledalo je više od 200 000 ljudi… Od čega se sastoji posao PR-a jednog tako značajnog sportskog kluba kao što je Klub hokeja Medveščak i jeste li na početku projekta očekivali ovakav „bombastični“ feedback publike?

Bio bih neiskren da nismo očekivali da će projekt biti uspješan, no naravno da smo sa dozom skepse i sumnje ulazili u projekt. Imali smo osnove za sam projekt – klub se priključio najsnažnijoj hokejaškoj ligi u ovom dijelu Europe, postojala je hokejaška publika u Zagrebu, igrači koji su potpisivali ugovore imali su kvalitetne sportske karijere, okupljen je iskusan tim profesionalaca čije se mišljenje cijenilo… Nakon što je osmišljena osnovna strategija razvoja kluba i povratka hokeja u Zagreb, koja je kasnije u mnogim fazama mijenjana i nadopunjavana, krenulo se s radom. Zahvaljujući iskrenom i otvorenom odnosu kluba i klupskih djelatnika prema navijačima, javnosti i medijima projekt je dobio na svojoj vrijednosti i izrastao u jedan od najljepših i najvrijednijih ‘sportskih’, ali i ‘komunikacijskih’ projekata na ovim područjima.

 Vi i Vaš tim uvelike ste zaslužni za stvaranje pozitivne atmosfere oko kluba kao i na samim tribinama. Ostvarili ste više nego uspješan kontakt s navijačima i preko društvenih mreža. Jesu li Vam Facebook i Twitter služili kao komunikacijskii kanal i u kojoj mjeri?

Od prvoga trenutka postavili smo klupske internetske stranice kao javnu oglasnu ploču s jasnom porukom “ono što je na klupskim stranicama je istina” i s vremenom su svi to prihvatili. Prve sezone počeli smo razvijati Facebook, no ne u dovoljnoj mjeri. U sljedećoj sezoni smo nastavili s radom, no danas kad pogledam unatrag i dalje smatram da je to bilo nedovoljno, da bi konačno ususret ovoj sezoni shvatili da smo djelomično “zakazali” u tom dijelu i počeli koristiti sve prednosti novih medija. Oživjeli smo Facebook sa službenim klupskim profilom koji je postojao i službenim osobnim profilom klupske maskote, twitter i youtube s brojnim video materijalima. Neposredno prije ovosezonskog spektakla Arena Ice Fever u Areni Zagreb povezali smo se sa studentima smjera Društveni Mediji s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji su “okupirali” naše društvene mreže i nastavili razvijati klupski FB, Twitter, YouTube i 4square profile. Povratne informacije i broj korisnika naših društvenih mreža te ponajprije komunikacija koja se svakodnevno odvija putem spomenutih servisa, dokaz su kako su nam ovi komunikacijski kanali izrazito važni te kako se suradnja sa studentima pokazala jack potom!

Smatrate li da su hrvatski PR stručnjaci svjesni najnovijih teorijskih i praktičnih trendova u ovoj  dinamičnoj struci i da li ih dovoljno proaktivno i profesionlano primjenjuju u svom svakodnevnom radu?

Postoje svijetli primjeri koji su nekoliko svjetlosnih godina ispred drugih, a postoje i oni koji još uvijek ne shvaćaju važnost ovakvih oblika komunikacija. I nisu to samo pojedinci iz sfere PR-a, vec i mnogi iz sfera upravo korporativnih PR ureda i organizacija kao i brojni veliki “marketinški stručnjaci” za koje Facebook još uvijek predstavlja najvišu sferu koju su, i nekako mi se čini, koju će ikad dosegnuti. Naravno, pojava društvenih mreža pogodovala je i razvoju brojnih tzv. community managera i komunikacijskih stručnjaka od kojih su mnogi jednostavno otkrili priliku više za osobni, a manje za profesionalni uspjeh, a posao koji obavljaju i obećavaju klijentima i dalje je ispod svake razine. Ionako je poznato da su nekad “in” bili dizajneri i umjetnici, svojevremeno i marketinški stručnjaci, a danas su to ‘PR-ovci’ i ‘glasnogovornici’. Pa danas svaki običan bar ili dućan mješovite robe u Hrvatskoj ima svog PR-a! Je li to opravdano i korisno za struku? Nikako! Dapače, poražavajuće je… A sada se počinju razvijati i tzv. ‘community manageri’. 

Je li kriza, i u kojoj mjeri, uistinu promijenila tržište PR-a u Hrvatskoj i smanjuju li doista klijenti davanja za usluge odnosa s javnošću?

