Nova glasnogovornica Vlade RH je Ivana Grljak, a u analizu dosadašnjih glasnogovornika uključio se i naš Krešimir Macan, naglašavajući pritom važnost dobrog tima koji pojedincu na toj poziciji pruža sveobuhvatnu potporu u kreiranju i usmjeravanju komunikacije. Macan također komentira i najnovije poteze Vlade na ovom području, ali nudi i zanimljivo viđenje odnosa između bivšeg premijera Ive Sanadera i njegova glasnogovornika Ratka Mačeka. O značajnim promjenama u komunikaciji nove vlade s građanima pisali smo prije nekoliko dana u članku Vlada RH na društvenim mrežama – dobrodošli Vlada 2.0:-)

Članak u cijelosti: Business.hr: Glasnogovornik Vlade – vrh karijere ili karta za Sabor

Dvosmjerna komunikacija u kampaniji ili ne, ono što naš Krešimir Macan smatra još važnijim je nastavak interakcije vlasti s biračima nakon što zasjedne u ministarske fotelje.

“Držim da bi upravo to bila promjena koja bi unijela transparentnost i donijela nadu da nam za četiri godine neće trebati nova Vjetrenjača“, izjavio je Macan za 24 sata u prosincu.

I upravo se to dogodilo. Na dan kad je nova Vlada prisegnula otvoreni su i službeni profili Vlade RH na društvenim mrežama. Facebook stranice Vlade RH do sada ima nešto više od 16 000 fanova, ali ono što je najvažnije je da hrvatski građani iz zemlje i svijeta aktivno komentiraju Vladine postove, te otvaraju dvosmjernu komunikaciju izravno s Vladom RH. Tako na jednom postu ima više od 900 komentara što je imponzatan rezultat za stranice u Hrvatskoj. A upravom su prema nekim istraživanjima komentari na Facebook-u četiri puta vrijedniji od „like-ova“ .

Idealno bi bilo da svaki ministar otvori profil na Facebook-u pa da na taj način građani mogu direktno komunicirati sa resorom koji ih zanima. Do sada profile na Facebook-u ili fan stranice imaju Željko Jovanović, Mirando Mrsić, Vesna Pusić, Arsen Bauk i naravno, Zoran Milanović (slobodno javite ako smo nekoga izostavili).

Ono što je još važnije u svemu ovome  jest Uredba o Uredu Predsjednika Vlade Republike Hrvatske od 12. siječnja 2012. kojom se osniva i Odjel za online komunikaciju unutar Službe za odnose s javnošću Vlade RH za koju je predviđeno čak 7 izvršitelja. Dakle dvosmjerna komunikacija nove vlade nije hir, već će se raditi o sustavnoj komunikaciji. Čestitamo!

No dnevno dvosmjerno komuniciranje Vlade RH je vrlo odgovoran posao, pun izazova i pod budnom paskom i oporbe i medija. Ono na što vladin on line tim treba paziti su propusti i gafovi koje je jako lako napraviti na društvenim mrežama jer se na njima svi nekako osjećamo opuštenijima. Tako je nedavno parlamentarna zastupnica i ministrica u sjeni Diane Abbott iz Laburističke stranke napisala na svom Twitter profilu: „Bijelci obožavaju igrati ‘podijeli pa vladaj’. Ne smijemo si dopustit da igramo kao oni” komentirajući presudu za ubojstvo crnog mladića koje se dogodilo prije 18 godina, a izazvala je podijeljene reakcije i među crnom populacijom u Velikoj Britaniji. Javnost je pogodio ovaj rasistički ispad pogotovu zato jer je Abbott prva tamnoputa zastupnica izabrana u britanskom parlamentu. Njezin stranački kolega Chuka Umunna izjavio je da su ovakvi i slični komentari neprihvatljivi te potvrdio da političarima Twitter može biti jako koristan, ali u isto vrijeme i opasan alat. Predsjednik njihove stranke Ed Miliband se također složio sa Umunnom. Abbott se nije odmah ispričala već je ponovno preko Twittera nastojala objasniti da je njen tvit krivo protumačen te da se on odnosio na kolonijalizam 19. stoljaća, naglašavajući pritom kako je vrlo teško sve objasniti u 140 znakova. Nesporazum ili ne, predstavnici britanskih laburista izjavila su da je pogrešno donositi opće zaključke o rasi, vjeri i kulturi te da su oni “uvijek vodili kampanju protiv takvog ponašanje – kao i Diane Abbott.“ U konačnici Abbott se ispričala nakon što ju je na to prisilio njen šef Miliband.

Pisali smo kako je Seana Gallegher zbog jednog twita izgubio na irskim predsjedničkim izborima ili pak političarima koji su greškom svoje uzbuđenje ili slike dijelili s javnosti, na opće veselje medija. Zato Vlado još jednom čestitamo, ali oprezno:-)

▪ Kukuriku koalicija s dvostruko većom potporom i nakon parlamentarnih izbora

▪ Stranačke preferencije potvrđuju veliku prednost SDP-a pred HDZ-om; još samo dvije stranke prelaze izborni prag: Laburisti i HNS

▪ Ivo Josipović uvjerljivo najpozitivniji političar u zemlji; značajan porast pozitivnog doživljaja novog premijera

▪ Ivo Sanader najnegativniji hrvatski političar, a slijedi ga čelnica njegove nekadašnje stranke; Milanovićev izbor za premijera i promjena retorike znatno ublažili njegov negativni doživljaj

