Click here to view the embedded video.

Krešimir Macan je već pisao o zadaći spin doktora, a o odnosu prema biračima u kampanji možete čitati ovdje.

Tek kada utrka završi, priznat će da rade “krvav posao”: trude se da njihovi klijenti u javnosti izgledaju dobro, lijepo i pametno. Komunikacija u koju se svi zaklinju svodi se na misiju da natjeraju stranačke prvake, a to nije nimalo lako, da ne govore previše ni predugo, ne zalijeću se s izjavama, da im tempiraju intervjue i da izglade sve što oni glupo naprave u trenucima bitke za mandate.

Dobri PR-ovci ne pričaju o PR-u. Maksima je kojom se vode svi utje­cajni stručnjaci za odnose s javnošću, politički marketingaši, spin-doktori ili kako god ih već nazivali. Zadatak im nije samo, iako je taj dio najvidljiviji, da polijepe plakate na kojima njihovi klijenti dobro izgledaju i da sliku prati kakav zgodan slogan, dobro bi došlo da je i pametan. U političkim kampanjama, a pred nama je najveća od svih – parlamentarni izbori – posao im je da pronađu način na koji će poruka njihovih klijenata, političara, dospjeti do onih kojima je namijenje­na, birača.

Programe nitko ne zarezuje

Na ovim će izborima kao, i na svakim drugim, uostalom, o pobjedniku odlučiti komunikacija. Tko još čita stranačke programe, oni su samo forma koju nitko ne zarezuje – ustvrdila je nedavno jedna stručnjakinja koja nije izravno uključena u kampanju, iako se njezin klijent natječe na izborima, ali kao dio koalicije koja je već izabrala tko će za nju odraditi posao vezan uz odnose s javnošću i medije. Komunikacija u koju se svi zaklinju svodi se na misiju da natjeraju stranačke prvake, a to nije nimalo lako, da ne govore previše ni predugo, ne zalijeću se s izjavama, da im tempiraju intervjue i da pokušaju izgladiti sve što političari, jer su redom uvjereni da su najpametniji, glupo naprave u kritičnim trenucima kampanje.

Moderni mediji, ponajprije televizija i radio, ne trpe više klasične govornike koji naširoko razrađuju svoju tezu. Traže se oni koji su sposobni svoju misao sažeti u kratku, efektnu i za analizu neprobojnu rečenicu. Zbog toga najuspješniji, nazovimo ih spin- doktori, najčešće i dolaze iz medija.

Zinka Bardić, koja već godinama vodi strategiju Zorana Milanovića i SDP-a, bila je novinaraka i urednica na Radiju 101 u njegovim najslavnijim danima. Ratko Maček, koji je za Sanaderov HDZ odradio najuspješnije kampanje, radio je za Hrvatsku televiziju. Danas ga je, uz ostale, zamijenio Marjan Jurleka, koji se vjerojatno teško može sjetiti u kojim je sve novinama radio. Pomaže mu Nedžad Haznadar s bogatim novinskim i televizijskim iskustvom te sa dvije kampanje za Milana Bandića iza sebe – jednom uspješnom i jednom neuspješnom. Zahvaljujući svojim vezama, prvenstveno telefonskom imeniku punom novinara i urednika, pokušavaju da njihovi klijenti u javnosti izgledaju dobro, lijepo i pametno. To je, mnogi će se povjeriti kada kampanje završe, krvav posao. Legendarna je zgoda iz posljednje predsjedničke kampanje kada je Boris Malešević instruirao Milana Bandića da na objavi kandidature izjavi: „Radit ću kao pčela“. Već su bili spremni svi slogani i vizuali sa pčelom kao simbolom radišnosti. Pčelari su trljali ruke zbog velikih narudžbi meda koje je Bandić trebao podijeliti biračima.  Radit ću kao konj, uskliknuo je Bandić tog jutra na Sljemenu i tako bacio u vjetar sav trud svojih savjetnika. Konj, priznat ćete, ne funkcionira najbolje u sloganima, a možemo samo zamisliti kako bi izgledali spotovi sa njištanjem. Malešević je tog jutra bio očajan, kao što su često očajni oni kojima klijenti misle da sve znaju najbolje.

Jedno je od rijetkih zadovoljstava u životu spin-doktora pobjeda nad rivalom, a pritom rivali nisu suprotstavljene političke stranke nego njihovi spin-doktori. Pobjedonosno likovanje nije rijetkost u tom gustom krugu profesionalaca. Tako je, primjerice, Ratko Maček sa velikim zadovoljstvom poslao Krešimiru Macanu poruku vrlo kratkog sadržaja, „2:0“, kada ga je nakon hrvatskih pobijedio i na makedonskim parlamentarnim izborima. (ovo je činjenica da mi je poslao poruku, no o tome koga je porazio je tema za drugi blog op.a) Uz bogat honorar to im je mala zadovoljština za rad s neposlušnim klijentima i stalno pokušavanje izglađivanja skandala u koje im klijenti često upadaju.

Karizma se ne može kupiti

No, neki ipak kampanje shvaćaju ozbiljnije pa slušaju svoje savjetnike i zato angažiraju najbolje. HDZ je tako angažirao grupu Digitel, koja već dugo radi i za Vladu, a na čelo tima postavio je Dejana Verčića, jednog od najuglednijih i najcitiranijih stručnjaka. Taj angažman samo je nastavak uspješne prakse HDZ-a koji rado uzima strane stručnjake za koncipiranje kampanja. Tako je bio angažirao i uglednog irskog spin-doktora P.J. Maru, koji je Sanaderu donio prvu pobjedu. Nikada nije točno ustanovljeno koliko je novca HDZ platio Ircu.

