PR agencija  Affect sa sjedištem u New Yorku odgovara na to pitanje  i u 10 točaka donosi svoja predviđanja koje prenosi PR daily:

Smrt e-mail plasiranja (e-mail pitch), a porast tvit plasiranja. U 2012. godini oslanjanje na e-mail plasiranja informacija splasnut će  u korist društvenih medija. Društveni mediji, odnosno  nijhova sažetost i brzina, stvaraju idealno mjesto za novinare koji više neće morati primati pamflete o prednostima uzbudljivog novog proizvoda kojeg PR agencija predstavlja. Bit će dovoljno samo 140 znakova.

Google+ poslovni korisnici = uspjeh. U 2012. godini tvrtke će koristiti Google+ kao stratešku platformu za komunikaciju s klijentima. Više od 50 milijuna korisnika društvene mreže Google+ čini zlatni rudnik za proširenje poslovne moći, nudeći kvalitetan kanal za odnose s kupcima i razvoj poslovanja.

Upotreba društvenih medija neće ići bez strategije razvoja. U godini koja je na izmaku, mnogi su ubrzano i nepripremljeno uskočili i počeli koristiti sve dostupne online društvene platforme. Nadolazeća godina bi trebala biti godina temeljitih priprema i određivanja strategija potrebnih za bolji pristup korištenju društvenih medija u poslovanju i razumijevanja online marketinga.

Mjerenje je potrebno. Unatoč znakovima koji ukazuju na poboljšanje u gospodarstvu,  još uvijek se inzistira na smanjenju proračuna. Da bi PR odjeli uspjeli izvući dovoljne budžete za svoje aktivnosti, mjerenja utjecaja aktivnosti će biti još važnija.

Krize će se nastaviti. Weintergate afera dominirala je u medijima tijekom proljeća, što je bio dobar pokazatelj utjecaja društvenih medija koji mogu biti jako opasna igra za one koji ih ne znaju pravilno koristiti. U 2012. godini nove krize će se pojavljivati sve brže, no kako se brzo pojave jednako će brzo i nestati upravo zbog velike količine informacija koje se putem društvenih medija brzo izmjenjuju.

Izvršni direktori  postat će novinari. Razne publikacije, poput Forbes-a, izvršnim direktorima ustupaju medijski prostor ili profile putem kojih redovno mogu doprinositi sadržaju. To će biti win-win prilika za medijske kuće i brendove.

Brendovi će postati izdavači.  Bilo da se to odnosi na tvrtkin blog ili korporativni eNewsletter, tvrtke će se usredotočiti na stvaranje sadržaja kao i na razvoj vlastitih izdavačkih platformi koje će im biti potrebne za plasiranje sadržaja prema van. Zaobilazit će  tradicionalne medije i ciljati izravno na publiku koja im je potrebna za pojedine proizvode.

Manje je više. U 2012. godini sve će se više brendova okrenuti  samo onim medijima koji se obraćaju njihovoj ciljanoj publici, tražit će specijalizirane medije. Masovnost neće prolaziti.

Plaćanje će uzeti maha. U 2012. godini društveni mediji će se više okrenuti oglašavanju, a manje će biti ‘glas naroda’. Društvene platforme, kao i svi poslovni subjekti, moraju imati prihode kako bi ostali konkurentni.

Skandali, seks i celebritiji još uvijek prodaju. Istina je da se neke stvari nikada neće promijeniti. U eri ”clicks for cash” mediji će se i dalje oslanjati na seks, skandale i poznata lica koja će prodavati priču. Novinari će, naravno, i dalje pokušavati pronaći priču iz kojekakvih izvora i gledišta, zbog čega glasnogovornici moraju biti spremni na sve i biti dobro medijski istrenirani.

Što kažete na ova predviđanja? Zapravo nisu nimalo pretjerana, promjene u komunikaciji su evidentne, neprestano izlazi nešto novo, bolje. PR stručnjaci moraju biti spremni na sve ‘nedaće’  koje donosi brzi razvoj tehnologije i nagle promjene navika korisnika. Bit će izazov sve pohvatati, no uvijek je bolje na vrijeme shvatiti da je bolje biti rame uz rame s nadolazećim trendovima, nego ih kasnije hvatati i riskirati da ih se nikad i ne uhvati.