U Hrvatskoj smo većinom odgojeni tako da za sve nedostatke, nedovoljno kvalitetno odrađene poslove, nedovoljan trud i lijenost, ali i nevjerojatnu ljudsku glupost uvijek postoje neki “opravdani” izgovori. Ovoga puta je to očito globalna gospodarska kriza! Da se razumijemo, kriza postoji i to je neporecivo! No, trebamo li krizu kriviti za sve što nam se dešava u životu?!? Oni koji žele i oni koji znaju raditi i dalje rade. Sličan primjer je i projekt povratka hokeja i razvoja Medveščaka. Zar ne mislite da bi svima u klubu bilo lakše da su nastavili “životariti” kao i ranije i govoriti “Kriza je, nema sponzora, klub nema novca, ne možemo dalje” što mnogi u sportu, ali i u poslovnom svijetu danas čine! Naš zadatak u Medveščaku i PRiredbi bio je s onim koliko imamo napraviti najbolje i najsupješnije i pokazalo se da tako stvari mogu uspijeti. Na primjer, klub Red Bull Salzburg s kojim igramo u ligi i s kojim se ove sezone borimo oko 2. mjesta od ukupno 11. na ljestvici, ima sezonski, javno priznat, budget od 6 milijuna eura dok Medveščak u najvećim naporima u sezoni prikupi budget od 1,4 milijuna eura! I dok smo mi prve sezone mnogo toga učili i pratili od Red Bulla i njihove organizacije, gotovo najveće sportske i biznis mašinerije na svijetu te to prilagođavali našim mogućnostima, danas oni dolaze u Zagreb i razgovaraju s našim ljudima i promatraju kako mi to radimo i dalje s nekoliko puta manjim budgetom od njihovoga… Doista, nema smisla tražiti opravdanja za neuspjehe u krizama i drugima oko sebe, već treba s onim što imamo ostvariti najbolje. I male stvari koje su kvalitetno i pametno odrađene imaju jednak, ponekad i veći uspjeh od multimilijunskih projekata.

Dugi niz godina bavite se PR-om, što agencijskim što tzv. freelancerskim. Da li biste sebe mogli vidjeti i u odnosima s javnošću u korporativnom ili državnom sektoru?

Nikad ne reci nikad! Prošao sam gotovo sve sfere PR-a osobito u onom dijelu agencijske karijere i vrlo sam dobro upoznat s korporacijskim, ali i državnim i političkim načinom komunikacija i rada. Konačno, u karijeri sam surađivao na brojnim projektima i van Hrvatske i upoznao način PR djelovanja i u drugim kulturama jer, vjerujte, nije svagdje isto. Za sada sam zadovoljan pozicijom koju imam, no na svaku kvalitetnu ponudu i mogućnost koja dopušta dodatni profesionalni razvoj i napredak treba znati odraegirati. Ima li prilika u mome životu za kojima sada žalim? Vjerojatno postoje, no ne razmišljam o njima. Pokušavam se usavršiti i uživati u onome što trenutno radim i pokušavam to raditi najbolje što mogu. Želim svaki trenutak i svaku priliku iskoristiti do kraja…

Jednom ste izjavili da PR nije ono što vidimo na crvenom tepihu, ono što čitamo u medijima, ona fotografija koju vidimo na naslovnicama, već je PR  težak posao koji moramo voljeti da bismo ga radili i ne možemo ga raditi zato što je moderan. Vi ste radili na mnogim PR projektima i u različitim područjima, od mode preko showbusiness-a do sporta. Izgleda da ste se odlično snašli u sportskom PR-u, no možete li nam reći koje su prednosti i mane posla jednog  PR-ovca?

Sjećam se prvog dolaska u Medveščak i prvih komunikacija što sa sportskim djelatnicima što sa sportskim novinarima. Zajedno sa svojim kolegama bili smo tretirani kao veliki neprofesionalci, neznalice, a mnogi su se čak osjećali i uvrijeđeni kako je moguće da neki tamo ‘gradski šminkeri’, ‘umišljeni klinci’, ‘neki pi-ar-ovci’ dolaze na njihov teren i dijele neke savjete koji nemaju smisla. A onda je stigao prvi medijski uspjeh, hokej na naslovnicama magazina, zaredom pune dvorane Doma sportova i redovi za ulaznice, titula sportskog partnera UNICEF-a koju nose najveći klubovi i sportaši svijeta… Priča se promjenila, a taj “nedodirljivi sportski svijet” okrenut je naglavačke. Sada svi ti nekada ‘uvrijeđeni’ i ‘najpametniji’ koriste naše metode, slušaju naše prijedloge, traže naše savjete… Posao koji radite ne bi trebao imati mane jer ako vidite mane, moj stav je da takav posao ne treba raditi. Otkažite sve i tražite novi posao, radite neke nove projekte, idite dalje… Posao koji trenutno radim, radim sa zadovoljstvom, neprestano učim, uživam u njemu i radeći se zabavljam, upoznajem ljude – i one “važne” i one “obične” koji su izuzetno važni za nas posao, sudjelujem u nekim odlukama koje će svakako obilježiti vrijeme u kojem živimo…

I za kraj, prema Vašem mišljenju što smatrate da PR-ovac jednostavno mora imati da bi bio dobar u ovom poslu?