▪ Gospodarska kriza i u mjesecu velike izborne pobjede opozicije i dalje najvažnija tema u zemlji

▪ Velika očekivanja od nove Vlade u svim područjima (gospodarstvu, vanjskoj politici, i suzbijanju korupcije)

Prvo poslijeizborno mjesečno istraživanje agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskop, koje je provedeno početkom ove godine, pokazuje da je nastavljena uvjerljiva prednost lijevo-liberalne koalicije. Jednako tako, u stranačkim se preferencijama nastavlja trend okrupnjavanja političke scene pri čemu dvije vodeće političke stranke u zemlji znatno prednjače u izboru, a još samo dvije prelaze izborni prag na nacionalnoj razini. Izborna pobjeda lijeve koalicije stavila je pred njih i velika očekivanja, posebno u području gospodarskog razvoja. Ovo su glavni nalazi ovomjesečnog ispitivanja političkih preferencija u našoj zemlji mjesec dana poslije izbora.

Lijeva koalicija okupljena oko SDP-a bilježi izbor od 42,8% što predstavlja blagi porast podrške u odnosu na rezultate postignute na izborima kad je Kukuriku koalicija u deset „domaćih“ izbornih jedinica zabilježila izbor od 41,1%. S druge strane HDZ je sa svojim koalicijskim partnerima (HGS i DC) zabilježila nešto slabiji rezultat u odnosu na izbore (22,4% prema izbornih 23,5%). Hrvatski laburisti su ostali na sličnom rezultatu (5,4% prema izbornih 5,2%), dok je blagi porast zabilježilo nekoliko lista: HSP dr. A. Starčević-HČSP (s 2,8% na 3,4%), HSP (s 3,0% na 3,2%), HDSSB (s 3,0% na 3,2%), NL dr.sc. Ivan Grubišić      (s 2,8% na 3,1%), Hrast (s 1,3 na 1,4%) i Ladonja (s 0,5% na 0,6%). Lista HSS-ZS-SP je ostala na istom rezultatu (3,1%), dok su slabiji rezultat, uz HDZ-ovu, zabilježile i ove liste: BUZ-PGS-HRS-Ljubo Jurčić (s 2,8% na 2,7%), HSLS           (s 3,1% na 2,4%), NL Milana Bandića (s 1,1% na 0,9%).

Osim preferencija koalicija, u istraživanju je utvrđena i preferencija samostalnih stranačkih lista. I na ovoj ljestvici SDP bilježi veliku prednost u odnosu na HDZ (33,1% prema 19,7%). Treće mjesto drže Hrvatski laburisti (5,4%), a HNS je odmah iza njih s izborom od 5,2%. Ove su četiri stranke ujedno i jedine prešle prag na nacionalnoj razini (cijela Hrvatska jedna izborna jedinica). Većina se ostalih stranaka natiskala između 3,4% i 2,2% (HDSSB 3,2% i HSP dr. A. Starčević           3,2%; HSS 3,1%; NL dr. Ivana Grubišića 2,8%; HSU 2,7%; HSLS 2,2%). Sve ostale stranke su zabilježile izbor od 5,2%, dok je 10,6% ispitanika/ca bilo neodlučno.

Predsjednik Josipović s ovomjesečnih 43,2% izbora (prošli mjesec 42,7%) najpozitivniji je političar u zemlji. Na drugo se mjesto doživljaja pozitivnih političkih osoba pod utjecajem izborne pobjede ali i poslijeizbornih poruka novi hrvatski premijer – Zoran Milanović – s izborom od 12,4% (prije mjesec dana 9,2%), dok je Jadranka Kosor s 5,6% izbora na trećem mjestu (prema 7,7% prije izbora). Guverner Rohatinski je najpozitivniji za 5,5% građana/ki (prije mjesec dana 6,4%). Među deset najpozitivnijih doživljaja političara još su Dragutin Lesar (4,2%), Vesna Pusić (3%), Ljubo Jurčić (2,2%), don Ivan Grubišić (1,4%), Ruža Tomašić (1,2%), Radimir Čačić i Damir Kajin (oba po 0,8%).

Redoslijed na vrhu pozitivnog doživljaja potvrđuju i rezultati istraživanja koji se odnose na pojedinačne percepcije vodećih političara u zemlji (koje govore o tome za koliko je građana/ki pojedini političar pozitivan ili negativan). Tako je predsjednik Josipović pozitivan za 86,2% građana/ki, a negativan za 8,1% (netto pozitivan doživljaj 78 postotnih poena). Zoran Milanović je pozitivan za 58,5% ispitanika/ca, a negativan za 26%. Prvak opozicije je u ukupnom doživljaju netto pozitivan 32,6 postotnih poena (prije mjesec dana bio je netto pozitivan 22 postotna poena). Jadranka Kosor je pozitivna za 27,6% građana/ki, dok je za njih 59,3% negativna. Bivša je premijerka u ukupnom doživljaju netto negativna za 31,8 postotnih poena (prije mjesec dana 41,8).