Ivana Urošević

U nastavku vam prenosimo tekst s tportala o nedavnim Čačićevim medijskim istupima, a na RTL-u možete pogledati i kako to izgleda uživo.

Stručnjaci za krizno komuniciranje upozorili su nakon još jednog ‘obračuna’ budućeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića s novinarima kako jedan od najbližih suradnika Zorana Milanovića mora ‘kontrolirati svoju narav’. Strahuju i da ‘u ovom trenutku neće slušati savjete stručnjaka za odnose s javnošću’. Čačićeva savjetnica za PR Ankica Mamić brani svog klijenta pravdajući njegovu komunikaciju s novinarima – ‘ogromnim teretom koji ga čeka’

Nervozna reakcija Radimira Čačića, kojega su novinari, nakon predsjednikovog davanja mandata Zoranu Milanoviću za sastavljanje nove Vlade, dočekali pitanjem o povezanosti s tvrtkom Coning i kreditom koji su dobili od Croatia osiguranja, direktora agencije Manjgura Krešimira Macana podsjetila je na jednu epizodu iz ne tako davne prošlosti.

‘Prisjetimo se samo lokalnih izbora kad je psovao novinarku u Velikoj Gorici. Čačić mora apsolutno iskontrolirati svoju narav, jer je Kukuriku koalicija sa svojim Planom 21 najavljivala promjene, jednu drugačiju Hrvatsku u kojoj je takvo ponašanje, dakle ponašanje s visoka i svađalačko, bilo rezervirano za HDZ. Dobili su glas za nekakvo drugačije ponašanje. Za sada to vrlo uspješno demonstrira Zoran Milanović, a vrlo neuspješno Radimir Čačić’, ukazuje Krešimir Macan.

Za tog stručnjaka za krizno komuniciranje ključno je pitanje ‘koja je pozadina silne Čačićeve nervoze‘ navodeći kako se ‘očito ne radi o nekakvim koalicijskim nesporazumima’. ‘Nepotrebna nervoza je prisutna upravo zbog onoga na što sam upozoravao – kako će se ponašati kad ih novinari počnu zaustavljati u svakom trenutku na cesti i pitali bilo što’, podsjeća Macan.

I za njegova kolegu iz Apriori komunikacija Danijela Koletića, također stručnjaka za odnose s javnošću i krizno komuniciranje, Čačićeve nervoza je očita i primjetna. Navodi i nekoliko razloga za to.

‘Nervozan je zato što zna da se približava okončanje sudskog spora u Mađarskoj, a s druge strane ga čeka ministarska fotelja. S treće strane ima i Milanovića koji treba pokazati naciji koliko je etičan. Ljudi očekuju da se Čačiću ne da fotelja dok se ne riješi suđenje u Mađarskoj‘, upozorava Koletić.

No, za Ankicu Mamić, direktoricu IMC agencije i Čačićevu savjetnicu za PR, ponašanje budućeg vicepremijera je razumljivo. ‘Bio bi lud da nije nervozan, jer će u novoj Vladi biti zadužen za prihodovnu stranu proračuna. Problemi su veliki i ogroman teret ga čeka, jer mora dignuti kapacitete gospodarstva i hitno pokrenuti projekte’, napominje Ankica Mamić.

Priznaje kako njezin klijent ‘na pet pitanja odgovori smireno, ali je na šestom već nervozan‘, no i napominje kako bi ‘i drugi, kad bi znali kako je teška situacija, na njegovom mjestu bili nervozni’. ‘Hrvatskoj može pasti kreditni rejting preko noći i to je odmah za milijardu eura veći deficit’, pojašnjava Mamić.

Pokušavajući dodatno opravdati Čačićevo ponašanje prema novinarima, podsjetila je kako ju je u dva dana na temu kredita Coningu i očitovanje Radimira Čačića o tome, zvalo najmanje 50 novinara.

Podsjetila je kako su još prije godina Čačić i njegova supruga svoja upravljačka prava prenijeli na jedno odvjetničko društvo, ukazujući kako nikad nisu ni bili većinski vlasnici te da ‘zajedno nisu prelazili 25 posto u vlasničkoj strukturi’.