Njihovi honorari i inače se čuvaju kao najveća tajna, o skupoći najboljih stručnjaka dovoljno govorti činjenica da ih manje stranke i nezavisni kandidati najčešće i ne angažiraju. Jednostavno su im preskupi. Ipak, ni najskuplji stručnjaci ne mogu pomoći političarima koji nemaju što reći ili nemaju ideju što zapravo žele napraviti. Javni nastup i uvjerljivost se, doduše, mogu trenirati, ali se karizma ili prava politička ideja ne mogu kupiti. To političari moraju napraviti sami, a stručnjaci im mogu samo pomoći da svoju ideju ili poruku što ljepše upakiraju, odnosno da je pravodobno prezentiraju.

Žestoki parlamentarni izbori

Da, lijepit će plakate i smišljati zgodne slogane, ali vjerojatno će češće sanirati skandale.

2,0 ocjena je koju su u nedavnome istraživanju Gfk o stupnju povjerenja u profesije i organizacije uHrvatskoj “zaslužile” politčke stranke. I to na skali do sedam, pri čemu su na samome dnu ljestvice.

63,5% obirača glasovalo je na izborima za šesti saziv Hrvatskog sabora. Odaziv je bio manji nego četiri godine ranije, 2003. Mogli su birati između 3585 kandidata na 251 listi.

Ankica Mamić neće biti izravno u poslu, ali Čačić je uvijek sluša

Neće biti izravno angažirana na kampanji jer je Kukuriku koalicija već odabrala tko će joj voditi poslove na predstojećim izborima. Ipak njezin klijent Radimir Čačić uvijek sluša savjete A. Mamić, a primjetno je da mu je „ispeglala“ javne nastupe.

Uz Zinku Bardić u kampanji Kukuriku koalicije, a ponajprije SDP-a radit će i kreativni dvojac Bruketa i Žinić. Iako su radili na kampanji Ive Josipovića, mnogi nisu zadovoljni što su baš oni angažirani. Prigovaraju im da politiku i ne razumiju najbolje. Ipak, jednu su pobjedu već upisali.

Boris Malešević – SDP ga je odbacio, pa ga je uzeo Bandić, no i taj je odnos pukao.

Godinama je kampanje radio samo za SDP, no kada ga je na predsjedničkim izborima ta stranka zapostavila angažirao ga je Milan Bandić, na čijim je gradonačelničkim izborima već radio. Tim angažmanom puklo je i njegovo prijateljstvo sa Zoranom Milanovićem. Na parlamentarnim izborima radit će za liberale.

Marjan Jurleka i Nedžad Haznadar – uspješno usmjerio bijes javnosti s kampanje na sebe
Marjan Jurleka angažiran je u HDZ-ovoj kampanji, a podmaže mu Nedžad Haznadar. Jurleka je vodio odnose s javnošću HT-a u vrlo turbulentnim vremenima i tada je bijes javnost s kompanije uspio usmjeriti na sebe, što mu je i bio posao. Haznadar ima bogato novinsko i televizijsko iskustvo te dvije kampanje za Milana Bandića iza sebe- jednu uspješnu i jednu neuspješnu.

Marko Rakar – internetski mag kojeg su tražili u Švedskoj i Brazilu

Kampanju Plinija Cuccurina vodit će Marko Rakar, koji je već odradio internetski dio kampanje za Ivu Josipovića. Iza sebe ima i iskustvo kampanje za Josipa Kregara, koju je počeo ni iz čega i uveo u drugi krug izbora za zagrebačkog gradonačelnika. tražen je i u inozemstvu.

Potencijalni komentatori ili analitičari, dečki koje nitko nije angažirao – zasad

Većina spin-doktora veći su ovisnici politici od svojih poslodavaca. Najgore što im se može dogoditi jest da ne sudjeluju u kampanji, ne toliko zbog novca, koliko zbog adrenalina koji izbori donose. Ne privuku li klijente, angažiraju se kao komentatori ili  analitičari  izbornog procesa. Neki se na takvim poslovima angažiraju čak i ako imaju klijente koji se natječu na izborima, ali kolege ih zbog toga vrlo brzo prokažu javnosti.

Ratko Maček – Sanaderov spin-doktor nije pretjerano poželjan u HDZ-u, ali se još vrti oko njega. Jedni kažu da bi HDZ-u mogao prigovarati da je izgubio jer njega nije a angažirao, drugi da samo pokušava stvoriti dojam, zbog drugih poslova, da je blizak HDZ-u.

Krešimir Macan – Posljednju kampanju odradio je za Željka Keruma, čiji ljudi još na njega računaju, ali angažman odgađaju. Godinama je bio blizak SDP-u.

Božo Skoko – Uz rad na Fakultetu političkih znanosti bio je angažiran na najmanje dvije kampanje Milana Bandića. No, za predsjedničke izbore mu je Bandić, navodno, ostao dužan.

Novi članak na istu temu donio je Jutarnji list u subotu 13.8., iako s nešto više imena i detalja iz samih stožera nego prvi tekst u Večernjaku – Parlamentarni izbori: Mozgovi pobjede SDP-a i HDZ-a ili tiskani original – Mozgovi pobjede SDP-a i HDZ-a. Više je orijentiran na samu organizaciju stožera i imena koja u njima sudjeluju, pa neću iz njega ništa posebno izdvajati.

