I stigao je i On, naš novi predsjednik. Ponovno svi na prstima ovaj put da vide novog poštenog vođu, fotoaparati blicaju, i svi čekamo taj: „Tako mi Bog pomogao“ i veliki inauguracijski govor. Par greški u prisezi pripisujemo uzbuđenju, a nevidljivu predsjedničku lentu bih pripisala, hm, zaboravu? Hoćemo li i mi imati repete poput Obaminog ponavljanja prisege, pitao se i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić. Bilo kako bilo, počne govor. Nije to bilo to, ako smijem primijetiti. Svi želimo neku novu, bolju Hrvatsku bez korupcije, ali prazne parole i klišeji jednostavno ne drže vodu. Govor je svakako sadržavao sve bitne elemente uključujući i snažne poruke. Ali uzalud mi sve, kad se isključujem svake tri minute. Čitanje iz papira, i katkada gotovo prisilno, ali svakako neuspješno uvježbavano pogledavanje publike. Komunikacija sa mnom, kao dijelom publike – nula bodova. Naglašavanje bitnih dijelova – koje naglašavanje? Dobro je Šprajc rekao u Dnevniku HTV-a: „Dosadnjikavim stilom je dobio izbore, tako da iznenađenja nema.“

Svejedno sam se naivno nadala da će taj svečani trenutak uistinu biti vrijedan laganog smrzavanja i da ću osjetiti bar mali tračak nade. Ali ne. Zbilja mislim da je mogao bolje. I čemu ponavljanja u govoru? Istina, očekuje se poduži govor, ali ipak, ako se nema što za reći, bolje preskočiti nego ponoviti, posebno ako ne odjekuje žestinom ili bar prosječnom snagom.

Cijeli inauguracijski govor u pismenom obliku prenio je Index.hr, pa nakon što sam ga pročitala, uvidjela sam da je dobar. Ali nekih dijelova se ne sjećam, sigurno ih je novi predsjednik izgovorio i sigurno su mikrofoni radili, ali vjerojatno mi je baš u tom trenutku mnogo zanimljivije izgledao pripadnik osiguranja uspješno kontrolirajući ‘zijev’.

Govor je svejedno prekidan pljeskovima i usklicima odobrenja. “Građani Republike Hrvatske, hvala Vam, i još jedanput obećajem: Služit ću Vam, služit ću našoj zemlji! Živjeli i živjela nam naša Hrvatska!” Tako je završilo sve, blagi skoro pa usklik na kraju. Svoje komentare na govor dali su i  Slaven Letica i Žarko Puhovski za Večernji, Ljiljana Buhač za Index.

Svejedno, nakon ovog pomalo tužnog prepričavanja osobnog viđenja inauguracije, drago mi je da sam bila tamo. Ipak je to naš lider s omanjim ustavnim ovlastima, pa svejedno je valjda budio on ili ne budio želju da ga slijedimo u stvaranju Nove pravednosti.

Inauguracijski govor su za spomenuti Dnevnik komentirali i naš Krešimir Macan, Ljiljana Buljan i Milada Privora.

Kako ni jednom nisam spomenula bivšeg nam predsjednika Stjepana Mesića u ovom tekstu, za kraj prilažem jučerašnju odjavu:

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Od samog početka Milan Bandić se predstavio kao netipičan kandidat. Kao zadnji uključio se u predizbornu kampanju (iako iza sebe ima već par mjeseci svojevrsne kampanje po Hrvatskoj, na račun zagrebačkih poreznih obveznika). Već pri objavi kandidature pokazao je svojim suradnicima da neće imati ni najmanje lagan posao. Nakon što je njegov tim pripremio cijelu kampanju uz slogan „raditi za Hrvatsku kao pčela“, Milan je ipak odlučio da će on raditi kao konj. Tako su sve morali početi planirati iznova.

Kroz prvi izborni krug njegova taktika bila je obići što više gradova i općina, a kroz medije se obraćati što manje. Na sučeljavanjima, ako se pojavio, prikazivao se kao radnik koji ne priča već djeluje. Nije participirao u svađama i podmetanjima drugih kandidata. Njegov javi nastup nikako mu nije donio mnogo glasova: njegov pogled zadržava se na podu, uz neartikuliran govor s previše lokalizama i fraza, a o sebi je najčešće govorio u trećem licu (njegovu umješnost korištenja engleskog neću ni spominjati). Nakon ne toliko upadljivih terenskih spotova, izdao je svoj najbolji spot Svi govore o Bandiću.