Sanader je povećao svoju prednost na ljestvici negativnog doživljaja hrvatskih političara. Tako je u posljednjem istraživanju Sanader najnegativniji političar za 27,4% ispitanika/ca (prošli mjesec 25%). Na drugom je mjestu Jadranka Kosor s negativnim doživljajem od 19,6% (prema prošlomjesečnih 23,3%). Na trećem je mjestu negativnog doživljaja Vladimir Šeks s izborom od 15,5% (prije mjesec dana 14,1%). „Svi političari“ su negativni izbor 8,4% ispitanika/ca, a slijede dva vodeća čelnika nove Vlade: Radimir Čačić (7,7% prema prošlomjesečnih 5%) i Zoran Milanović (3,4% prema prošlomjesečnih 7,1%). Među deset političara s doživljajem najnegativnijeg u zemlji još su: Andrija Hebrang (2,1%), Darko Milinović (1,4%), Stjepan Mesić (1,1%) i Vesna Pusić (0,9%).

U posljednjem istraživanju gospodarska kriza u zemlji je ponovo najčešći izbor (30,7%). Drugo mjesto drži izborna pobjeda Kukuriku koalicije (16,7%), dok su događaji oko otkaza radnicima Sisačke željezare na trećem mjestu s izborom od 12,2%. Slijede potpisivanje Ugovora o pristupanju Europskoj uniji (9,2%), suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu i njegov izlazak iz pritvora (4,6%), zbivanja u hrvatskom nogometu i HNS-u (3,5%), zahtjevi, najave i rasprave o drastičnom rezanju javne potrošnje (3,5%), proslava Božića i Nove godine (2,8%), produbljivanje krize eurozone i najava nove recesije (2,5%), uhićenje policajaca zbog pomaganja kriminalcima (1,9%), konstituirajuća sjednica Sabora i izbor Vlade RH (1,6%) te događaji u HDZ-u i HSS-u nakon izbornog poraza (1,6%). Sve ostale teme i događaji zabilježili rijeđi izbor za događaj mjeseca.

Ovomjesečno istraživnje CRO Demoskop obuhvaćalo je još dvije zanimljive teme: spremnost na „odricanja i duboke rezove“ i očekivanja od nove Vlade u odnosu na prethodnu. Kad je riječ o spremnosti na odricanje, odnosno prihvaćanju „dubokih rezova“ zabilježeni su vrlo disperzirani odgovori i ne tako jednoznačna spremnost na odricanje. Bezuvjetna spremnost na odricanje zabilježena je u 21,6% slučajeva, dok je uvjetna spremnost zabilježena u 40,2% slučajeva (odgovori: Da, ako bi to donijelo boljitak u zemlji za nekoliko godina 21,0%; Da, ali samo ako bi se teret pravednije raspodjelio i da bogati plate više 19,2%). S druge strane 34,7% ispitanika nije spremna na nova odricanja (Odgovori: Ne, jer će ponovo najviše podnijeti teret oni koji nemaju ili koji imaju manje 8,0%; Ne, jer sam i do sada dovoljno podnosio/la 13,2%; Ne, neka uzmu bogatima ili onima koji su se obogatili na našim leđima 13,5%). Samo 3,5% ispitanika/ca nije odgovorilo na ovo pitanje.

Kad je riječ o očekivanju od nove Vlade u odnosu na prethodnu, puno uspješniji rad i veću učinkovitost ističe 28,3% ispitanika/ca, dok njih 42% očekuje da će nova Vlada biti djelomično uspješnija. Da će biti jednako uspješna smatra 5% sugovornika/ca, a da će biti jednako neuspješna smatra njih 7,8%. Djelomično će biti neuspješnija/lošija za 4,6% građana/ki, a puno neuspješnija/lošija očekuje njih 2,9%. Ništa ne očekuje 1,7% ispitanika/ca, dok njih 7,7% ne zna što da očekuje. Najveća su očekivanja na području gospodarstva (67,9% očekuje bolji rad nove Vlade), suzbijanja korupcije (66,8%), dok je nešto manje očekivanje na području vanjske politike (62,9%).

Michael O’Conner ležao je 4. srpnja kraj svog četiri dana starog djeteta kada ga je nazvao kandidat za gradonačelnika čiju kampanju je vodio. „Pregazio sam 11-godišnje dijete,“ čulo se kroz slušalicu. O’Conner je kratko udahnuo prije nego što se raspitao kod svog sugovornika za zdravlje djeteta te se odmah bacio na osmišljavanje odgovora na ovaj problem. „Najgore što se može dogoditi s kampanjom jest da se nađe u vrtlogu prevelikog analiziranja novonastale situacije,“ znao je reći O’Conner.  Ovo je ujedno i zlatni savjet koji je ponudio tijekom predavanja na temu „Kako upravljati krizom i preživjeti“ u sklopu konferencije pod nazivom „Umjetnost vođenja političke kampanje“.

O’Conner je do kraja uspješno vodio kampanju koja je Barta Petersona promovirala u prvog gradonačelnika Indianapolisa iz redova demokrata u posljednje 32 godine. Danas, kao čelnik Bose Public Affairs Group, O’Conner savjetuje voditeljima kampanja da od samog početka pruže medijima sve potrebne informacije. „Priču smo poslali svim novinarima koje smo poznavali,“ započeo je svoju priču O’Conner i nastavio, „Iako je policijsko izvješće jasno davalo do znanja kako se dijete „pojavilo niotkuda“, priča je imala opasan potencijal za naslovnicu, a na kraju je završila tek na šestoj stranici novina.“ Naime, poruka plasirana medijima imala je pet ključnih elemenata: iskrenost, pravodobnost, strpljenje, humanost i poniznost.

Djetetu su kupili i bicikl kako bi dodatno popravili čitavu situaciju.