Strpljivost, što je često moj najveći nedostatak koji moram strogo kontrolirati, visoki kriteriji i standardi, vrlo dobro poznavanje bontona i kulture ponašanja i poštovanja osobito u komunikacijama s pripadnicima zajednica koje su na ikoji način drugačije od vaših, dosljednost i što se mene osobno tiče – Blackberry s punom baterijom…

Kresimir Macan trombunjer sv Vlaho 2009

Izdvojili smo neke od citata, a ako ne znate tko su trombunjeri koji pucaju na sv. Vlaha u Dubrovniku prilažemo i fotografiju:-)

“Posao političkog PR savjetnika je da svoje iskustvo prenese na klijenta kako ne bi ponavljao greške drugih”

“Nedostaje nam politička škola Kumrovcu danas jer se nitko nije rodio političarem, gdje se danas političari uče bit političarima”

“Komunikacijski sustav je od davnina isti, samo se alati mijenjaju”

Ako smatrate da smo trebali još koju izjavu spomenuti slobodno je ostavite u komentarima…

Nova glasnogovornica Vlade RH je Ivana Grljak, a u analizu dosadašnjih glasnogovornika uključio se i naš Krešimir Macan, naglašavajući pritom važnost dobrog tima koji pojedincu na toj poziciji pruža sveobuhvatnu potporu u kreiranju i usmjeravanju komunikacije. Macan također komentira i najnovije poteze Vlade na ovom području, ali nudi i zanimljivo viđenje odnosa između bivšeg premijera Ive Sanadera i njegova glasnogovornika Ratka Mačeka. O značajnim promjenama u komunikaciji nove vlade s građanima pisali smo prije nekoliko dana u članku Vlada RH na društvenim mrežama – dobrodošli Vlada 2.0:-)

Članak u cijelosti: Business.hr: Glasnogovornik Vlade – vrh karijere ili karta za Sabor

Odnosi s javnošću:

1. Oglas za posao – ambiciozni početnik u PR-u Manjgura.hr

2. Želiš raditi u PR-u? Prati, poveži se, pokreni se!

3. Kako sam dobio posao u Manjguri

4. Kako se prijaviti za posao i proći – čime su nas osvojili

5. Želite raditi u PR-u – prvi korak je stručna praksa

• Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Društveni mediji: 

1. Monitoring društvenih mreža – press clipping 2.0 – SocialSense by Drap

2. Dobar online community manager zlata vrijedi

3. Community management – tko je tko na domaćem tržištu

4. Community management – kome prepustiti brigu o brendu na društvenim mrežama?

5. Broj Facebook korisnika u Hrvatskoj i regiji – statistike

•  Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Krizno komuniciranje:

1. Reciklirano mlijeko ne drži vodu iliti šuplji hoax za plašenje potrošača

2.  Dobro i loše krizno komuniciranje

3. Irska – lažni tweet koji je uništio predsjedničku kampanju

4. Krizno komuniciranje na društvenim mrežama – o ukusima se ne raspravlja ili možda da?

5. Krizno komuniciranje – naučite na tuđim primjerima

•  Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Politika/Izbori2011: 

1. Izbori 2011. Rezultati izbora za Sabor Kukuriku 80 HDZ 47 mandata

2. Izbori 2011. Analiza – kako bi mogao izgledati Hrvatski sabor nakon 4. prosinca 2011. D’Hondt

3. Tajna misija: Reporterke 24sata otkrile nam pikanterije HDZ-ovog i SDP-ovog stožera!

4. Izbori 2011. Ankete Crobarometar kampanja nikome nije ništa donijela

5. Izbori 2011. RTL istraživanje – Kukuriku 85 HDZ 39 mandata, puno neodlučnih

•  Još tekstova iz kategorije politika pročitajte ovdje.
• Više iz kategorije Izbori2011 pročitajte ovdje.

Mediji:

1. Novi tjednik Forum – bez žutila i spina

2. Prva televizijska 3D reklama u Hrvatskoj – Kraš Tortica

3. Naklade novina u 2010 – 24sata 152.000 Večernji 76.000 Jutarnji 66.000 primjeraka

4. 58 posto Hrvata na internetu – dobar medijski miks važniji no ikad

5. Zašto Englezi za rok kažu deadline?

•  Još tekstova iz ove kategorije  pročitajte ovdje.

Ostalo: 

1. Crispy pops – hranjiv obrok u rekordnom roku

2. Sveti Vlaho u Dubrovniku – dan koji dohodi jednom nami na godište

3. Dom za starije i nemoćne osobe Oaza – sadržajan život i u trećoj dobi

4. Zoran Šprajc maknut iz Dnevnika!

5. Što je cijeli svijet najviše ”googlao” u 2011. godini

• Još tekstova iz ove kategorije pročitajte ovdje.

Od zanimljivosti možemo izdvojiti to da je naprometniji (čak 19,715  pogleda) dan na Manjgura blogu bio 5. prosinca. To je bio dan parlamentarnih izbora, a Manjgurin post je čitateljima ponudio rezultate izbora, precizno ubačene u tablice koje možete pogledati ovdje.

Za razliku od prošlih godina kada je Google uvjerljivo dominirao kao izvor posjeta, to je ove godine preuzeo Facebook.  Nadamo se da nas pratite na Facebook stranici kao što sigurno pratite i našeg Krešimira Macana.

Odmah iza Facebooka tu je Twitter koji nam itekako pomaže u plasiranju naših postova, komunikaciji s čitateljima i pronalaženju odličnih tema za razgovore i ideja za buduće postove. Ako ste na Twitteru, pratite nas i tamo – Manjgura. Ključne riječi preko kojih su nas naši čitatelji pronalazili bile su: manjgura, rezultati izbora 2011, forum tjednik, tjednik forum, izbori 2011 ankete, krešimir macan.

Osobito nam je drago što smo uspjeli u našem zadatku da Manjgura.hr postane mjesto na kojem možete pronaći informacije iz područja kojima se bavimo, teme koje nas zanimaju ali i teme koje smo zajedno s vama istraživali. Pred nama su novi izazovi u nadolazećoj godini, ne bojimo ih se jer i vi ste s nama – i stoga još jednom veliko Hvala našim čitateljima.

