Zašto je u krizi bitan dojam, a ne činjenice…

stLight.options({publisher:''});emailNaši su stari znali govoriti: Ako ne znaš pronaći što je dobro, potraži što je skupo. Ova mi je rečenica uvijek zvučala kao šalabahter za snobove, kao prečac kojim se može doći do tema za razgovor na domjencima na kojima će takvi pokušati impresionirati okolinu. Nije to čudno. Pa i mi sami često govorimo da je percepcija odnosno dojam najvažniji. No je li dojam dovoljan? Znamo li prepoznati kvalitetu ili ljepotu kada je vidimo i čujemo, ili pak potiskujemo vlastiti doživljaj nečega zbog okruženja u kojem smo ga iskusili? Što je ljepota? Je li ljepota mjerljiva činjenica (prema Gottfriedu Leibnizu), ili samo mišljenje (prema Davidu Humeu), ili je to od svega pomalo, ali uvjetovano našim trenutnim raspoloženjem (kako je tvrdio Immanuel Kant)? Pogledajmo dvije stvarne situacije: Primjer prvi: Na velikoj svečanosti povodom ponovnog otvorenja povijesnog Ford’s Theatrea u Washingtonu (nakon 18 mjeseci restauratorskih radova), pred pomno biranim uzvanicima na čelu s Obamom, nastupio je poznati američki violinist Joshua Bell svirajući na svom 4 milijuna dolara vrijednom Stradivariju „Gibson ex Huberman” iz 1713... Pročitaj više

Switch to our mobile site