Kroz drugi krug, taktika se potpuno mijenja, od radnika postaje svađalica i podmeće protukandidatu sve prljavo rublje do kojeg je uspio doći. Iskorištava Josipovićevu kardinalnu grešku s Crvenom Hrvatskom, ali ju prekomjerno eksploatira, što se manifestiralo u njegovom, kasnije zabranjenom spotu Stop crvenoj Hrvatskoj. Možda bi bolje bilo da su forsirali Bandića kao radnika, kroz puzanje s vijencem.  Zadnji dan kampanje bio je poražavajući za Bandića. Prvo je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je zamolio USKOK da se izjasni ukoliko postoji bilo koji proces protiv njega, nakon čega je glasnogovornik potvrdio da takvu istragu vode. Kasnije su ublažili izjavu, ali šteta je počinjena. Istu večer na sučeljavanju Bandić je Josipoviću dao jedinstvenu prigodu da se svidi i desnici: uporno napada SDP-ova kandidata da u tužbi protiv Srbije koju je Josipović pisao nema govora o logorima na srpskom teritoriju. Unatoč tome što Josipović jasno dokazuje svoje navode, Bandić to tvrdoglavo negira, nudeći mogućnost protukandidatu da u večernjim vijestima HTV-a prikaže dijelove iz te tužbe, što je Josipovićev stožer jednostavno iskoristio.

Još uvijek ostaje pitanje odakle Bandiću gotovo 20 milijuna kn, koliko procjenjuju GONG i TIH da je potrošio u svojoj kampanji. Naime, prikazao je donacije u vrijednosti manjoj od 7 milijuna kn.

Možda bi se njegova kampanja najbolje opisala kao nedosljedna. Nakon što nije postao kandidat SDP-a, potpuno okreće ploču te se prezentira kao individualac koji nije na daljinski upravljač šefa stranke. Nakon karijere u Savezu komunista i SDP-u, plaši birače da bi s njegovim protukandidatom mogli dobiti Crvenu Hrvatsku. Kao uvjereni socijaldemokrat, kroz tijek kampanje sve se više obraća desnim biračima (primjerice slikanje s Tomislavom Merčepom), zbog čega gubi dio umjerenih birača ljevice i centra. Od radnika postaje svadljivac…

Premda trenutno Bandić nije u javnosti prepoznat kao pozitivna figura, sjetimo se tko je zadnja osoba koja je bila poražena i ponižena na zadnjim Predsjedničkim izborima 2005. Bila je to Jadranka Kosor, danas najpopularniji/a političar/ka u Hrvatskoj.

Miroslav Tuđman

Možda i najugodnije iznenađenje ovih izbora. Iako nema iznimno pozitivan imidž niti zavidnu karizmu svojim javnim nastupom sve je to nadoknadio. Bio je odmjeren i uvjerljiv, a nije se uključivao u svađe bivših i sadašnjih HDZ-ovaca. Možda ključni razlog ovog rezultata je njegova dobra web kampanja. Stranica mu je informativna i pregledna. Svaki portal koji je imao anketu o rejtingu kandidata, pokazivao je neočekivano dobar Tuđmanov rezultat. Za to je zaslužan njegov izborni stožer, koji je pumpajući glasove svom kandidatu pokrenuo badndwagon efekt, odnosno želju ljudi da se poistovjete s pobjednicima, u ovom slučaju vodećim u anketama. Spot mu je loš, a nije ni podršku Marka Perkovića Thompsona iskoristio na pravi način. Potrošio je 50 000 kn za kampanju i dobio 4% glasova, a Primorac je potrošio 4 milijuna samo na tisak i TV oglašavanje i osvojio manje od 6%. Mislim da to dovoljno ilustrira Tuđmanov uspjeh.