Čitamo se!

PR agencija  Affect sa sjedištem u New Yorku odgovara na to pitanje  i u 10 točaka donosi svoja predviđanja koje prenosi PR daily:

Smrt e-mail plasiranja (e-mail pitch), a porast tvit plasiranja. U 2012. godini oslanjanje na e-mail plasiranja informacija splasnut će  u korist društvenih medija. Društveni mediji, odnosno  nijhova sažetost i brzina, stvaraju idealno mjesto za novinare koji više neće morati primati pamflete o prednostima uzbudljivog novog proizvoda kojeg PR agencija predstavlja. Bit će dovoljno samo 140 znakova.

Google+ poslovni korisnici = uspjeh. U 2012. godini tvrtke će koristiti Google+ kao stratešku platformu za komunikaciju s klijentima. Više od 50 milijuna korisnika društvene mreže Google+ čini zlatni rudnik za proširenje poslovne moći, nudeći kvalitetan kanal za odnose s kupcima i razvoj poslovanja.

Upotreba društvenih medija neće ići bez strategije razvoja. U godini koja je na izmaku, mnogi su ubrzano i nepripremljeno uskočili i počeli koristiti sve dostupne online društvene platforme. Nadolazeća godina bi trebala biti godina temeljitih priprema i određivanja strategija potrebnih za bolji pristup korištenju društvenih medija u poslovanju i razumijevanja online marketinga.

Mjerenje je potrebno. Unatoč znakovima koji ukazuju na poboljšanje u gospodarstvu,  još uvijek se inzistira na smanjenju proračuna. Da bi PR odjeli uspjeli izvući dovoljne budžete za svoje aktivnosti, mjerenja utjecaja aktivnosti će biti još važnija.

Krize će se nastaviti. Weintergate afera dominirala je u medijima tijekom proljeća, što je bio dobar pokazatelj utjecaja društvenih medija koji mogu biti jako opasna igra za one koji ih ne znaju pravilno koristiti. U 2012. godini nove krize će se pojavljivati sve brže, no kako se brzo pojave jednako će brzo i nestati upravo zbog velike količine informacija koje se putem društvenih medija brzo izmjenjuju.

Izvršni direktori  postat će novinari. Razne publikacije, poput Forbes-a, izvršnim direktorima ustupaju medijski prostor ili profile putem kojih redovno mogu doprinositi sadržaju. To će biti win-win prilika za medijske kuće i brendove.

Brendovi će postati izdavači.  Bilo da se to odnosi na tvrtkin blog ili korporativni eNewsletter, tvrtke će se usredotočiti na stvaranje sadržaja kao i na razvoj vlastitih izdavačkih platformi koje će im biti potrebne za plasiranje sadržaja prema van. Zaobilazit će  tradicionalne medije i ciljati izravno na publiku koja im je potrebna za pojedine proizvode.

Manje je više. U 2012. godini sve će se više brendova okrenuti  samo onim medijima koji se obraćaju njihovoj ciljanoj publici, tražit će specijalizirane medije. Masovnost neće prolaziti.

Plaćanje će uzeti maha. U 2012. godini društveni mediji će se više okrenuti oglašavanju, a manje će biti ‘glas naroda’. Društvene platforme, kao i svi poslovni subjekti, moraju imati prihode kako bi ostali konkurentni.

Skandali, seks i celebritiji još uvijek prodaju. Istina je da se neke stvari nikada neće promijeniti. U eri ”clicks for cash” mediji će se i dalje oslanjati na seks, skandale i poznata lica koja će prodavati priču. Novinari će, naravno, i dalje pokušavati pronaći priču iz kojekakvih izvora i gledišta, zbog čega glasnogovornici moraju biti spremni na sve i biti dobro medijski istrenirani.

Što kažete na ova predviđanja? Zapravo nisu nimalo pretjerana, promjene u komunikaciji su evidentne, neprestano izlazi nešto novo, bolje. PR stručnjaci moraju biti spremni na sve ‘nedaće’  koje donosi brzi razvoj tehnologije i nagle promjene navika korisnika. Bit će izazov sve pohvatati, no uvijek je bolje na vrijeme shvatiti da je bolje biti rame uz rame s nadolazećim trendovima, nego ih kasnije hvatati i riskirati da ih se nikad i ne uhvati.

Ivana Urošević

Dakle, u listopadu te, po mnogo čemu, turbulentne godine počinje moja borba za mjesto pod nečijim suncem. U zraku vlada sveopća nesigurnost dok ispred matičnog nam fakulteta uvjeravam, također netom diplomirane kolege, kako nema veze što nismo inženjeri građevine ili elektrotehnike i da ćemo se svi jako brzo i bez problema snaći. Prvi korak tranzicije iz studenskog života u, uvjetno rečeno, svijet odraslih podrazumijevao je u mojem slučaju sastavljanje kvalitetnog životopisa i pisma motivacije te slanje istih na elektroničke i poštanske adrese različitih dobrih ljudi koji „jedva čekaju da baš mene zaposle“.