Negdje između ova dva tekst smjestio se tekst iz Slobodne Dalmacije s vrlo jasnom porukom kolegice Ankice Mamić – SIMPATIČNI POBJEĐUJU ‘Kosor je nasmijana, ali bez sadržaja. Milanoviću, budite emocionalniji’, koju mogu samo potvrditi. Tiskanu verziju članka potražite ovdje – Milanoviću budite emocionalni i jasni

Stručnjaci za odnose s javnošću tvrde kako je program neke stranke malo kome bitan jer je građanima najvažniji dojam koji na njih ostavlja stranka ili političar. I dok su lokalni politički početnici osuđeni na komentare vlastitih supruga ili prijatelja, veće političke stranke za pomoć redovito angažiraju agencije specijalizirane za odnose s javnošću.

Ozbiljne teme nezanimljive

– Zbog manjka zanimanja za ozbiljne teme, danas je manje važno što govorite, važnije je kako to govorite. Zato je dojam o nekome u potpunosti ovisan o komunikaciji, upravo tu se izbori dobivaju ili gube – navodi Ankica Mamić, vlasnica agencije za odnose s javnošću IM&C. Iako glasači misle kako su pri odlučivanju bili racionalni, svoj politički izbor obično ipak obave na temelju općeg dojma.

– Osobni šarm i simpatična osobnost ključni su u komunikaciji. Vježbom svi političari mogu doći do nekog stupnja iako uvijek ima talentiranijih osoba. Manjak osobne simpatičnosti teško je premostiv, što je i veliki hendikep Zorana Milanovića. On bi trebao poslušati svoje savjetnike te svoje izjave učiniti emocionalno obojenima, razumljivima i jednostavnima – smatra Mamić.

I za kraj jučerašnji tekst u kojem sam pokušavao da jeftine medijske podvale nisu spin niti se takvim mogu zvati – TKO U HRVATSKOJ UMIJE NAJBOLJE izazvati besplatnu medijsku pozornost -PR eksperti: Spin prvaci su Kerum i Petrina, a najbolji je bio Sanader.

„Kip na Marjanu najbolji je hit ove godine, jer su u tu nebuloznu informaciju svi povjerovali, samo nitko neće priznati. Kerum je pokazao da dobro poznaje medije, a sve je napravio iz zafrkancije, te kako bi pažnju javnosti skrenuo s podbačaja splitskog proračuna“, smatra Krešimir Macan, stručnjak za krizno komuniciranje agencije „Manjgura“.

Premda Nevenka Bečić bratovu najavu smatra vrhunskim trikom, radi se tek o kratkoročnoj fori, daleko od profesionalnog spina, smatra Macan.

Pravi je spin, naime, strateško upravljanje komunikacijama, odnosno usmjeravanje priče u smjeru u kojem je nekome potrebno da se neki problem planirano stvori ili promišljeno riješi. No, u nas političari nisu ni blizu takvoj marketinškoj vještini.

„Za Hrvatsku je sramota da naši političari ne znaju spinati, odnosno usmjeravati komunikaciju, ili pak ne slušaju svoje savjetnike. Zato za sada još uvijek funkcioniraju na razini kratkotrajnih fora i dnevnih štosova. To ih, doduše, dovodi na naslovnice, no nema dugoročan učinak, a moguće je i da im se obije o glavu”, pojašnjava Macan, dodajući kako se loš, proziran i jeftin spin može vratiti onome tko ga plasira ako se loptica dobro vrati.

Puno toga na jednom mjestu o spinu i spin-doktorima po hrvatskim medijima – neka  se nađe zlu ne trebalo:-)

Click here to view the embedded video.

Naravno sve se ponovilo sredinom travnja prilikom objave presude generalima. Očekivano slavodobitno s njihove strane, jer su kao tvrdnje sada potvrđene od suda u Haagu. No, za divno čudo probudio se tih dana netko na HRT-u i pustio cjelovit isječak, koji opet baca drugo svjetlo na cijelu izjavu. I može je opet svatko tumačiti kako hoće, ali bar se čuje cjelovita rečenica Tuđmana, pa barem tu nema manipulacije.

Click here to view the embedded video.

Danas smo dnevno izloženi pokušajima ovakvih manipulacija na svim razinama od državne pa do privatne i uvijek obratite pažnju na to je li prezentirana informacija cjelovita i kako je prezentirana – danas tehnologije omogućuju da snimku izrežete, obradite i promijenite na mobilnom telefonu, a kamoli ne na računalu. Komunikacijski je problem je ako se pravodobno ne reagira na ovakve oblike manipulacije jer se određena informacija širi među istomišljenicima i teško je kasnije popraviti napravljenu štetu.

Ovo vam je sigurno promaklo proteklih dana – Kukuriku koalicija, odnosno lista predvođena SDP-om, u ovom trenutku ima 37,8 posto potpore, a HDZ s mogućim partnerima iz sadašnje koalicije tek 25,3 posto birača. Gornji podatak niste imali prilike vidjeti u naslovima medija koji su prenosili istraživanje Ipsos Pulsa, već su svi unisono vikali – HDZ za vratom SDP-u, Kosor popravila imidž – kao da to može smanjiti razliku između dva bloka? Ne može, ali može stvoriti krivi dojam da su stvari prilično neizvjesne.

Prednost Kukuriku koalicije je respektabilna i moguće je da nekima od njih 12,5 bodova razlike izgleda nedostižnima, no ne treba podcjenjivati ambiciju druge strane da izbore dobije usprkos sad nepovoljnom omjeru. I tu im zasad bolje ide, što smo vidjeli na primjeru prvog ovotjednog spina kojeg je HDZ uspješno uvalio SDP-u i partnerima. Uz zdušnu pomoć glavnih medija (nemojte me sada pitati zašto ovih dana porezna pritišće HTV ili zbog čega su svi naslovi u jednom mediju lijeve publike u korist desnog bloka itd.) stvara se dojam da je bitka neodlučna, da se može ostvariti preokret kao 2007.