‘Croatia osiguranje nije dalo kredit Čačiću, nego tvrtki koja je njihov dugogodišnji osiguranik. To je jedan potpuno uobičajeni kreditni aranžman, dakle – nikakav povlašteni, nego redovan kredit’, objasnila je Ankica Mamić.

Danijel Koletić, pak, upozorava kako će ‘Čačić biti još bahatiji i dobiti još veća krila’.

‘Političari su jako čudne biljke, rastu svaki dan, a rascvatu se kad dođu na vlast. Tada, na žalost, nemaju dodira sa stvarnošću. Milanović je uspio sakriti svoju bahatost pred javnošću u jednoj gerilskoj i veoma kratkoj kampanji, no ne očekujem da bi se Čačić mogao promijeniti. Najmanje što očekujem jest slušanje savjeta nekakvih stručnjaka za odnose s javnošću’, kaže Koletić.

Po njemu, profil Radimira Čačića kao političara nije se ‘ništa specijalno promijenio’. Podsjeća kako je ‘imao možda sedam dana u životu kad je njegova komunikacija bila ponizna, a to je bilo nakon otkrivanja prometne nesreće u Mađarskoj‘.

Krešimir Macan smatra da je za djelomično popravljeni imidž koalicijskih pobjednika, ne i Radimira Čačića, zaslužna i kampanja u kojoj su ‘nastojali maksimalno smanjiti kontakte s medijima‘.

‘Kontakte ne mogu izbjeći kad dođu na vlast, jer tada postaju svima službenici. Zaboravljaju da su svakom građaninu i svakom novinaru službenici i da ih svatko može ‘pljunuti’, a oni ne smiju nikoga. To je prokletstvo javne službe’, zaključuje Macan.

Mladen Obrenović/tportal.hr

Cijeli priručnik možete pročitati i preuzeti ovdje.

Do sada ste mogli zaključiti da tiskovna konferencija nije dobro rješenje. Brojni su problemi: rasvjeta će biti prejaka što će vam dodatno istaknuti podočnjake od neprospavane noći, dugo traje pa nećete moći kontrolirati govor tijela, gubit ćete koncentraciju i nećete moći ponoviti rečenicu koji ste krivo formulirali… No najveći problem je da će vam novinari postavljati svakakva pitanja. Ako ste se unatoč savjetu ipak odlučili na tiskovnu konferenciju i pozvali novinare iz svih medija, uključujući i one elektronske, svakako nemojte zabraniti izravan prijenos tiskovne konferencije. Nikome nije uspjelo zaustaviti ni Reuters ni Twitter, a tih će pola sata odgode samo poslati krivu poruku.

Odjenite se dostojanstveno, ne kitite se previše, i ne šaljite dvosmislene poruke suvišnim detaljima. Komunicirajte na način na koji i inače komunicirate, ne konstatirajte očigledno, novinari nisu došli slušati prazne fraze i floskule, došli su čuti i javnosti prenijeti konkretne informacije i rješenja koja nudite za izlazak iz nastale situacije.

Vaša spremnost na suradnju s institucijama i nije neko rješenje jer se to jednostavno podrazumijeva – ta ista javnost kojoj se obraćate također mora surađivati s institucijama. Svaka bitna promjena stila komunikacije otkrit će da je problem veći nego što ga želite prikazati: prelazak s uobičajenog „ja pa ja“ na „mi pa mi“ još je jedno ukazivanje na ozbiljnosti situacije.

Izbjegavajte licemjerje, fraze, biblijske pojmove ili metafore pogotovo ako niste sigurni u njihovo točno značenje.

Bumerang se vraća lovcu ukoliko je promašio metu a predzadnja postaja na križnom putu je skidanje Isusa s križa.

Budite dosljedni, ako ste tolerirali nepravilnosti kada su vama išle u prilog, nemate pravo prozivati druge za to isto jer vam sada to ne ide u prilog. Informacije iz tajnih uskočkih izjava i zaštićene izjave svjedoka koje se svakodnevno pojavljuju u medijima i poprimile su tolike razmjere da ih se više ne može nazvati curenjem. To je postala prava bujica. I dok ovo pišem, na naslovnici sutrašnjih dnevnih novina najavljuje se novi, vrlo indikativan dokaz iz još jedne tajne istrage.