Odmah sam na samom startu naletio na problem. Adekvatnih poslova jednostavno nije bilo, ponuda nikakva, a one tvrtke koje su možda i davale nekakve naznake života tražile su ljude s iskustvom od dvije do tri godine. Mjeseci su prolazili bez ikakvog pomaka, testiranjima i intervjuima ni traga. Povremena odbijenica skupa s nagomilanim računima tu i tamo bi mi dodatno „uveselila“ dan i podsjetila me da sam na tržištu rada još uvijek nepoželjna roba. Nakon četiri mjeseca vrag je odnio šalu. Kako sam to shvatio? Jednostavno, jedno jutro sam se probudio, upalio računalo, pokrenuo pretraživač i nesvjesno postavio jedan od najpopularnijih portala za traženje posla kao početnu stranicu. Dok neki za dobro jutro čitaju vijesti, uređuju svoj profil na Facebooku ili pak provjeravaju poštu, ja sam „listao“ poslovne ponude iz različitih kategorija, od PR-a i marketinga preko državne službe pa sve do ugostiteljstva.

Svjetlo na kraju dugog tunela napokon se pojavilo s ponudom za stažiranje u UNHCR-ovom Odjelu za odnose s javnošću. Radno mjesto, doduše, nije podrazumijevalo plaću, ali devet mjeseci nakon diplome sam bio spreman prihvatiti svaku varijantu zaposlenja koja je bila iole blizu moje struke. Definitivno nisam pogriješio i tih šest mjeseci provedenih u radu za ovu agenciju pokazao se kao najbolji potez koji sam mogao napraviti. Uz odličnog mentora i radnu okolinu naučio sam se osnovama ovoga posla i što je važnije, zavolio ga.

Ipak, po isteku staža trebalo je ponovno u potragu za poslom. Začudo, situacija je u 2011. godini što se tiče ponude poslova bila puno bolja nego u 2009. godini. Razgovori i testiranja su se redala jedan za drugim, ali svejedno nije mi uspijevalo napraviti taj ključni korak ka zaposlenju. Jedini zaključak koji sam mogao donijeti u tom trenutku jest da sam se našao u nekakvom čudnom limbu između prekvalificiranosti i manjka iskustva (honorarni poslovi se ne računaju, očito, ma koliko oni zahtjevni bili). Mjeseci ponovno prolaze, sa savjetnicom na zavodu za zapošljavanju sam već na „ti“, „upadam“ joj u ured kadgod sam u prolazu čisto da joj se javim te smo korak daleko od zajedničkog ispijanja kave na zagrebačkoj špici i komentiranja svakodnevnih događanja.

Sjećanja na dobru poznatu kolotečinu iz 2009. i 2010. godine polako su ponovno postajala stvarnost kada mi je za oko zapeo jedan oglas na posao.hr-u. Poveznica me odvela na Manjgurin blog gdje sam dobio detaljnije informacije o samoj agenciji, karakteristikama kakve traže u idealnom zaposleniku i uvjetima za prijavu na natječaj. Dakle, prvo i osnovno, kandidat mora biti prijavljen na burzi kao kandidat za prvi posao (nula staža). Odlično, na burzi sam već dvije godine i sve što sam ikad radio je bilo na volonterskoj bazi ili honorarno. Drugo, traže osobu s fakultetskim obrazovanjem, poželjan je društveni smjer. Diplomirao sam politologiju, ne može biti društvenije od toga. Nadalje, engleskim u govoru i pismu baratam odlično, računalo koristim od nulte godine, a i korisnik sam nekoliko društvenih mreža. Trljam oči u nevjerici i analiziram ponovno čitavi oglas da vidim u čemu je kvaka. Naprosto mi je nevjerojatno da se ne traži baš nikakvo formalno iskustvo za rad u firmi ovakvog tipa i to na poziciji mlađeg savjetnika, a i prijašnja iskustva u traženju posla su me naučila da se nikako ne smijem prerano veseliti. Otvaram poveznicu Želiš raditi u PR-u? Prati, poveži se, pokreni se! unutar oglasa, čitam savjete ljudi iz Manjgure i uhvatim se kako nakon svake pročitane rečenice sve više i više kimam glavom u znak odobravanja. Pogled i strelica miša padaju na ostale poveznice na stranici koje redom glase: odnosi s javnošću, društveni mediji,  krizno komuniciranje, politika. Otvaram jednu po jednu, čitam tekstove, zaključke, analize i na kraju komentare nedavnih izbora.

Uslijedila je kratka misaona stanka dramatike radi prije nego što sam počeo provjeravati točnost podataka u vlastitom životopisu praćeno sa slaganjem suvislog motivacijskog pisma kroz koje ću  najbolje predstaviti  sebe i svoje mogućnosti. E, tu je trebalo biti pažljiv. Ipak se ta ekipa bavi odnosima s javnošću, svaku rečenicu će staviti pod povećalo, svaku točku ili zarez dvaput preispitati, a svaki podatak više puta provjeriti. Napokon, sve je spremno i lijepo složeno u privitku, dodajem pisma preporuke zlu ne trebalo i stišćem „šalji“. Sada samo preostaje čekati odgovor.