„Situacije poput ove završavaju sretno kada imate razvijen dobar odnos s predstavnicima medija,“ objasnio je Tony Bawidamann, jedan od predavača iz Focal Point Communications. Kriza najčešće udara poput meteora kada to najmanje očekujete; kontrolirati je možete samo ako je predvidite; ili što je gore, možete je sami pokrenuti. Bawidamann preporučuje uspostavljanje kontakta s medijima na samom početku izborne utrke kako bi se olakšalo kontroliranje posljedica „meteorskog udara“ sličnog onomu koji je zadesio Petersonovu kampanju. „Ključni čimbenici ovdje su izrada liste medijskih kontakata, čitanje njihovih članaka i razvijanje osjećaja za njihov ton te provjera ima li netko iz vašeg tima odnos s nekima od njih,“ objašnjava Bawdimann.

Potencijalne katastrofe u kampanji mogu se izbjeći ako ste naoružani nizom strategija za upravljanje krizom. „Pomaže ako možete pretpostaviti unaprijed što vas može zadesiti,“ priča Bawdimann, „jer poruka koja izađe u medijima nije uvijek izvan vaše kontrole.“ Podsjeća pritom da su novinari, u principu, dobri ljudi te naglašava kako bi bilo dobro postati jednim od njihovih izvora informacije.

„Nevjerojatno velik broj ljudi nije u stanju predvidjeti sve što bi se moglo dogoditi,“ kaže Smith, pomoćnik direktora u Enhance Corporate-u, australskoj tvrtci specijaliziranoj za lobiranje i odnose s Vladom. Savjetuje igranje ratne igre prije početka same kampanje. „Okupite svoj tim, kupite nekoliko piva i pizzu, izaberite tematsku pjesmu za kampanju i očekujte najgore,“ predlaže Smith, naglašavajući pritom važnost predviđanja i pripreme za sve najgore moguće ishode.

Smith uspoređuje kriznu situaciju s partijom šaha. Odigrajte par dobrih poteza i vaš će kandidat pobijediti šah-matom.

Što se dogodilo?

Sučeljavanje Martin McGuinnes vs Sean Gallagher

Sve se okrenulo  za vrijeme sučeljavanja sedam predsjedničkih kandidata na irskoj državnoj televiziji tri dana prije izbora. Kandidati su očekivano izvlačili prljavo rublje svojih protivnika, tako je predsjednički kandidat McGuiness napao najvećeg favorita izbora Gallahger-a za preuzimanje  5 tisuća eura od jednog biznismena 2008. godine. Naime biznismen je dao novac kao donaciju  za političku stranku  Fianna Fail – Gallagherovu bivšu stranku.

Gallagher je negirao optužbe i požalio se da takva negativna kampanja sve kandidate udaljava od važnijih pitanja, ali tijekom pauze u tv sučeljavanju izašao je ovaj tvit:

Voditelj debate je tvit odmah pročitao i predstavio ga kao tvit sa službenog Twitter profila predsjedničkog kandidata Martin McGuiness-a.  U tvitu se najavljuje press konferencija na kojoj će se pojaviti čovjek koji je Gallagheru predao novac. Na voditeljev ponovni upit o ovakvim optužbama i da li je ipak uzeo novac, Gallgher je priznao da je poznavao tog biznismena (kojeg je opisao kao osuđivanog kriminalca), ali je zanijekao bilo kakvu povezanost s preuzimanjem novaca. Na njegovu izjavu, publika u tv studije se uskomešala i počela smijati, nakon čega je Gallagher ipak priznao da je možda pokupio ”omotnicu”.

Nakon velikih otkrića zadnjih godina, o korupciji među političkom elitom izraz ‘smeđa omotnica’ (eng. brown envelope) u Irskoj je postala simbol političkog nepoštenja i korupcije, a odabirom tih riječi Gallagher je sebe doslovce pokopao.

Gallagherova izjava dan poslije da nije imao ništa s omotnicom nije pomogla, šteta je učinjena iako se Twitter profil s kojeg je tvit poslan pokazao lažnim.

Pogledajte kako se ta nevjerojatna situacija odvijala:

Click here to view the embedded video.

Twitter je presudio

I zaista jest. Ankete provedene na dan izbora pokazale su značajni preokret, čak  58 posto birača koji su do zadnjeg sučeljavanja bili za Gallaghera svoj glas su dali  Higginsu, dok 35 posto glasača je odluku o izboru donijelo pod utjecajem tv sučeljavanja tri dana prije na temelju čega je Gallagher ostao i bez njihove potpore. Twitter je još jednom pokazao utjecaj na mainstream medije, ali je u prvi plan istaknuo problem neprovjeravanja izvora tvitova jer se pokazalo da je tvit  poslan s lažnog profila. Ovako je u neku ruku ispalo dobro jer je istina izašla na vidjelo, a pitanje je bi li se isto  dogodilo da su novinari provjerili izvor i doznali da je tvit poslan iz zezancije? U svakom slučaju Gallagher taj dan jednostavno nije imao sreće.

Ovo je još jedan primjer kako su sučeljavanja zanimljiva i upravo zato želimo vidjeti sučeljavanje Kosor Milanović.

Ivana Urošević

Parlamentarni izbori odlučeni su pet tjedana prije njihovog održavanja. Sam čin otvaranja istrage zbog crnih fondova protiv HDZ-a – ne kako su se u HDZ-u nadali, jedino protiv bivšeg predsjednika Ive Sanadera – stvarna je točka na pobjedničke izborne ambicije HDZ-a. Ali, i sada kad je valjda svima jasno da Ivo Sanader nije niti mogao otimati sam, a da tobože nitko drugi u vodstvu HDZ-a to nije znao – HDZ će glatko dobiti svojih dvadesetak posto glasova, po našem sudu vjerojatno čak i nešto više nego što bi dobio u »normalnoj« kampanji, u situaciji da nije iz DORH-a stigao dokument o istrazi protiv HDZ-a i blokadi stranačke zgrade u središtu Zagreba.