Sve i ako su drugi učinili upravo ono što se vama stavlja na teret, time se ne možete pravdati javnosti! A nije ni argument na sudu. Stoga takve argumente nemojte nuditi, ljude to nervira. Izjava koju dajete mora biti kratka i jasna. Odete li u širinu, izgubit ćete se i ostaviti dojam da baš i nemate pojma o čemu govorite. To je upravo ono što želite izbjeći!

Nipošto se ne smijete obračunavati s novinarima. Oni rade svoj posao. Ako su negdje pogriješili, postoji institucija prava na ispravak ili prava na odgovor pa i sudska zaštita prema Zakonu o medijima. A propisani su i rokovi u kojima se te mjere mogu primijeniti. Ne možete im diktirati teme o kojima će pisati, oni se vode svojim interesima i interesima izdavača za kojeg rade. Vaša tiskovna konferencija koju ste sazvali u krizi svakako nije dobro mjesto za obračun s novinarima.

Novinari su tu da vam postave pitanja. A vi ste sazvali tiskovnu konferenciju jer želite odgovoriti na njihova pitanja. Ukoliko imate odgovore za koje novinari nemaju pitanja, onda te odgovore priopćite u početnoj izjavi. Ne smijete se ljutiti ako vam postave pitanje koje niste htjeli, rekli smo vam da ne sazivate tiskovnu konferenciju, zar ne? Pokušajte odgovoriti u stilu: „u ovom trenutku vam ne mogu odgovoriti na to pitanje“ ili se izvucite na neki način, ali nemojte napadati novinara zbog njegovog pitanja, pa on je tu da bi vas pitao ono što njega i njegovu publiku zanima.

Novinari vas mogu sačekati i na izlasku s tiskovne konferencije. Premda ste vi završili svoj posao s novinarima, nadajmo se uspješno, oni i dalje rade svoj posao. Ne postoji profesionalni novinar koji neće iskoristiti i tu mogućnost da vas nešto upita. Ukoliko vam se pitanje ne sviđa radije se napravite da ga niste čuli, odgovorite nešto drugo, ali nipošto nemojte vrijeđati novinare niti ih prozivati da bi bilo bolje da nešto rade. Oni upravo rade svoj posao – a to je, ponovimo, postavljanje pitanja koja zanimaju javnost.

Ponovimo što smo u ovoj lekciji naučili: razmislite dvaput prije nego sazovete tiskovnu konferenciju!

Naime, za razliku od plaćenih objava, oglasa ili PR tekstova, općenito veću vjerodostojnost imaju autorski tekstovi zbog objedinjavanja činjenica i nezavisnog te objektivnog istraživanja i vrednovanja informacija o nekoj temi. Nekoliko je metoda kojom se koriste PR stručnjaci ne bi li kvalitativno i kvantitativno vrednovali takvu objavu. U svakom slučaju vrijednost autorskog novinarskog teksta višestruko je veća od oglasa iste veličine, na istoj poziciji u određenom mediju.

Ipak, financijski pokazatelj u ovom slučaju je manje značajan, jer kreiranje pozitivnog javnog mjenja kod čitateljstva kroz afirmativno pisanje u ovom konkretnom slučaju o varaždinskoj tvrtki Vindija ima puno već značenje. Naravno, da bi uopće došlo do ovakvih situacija, gdje novinari pišu i objavljuju činjenice u prilog kompanijama, one same svojim radom, rezultatima i svekolikim odnosom prema svim subjektima tržišta to moraju zavrijediti.

Zakon o medijima jamči svakome da može od glavnog urednika zatražiti ispravak objavljene informacije.  I Kodeks časti hrvatskih novinara propisuje to isto. No pisanjem zahtjeva za ispravak najčešće započinju igre bez granica kojima ću se baviti u narednim člancima.

Jučer me je nazvala klijentica i upitala ima li smisla demantirati uradak Nika Titanika. Upit me je malo zbunio. Doista ne znam kako bih to napravio. Što bih trebao napisati u zahtjevu za ispravak? Da nema takvu frizuru ili da ne nosi Hello Kitty ukosnicu? Zaključak, premda očit, možda treba ponovno napisati: humor i satira se ne demantiraju…

Kako ovo demantirati? Premijerka nije nikada nosila oklop i jahala konja?