Srećom i na moje iznenađenje, čekanje nije trajalo dugo. Nakon samo par dana, dočekala me obavijest da sam prošao prvu selekciju te da ću nakon 6.12. biti pozvan na razgovor u Manjgurin ured. E, tek je sad nastala panika jer sad kad sam već dogurao dotle, treba dati 100% od sebe i nipošto ne propustiti ovakvu prigodu. Zvoni telefon, dižem slušalicu, javljam se, spuštam, razgovor je za dva dana. Isti dan kad sam pozvan na još dva testiranja i promociju. U redu, ovo posljednje definitivno ne otpada, a što s ostalim? Sjednem, razmišljam, ali lagao bih vam kada bih vam rekao da sam odluku dugo vagao. Dajem prednost Manjguri, to je ono što me zanima, to je ono što, poučen iskustvom iz UNHCR-a, želim raditi. Svjestan sam posljedica koje ovakva odluka može donijeti, ali u tom trenutku držim da se isplati riskirati i staviti sve svoje uloge na agenciju iz Novog Zagreba.

Dan razgovora je tu. Što odjenuti? Do sada sam uvijek išao na razgovor u odijelu i kravati i nisam se baš puno proslavio pa se odlučujem na promjenu taktike. Izbor pada na tenisice, traperice i običnu sivu majicu za van pa što bude, bude. Ulazim u autobus, stižem na odredište, zvonim jedanput. Vrata mi otvaraju simpatične zaposlenice agencije, za koje ću koju sekundu kasnije saznati da se zovu Martina i Katarina i zadužene su za moje prvo „ispitivanje“. Atmosfera na razgovoru ležerna, sve je više-manje jasno iz životopisa i motivacijskog pisma (znači, dobro sam to složio), predstavim sebe i ono što sam radio u par kratkih crta,  zajednički prokomentiramo Manjgurina područja zanimanja i čitava priča je jako brzo gotova. Prvi put nakon dugo vremena imam osjećaj da bi se nešto moglo odviti u moju korist što se tiče zaposlenja, ali svejedno se držim rezerviranim.

Imao sam pravo. Nakon samo par sati dobio sam Katarinin poziv za posljednji krug razgovora na koji sam i otišao nekoliko dana kasnije. Direktor Manjgure Krešimir Macan primio me u svoj ured i odmah onako s vrata upitao: „Jel’ idemo raditi?“ Odgovor nije trebao dugo čekati: „Ja sam za, ali mislim da je konačna odluka Vaša“. Nisam se ni snašao, a on je već koristio tražilicu kako bi pronašao što više informacija o meni na internetu, dodao me među svoje prijatelje na Facebooku i poslovne kontakte na Linkedinu. „Mora mu se priznati da uistinu slijedi svoj postulat o Internetu kao posjetnici modernog doba,“ pomislio sam.  G. Macana nije zanimalo ono što već zna o meni iz životopisa ili iz dojma koje su o meni na prvom razgovoru stekle Katarina i Martina već moja iskustva u odnosima s javnošću i vještine koje sam stekao radeći (makar honorarno) na sličnim poslovima. Na kraju našeg razgovora činio se zadovoljnim i prvi put nakon odlaska iz UNHCR-a sam se usudio nadati da bih mogao dobiti posao.

Sljedeći poziv došao je, ponovno, nakon samo par sati. Osjećaj me nije iznevjerio.

1. Odjel za javnu i stambenu pomoć, Columbia, 1995.

Željni pozitivnog publiciteta, agencija Washington D.C.-ja u ožujku šalje medijsku objavu u kojoj obavještavaju  javnost da je došlo do velike akcije pronalaska droge u jednom od gradskih kompleksa javne stanogradnje. Jedan jedini problemčić koji je tu nastao jest taj da je objava poslana dan ranije, odnosno prije nego je sama akcija obavljena. Između ostalog objava se vrtila i na radiju, upozorila dilere te je racija naposljetku otkazana.

2. Duhanska tvrtka R.J.Reynolds, predsjednik Charles Harper, 1996.

U travnju, na godišnjem sastanku ove duhanske kompanije, predsjednika su upitali što misli o djeci kao pasivnim pušačima. Replicirao im je da, ako djeca ne žele biti u zadimljenoj sobi, slobodno je mogu napustiti. Kada mu je rečeno da bebe to ipak ne mogu učiniti, njegov odgovor je glasio ”U nekom trenutku naučit će puzati.” Ovo je preneseno diljem zemlje te je predsjednik na sebe navukao bijes javnosti tako bacivši u zaborav ostale vijesti godišnjeg sastanka.

3. FEMA (Federal Emergency Management Agency), 2007.

Ova agencije je i prije gafa koji ju je doveo na treće mjesto ove liste imala problema zbog opetovanih optužbi za nedovoljno brze reakcije i rasipništvo. Međutim, ono što je zasjenilo sve je lažna konferencija za medije na temu požara u južnoj Kaliforniji. Naime, pitanja je postavljalo osoblje FEMA-e koji su glumili novinare te tako omogućili zamjeniku upravitelja Harvey E.Johnsonu da hvali njihovu agenciju te obavljen posao. Michael Chertoff iz Odjela domovinske sigurnosti tada je rekao da je ‘ovo jedna od najglupljih i najneprikladnijih stvari koju je vidio od kad obnaša svoju funkciju’ U FEMI su nakon toga ustrajali u pričikako su se novinari očekivali, iako su obavješteni samo 15 minuta prije početka održavanja konferencije, ali se nisu pojavili te da su pitanja postavljena na presici zapravo pitanja koja su došla od samih novinara. Zamjenik direktora FEMA-e g.Widomski, jedan od ‘glumaca’ na lažnoj konferenciji je ubrzo rekao: ”Ako je najgora stvar koja mi se može dogoditi u ovoj katastrofi da je osoblje postavljalo novinarska pitanja koja su pristizala cijeli dan, onda sam ja sretan čovjek.” Aha, onda dobro…