HDZ sada mijenja izbornu kampanju. Pobjednički akordi »Svijet voli pobjednike« Colonije, isforsirane aklamacije Jadranki Kosor i stranci, sjevernokorejski entuzijazam skakanja po pozornicama, pljeskanje u stilu »Taši, taši, tanana« i liderkino uskraćivanje osmijeha crvenim mrziteljima – to sve skroz je odudaralo od HDZ-ove realne situacije.

Sada HDZ i predsjednica pomalo, koliko to umiju, okreću ploču. Iz svakodnevnih izjava predsjednice je jasno da zamjera DORH-u, jer ne otvara istrage i protiv drugih stranaka kao da bi Odvjetništvo trebalo voditi računa o političkoj ravnoteži, a ne o organiziranom kriminalu čiji je sponzor stranka na vlasti. I, naravno, krivci su mediji jer pišu o tome što se događa.

Zločinačka organizacija

Od pozicije – mrze nas, ali ćemo svejedno pobijediti, sada premijerka i predsjednica stranke Jadranka Kosor glasače želi upozoriti da je jedna od HDZ-ovih zadaća osujetiti Kukuriku koaliciju da ostvari takvu izbornu prednost kojom bi, bez nadzora drugih, mogla mijenjati Ustav, dovesti MMF, smanjiti mirovine, plaće i braniteljska prava.

Ipak, u utorak Jadranka Kosor je izjavila kako bi rezultati izbora – unatoč tome što su rezultati javnog mnijenja nepovoljni za HDZ – mogli iznenaditi mnoge koji danas likuju.

Istina je, HDZ-ovi birači neće stranci zamjeriti crne fondove. Njih DORH-ova istraga može mobilizirati tako da iz prkosa »ne daju Hrvatsku«. Jer, mnogi od njih još uvijek primitivno poistovjećuju HDZ s hrvatskom državom, pa kažu: »Oni nas žele uništiti, jer hoće da s Hrvatskom mogu raditi što žele!« A i onih koji su protekla dva desetljeća proživjeli na različitim privilegijima, jako je puno.

Način vladanja HDZ-a svih prošlih 20 godina bio je sličan i svakako beskrupulozan. Prvo su se mnogi strahovito obogatili kroz potpuno nekontrolirano financiranje obrane Hrvatske. Kroz pretvorbu i privatizaciju već je u devedesetima uništena proizvodnja i ekonomija zemlje, ali su se zato mnogi usput proizvedeni tajkuni, bliski HDZ-u, obogatili na toj pljački. I isisavanje novca iz državnih poduzeća u stranku i privatne džepove nije izum prošlog desetljeća, nego i devedesetih godina u Hrvatskoj.

Kriva procjena

Neki će se prisjetiti da je novinarka Jasna Babić još 2001. godine u HTV-ovoj Latinici optužila HDZ da je zločinačka organizacija, i to zbog triju razloga – pljačke u privatizaciji, ratnih zločina i s hrvatske strane te rata u Bosni i Hercegovini.

Rekli bismo da se ništa posebno novo nije dogodilo sa Sanaderom – ali se sada sve to otkriva prije svega zbog toga što Hrvatska nije mogla pomisliti na završetak pregovora s Europskom unijom, a da napokon ne rastvori neke od svojih brojnih korupcijskih afera. EU je tražila taj obračun, a ne naša vlast.

– Ako je Kosor potaknula istragu protiv Sanadera, trebala je biti svjesna svih posljedica do kojih će to dovesti. Pa, naravno, da HDZ može biti optužen kao pravna osoba. Ako su mislili da će sve zaustaviti na Sanaderu i da neće doći do njih, onda su stvarno krivo procijenili. Naprosto, njihova strategija da se sve svale na Ivu Sanadera nije uspjela, kaže nam Krešimir Macan, stručnjak za političku komunikaciju, direktor Manjgure.

Ove izbore HDZ sigurno neće dobiti. No, ono što sve nas zanima je kako će se HDZ repozicionirati, rebrendirati, koliko će se promijeniti i u kojem smjeru. Po prilici su tri plošne mogućnosti: jedna je moguća nova tuđmanizacija HDZ-a, ali bi to potpuno marginaliziralo stranku. Drugo je – novi ljudi, nova moderna stranka desnog centra i treće je neka upitna kombinacija prethodnih dvaju modela.

Krešimir Macan misli da će HDZ trebati krenuti iz početka s novim i nekompromitiranim ljudima. Zapravo sve ono što je Sanader činio na početku kad je 2000. godine preuzimao stranku, trebalo bi ponoviti. Tada se Sanader ispričao svima kojima je HDZ, namjerno ili nenamjerno, nanio zlo u prošlosti. HDZ se mora očistiti od svega što ih može kompromitirati i – krenuti od nule. Mora postati klasična stranka pučana sa svim onim vrijednostima za koje se i oni zalažu. Sada, u kampanji, Jadranka Kosor treba svojim biračima dati neki argument da se oni ne osjećaju poniženima. Istina je da je uspjela završiti pregovore s EU, učinila je Hrvatsku na neki način drukčijom, smatra Macan.