Pogledajmo primjer: Aleksandar Stanković je u svojoj kolumni na Portalu Oko napisao između ostalog napisao i tekst pod naslovom „Josip Đakić je žena!“. Razlog ovakvom tekstu Stanković navodi već u prvoj rečenici „Uvrijeđen traži 100 hiljada kuna jer sam u siječnju rekao da je premijerka Jadranka Kosor stvorila 500 tisuća branitelja.“

Ne treba provoditi anketu tko je nakon što je pročitao sporni tekst uopće pomislio da je Josip Đakić žena. Ipak, Josip Đakić šalje glavnom uredniku Portala Oko zahtjev za ispravkom objavljene informacije kojim traži da se svekolikom puku da do znanja kako Stanković griješi. Očite ironične Stankovićeve hiperbole Đakić je odlučio po odvjetniku Tonćiju Ravliću taksativno pobrojati i ispraviti:

“Zašto Đakić misli da je Kosor?”,”…nećemo se pretvarati da smo ona.”…Pahor voli žene, korpulentnije i poštene, a ti to nisi.”,”Nećemo doći na sud i predstaviti se kao Jadranka Kosor jer to je lažna legitimacija, nepoštivanje suda, a sudac ima oči i to nema smisla Josipe! Jadranka Kosor je žena, a ti si muško! Zašto ti želiš biti žena?”, podnaslov u tekstu: “Đakić je majka”, “A onda odjednom, želiš biti Jadranka??? Nikome od nas koji te poznajemo nije bila jasna tvoja želja za promjenom spola.”, Ti si jednostavno moj Josipe postao obijestan. Prohtjelo ti se iz hira biti žensko jer ti u životu predobro ide.”, “Htio si dobit pare-dobio si i htio si biti nejednak-nejednak si. E sad…ni to više nije dovoljno da htio biti Jadranka.”, “Shvati da si neponovljiv i odjebi s tom željom da budeš Jadranka.”.

U odnosu na gore citirane, netočne informacije čiji ispravak zahtijevamo:

Netočne su informacije da g. Josip Đakić misli da je Jadranka Kosor i da se pretvara da je Jadranka Kosor jer se g. Josip Đakić nikad, ni u privatnom ni u poslovnom životu, nije pretvarao da je Jadranka Kosor. G. Josip Đakić ima svoj identitet i ne pretvara se da je netko drugi.

Nadalje u članku autor navodi da je g. Josip Đakić nije pošten rečenicom: “…Pahor voli žene, korpulentnije i poštene, a ti to nisi,”, te na taj način bez ikakvih dokaza iznosi tvrdnje o poštenju g. Josipa Đakića, koje tvrdnje nisu ni točne ni istinite.

G. Josip Đakić nikad nije došao na sud i predstavio se kao Jadranka Kosor te se na taj način lažno legitimirao odnosno nepoštivao sud jer je to g. Josip Đakić uvijek postupao isključivo u svoje osobno ime ili kao predstavnik HVIDRA-e, čiji je predsjednik, što je lako moguće provjeriti te su i ove objavljene informacije netočne.

Osim toga, u tekstu su objavljene informacije da je g. Josip Đakić žena (na više mjesta) odnosno da je majka, što, kao što je općepoznato, nije istina.

Rečenice u kojima autor navodi da je g. Josip Đakić želi biti žena te da želi promjenu spola su netočne i neisitinite jer g. Josip Đakić nikad nije želio niti bi ikad pristao na promjenu spola, odnosno nikad nije želio biti žena.

Rečenicama “Ti si jednostavno moj Josipe postao obijestan. Prohtjelo ti se iz hira biti žensko jer ti u životu predobro ide.”,” “Htio si dobit pare-dobio si I htio si biti nejednak-nejednak si. E sad… ni to više nije dovoljno da bi htio biti Jadranka.”, “Shvati da si neponovljiv i odjebi s tom željom da budeš Jadranka.”