Iako ima sličnosti, velike su razlike između 2007. i 2011. Prvo, Zoran Milanović je uspio okupiti koaliciju i ako koalicija doživi izbore, izborni sustav će raditi jednostavno za nju, kao što je 2007. radio za HDZ – svugdje će biti prva lista i automatizmom će dobiti barem 5-6 mandata više, jer sustav favorizira prvu listu u graničnim slučajevima, a njih bi moglo biti dovoljno. Izborni sustav u Hrvatskoj je namješten tako da omogućuje da vladate Hrvatskom kroz četiri godine, a da ste dobili tek malo više od 20 posto ukupnog broja glasova birača u Hrvatskoj, pa je tako oporba 2007. imala više glasova, ali manje mandata od HDZ-a ako se dobro sjećam. I to je jaka točka lijevog bloka.

Naravno, u životu postoji ravnoteža, pa lijevi blok ima i par slabih točaka na koje HDZ opasno juriša. Prva je relativno loša javna slika Zorana Milanovića, lidera koalicije i SDP-a. Iako prema posljednjem istraživanju ima 44 posto podrške, čak 10 bodova više od Jadranke Kosor, koja je nakon završetka pregovora narasla na 34 posto, tu HDZ-ovi stratezi vide prostor za daljnji rast Jadranke Kosor, jer je Milanović već mjesecima ‘zacementiran’ na 44 posto potpore (pogledajte ovaj izbor riječi, on nije slučajan, a prenijeli su ga glavni mediji).

Milanović je prestatičan, Kosor preaktivna – makar joj prigovaraju da je ta aktivnost bez sadržaja, činjenica je da je upravo na vrućem kolovozu 2007. Sanader – Kanader (zbog silnih požara tih dana) dobio tu lidersku bitku, jer su građani stekli dojam odgovornog premijera. Dok druge strane nije bilo – bila na godišnjem odmoru. Pa i svake godine dosad ste gospodo mogli biti na godišnjem odmoru, red je da ove godine nešto i odradite – to je ono što očekuje prosječan birač.

Druga je sama koalicija – ovotjedna HDZ-ova stupica s potpisivanjem ugovora za pulsku bolnicu i projekt Brijuni Rivijera pri put je u pitanje dovela autoritet Milanovića kao vođe koalicije i pokazala svu krhkost koalicije, s kojom se iskusniji i flegmatičniji Račan teško nosio. Koliko je god naivno uletio u zamku, toliko je ipak liderski iz nje izašao – priznao grešku (ne javno) i javno poručio da koalicija ostaje zajedno. Jedino što je mogao – pa neće Kosor na ovim projektima dobiti glasove u Istri – ti će glasovi, ako ih i bude, ionako otići IDS-u, odnosno koaliciji.

Velika mana svima će biti i financijska ograničenja koja su stranke same sebi nametnule, tako da više neće biti moguć TV finiš poput Sanaderova 2007. (najvećim dijelom sumnjivo financiran, kako sada stvari stoje). Dakle, šanse za preokret u zadnjim minutama su prilično male, kampanja će se kao i 2007. lomiti u ljeto.

P.S. Zašto ne pišem o malima? Mali će biti žrtve sukoba dva bloka i izbornog sustava. Iako npr. Kerumu treba oko 15.000 glasova za saborski mandat – izborne jedinice mu dijele županiju na pola i ako nije dosad odradio veliki posao na terenu teško će do više mandata. Parlamentarni izbori su nacionalni, glasači glasaju za nacionalne teme – pa tako SDP u Istri ima uvijek odličan rezultat na parlamentarnim izborima i dosta skromniji na lokalnim.

Dajem šansu jedino Lesaru, koji vodi kampanju već mjesecima, te HDSSB-u, za nešto značajniji rezultat, dok će ostalima ostati tek mrvice – ponajviše pravašima, koji opet idu razjedinjeni, a zajedno bi zasigurno prešli prag.

Click here to view the embedded video.

SPIN DOKTOR

Igraj moju igru,

Samo molim strpljenja dok obrćem mišljenja javnog mnijenja,

Ja sam meštar od svitla i stvarnost se mijenja kad prominim kut osvjetljenja,

Sredim ti frizuru, stesam figuru, na krive stavove stavim glazuru,

Kad napraviš sranje, govno brže bolje pokrijemo akcijom ljubavi dobre volje,

Propaganda – jer smo zajebana banda,

I nećemo lagat samo ćemo vagat,

Uzet prov, a straga bacit kontra.

Ma vidi vraga, od govna eto torta,

Alkemija na hrvatski način, uvik postoji način,

Znamo finte, gazda ima kinte, ima se pinte,

Dovoljno signala i dovoljno loja za podmazat rotaciju.

Refren:

Spin doktor, samo reci mi kolko’

‘Oćeš da te vole,

Spin doktor, samo reci mi kolko’,

Da podesim konzole,

Spin doktor, popravi se kokom,

Osjećat ćeš se bolje,

Spin doktor, samo reci mi kolko’,

‘Oćeš da te vole.

Selektivna istina – to je kriterij,

Svi zaboravit će kako si gradija imperij,

Zaboravit će pronevjere, šlepere love, afere i prebačene reportere,

Kosture poispadale iz ormara i kufere para iza oltara,

I bivšeg stanara tvoga stana,

Vijest je stara za par dana,

Sjebane živote, rasprodane pogone,

Na hrpi sranja niklo društvo znanja.

Podobni postali sposobni magovi,

Vragovi sa posebnim stilom,

Samo ne pitaj za prvi milijon.