Dr. Ivan Rimac, politički analitičar i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra da je već mjesecima jasno da će HDZ izgubiti izbore, a sada – uslijed otvaranja istrage protiv stranke – dobili su dobro opravdanje za poraz. Rimcu je teško prognozirati što se sa strankom može dalje događati. Glavno je pitanje tko će preuzeti stranku nakon Jadranke Kosor koja će poslije poraza najvjerojatnije biti smijenjena.

– Ne vidim mogućeg jakog lidera. Situacija bi mogla biti slična kao 2000. godine pa bi moglo proći i nekoliko godina dok se ne profilira novi lider, kaže Rimac.

Dodaje da je neizvjesno koliko bi sadašnjih ljudi iz vrha moglo biti u istrazi i kaznenom postupku, i to bi itekako moglo otežati transformaciju stranke. Jedan od kandidata za novog predsjednika je Tomislav Karamarko, međutim Ivan Rimac smatra da bi se tada moglo dogoditi da HDZ i HSP zamijene mjesta, da HDZ postane desniji, što bi ga odvelo u potonuće.

Neovisnost DORH-a

Priopćenju koje je Državno odvjetništvo objavilo u utorak teško je štogod bitno protusloviti. U slučaju Fimi-medije postupak o provođenju istrage počet je prije otprilike godinu i pol. Istraga mora završiti u roku od godine i pol ili se smatra da Državno odvjetništvo odustaje od predmeta. Također, DORH ističe da su pribavljeni dokazi da je HDZ stekao (protuzakonitu) korist. Dakle, ne otvara se istraga protiv HDZ-a baš sada zato da bi on izgubio izbore.

Jadranka Kosor zaista je 2009. godine omogućila obračun s korupcijom na koji je bila pritisnuta izvana. Činjenica je da je zbog toga odmah imala otpore u stranci, jer su iskusni korumpirani lisci vidjeli kuda sve vodi. To je zasluga koju joj je teško oduzeti.

Čini nam se da su poslije svih istraga i ostalih pravosudnih postupaka posljednje dvije godine DORH-u otvorene ruke da se u budućnosti zaista neovisno raščišćava s nagomilanim kriminalom. Usput rečeno, sada se otvara pitanje njegove građanske kontrole, jer po novom zakonu ima vrlo velike ovlasti. Istina, potpunu neovisnost DORH-a nama je u Hrvatskoj teško zamisliti, ali to mora biti novi standard od kojeg svi političari i ostali moraju poći kad vode politiku i mijenjaju društvo.

Zato se i HDZ treba skroz očistiti, bez obzira na njihovu golemu financijsku klijentelu čija neproizvodna cijena koštanja i ekonomski vuče Hrvatsku prema dnu.

Autor: Zdenko Duka

Tvitanjem je zabunom umjesto svojoj ženi, svijetu obznanio da kad se vrati večeras kući premoren želi u krevet sa svojom suprugom. Problem je u tome da se ista poruka pojavila na profilima oko četrnaest tisuća ljudi koji ga prate.

Nakon izbora – otrežnjenje. Poznata lica, stavovi i izjave. Kako to? Ti mladi lavovi postoje, ali rijetko će koji zalutati u politiku. Zašto? Pa to su pozicije koja zahtijevaju stalnu medijsku pozornost, nerealna očekivanja i, da se razumijemo, nerazmjernu plaću sa stupnjem društvene odgovornosti.

Kada gledamo priloge informativnih emisija u kojima se posjetitelje tržnica ili većih trgova upita što treba promijeniti u vlasti, svaki drugi odgovor bit će „Neka smanje svoje plaće!“ Nažalost, taj stav realno ocrtava domaće politički velikim djelom nekulturno biračko tijelo, koje predrasudno stigmatizira javno najodgovorniji posao. Zašto da se netko iznimno sposoban bavi politikom, ako za svoj posao neće biti plaćen sukladno odgovornosti i još će biti ocrnjen bez obzira na svoj rad!?

Parlamentarcima je redovito najdraža odluka smanjenje vlastitih plaća, jer to je jedini potez koji opća javnost odobrava. Pa i jedna od ključnih gospodarskih mjera raznih izbornih programa je smanjivanje plaća budućoj vladi. Je li to uopće gospodarska mjera? Ne, ministri, zamjenici i premijer i da za 2000kn smanje svoje plaće, bit će 40 000kn netto mjesečno više novca u proračunu. Da se našoj glomaznoj i vrlo inertnoj javnoj upravi plaća smanji za samo 10kn mjesečno, proračun bi za godinu dana bio bogatiji za skoro 30 milijuna kuna (ovo je tek procjena, jer zaposlene u javnom sektoru još nisu niti uspjeli izbrojati do kraja). E, to je već kakva takva gospodarska mjera. No, na taj potez bi graknula cjelokupna sindikalno-građanska-filozofskofakultetska javnost, zbog nepravde koja se nanosi radničkoj klasi. Bez obzira što je plaća u javnom sektoru 67% veća no ona u privatnom. Privatni je taj koji stvara i zarađuje da se isplate neprofitna kazališta i njihovi zaposlenici, koji u slobodno vrijeme snimaju sapunice za ne baš male honorare.

Je li vas iznenadila informacija da je plaća glumaca u sapunicama dvostruko veća no ona premijerke?

To bi se moglo shvatiti kao posljedica stava – političari ne valjaju, sapunice su ok, dobro dođu da „odmorimo mozak.“ Iz takvih banalnih stavova proizlazi ova besmislena razlika u plaćama.