Damir Kajin

Imao je vjerojatno najbolju kampanju, kada se gleda omjer uloženog novca i kvalitete izvedbe. Imao je vrlo jasne poruke odaslane prema preciziranom dijelu biračkog tijela. Javnost je prezentirao zanimljivu kampanju, s dobrim plakatima i spotom. Nedostatak sredstava nadoknadio je inventivnošću, pa je dijelio autohtono vino i rakiju, a žena mu je šivala pregače i stolnjake. Ipak, 3.9% glasova je loš rezultat. Čini se da se biračima nije svidjelo njegovo prekomjerno pozivanje na partizane. Još veći problem je njegov imidž regionalnog političara, kojeg se nije riješio ni na ovim izborima. Svoj rezultat ostvario je do Učke, van Istre birači ga nisu ozbiljno shvatili. Njegova kampanja uglavnom se bavila Istrom i unutarnjim (hrvatskim) lopovima. Previše negativan u nastupu, nije se doticao ključnih pitanja, osim korupcije.

Josip Jurčević

Kao kandidat koji nije bio poznat široj javnosti, ideološki se vrlo brzo prezentirao. Potpora inicijativi More je kopno donijela mu je pozitivniji imidž i pokoji glas više. U nastupu svadljiv. Digao je prašinu oko javnih nastupa na koje nije bio pozvan, pa je pokrenuo priču o velikoj uroti protiv njega. Nije se mogao pomiriti s činjenicom da javnosti nije interesantan koliko i neki drugi kandidati. Njegov spot izgleda kao omage estetici s početka 90-ih. Uz Bandićev spot Crveno (15 sekundi praznog crvenog ekrana) mogao bi se kandidirati za najlošiji spot ove kampanje. Ne bi čudilo da razmisli o ozbiljnijem političkom angažmanu, jer s Tuđmanom bi mogao oformiti ozbiljnu desnu stranku koja bi po rezultatima ovih izbora imala mjesta i u Saboru.

Boris Mikšić

Nije shvatio da je njegov uspjeh na prošlim predsjedničkim izborima bio rezultat potrebe za novim licima na političkoj sceni. Nakon što je javnost saznala što je htjela o njemu, našao je svoje realno mjesto na hrvatskom političkom nebu. Iako je bilo jasno da će dijaspora činiti velik dio njegovog biračkog tijela, nejasno je zbog čega je gotovo cijelu kampanju proveo svugdje osim u Hrvatskoj. Izabran je i u Skupštinu grada Zagreba, pa je i u glavnom gradu mogao sakupiti koji glas. Spot mu je svjetliji dio kampanje. Njegova web stranica osim što nije praznik za oči, srčanim bolesnicima može prouzročiti teže tegobe kada ih neplanirano zaskoči pjesma djeteta kreštava glasa: „Za Borisa, za Borisa…“ Umjesto da troši na kampanju, mogao je izgraditi još koju tvornicu.

Vesna Škare-Ožbolt

Mislim da su ovi izbori zapečatili njenu političku karijeru. Manje od 2% birača odlučilo se za nju, što je u dosadašnjoj praksi predstavljalo političko samoubojstvo. Nije pronašla svoje biračko tijelo ili su joj agresivniji kandidati uspjeli preoteti glasače. Ideološki je bila neodređena, za prenošenje poruke biračima preko spotova i plakata nije imala novca.

Slavko Vukšić

Kandidat koji je dokazao da je nužno povećati broj potrebnih potpisa na 50 000 za sudjelovanje u predsjedničkoj kampanji. Moglo ga se vidjeti jedino na sučeljavanjima HRT-a. Samo zato što su kao javna televizija zakonski obvezani na podjednako praćenje svih kandidata. U ovoj kampanji dokazano je da nužnost jednake zastupljenosti ozbiljnih i marginalnih kandidata predstavlja neozbiljnost. Njegova kampanja praktički nije postojala. Nije imao osmišljenu poruku (Ustani!- može biti shvaćeno kao koketiranje s ustaštvom), imidž niti strategiju (možda spot to najbolje dokazuje). To objašnjava njegovih 8 300 glasova, odnosno manje nego što je sakupio potpisa za kampanju.