Ne zaboravi stihove, dobra je metrika, možda je genetika, pa si kratke pameti, ha,

Možda nisam u pravu, al’ džabe ti.

Lako je ispirat stanice sive,

Svi žele loš nogomet i još gore pive,

Žele obećanja,

Bit će bolje i slična sranja,

A laž je sjajna kad je uvećana i sve je kako triba,

Sve na svome mistu.

Pomolimo se Blaženoj Djevici i Kristu,

Nek’ se ori graja i kokodakanje,

Brod tone, budi spreman na iskakanje,

Al’ prije toga ću im prodat priču koja ima happy end,

Dok se utapaju, svi tebi kliču, jer sam od tebe stvorija brand.

Popravi se kokom, kokom, kokom…

‘Oćeš da te vole,

Doktor,

Osjećat ćeš se bolje,

‘Oćeš da te vole,

‘Oćeš da te vole.

Za sličicu na naslovnici sam stavio jednu indikativnu za temu – znate li o kome se radi? Pogledajte poveznicu – Politics and Media – British Council Sarajevo 1.7.2008.

Nakon konferencije Moć uvjeravanja, koja će se drugu godinu zaredom održati 14. travnja u zagrebačkom Hypo centru, već u svibnju moći ćete se uvjeriti kakvu moć uvjeravanja ima vjerojatno najpoznatiji stručnjak za komunikacije u modernoj politici.

Ovaj novinar i stručnjak za komunikacije ima vrlo interesantnu životnu priču. Njegov put do Downing streeta 10 bio je trnovit, popločen alkoholizmom te urešen pornografskim časopisima i žutom štampom. Kada se napokon upoznao s Blairom početkom 90-ih, kreće njegov strelovit uspon. Na temelju kampanje koju je on vodio, Laburisti dolaze na vlast 1997. Nakon toga Laburisti su osvojili još dvije uzastopne izborne pobjede s odličnim kampanjama za koje je, naravno, zaslužan upravo Alastair Campbell. Kraj njegovog radnog vijeka s laburističkom vladom Tonya Blaira obilježio je rat u Iraku. Naime, kako bi opravdao vojnu prisutnost u Iraku, kojoj britanska javnost nije bila naklonjena, Campbell je sudjelovao u kreiranju priču o iračkom oružju za masovno uništenje koje se može lansirati u roku od 45 min. Cijela zavrzlama o Campebllovoj ulozi i vojnoj akciji u Iraku bila je osnova za scenarij odlične političke satire In the Loop, priču o ulozi spin doktora u visokoj politici.

Nakon godina iza reflektora, Campbell je odlučio eksponirati se i unovčiti svoje znanje i ugled. Napisao je 5 knjiga, počeo održavati predavanja diljem svijeta i shvatio važnost bloga. Tako ćete i vi moći propitati The Spin doktora što misli o hrvatskim kampanjama i premijerkinoj retorici. Prijaviti se možete ovdje, a kotizacija uključuje sudjelovanje u svim aktivnostima konferencije i radne materijale dok rana prijava (do 05.04.) donosi i određeni popust na kotizaciju.

Tako da Alastair Campbell ispred vas i to na izbornu godinu, može biti poslastica za sve komunikacijske sladokusce! Za kraj nekoliko isječaka iz Blairovih, odnosno Campbellovih kampanja pa usporedite njegov pristup i kampanje domaćih političkih aktera…

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

I na kraju svojevrsan sažetak Campbellovih kampanja:

Click here to view the embedded video.

Tony Blair požurio se s objavljivanjem svojih memoara. Dok je još vruće, dok ga još javnost dobro pamti, bivši britanski premijer stavio je na papir svoju životnu priču. Što je radio, što je mislio, kako se osjećao u nekim ključnim trenucima svoga političkog i privatnog života? S obje strane Atlantika knjiga ima odličnu prođu. Stolovao je u Downing Streetu najduže od svih laburističkih predhodnika – 10 godina, uspona i padova. “Činio sam pogreške”, tvrdi u svojim memoarima Blair. Uz podosta klišea, kažu mnogi, Tony Blair je ipak nevjerojatno iskren, osim kada govori o Iraku. U “Reporterima” objavljujemo njegov razgovor s novinarom Andrewom Marrom.

Još nekoliko korisnih linkova o knjizi A Journey:My Political Life – Tony Blair’s A Journey memoir released – live blog i Tony Blair’s memoirs: verdict.

Pozvan sam kao gost komentator u studiju, pa provjerite kako je ispalo:-).

PS Pronašao sam usput ovo – odlično i prigodno, a nastavno na Buduća Manjgura DVD preporuka: In the Loop (U banani)

POLITIČKI MARKETING POD POVEĆALOM KREŠIMIRA MACANA, VODEĆEG STRUČNJAKA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Josipović je dodao začine, ali govori ostaju problem

Za Krešimira Macana Ivo Josipović je u kampanji bio bez okusa i mirisa, no učinio je velik napredak. Macan smatra da on ipak neće zapaliti masu, no u vremenima u kojima živimo najbolji je izbor

Zdenko DUKA

Krešimir Macan jedan je od najutjecajnijih hrvatskih stručnjaka za »public relations«, osobito u političkom marketingu. Bio je 1991. tajnik u Ministarstvu informiranja, 1995. šef Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova, kasnije pet godina glasnogovornik na HRT-u, 2003. godine savjetnik za komunikacije predsjednika Vlade Ivice Račana. Danas je direktor tvrtke za strateško komuniciranje Manjgura. Na prošlim lokalnim izborima savjetovao je Keruma, Jakovčića i pulskog gradonačelnika Miletića.