Možda bi bio najbolji rasplet situacije bio da zamijenimo glumce za političare. I tako se političare proziva za konstantnu glumu, a glumce doživljava kao društvene uzore, etičke i moralne vrhuške društva. Pa neka se sapunice nastave na Markovom Trgu i Banskim dvorima, a neka im onda i plaća od 5000 eura!

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Političari trebaju govoriti istinu i nikako se lažno ne prezentirati. Ukoliko to ne poštuju dogodi im se nešto što je vrlo slikovito opisano na fotografiji u nastavku:

Ovdje pročitajte ostale tekstove o predstojećim izborima.

Pogledajte kako izgleda podjela na plavu i crvenu Hrvatsku prema rezultatima parlamentarnih izbora 2007. uz podjelu na 10 izbornih jedinica.

Više tekstova o izborima potražite pod ključnom riječi izbori na manjgura.hr.

Upravo s tim naslovom je business.hr vrlo precizno i jednostavno opisao stanje hrvatske politike na društvenim mrežama par mjeseci prije izbora – Političari izgubljeni u društvenim mrežama. Praktično ništa se nije promijenilo od kada smo objavili - Pogled iznutra u Obaminu on line kampanju by Scott Goodstein i Društvene mreže i izbori – možemo li koristiti Obamine poučke?, pa članak prenosimo u cijelosti.

Predizborna je kampanja već počela, a za koji ćemo mjesec vidjeti i pravo zahuktavanje: televizijske spotove, panel-sučeljavanja, oglase u novinama, letke, događanja. Poneka će se stranka angažirati i oko predstavljanja na internetu, a bude li posrijedi neka od jakih (HDZ, SDP ili HNS), lako je moguće da će za sobom povući i ove manje. To se, uostalom, dogodilo u predsjedničkoj kampanji tijekom koje je Ivo Josipović jakom prisutnošću na internetu “natjerao” stožer Milana Bandića da se aktivnije uključi u takvu promidžbu. No kako će izgledati internetska predizborna kampanja? Hrvatski su stručnjaci za društvene mreže i internet skeptični. Ivo Josipović jedan je od rijetkih prirnjera dobre internetske kampanje koja je i privukla glasače, kaže Ivan Brezak Brkan, vlasnik PR agencije Acumen Connect i utjecajnog portala Netokracija, ali većina hrvatskih političara drži se dalje od interneta ili ne koristi mogućnosti medija kako bi trebalo. A trebalo bi imati na umu, naglašava, da je internet kao medij poseban upravo po tome što omogućuje komunikaciju pa se kao takav treba upotrebljavati.

Najveća pogreška političara koji dolaze na internet jest ta što se prema internetu odnose kao prema velikom billboard plakatu uz cestu. Misle da je dovoljno do su ondje kratko vrijeme. Strategije nastupa na internetu planiraju se mjesecima, godinama unaprijed. One su različite, ali svaka je ista u činjenici da su ljudi iza nje on-line. Drugim riječima, puno će se više vjerovati političaru, uvažavati ga te će se širiti njegove poruke ako je prisutan on-line tijekom cijeloga mandata, ne samo kada treba nešto od građana, odnosno glasove, smatra Nebojša Grbačić stručnjak za društvene medije i urednik časopisa Plan B. To se posebice odnosi na društvene mreže na kojima bi političari trebali biti svo vrijeme. Baš pritom rade najviše pogrešaka u kampanji. Sjetimo se Milana Bandića i njegovih fanova iz Koreje, Kine i Japana. Nije važan broj fanova, nego da iza brojki na stranicama za fanove stoje stvarni ljudi koji su tim ‘lajkom’ izrazili potporu, a koju će zatim prenijeti i na glasački listić, kaže Grbačić.

Bez ignoriranja

Drugi je problem u stručnjacima za on-line kampanje. Političke stranke često se odlučuju angažirati višenamjenske agencije koje zatim pokrivaju sve oblike kampanje, a često se događa da te agencije jednostavno ne razumiju bit Facebooka, smatra Brezak Brkan. Marko Rakar, čovjek zaslužan za uspješnu internetsku kampanju Ive Josipovića, još je oštriji u ocjeni političara na internetu. Političari griješe u mnogo čemu, no dvije temeljne pogreške jesu nerazumijevanje medija i nevjerodostojnost. Rijetko koji od političara razumije kako internet funkcionira, mnogima je dvosmjema komunikacija naporna, otvoreno ih iritira i smeta im pa počnu nepotrebno moderirati diskusiju. Velik je problem i vjerodostojnost jer gotovo svi političari internet i širu komunikaciju počnu upotrebljavati u mjesecima prije izborne kampanje. Zatim na dan izbora ugase štogod su koristili i onda to ne pokreću sljedeće tri godine, kaže Rakar.