Autor navodi da je navodna želja naše stranke za promjenom spola rezultat njegovog hira i obijesti, što kao što smo naveli, nije istina.  Nadalje, autor članka navodi da je g. Josip Đakić dobio pare I da je htio biti nejednak. G. Josip Đakić je svoj novac zaradio vlastitim radom i nikako pare nije “dobio”, a nije ni nejednak u odnosu na druge, jer je u RH svakome zajamčena jednakost pred zakonom, a koja temeljna sloboda je propisana Ustavom RH.

Sve taksativno navedene rečenice impliciraju da g. Josip Đakić želi biti Jadranka Kosor, te da se predstavlja kao Jadranka Kosor u postupcima pred tijelima sudbene vlasti, zatim da želi biti žena i zbog toga promijeniti spol, odnosno da je “pare” koje ima “dobio”, čime se g. Josipa Đakića prikazuje u negativnom svjetlu, što je g. Josip Đakić doživljava kao povredu svojih prava i interesa.

Pretpostavljam da je glavni urednik s radošću objavio ovaj zahtjev za ispravkom.

Papiga pije Janu

Zamislite stiže vam mail u petak 12.8. u 13:00 sljedećeg sadržaja:

Subject: Jana_osvježenje na Stradunu

Poštovani,

jedino pravo rješenje za žeđ u vrućim ljetnim danima čak i jedna papiga na dubrovačkom Stradunu pronašla je u prirodnoj izvorskoj vodi Jani. U privitku Vam šaljemo zanimljivu fotografiju te Vas ljubazno molimo za objavu iste.

Srdačan pozdrav

Ovdje se javlja više dilema – prvo za PR agenciju kojoj klijent da nalog da ovakvu objavu proslijedi medijima. Biste li je vi poslali? Mogu pretpostaviti kako je do slike došlo – svi su mediji obavijestili da se Todorići mlađi odmaraju u Dubrovniku, pa je možda i ova fotografija nastala za vrijeme jedne od šetnji Stradunom. Imamo dakle otežavajući efekt – vlasnici PR agencije ili važni klijenti traže da se objava pošalje? Sve vam govori da to nema smisla – ali što ćete napraviti. Ponuditi im da je objave na fan pageu Jane na FB, što sam upravo sada napravio jer je tamo 57 tisuća fanova Jane? Drugo je slegnuti ramenima i poslati je profesionalno medijima – ja tu nemam problema – vrijedi pokušati APP.

No hoće li mediji objaviti tu sliku? Oni koji imaju dobru vezu s Janom možda hoće, ostali teško. Radi se o čistoj reklami i danas takve objave sve teže prolaze u medije. Dakle dosad nemam problema. Obje strane poznaju pravila igre i sistem je APP (ako prođe prođe).

Ono što ja nikad ne bih dozvolio sebi i svojima je da eventualno radim follow-up po ovakvoj objavi i da nekoga molim da mi to objavi. Inače mrzim follow-up, iako ga moji ljudi rade, prije svega kod pozivanja na presice – bile zanimljive ili ne – često se dogodi da ljudi ne vide poziv na vrijeme – budući da se danas sve češće isključivo šalju mailom. I to zna otići u ništa. Follow-up da bi “silovali” nekoga da vam objavi vijest koja nije vijest, je nou-can-do – mjerim po sebi kako bih reagirao da me netko tako nazove. Čitao sam nedavno kolumnu u Aktualu na sličnu temu – pokušat ću je prikvačiti na ovaj tekst čim je pronađem. Uvijek treba znati mjeru – i to je sastavni dio dobrih odnosa s medijima.

A ako ste na godišnjem zaboravili pisati objave – evo jedne dobre šprance Objava za medije za lijene – samo ispunite praznine…

P.S. Inače je veća fora kad ti jedna od ovih papiga dođe na rame i počne tražiti “Daj pusu”, a djeca pitaju je li ovo na struju ili pravo:-) Imam i tu sliku negdje – nije dobila pusu – i mene je iznenadila:-)

Click here to view the embedded video.

Naravno sve se ponovilo sredinom travnja prilikom objave presude generalima. Očekivano slavodobitno s njihove strane, jer su kao tvrdnje sada potvrđene od suda u Haagu. No, za divno čudo probudio se tih dana netko na HRT-u i pustio cjelovit isječak, koji opet baca drugo svjetlo na cijelu izjavu. I može je opet svatko tumačiti kako hoće, ali bar se čuje cjelovita rečenica Tuđmana, pa barem tu nema manipulacije.