PR-ovce se doživljava kao one koji nerijetko iskrivljuju, katkad i lažu da bi tobože gradili imidž institucije koju zastupaju?
– Možeš lagati samo jednom. Problem je što smo imali zagađeni medijski prostor. Sanader je imao dogovore s medijskim kućama, posao njegovih ljudi bio je da nazovu redakcije i da dogovore temu. I ako se još kaže – to je državni interes, onda se nije pitalo govori li glasnogovornik istinu ili ne. Nikad nije javno objavljen račun za satove ili račun za operu u Veroni. Novi list je najdulje inzistirao da dobije račun, ali nije ga dobio, samo mu je pokazan iz ruke. Sanader nije prakticirao neposrednu komunikaciju.

Zakon šutnje

Za vrijeme rata bili ste tajnik ministra informiranja?
– Prošao sam ratnu školu, radio sam s novinarima na terenu. Tako sam i objavio pad Vukovara. Dobio sam informaciju da je mladi Jastreb izišao iz Vukovara, ostali su bez zapovjedništva. Reuters je cijeli dan pitao što se događa. Nisam im potvrdio da je Vukovar pao, ali sam na kraju rekao da je Vukovar podijeljen na dva dijela i da se u vojnom smislu on, vjerojatno, više ne može braniti.

Ako si PR Vlade ti imaš sve informacije i ti biraš kome ćeš ih i kada dati. Slovenski teletekst je tada krateći vijest objavio da je Macan potvrdio da je Vukovar pao. Tuđman je poludio, ali ni oni nisu znali što je najbolje napraviti. Moj tadašnji šef Branko Salaj, ministar informiranja, rekao mi je na kraju dana samo – ne moraš uvijek reći sve što znaš, samo to mi je rekao. Ja oko Vukovara danas nemam dileme – u grad je ušao Cyrus Vance, ušao je Crveni križ. Da se više šutilo, više bi ljudi tamo bilo pobijeno – to je sigurno.  Obišao sam cijelu Hrvatsku i sve je završilo s Olujom. Mate Granić mi je dozvolio na moje inzistiranje u šest navečer, dan prije Oluje, iako mi nitko nije rekao da će biti Oluja, da dignem press centar u Intercontinentalu. Negdje ste trebali primiti novinare, no o tome nitko tada nije vodio brigu. Tada sam bio načelnik Odjela za informiranje Ministarstva vanjskih poslova s 24 godine. Radio sam i za vrijeme Bljeska, vodio sam diplomate i novinare na teren da se vide internirani i zarobljeni. Išli smo transparentno, ali smo pripremili teren.

Kako ste pripremili teren? Prikrili ste stvari, ili što?

– Znao sam kamo ih vodim. Za vrijeme same akcije glasnogovornik UNCRO-a iz Banja Luke nam je pokušao podvaliti da su naši namjerno pucali po koloni koja se povlačila prema Staroj Gradiški i da ima mnogo mrtvih. Imao sam od Granića ovlaštenje dati izjavu i informacije s terena, sve sam demantirao Reutersu koji nije želio ići u objavu bez druge stane. U onom povlačenju je bilo svega i svačega, bio je kaos, ali nije bilo organiziranog napada na kolonu. Zbog naše brze reakcije podvala nije prošla, a glasnogovornik UNCRO-a je dobio nogu.

Pomirljivi predsjednik

Kako ocjenjujete poruke žaljenja predsjednika Ive Josipovića i njegove poruke prema regiji?
– To su državničke poruke. Ako smo po svemu lideri u regiji, moramo biti lideri i u ovim porukama pomirenja. On je odlično politički pripremio posjet Ahmićima i Križančevom Selu. Hrvati u BiH su bili sretni što je netko konačno spomenuo Križančevo Selo, užasni zločin Bošnjaka nad Hrvatima. Ali Josipovićevi ljudi nisu u komunikaciji dovoljno potencirali potrebu da se naglasi ta ravnoteža. Ne zaboravite Reis ulema Mustafa Cerić se u Križančevom Selu poklonio hrvatskim žrtvama – ako se ne varam prvi put. HDZ nije trebao ići u onakav sukob zbog tih izjava, mogli su to puno elegantnije izvesti. Imali su razloga jer je ostavljen prostor za manipulacije na štetu Hrvatske i Hrvata u BiH.

Potraga za liderom

Josipoviću su prigovarali da je bezvoljan, ali on je sada s osmijehom na licu i motiviran.
– U kampanji je sve to izgledalo divno i krasno, ali bez okusa i mirisa, to su mu mnogi prigovarali, pa i ja osobno. Sada je on stavio začine, sve to ima glavu i rep. Danas mu mogu ozbiljno prigovoriti da loše čita govore, koliko god bili dobro napisani. Napredak je velik, ali on neće zapaliti masu.
To ne, ali došlo je valjda vrijeme za racionalnog, mirnog predsjednika. Kod onih koji pale mase, često gadno završi…
– Kad vidim kakva su vremena, ja sam sretan što je on predsjednik.

Jadranka Kosor?

– Glavna je bitka između Jadranke i Zorana tko će se glasačima nametnuti kao lider koji će pobijediti krizu i dobiti sljedeće izbore. Znači da kaže i dokaže – ja imam rješenje. Dakle, napravila sam i evo rezultata, nastavljamo – da kaže ona, ili napravit ću ovako i s ovim ljudima jer nam treba promjena – da kaže Milanović. Kod premijerke je važno da se pokaže kao lider i da ima konkretne rezultate koji će pokrenuti ekonomiju. To je puno važnije, recimo, od ulaska u EU. Javnost joj neće tolerirati bilo što što može izgledati kao znak slabosti – mora biti kao Thatcherica. Mora biti odlučna i proaktivna te strateški ispričati svoju stranu priče koju će moći nametnuti medijima. Zasad češće reagira na tuđe priče.