4. AIG (American International Group Inc.), 2008.

Samo nekoliko dana nakon što su dobili 85 milijardi dolara kako bi opstali, AIG je potrošio gotovo pola milijuna dolara na direktorsko putovanje u luksuzni St.Regis resort koji je uključivao sve od spa tretmana do golfa. Iako je CEO Robert Willumstad na kraju osudio ovaj čin nazvavši ga ‘iznimno neprikladnim’ te se oko svega digla velika buka, u AIG-u je ubrzo uslijedio novo putovanje. Ovaj put radilo se o odlasku na lov u Novu Englesku težak 86 tisuća dolara. Ubrzo je reagirao državni tužilac Andrew Cuomo rekavši: ”Naša poruka AIG-u danas je jednostavna: ‘Party je gotov.’

5. British Petroleum, 2010.

Kao što svi znamo, sve oči su bile uprte u BP nakon izlijevanja ulja u Meksičkom zaljevu. Iako neki PR stručnjaci pohvaljuju brzu reakciju, CEO Tony Hayward je naštetio imidžu BP-a time što je uporno umanjivao štetu te izvalio stvari poput ‘nije naša krivnja’ ili ‘samo želim svoj stari život natrag’i to nakon što je 11 radnika izgubilo živote u eksploziji. Međutim, nakon što je smijenjen i na njegovo mjesto je postavljen Bob Dudley, nije se puno promijenilo. Novi CEO je nastavio u revijalnom tonu tvrdeći kako su mediji i konkurentske naftne kompanije prebrzo reagirale osuđujući reakciju BP-a na ovu krizu, a i odbio je svjedočiti pred kongresnim odborom. Odbor je odmah ustanovio kako British Petroleum ‘uporno upire prstom u sve druge osim u sebe .’ Zahvaljujući lošem suočavanju s problemom BP je danas u svijetu poznat kao ‘Blame Passed’, odnosno ‘prebacivači krivnje’.

Sigurno da ima još gafova koji ovaj put  nisu našli svoje mjesto u Top 5, prikladnije bi možda bilo napraviti Top 10 najvećih gafova ili jednostavno listu ostaviti otvorenu i svako malo je ažurirati…

Razgovori s kandidatima potvrdili su široko uvriježen stav da životopis i zamolba nisu uvijek relevantno mjerilo, no od nečega se mora krenuti. Ispitati osobno 300-tinjak kandidata bio bi velik zalogaj i za puno veću organizaciju s vlastitim odjelom ljudskih resursa, a kamoli za jednu agenciju za odnose s javnošću. Test pismenosti, najavljen u natječaju, već je ovdje uspješno odrađen. Kandidat koji nije sročio nekoliko pravopisno korektnih rečenica u strukturiranom dokumentu zamolbe ne bi trebao biti osobito povrijeđen činjenicom da, unatoč “ispunjavanju navedenih kriterija”, nije pozvan na razgovor. Jedan od kriterija je bio – dobro pismeno izražavanje, govorimo o odnosima s javnošću, zar ne? Nitko od nas nije savršeno pismen niti se to očekuje, ali nekim se pogreškama ne može progledati kroz prste.

U zamolbama je zanimljiva bila masovnost grupe – prilagodljivih, veselih, kreativnih, dinamičnih, komunikativnih, timskih igrača koji su ujedno i individualci. Nema u tome ničega lošeg, ali u želji da se nekoga impresionira, a sebe istakne u masi drugih koji isto tako nastoje impresionirati, dobro je opisati te karakteristike na nešto originalniji način. Ako ne vjerujete nama, provjerite druge izvore, ovom se temom pozabavio i Mashable.

No, to smo prošli i krenulo je osobno predstavljanje 20 kandidata. Ako je u životopisu ili zamolbi i bilo prostora za blef, što su u spomenutoj facebook raspravi neki isticali kao velik problem, ovdje su priče bez pokrića brzo padale u vodu. Glavna lekcija iz ovog dijela natječaja: ako se prijavljujete za posao i sigurni ste da je to – to, dajte si truda i proučite svoga potencijalnog budućeg poslodavca. Sve je online! Kao agencija koja u svakodnevnom radu uvelike koristi online medije i društvene mreže, očekivali smo da će čitanje nekih popularnijih tekstova s Manjgurina bloga biti osnova pripreme za razgovor za posao.

Odabranih šest kandidata na prvom su razgovoru činili upravo ono što treba – razgovarali. Preduvjet za to bila je upućenost u teme razgovora. Potrudili su se naoružati informacijama koje bi im mogle biti od koristi.

Poučeni iskustvima s ovog natječaja izdvojili smo nekoliko ključnih savjeta koji možda ne “pale” u nekim drugim branšama ili za neke druge pozicije u ovoj branši, ali vjerujemo da će nekima biti od koristi, zainteresiranih za radna mjesta u struci očigledno ima.