Click here to view the embedded video.

Danas smo dnevno izloženi pokušajima ovakvih manipulacija na svim razinama od državne pa do privatne i uvijek obratite pažnju na to je li prezentirana informacija cjelovita i kako je prezentirana – danas tehnologije omogućuju da snimku izrežete, obradite i promijenite na mobilnom telefonu, a kamoli ne na računalu. Komunikacijski je problem je ako se pravodobno ne reagira na ovakve oblike manipulacije jer se određena informacija širi među istomišljenicima i teško je kasnije popraviti napravljenu štetu.

Nedugo nakon objavljivanja rezultata natječaja, počele se kružiti priče kako angažiranjem hrvatskih PR agencija mađarski MOL, inače suvlasnik Ine,nastoji popraviti svoj imidž uslijed krizne situacije nastale otkrivanjem malverzacija u procesu privatizacije Ine u kojoj se čelnike MOL-a sumnjiči da su kupili većinska vlasnička prava nad Inom podmićivanjem tadašnjeg  hrvatskog premijera Ive Sanadera sa  10 milijuna eura.

Glasnogovornica Ine Žana Goić, glasnogovornik MOL-a Domokos Szollar kao i odgovorne osobe u angažiranim PR kompanijama takve  su i slične tvrdnje i napise opovrgnuli. Glasnogovornik MOL-a Szollar pritom je izjavio da je „Cijeli slučaj u domeni pravosuđa pa bi eventualno imalo smisla angažirati odvjetnika“  potvrdivši da nemaju potpisan ugovor s nijednom od navedenih PR kompanija.

U prilog tvrdnji da Inino angažiranje PR agencija nije očajnički pokušaj“gašenja vatre“ ili (još gore) potrebe spin-anja u trenucima kada MOL-u „gori pod nogama“, ide i činjenica da je Ina još u veljači pozvala sedam PR kompanija na natječaj. Ugovori sa ove tri agencije potpisani su na sedam mjeseci (do kraja tekuće godine) nakon čega će u Ini donijeti odluku o eventualnom produljenju ugovora.

Tvrtka Hauska&Partner bit će zadužena za popravljanje imidža kompanije i društveno odgovorno poslovanje,  tvtrka Madison za komunikaciju vezanu uz rafinerije u Sisku i Rijeci (koja je inače svoj prvi zadatak već odradila uslijed incidenta u sisačkoj rafineriji) , a Manjgura za komuniciranje u kriznim situacijama.

Angažiranje čak tri PR agencije koje će u nadolazećem razdoblju brinuti o odnosima s javnošću naše najveće naftne kompanije nimalo ne čudi, s obzirom da je za velike kompanije, a osobito naftne, uobičajeno angažiranje nekoliko agencija za odnose  s javnošću.

„Ina nije prodaja parfema ili gaćica te je potrebno duboko poznavanje kompanije, slijedom čega PR agencije svakako čeka velik posao.“, komentirali su u Ini.

Izvor: Business.hr

Prilično jasno zar ne? Pa u čemu je onda problem i zašto je važno da šira populacija zna o čemu se tu zapravo radi? Ralph Tench i Liz Yeomans u „Otkrivanju odnosa s javnošću“ naziru problem. Ukoliko nije naglašeno da je to kupljeni prostor u medijima, za njih je to „zamagljivanje razlike između autorskog teksta i oglašavanja“. Hibridna forma. Upravo zbog nepridržavanja zakona advertorial služi kao „namjera da se reklama zamaskira kao autorski tekst, što otvara mogućnost za dovođenje čitatelja u zabludu“, a već smo ustanovili da je to protuzakonito. Ovdje se može povući i pitanje medijske obrazovanosti kao i minimalne razine informiranosti u školama, kako bi korisnici medija bili upoznati s onim što zapravo konzumiraju, no to je tema za neku drugu priču. Treba istaknuti Hrvatsku udrugu za odnose s javnošću i Hrvatsko novinarsko društvo kao dva lica jedne medalje koja bi trebala zajedno surađivati i upozoravati na nepravilnosti u radu svojih struka, no oni nemaju potrebnu moć za izmjenama zakonske regulative. Nažalost.