Ivo Sanader je nastradao od vlastitog oružja

Zašto se Sanader poželio vratiti?
– Zato jer je otišao da se vrati. Otišao je jer je trebalo vući ove teške poteze – uzimati, a ne davati. On skoro      godinu  dana od odluke da se steže remen ništa nije napravio, osim što je pričao. Jednostavno nije znao što bi prvo napravio, jer o gospodarstvu nije imao pojma. Pa je bio blokiran sa Slovenijom, ne može u EU i kaže – ajmo gurnut Jadranku neka izgori i ajmo gurnut Andriju neka izgubi, a ja se vraćam odmoran i kao spasitelj, vidite ove amatere. Sve mu je to palo kad su se mediji nakon ostavke okrenuli protiv njega, slušali su glas naroda, ne instrukcije iz Banskih dvora kao dotad. Sanader je nastradao od vlastitog oružja – tko se spina laća, od spina pogiba.

Zoran Milanović je 2007. godine podcijenio HDZ

Je li Sanader bio najuspješniji u hrvatskoj povijesti spina?

– Je. On ga je »uvezao« 2003. s irskim savjetnicima u kampanju protiv Račana koji nije bio svjestan tog spina i nije mu se suprotstavljao. Račan nije ispričao sve što je napravio u četiri godine, da je izveo zemlju iz bankrota i da Hrvatska raste pet posto godišnje, da je pokrenuta. Imao je gomilu dobrog materijala, ali on to nije ispričao, a osobno je bio veliki skeptik personalizacije.

Sanader je vrlo ciljano vodio kampanju. Znao je što ne smije reći hrvatskoj javnosti i svojim biračima i to je govorio samo vani. Vani je pozvao Srbe na povratak, pa je rekao da će procesuirati ratne zločince, uhititi Gotovinu, sve da se prikaže umjerenim EU. Kampanja 2003. bila je prva u kojoj je presudila forma i strateški pristup, a ne sadržaj.

Sanader je imao slogan »Pokrenimo Hrvatsku« – vidimo danas da ju je zaustavio, Račan ju je stvarno pokrenuo, no sad možemo samo plakati. P.J. Mara je triput dobio izbore za Aherna u Irskoj i kada je Ahern naglo otišao zbog sumnji u korupciju sve se srušilo. Slično je bilo kod nas sa Sanaderom – i on je iznenada otišao, bez obrazloženja. A Milanović je 2007. izgubio dobivene izbore jer je podcijenio protivnika.

Čitam današnji Poligraf u Večernjem listu – pandan Spin i fakat rubrici Jutarnjeg lista.

Program gospodarskog oporavka koji je predstavljen novinarima u ponedjeljak, 19. travnja u pojedinim se detaljima razlikuje od programa što ga je Vlada prihvatila na sjednici tri dana poslije. Ponajprije, riječ je o datumu podmirenja svih dugova iz proračuna.

TEST

Kad je 19. travnja predstavljala svoj program gospodarskog oporavka, stigavši do podmirenja svih obveza, premijerka Jadranka Kosor pročitala je datum 1. lipnja, ali se odmah ogradila kazavši kako teško da će svi dugovi moći biti podmireni do toga datuma. Sama je priznala kako je taj datum preambiciozno   stavljen, ali, istini za volju, toga dana nije rekla da se taj datum skida iz programa, već da bi se do tada trebalo napraviti što je više moguće. Danas, za sve je kriv tipfeler i neimenovani činovnik koji iz prezentacije u PowerPointu nije izbacio taj sporni datum. I nije to jedina stvar koja se u programu mijenjala: slično je bilo i s rezanjem povlaštenih mirovina za 10 posto. Najprije je rok bio tijekom ljeta, pa onda do kraja godine, a nakon toga je vraćen na polovicu   godine. No, kad je riječ o podmirenju dugova, to nije tako jednostavno. Najprije, nešto više od mjesec dana nije dovoljno da dužnici pribave milijunske iznose, da podignu kredite… Jedino, premijerka je, umjesto da krivnju svali na tipfeler, mogla 1. lipnja izaći s dosad ostvarenim rezultatima na suzbijanju nelikvidnosti. Na taj bi način izbjegla komentare inspirirane reklamom za šampon: “To nisam ja, to je moj – u ovom slučaju – PowerPoint”.

Mogu se nažalost samo složiti s ovom zadnjom konstatacijom – jer u konačnici je bitan dojam koji ostavljate. Činjenica je da Vlada taj rok nije usvojila kao službeni, ali je bio pokazan na prezentaciji – posao novinara je da traže dlaku u jajetu i neispunjena obećanja. Zato posao vladinih spin doktora nikad nije jednostavan – i neprekidan. Šef komunikacija Bijele kuće ima na raspolaganju 30-tak ljudi koji u svakom trenutku mogu ostaviti sve što rade i samo raditi ono što je hitno i bitno u tom trenutku. Laburisti i liberali u Velikoj Britaniji pregovaraju o spajanju komunikacijskih timova jednako pažljivo kao i o samoj koaliciji. Vlada će definitivno morati ojačati svoj tim jer se u ovom primjeru radilo o vrlo jednostavnoj tehnici koja je mogla biti primijenjena – spuštanje i dizanje očekivanja – jednostavno se trebalo izaći ususret 1. lipnja i proaktivno iskomuncirati cijelu situaciju, umjesto reakcije na medijske napise. Čim reagiraš, već si u zaostatku i zato SPIN nije ništa drugo nego skraćeno za strateško komuniciranje u politici. Nažalost spin je kod nas postao pojam za muljanje, čemu doprinosi već spominjana rubrika Jutarnjeg lista Spin i fakat – koja je u duhu transparentnosti i nemuljanja nepotpisana:-( I nije naravno dostupna on line. Evo par linkova koji se na nju referiraju, tako da dobijete dojam: Uz podvale Jutarnjeg lista u rubrici »Spin & Fakat« – Manipulacija interpretacijama kao činjenicama; Spin i fakat – odvojite priče od pravih činjenica ili zašto je Sanader Bog i Spin i fakat – odvojite priče od pravih činjenica.