A pobjednik uzima sve, kažu mnoge pjesme. Bez obzira što je pobjedi prethodilo. I zato mu na pobjedi treba čestitati. Jučer je Hrvatska većinski glasala protiv. Tu je Ivo Josipović dobro poentirao u posljednjem tjednu kampanje. Pozivao je: ‘Izađite i glasajte – važno je’. Uspio je ukazati na slabe strane Milana Bandića u nekoliko posljednjih sučeljavanja. I konačno pokazati da i on može pecnuti da boli. A da se sam ne uvalja u kaljužu. Treba mu odati priznanje što je iz dana u dan rastao. Pretvarao je drugi krug izbora u referendum protiv Bandića. Poruka je prošla, širila se sama od sebe i kad se to dogodi, nemate učinkovita lijeka. Birači su izašli u većem broju nego prije i većinom rekli ne Milanu Bandiću. Koji je, pak, u ovom drugom krugu više griješio.

Sad Ivo Josipović, izabrani predsjednik svih građana Hrvatske, treba pružiti ruku i biračima koji su glasali za Milana Bandića. Prvim potezom treba pokazati da je uistinu i iskreno i njihov predsjednik. To mu je prilika da mandat započne na posve nov i za mnoge neočekivani način.

I tako zaokružiti priču o novom hrvatskom predsjedniku – europske orijentacije i pravednoj državi. Predsjednik koji neće preferirati stranačke boje, koji

neće biti zlopamtilo i koji će Hrvatsku uvesti u Europsku uniju.

Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Za one koji nisu pratili temu dosad pročitajte – Mama, možeš li me zaposliti u DIP-u? i Najbolji posao na svijetu odnosno zašto bi puno toga trebalo mijenjati u izborima…

Sad su rezultati svakome jasni i lako ih je uspoređivati s rezultatima anketa.

Zadnji put je to bilo zahtjevnije jer se u rezultat morao uračunati i broj nevažećih listića, pa je i uspoređivanje ankete bilo kompiciranije – vidi Velik uspijeh Pulsa: odstupanje izlaznih anketa unutar 1%. No večeras je to puno lakše usporediti, jer je DIP odustao od nepotrebnog uračunavanja nevažećih listića, koji ne igraju u drugom krugu – samo će trebati pogledati rezultate samo za Hrvatsku i usporediti ih s izlaznom anketom i to je to.

Pohvala DIP-u za brzu reakciju iako ima tu stvari za promijeniti. Kada je Franjo Tuđman pisao Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske lukavo je unio da pobjednik prvog kruga ide na prvo mjesto na listiću u drugom krugu. Jer je računao da će uvijek biti favorit. Koliko se sjećam novije zakonsko rješenje kojim su regulirani neposredni lokalni izbori slaže kandidate u oba kruga po abecednom redu. I tu sam se danas zamislio na biralištu – zar Bandić nije i u drugom krugu koristio plakate s brojem 1? A bio je broj 2?

Ponovit ću ono što sam već napisao u prvom izbornom krugu. U nedjelju je jedan od rijetkih dana kad vas političari uistinu slušaju – jer im je svaki glas važan. I zato im recite što mislite. Nemojte biti šutljiva većina koja se najradije ne bi htjela miješati. Kao to nije moj posao. Itekako jest – i jedino vaš. Jer nitko drugi ne može izaći i zaokružiti jedno od ponuđenih imena na listiću. Samo VI. Obavezno zaokružite jedno od imena. Nemojte križati listić jer time niste ništa postigli. Oni su mali, a vi veliki. I zato izađite i osjetite kako to izgleda. Kad se male ruke slože, kaže pjesma, sve se može…

I dalje ostajem pri svome da nemate pravo komentirati rezultate ako niste sami glasovali i sudjelovali na izborima. Jer je to jedino ispravno. Svaki glas je bitan i tek kad ga iskoristite, možete reći da ste napravili sve što ste mogli. Ako nagovorite još nekoga, napravili ste još i više. Ponosan sam na 24sata što i na ovaj način doprinose razvoju demokracije u Hrvatskoj i među rijetkima aktivno pozivaju građane da izađu na izbore. No tu naš posao staje, sad je sve na vama – izađite i glasujte da vas sljedećih pet godina ne bi boljela glava. Sve što morate napraviti je uložiti malo više energije nego što treba da popijete kavu s društvom u kafiću. Ništa više niti manje.

Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Uđe li Bandić u 2. krug – uzima izbore – bio je naslov moje prve kolumne i nisam se prevario. Potencijal postoji ili je postojao. Bandić je uistinu uspio napraviti veliki posao i ujediniti u prvom krugu podijeljene birače desnice. Ali prije svega zahvaljujući greškama Ive Josipovića. Nesmotrena izjava o „crvenoj Hrvatskoj“ poslužila je kao izvanredan mobilizacijski alat desnim biračima. Ali se možda u tome pretjeralo. Time su se možda preplašili oni koji ne bi za Ivu, ali nisu bili sigurni niti da bi za Milana. A upravo birači centra, neopredijeljeni odlučuju pobjednika. I zato mislim da u sam finiš kampanje Josipović ulazi s prednosti koje mu daju relevantne ankete. Pomaže mu i sam Bandić nerazumljivom televizijskom kampanjom koja je smiješna samo mojem četverogodišnjaku.

Presudit će kao i prošli put – izlaznost – jer je u svim anketama previsoka. No ovaj put bi ipak mogla biti nešto veća jer je kampanja u drugom krugu bila žestoka. Tko više svojih doslovce izvuče na birališta, bit će novi predsjednik.

Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Milan Bandić stiže Ivu Josipovića? Bez obzira kojoj anketi vjerovali, Bandić je dosad barem poduplao, a možda i utrostručio rezultat iz prvog izbornog kruga. Ako je rezultat stvarno unutar 10 posto razlike, sve je otvoreno. Prvo, dijaspora će donijeti do četiri posto u ovom krugu jer ima samo jednog kandidata. Drugo, ankete predviđaju izlaznost od 60 posto, što će biti teško ostvarivo. Kod manjeg izlaska odlučit će bolja motivacija birača. Ali i bolja logistika – tko će više birača za ruku dovesti do birališta. Josipović ih odlično poziva spotom – izađite, važno je. Malo mi je neobično da nisu iskoristili situaciju u HDZ-u da istaknu da se takvo što neće događati u pravednoj Hrvatskoj.

S druge strane, Bandić ima totalno promašen televizijski spot s 15 sekundi crvenog ekrana. Državno izborno povjerenstvo jučer je, nakon žalbe iz Josipovićeva izbornog stožera, utvrdilo kako je nastavak tog negativnog spota sporan i zato se neće prikazivati. Ali dečki, više nemate vremena za pokušaje, morali ste imati alternativu. Vrijeme je gotovo iscurilo.

Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Nakon niza priloga o izbacivanju Sanadera iz HDZ-a, slijedi prilog o kandidatima:

42 nacionalne braniteljske i stradalničke udruge iz Domovinskoga rata i oko 170 lokalnih poduprlo je Milana Badića… (emotivni govor Tomislava Merčepa protiv lopova, izdajica i bjelosvjetskih propalica)… Podršku Bandiću daje i Miroslav Tuđman jer: “Poštuje Domovinski rat i one koji su stvarali Hrvatsku državu“… Ivu Josipovića su poduprli Demokratska partija Srba, Nova srpska stranka i Zajednica Srba u Hrvatskoj. Pogledajte sami, pa nastavite čitati…

Zadnji tjedan kampanje za predsjednika javna televizija odlučila se čini se, svrstati uz jednog kandidata – Milana Bandića! Takav vjetar u leđa od televizije koja sebe doživljava jednom od najboljih javnih televizija u Europi nije očekivao niti Bandić. Da je očekivao ne bi nakon istog Dnevnika pustio svoj najlošiji, ujedno rekao bih i najmanje kreativan spot u cijeloj kampanji. 15 sekundi crvenog ekrana- kao masno plaćeni oglas. Prilog iz Dnevnika, kao neplaćeni oglas motivirati će desne birače da izađu na birališta mnogo više nego 15 sekundi crvene Hrvatske.

Možda nije bilo s namjerom, ali šteta Josipoviću je bespovratno učinjena šest dana prije izbora. Nisu nam podastrte krive informacije, samo su prezentirane činjenice na način koji apsolutno odgovara jednom, a šteti drugom kandidatu. Čini mi se da bi državna dalekovidnica kao i HDZ trebala izbaciti sanadere iz svojih redova, bilo zbog pristranosti, bilo zbog previda…

Mislim da današnje vijesti potvrđuju da je na HTV-u zavladao posvemašnji kaos - HRT kaznio radnike zato što smo gledali sapunicu, a ne Kosoričino izbacivanje Sanadera. Zanimljivo ili ne Dnevnik mu se još odupire LOL