A sada se možemo malo pozabaviti i pitanjem nedostatka dostojnog hrvatskog naziva za advertorial, kao i za mnoge druge izraze, koji razvojem odnosa s javnošću i povezanih struka svakodnevno nastaju i kod nas se udomaćuju u svojim engleskim inačicama naziva. Razvojem interneta, trendovi u svijetu komunikacija udomaćili su se isključivo na mreži. Skoro sve što se kroz komunikacije na internetu nudi je na engleskom jeziku jer jednostavno nema prijevoda. Pa čak i sama riječ on line nema prihvaćen prijevod.

Ako nema točnog prijevoda riječi već samo pojašnjenja i objašnjenja što je to advertorial teško da će šira populacija znati o čemu je zapravo riječ. Važnu ulogu u svemu ovome imaju i jezikoslovci. Vjerojatno najveći problem leži u činjenici da postoji pet važećih pravopisa u Hrvatskoj, pa kako onda pronaći vremena pratiti najezdu stranih riječi koja se godinama uvlači kad se ljudi ne mogu dogovoriti oko jedne jedine riječi poput greška za koju postoji šest različitih ali opet valjanih oblika. Uz to, kako se i komunikacijska struka prilagođava svjetskim trendovima, vrlo važno bi bilo i da jezikoslovci prate trendove na međumrežju, kako ne bi ostali bez domaćih izraza. Požurite, jer već je prekasno. Dovoljno je dobar primjer i ovaj Rječnik digitalnog businessa iz posljednjeg izdanja časopisa Maksi (namijenjenog PR, marketing i medijskoj branši).

Sama riječ je toliko opravdano i neopravdano korištena da je postala klišej. Ali jedna profesija koja još u potpunosti „polaže prava” na opravdano korištenje ove riječi je novinarstvo. I samim time, isti zakon nametnut je i svim komunikatorima na svijetu koji žele pametno odhendlati upit, objavu za medije ili uopće bilo što što ima ikakve veze s medijima.

Prvo, vijesti ne bi postojale bez poštivanja rokova. Vijest sama po sebi nije vijest ako nije pravovremena. A u današnje “internetizirano” doba, pravovremeno znači – prije vremena (sjetite se koliko vam je puta šef dao zadatak koji je trebao biti obavljen jučer). Drugo, najgore što se može dogoditi je da imate izvrsnu vijest, svježu i dražesnu, ali smetnete s uma tu malu riječ– R O K. Složili ste objavu za medije (možda po dobro poznatoj špranci: Objava za medije za lijene), ukrasili je prikladnim fotografijama, citatom, uvodnim dijelom, malo ste prekontrolirali medijsku listu iliti adremu ili prekopirali našu , i vidi vraga: nitko više ne stigne vašu savršenu vijest napisati, pa čak ni copy-paste metodom uvrstiti u novine. Zašto? U 17 sati novine moraju biti gotove. Ako vaše priopćenje novinar nije uočio i pripremio za članak do 15,30 kada kreće lagano lektura i ostalo, uzalud vam listanje novina sljedeći dan. A tada je vaša vijest vrlo vjerojatno već stara. Ne daj Bože da govorimo o kriznom komuniciranju, kad je deadline zaista pitanje života ili smrti. Dobro, ne baš smrti, ali obično podjednako katastrofično izgleda kad se propusti rok.

Donja ilustracija na koju smo nedavno nabasali objavljena je u prilogu Večernjeg – Moj Večernji iz davne 2009., a korektno i simpatično dočarava sve aspekte kreiranja dnevnih novina. (Kliknite na sliku za uvećani prikaz)

Zato je deadline riječ koja je za sve one koji se bave komunikacijma podjednako stresna danas kao i pri šetnji po zatvorskom dvorištu. Iako gotovo sto godina od tih dvorišnih dana već haračimo webom, svi sve znaju dok kažeš keks, informacije su dostupne i šire se na sve strane, neke stvari ipak ostaju uvijek iste.

“Papirnate” novine su jedna od tih stvari. Sljedeća reklama bi vam se stoga mogla svidjeti. Ili vas barem podsjetiti na zavodljivo šuškanje novinskoga papira.

Click here to view the embedded video.

Daphne Dužević