1. Kvalitetna, umjesto generičke zamolbe – pored očekivanja, treba navesti zašto mislite da biste doprinijeli timu. U strukama kojima gravitiraju društveni smjerovi, “učenje i usavršavanje” mogu zvučati kao čista želja za edukacijom ili čak prekvalifikacijom, uz istovremeno primanje plaće. Dakle – što ja donosim sa sobom – je pravo pitanje.

2. Životopis je vaša osobna iskaznica – koristite razmake, poravnajte tekst, istaknite imena poduzeća u kojima ste radili i institucija u kojima ste se školovali (naravno, s mjerom i osjećajem za bitno), odvojite edukaciju od radnog iskustva, dress to impress! Europass forma je najraširenija, ali treba ju prilagoditi. I tu do izražaja dolaze snalažljivost i sposobnost razmišljanja “out of the box” – hvalevrijedne osobine u ovoj struci, jer čeka vas produkcija niza dokumenata različitih formi.

3. Nedostatak radnog iskustva nadoknađuje se – inicijativom. Za renomirane visoke poslovne škole i prestižne inozemne fakultete preduvjet su  financijske mogućnosti (najčešće roditelja), dok je inicijativa odraz onoga što VI uistinu jeste. Da ilustriramo; izvrstan dojam ostavila je djevojka bez ikakvog radnog iskustva, Ivana Katić, koja je za vježbu i učenje napravila vlastitu web stranicu, što u vrijeme kada se bruji o masovnoj selidbi na web i društvene mreže, itekako ima svrhu.

4. Ako niste puzzla koja se uklapa, nadajte se da ni nećete dobiti posao. Nije vam cilj raditi u okruženju gdje morate biti usiljeni i gdje svaki odlazak iz ureda slijedi duboki izdah olakšanja. U ovoj struci, zahtjevima koje postavlja i tempu koji zadaje, vrlo je važno biti ono što jeste. Inače nećete izdržati.

Razumljivo je što se neki možda osjećaju i nepravedno eliminiranima, ali potrudili smo se svima njima dati povratnu informaciju, što znamo da mnoge tvrtke propuštaju činiti jer oduzima dosta vremena.

Napomena: sve navedene tvrdnje i savjeti odnose se na iskustvo iz Manjgurinog natječaja i ne odgovaramo za posljedice primjene istih u nekim drugim natječajima. Kroz koji dan na istom će ovom mjestu novozaposlena osoba iznijeti svoje dojmove – kako je dobio/la posao u Manjguri, a uskoro ćete moći pročitati i osvrt našeg Krešimira Macana koji donosi finalnu odluku – što je presudilo.

Prvo me fascinirao broj čitanja – 5146 do danas, od toga polovica prvi dan objave. Drugo, puno poraznije je bilo samo pažljivo čitanje članka – članak s opisom idealnog kandidata/kandidatkinje Želiš raditi u PR-u? Prati, poveži se, pokreni se! pročitalo je tek 610 ili ti ga tek svaki 10 od onih koji su proučavali oglas. Nešto manje – 444 ih je pročitalo drugi tekst Želite raditi u PR-u – prvi korak je stručna praksa. A ti članci su uz uvjete natječaja, najbolje opisivali što tražimo i kako radimo i razmišljamo.

E tu sam se tek iznenadio – glavni je uvjet bio da kandidati budu prijavljeni na burzu, da im bude ovo bude prvi posao, jer su takvi uvjeti HZZ-a preko kojeg je išao ovaj natječaj.

Pristiglo je 337 ponuda, na koje smo se potrudili odgovoriti (mnogima je to bilo prvi put da im se uopće netko povratno javio na njihovu ponudu za oglas za posao – pa makara i s odbijenicom) što smatramo osnovom dobre poslovne komunikacije. No ono što šokira, jest broj prijava koje nisu ispunjavale uvjete oglasa – skoro svaka druga – 151. Ej, ljudi čitate li uopće oglase i što se traži? Da ne kažemo koliko ih je naknadno dostavilo točne podatke nakon što su dobili početnu odbijenicu zbog neispunjavanja uvjeta – zapamtite There is no second chance to make the first impression!

Bilo je tu svega od krivih mail adresa za kontakt, mailova bez životopisa, molbe poslane drugim firmama samo proslijeđene nama, fotografije s plaže i većina naravno sa stažem upisanim u radnu knjižicu ili su bili u radnom odnosu – iako oglas izričito kaže bez dana staža, prvi posao.

Srećom druga polovica prijava je bila dostatna da izaberemo 20-tak kandidata za današnji razgovor – nažalost na raspolaganju je samo jedno mjesto, pa ako vam možemo preporučiti ambicioznog početnika koji je prošao naš filter javite se (prije svega mislim na kolege iz drugih agencija).

Javilo se i dvadesetak studenata, a prijave još pristižu na posao (at) manjgura.hr.  Za studente uvijek postoji mogućnost prakse Želite raditi u PR-u – prvi korak je stručna praksa čim se oslobodi koje mjesto za istu. Svi ostali, javite se, ali samo ako uistinu mislite da nas možete impresionirati. Nemojte zeznuti tu priliku da napravite odličan prvi dojam!

PS O samom finalu i što smo naučili čitanjem životopisa u sljedećem nastavku:-)

Cijeli priručnik možete pročitati i preuzeti ovdje.