U Josipovićevoj je kampanji upravo to izbjegnuto, kaže on. Nema osobitih tajni vezanih uz predsjedničku kampanju Ive Josipovića. Predsjednik je i inače komunikativna i pristupačna osoba pa se njegova navika da komunicira s prijateljima i znancima putem interneta samo preslikala na kampanju. Iskoristili smo tu njegovu informatičku osviještenost i upotrijebili je kao sastavni dio kampanje, što su građani rado prihvatili. Ako postoji bilo koji ‘tajni sastojak’ koji je upravo našu kampanju učinio osobito uspješnom, to je u svakom slučaju bila autententičnost. Svu komunikaciju putem interneta koja je bila potpisana kao Ivo Josipović doista je napisao ili odobrio tutor, tvrdi Rakar. Savjeti za uspješnu kampanju na internetu? Ako se odlučujete za izlazak na internet, upozorava Rakar, budite otvoreni i iskreni o svim temama koje bi mogle zanimati gradane. Besmisleno je i kontraproduktivno ignorirati pojedina pitanja ili se pokušati izvući jeftinim odgovorima. Građani su inteligentni i prozrijet će svaki pokušaj zamagljivanja ili izbjegavanja odgovora, a u stanju su secirati svaku izjavu i pronaći svaki javni podatak.

Posao za podmladak

Nemojte se upuštati u internetsku kampanju ako je niste voljni dovesti do kraja, sa svim nagradama iz dobro obavljene kampanje, ali i kaznama koje slijede ako pokušate manipulirati publikom, upozorava on. PR stručnjak Krešimir Macan zbog golema je broja sljedbenika na Facebooku otvorio privatni profit i stranicu pomoću kojih svakodnevno komunicira. Zasad nije angažiran ni za jednu političku stranku, kao što, uostalom, to nisu ni drugi sugovornici. Kampanje na internetu najčešće spadaju u aktivnost kojom se bavi podmladak stranke ili su pak odrađene u sklopu šireg posla agencije, kaže Macan i dodaje da se takav pristup i vidi. Primjerice, SDP-ov Zoran Milanović na Facebooku ima osobnu stranicu, no ona se nikako ne održava. HDZ-ova čelnica Jadranka Kosor nekoliko mjeseci prije aktivnog početka kampanje uopće nema stranicu, a jedine stranice i grupe s njezinim imenom one su koje ismijavaju aktualnu premijerku. Političari bi morali shvatiti da se na Facebooku i internetu općenito vjerojatno neće moći obaviti ‘fundraising’, ali može se učiniti mnogo na logističkoj potpori stranci, ujedinjavanju simpatizera i članova, ali i više – može se osigurati prostor u velikim medijima, smatra Macan. S time je suglasan i Brezak Brkan. Dobro pogođena internetska kampanja otvara prostor u velikim medijima i pomaže vidljivosti kandidata. Osim toga, internet je idealan prostor za pristupanje neodlučnim kandidatima i mladima, napominje on i dodaje da svako predstavljanje na internetu mora u prvi plan staviti podatak o programu i planovima kandidata ili stranke, a to malo tko danas pravilno odrađuje. Kad je riječ o pozitivnim primjerima, svi su suglasni da je američki predsjednik Barack Obama najbolji primjer takve kampanje. A kod nas? Ivo Josipović i Vojko Obersnel, kaže Krešimir Macan. Postoji nekolicina političara, uglavnom SDP-ovih, koji jednostavno žive internet kao i mi pa su primljeni i tretirani kao jednakopravni članovi internetske zajednice. Dakle. nema tog odnosa oni – mi, nego je to ista ekipa. Ako baš moram izdvojiti nekoga. tada bih spomenuo saborsku zastupnicu Mariju Lugarić koja identitet na internetu konzistentno i marljivo gradi godinama. to je prepoznato i honorirano, kaže Marko Rakar.

Nebojša Grbačić, stručnjak za društvene medije“YouTube nije samo za spot”

Koji su alati potrebni? Kao prvo, online društvene mreže Facebook i Twitter, s naglaskom na Facebook jer ima veći doseg. Zatim blogovi, dobro napravljene web stranice (s komentarima) te Flickr i možda najvažnije YouTube, koji bi naši političari trebali prestati rabiti kao kanal za objavljivanje spotova te se početi izravno obraćati glasačima. Jedna riječ- Obama, kaže Nebojša Grbačić koji savjetuje zapošljavanje stručnjaka. Pronađite ljude i tvrtke koje se bave community managmentom, PR-om i koje iza sebe imaju iskustvo u online kampanjama. Izbjegavajte velike tvrtke jer pojam ‘velikog’ na društvenim mrežama i internetu u pravilu ima negativni predznak, kaže Grbačić te kao primjer navodi Nadana Vidoševića koji je u prošloj kampanji kao community managera zaposlio 17-godišnjeg Frana Kušetu, poznatog po on-line aktivizmu. Kao drugo budite iskreni na internetu. Iako vam nije u opisu posla da priznajete pogreške, online to možete napraviti jer će vas, zapravo, jedino tako ljudi prihvatiti kao ljude. Kao treće, od pravih fanova napravite evanđeliste svojeg ‘brenda’. Jedan čovjek s velikim dosegom i utjecajem online puno više znači nego tisuću lažnih fanova na Facebooku Nisu važne brojke, važan je utjecaj, kaže Grbačić.

Krešimir Macan, PR stručnjak, vlasnik agencije Manjgura
“Na inernetu se može učiniti mnogo na logističkoj potpori stranci, ujedinjavanju simpatizera i članova, ali i osigurati prostor u velikim medijima.”

Marko Rakar, čovjek zaslužan za uspješnu internetsku kampanju Ive Josipovića

“Političari griješe u mnogo čemu, no dvije temeljne pogreške jesu nerazumijevanje medija i nevjerodostojnost”.

Ivan Brezak Brkan, vlasnik PR agencije Acumen Connect i portala Netokracija

“Većina hrvatskih političara drži se dalje od interneta ili ne iskorištava mogućnosti medija”.