Click here to view the embedded video.

Kritičari ističu kako film ilustrira slučajne događaje koji mogu utjecati na razvoj povijesti, no u isto vrijeme ismijava i političku komunikaciju kojom se koriste političari, ali i njihovi brojni asistenti, tajnici i savjetnici koji čine zatvoren krug ljudi u međusobnim poznanstvima.

Film je dobio jako dobre ocjene kritičara s čak 93 pozitivnih recenzija prema rottentomatoes.com, a kao jaki aduti filma osim njegove satiričnosti koja bi vas mogla nasmijati do suza navodi se i njegova realističnost i uvjerljivost. Scenarij filma bio je nominiran za Oscara.

Zvuči zanimljivo za pogledati – trenutačno u Cinestaru Zagreb.

Click here to view the embedded video.

Na ovim stranicama preporučili smo film Predsjedničke laži (Wag the dog) u kojem, kako bi spriječio izbijanje skandala dva tjedna pred izbore, Mr.Fix-It odvraća pozornost javnosti izmišljanjem rata u Albaniji i fabriciranjem brojnih detalja kako bi nastala priča bila što uvjerljivija.

U subotnjoj  priči na Imedi TV Gruzijci nisu imali produkcijske uvjete kao De Niro i Hoffman – jednostavno su iskoristili stare snimke Medvjedeva i Putina te djelovanja ruske vojske iz 2008, međutim oko detalja priče su se očito potrudili: ruska je vojska krenula na Tbilisi nakon što je u navodnom terorističkom napadu ubijen Eduard Kokoity, predsjednik odmetnute gruzijske pokrajine Južne Osetije. Unutar pola sata koliko je trajao prilog, prvo su javili da je gruzijska vlada evakuirana, a potom da je predsjednik Saakashvili ubijen, te da je formirana „narodna vlada“ pod vodstvom Nine Burjanadze, bivše predsjednice parlamenta i predvodnice opozicije. Potom su išli izvještaji o razaranju morskih luka i bombardiranju iz zraka, da bi na koncu spiker pročitao kako je sve bila samo simulacija „što bi se moglo dogoditi ukoliko se Gruzijci ne ujedine protiv ruskih planova“. Za vrijeme emitiranja priloga diljem Gruzije zavladala je panika, mobilne mreže su se raspale zbog preopterećenosti. Navodno je jedna osoba preminula od posljedica srčanog udara.

Zašto Predsjedničke laži?

Imedi TV osnovao je Badri Patarkatsishvili, gruzijski Židov koji se hvalio kako je upravo on doveo Putina na vlast. U Moskvi je 1990-tih radio zajedno s Berezovskym, a u Gruziju je pobjegao s oko 12 milijardi dolara na računu pred optužbama za pronevjere i ucjene. U Tbilisiju pokreće Imedi TV (koja je ubrzo postala najgledanija TV postaja) u čiju je vlasničku strukturu uključio i Ruperta Murdocha.  Badri se ubrzo sukobljava sa Saakashvilijem, što kulminira optužbama da je Saakashvili planirao atentat na njega i velikim gruzijskim demonstracijama 2007. Badri otvoreno najavljuje da će financirati svih deset opozicijskih stranaka u pripremama za parlamentarne izbore početkom 2008. godine, te svoju kandidaturu za predsjednika. Ipak, u drugoj polovici 2007, pritisnut raznim optužbama bježi u London, gdje je umire od srčanog udara 2008. godine.

Saakashvili objavljuje snimke s dokazima da je Badri navodno pokušavao organizirati državni udar. U međuvremenu Imedi TV dva puta prekida emitiranje, a policija joj, u višednevnom pretresu u sklopu sudskog postupka protiv Badrija, teško oštećuje opremu. Postaja je poslije Badrijeve smrti prodana Saakashvilijevim prijateljima i dugo vremena u programu uopće nije emitirala nikakve vijesti.

Nina Burjanadze bila je predsjednica Gruzijskog parlamenta i koalicijski partner Saakashvilija u preuzimanju vlasti nakon Revolucije Ruža. U međuvremenu je postala njegov najveći kritičar. Pred deset dana Nina se sastala s Putinom i Lavrovim u Moskvi gdje je razgovarala o ponovnoj uspostavi diplomatskih odnosa te najavila  skore posjete  Bruxellesu, ostalim glavnim gradovima EU i Sjedinjenim Američkim Državama gdje će razgovarati o izolacijskoj politici koju vodi Saakashvili i sve većem kršenju ljudskih prava u Gruziji.

Izgleda da je Saakashviliju, koji sve više vlada pomoću tajnih službi i policije, i koji će teško ponoviti izborni rezultat iz 2003. kada je na vlast došao s osvojenih 94% glasova, to bio dovoljan razlog za djelovanje. Njegov komentar na sve ovo je: „Bio je to uistinu neugodan prilog, ali je još neugodnije to da je jučerašnja situacija vrlo realna, i zato, i pored nervoznih reakcija, jučerašnji prilog može spriječiti Rusiju u realizaciji takvih planova”.

Možda počnu bacati stare čizme po stablima u Tbilisiju…